Forum Klix.ba

Evo vidim ima fala Bogu pametnih ljudi na forumu, pa bih im postavio jedno pitanje, a na njima je da odgovore.

Kad ste osjetili strast prema nauci kojom se bavite, i kada ste se tom naukom poceli baviti (bilo da je matematika, fizika, informatika, itd, itd?

Hvala

Evo ja cu probit led.

Sa tim se rodis. Evo ja npr. imam strast prema zenama, isto tako neko ima strast prema matematici il' fizici.
Jednostavno to je urodeno.

Sad te prepustam matematicarima, sigurno oni to mogu dokazati nekim divljim teoremama.

Pa i ja bi se slozio sa tim.Kad se rodis pametan jednostavno ti se svidi predmet (GeoGrafija)

Mozda sam pogresno formlisao ptanje

Htio sam pitati kad ste se aktivno poceli baviti svojom naukom.

Ja studiram ekonomiju. Interesantna je prilicno, volim uciti te stvari ali sve više imam osjećaj da učim samo da se riješim određenog ispita i zavrsim s tim. MIslim da je to prilično loše i da sam možda pogriješila zanimanje. Više volim književnost. Tokom srednje škole uvijek sam pisala najbolje sastave, pisala najbolje kritike na djela u generaciji. Jednostavno volim da čitam, volim taj osjećaj da živim s likovima iz djela.
Mislim da okolina često ima utjecaj na odabir zanimanja. Prijatelji, roditelji koji bi možda voljeli da im kćerka bude doktor, političar, advokat. Meni su roditelji uvijek govorili da upišem šta ja želim ali onako indirektno savjetovali ekonomiju. Sigurna sam da bi im smetalo da sam rekla da želim da budem glumica jer ne poznaju čari pozorišta i ne prepoznaju ogroman dar koji imaju ti ljudi. Ali eto , da završim ovo (sitne strasti) pa ću da upišem književnost i počenm uživati u onome što radim

Mislim da se kod vecine to dogodilo u srednjoj skoli kao sto se ionako svasta dogadja u tom periodu.

Mislim da mnogi ljudi gube prilikom odabira fakulteta, jer u to vrijeme jos nisu sasvim nacisto sa sobom sta to njima najvise lezi... Ja sam lutao neko vrijeme dok nisam naisao na ljubav svoga zivota ekonomiju...
Na zalost, mnogi zaglave sa pogresnim usmjerenjem...
Zakljucak je da sam se poceo baviti svojom omiljenom disciplinom na faksu.
Nadam se da je bilo od pomoci...

Od petog razreda osnovne škole sam vrijeme provodila u redakciji školskih novina... pisala i prikupljala šta drugi pišu... tad je to bio samo dobar izgovor da ponekad opravdano šmugnem sa nastave...
Upisala medicinsku školu jer živjeti u vremenu u kojem ne znaš šta će ti se desiti sutra, a ne za 4 ili 5 godina usmjeri ljude da traže neku školu poslije koje će imati bar neki hljeb u rukama. Uporedo sa školom sam se bavila novinarstvom... tačnije, mnogo više nego što sam učila anatomiju...
Na kraju sam počela studirati Žurnalistiku... Sad se osim štrebanja teorije o medijima, bavim svime osim time. Mada, tu i tamo radim nešto što je usko vezano za medije. Još uvijek se sa ljubavlju bavim samo novinarstvom, sve ostalo radim egzistencije radi. Gdje se rodila ljubav prema toj profesiji, to ne znam, jer nikad nisam u okolini imala nekog takvog, pa da se na njega ugledam.. niti su me usmjeravali u tom pravcu.. čak šta više, moji se nikad sa mojim odabirom životnog puta nisu složili..

ja sam jos mlada trenutno sam zaljubljena u matematiku, informatiku, engleski... vjerujem da ce se ovo s vremenom jos izdiferencirati, neko vrijeme su mi sve nauke bile interesantne. S vremenom sam skontala kako ne volim npr. hemiju, biologiju, geografiju, historiju... jednostavno mi ne leze

Kada sam išao u peti-šesti razred, otkrio sam svoju naklonost prema historiji i geografiji. Sa 13-14 godina, upoznao sam moju prvu pravu ljubav - literaturu. Nešto kasnije otkrio sam čari vrelih osjećanja prema ženskom rodu.

Kao sto je vec neko gore naveo covjek se rodi sa tim - a fazon je skontati za sta si stvarno dobar! Dok sam u skoli klepala 3-4 u malte ne svim predmetima, vladanju 1-2 ..matematika je uvjek bila cista 5! talenat - sta da vam kazem

Poslje srednje skole - dvoumila se izmedju arhitekture (skoro cjela familija su arhitekti) i inzinjerstva - i evo me sad inzinjer... (mozete zamisliti razocharenja familije...)

Mene je više stvari u životu okrenulo ka nauci i tehnici. Ali evo samo da navedem
jedu od njih. 60-tih godina sam se obreo u velikom evropskom gradu bez igdje ikoga i igdje
ičega. Kao većina naših ljudi bilo je prvo radi nešto da preživiš pusti sve ostalo.
Kada nemaš para za kina i kafane dobra i đabna zabava je čitanje u univerzitetskoj
biblioteci.
I onda nađem u jednoj knjizi sljedeću priču. Početkom 19. vijeka živio je u Francuskoj jedan
momak koji se zvao Evariste Galois, nije mu se mnogo sviđala školska matematika pa je
onako za sebe istrživao i rješio neke od najvažnijih problema toga vremena.
Jednom tog 19 - godišnjeg momka izazovu na dvoboj, najvjerovatnije iz političkih razloga.
Taj koji ga je izazvao bio je dobar strijelac i to je za Galoisa značilo sigurnu smrt.
E sad u noći pred dvoboj koji ne želi izbjeći Galois sjedi u svojoj sobici i zapisuje svoje
matematičke ideje. Možda dvadest godina poslije bio sam u prilici da vidim fotografije tih
rukopisa, tekst, formule, mrlje od tinte i ime djevojke koju je volio - Stephanie.

Jutro poslije njegov protivnik ka je upucao u stomak, sekundanti su ga ostavili na livadi, tek
u 12:00 sati (dvoboj je mislim bio oko 8:00) ga je brat našao i natovario na kola i odveu u bolnicu

gdje je kratko vrijeme poslije toga preminuo.

Ovo je bila jedna od stvari koja me je onda pokrenula na razmišljanje. Poslije sam naučio i šta
je to Galois zapisivao, radi se o jednoj vrlo lijepoj matematičkoj teoriji koja ima mnogo primjena
- teorija grupa.

Eno sad "rodis se s tim". Jasta, nego se rodis, al' valja to iskristalisati na vrijeme, jer k'o sto Hladno Pivo kaze: "Sa 18 se zivot cinio kao svedski stol".


Ja sam bacio sve fakultete na papir, zatvorio oci i 'dje sam ubo prstom, to upis'o. Sve tako ubad'o, dok nisam ubo ono sto sam htio. Kad mi jednom prst zaglavi izmedju veterine i medicine, rek'o il' da opet ubadam, il' da studiram paralelno. Ne znam sta mi bi, pa se odluci' za ovu prvu varijantu.

Ja, kao što je to neko mogao primjetiti, još uvijek ne znam čime ću se baviti u životu, tako da baš nisam ni pozvan da odgovaram na ovoj temi. Međutim, tema mi se dopala, pa želim da je imam na oku u rubrici "Tvoji postovi".

Matematikom sam se, mimo školskih obaveza, počeo baviti negdje u 3. osnovne (hvala rahm. mr. Nihadu Suljičiću, čovjeku koji je tako lijepo znao predstaviti matematiku nama /tada jako mladim/). Programiranje i fizika će doći poslije, u višim razredima osnovne škole. Međutim, primjetit ću na ovom jestu sljedeće: ni fizika, ni matematika, ni programiranje u tim godinama nisu bile teorijske, nego "problem-solving" discipline za mene. Tek će negdje na kraju srednje škole teorija (šire poznata kao cjepidlačenje) postati zanimljiva, i to u sve tri oblasti.

Sad sam rastrzan između inženjerstva, fizike i matematike - daj Bože da proberem optimalno rješenje (kad već dedo Hikmet pomenu Galoisa, mene inspiriše Henri Poincaré - inženjer, matematičar, fizičar )

Promjeni naslov teme .. .sad ce ispast da smo potrcali da kazemo kako smo pametni ... granica izmedju genijalnosti i ludila nekad je jako tanka

Kod mene slicno kao kod nellingtona ... razapet izmedju inzenjerstva i teorije ... elektronika-masinstvo-informatika a sve korz fiziku zavrsava na matematici.

A strast sam osjetio kad sam se poceo hvatati kako sjedim za stolom i drzim podignutu kasiku supe ... i vrtim u glavi inzenjersko-matematicke probleme ... onda se trznem i srknem supu i skontam da se potpuno ohladila

atko wrote:A strast sam osjetio kad sam se poceo hvatati kako sjedim za stolom i drzim podignutu kasiku supe ... i vrtim u glavi inzenjersko-matematicke probleme ... onda se trznem i srknem supu i skontam da se potpuno ohladila

Evo ja idem u srednju, i najvjerovatnije cu informatiku.

Kao sto nellinghton kaze, problem solving mu je bio drag..

Zbog toga sam se i ja oceo baviti programiranjem u visim razredima osnovne, bilo interesantno.
Npr. napravim neki prog. sa nekim racunima na banci, unos imena, broj racuna, prebacivanje novca sa jednog na drugi itd (ko u filmovma) i treham nastavnika (koji inace nije mnogo znao )

Valjda ce bit hajra upisat ovu informatiku, i da je tu neka perspektiva i pravi put.

A sto se tice imena teme, to ne znam. Kako da je nazovemo? Poslacu PP moderatoru.

Nema od informatike hajra.

Ave, Nijaz! wrote:Nema od informatike hajra.

Mudro zboris Nijazee ... hajr ne dolazi od informatike nego od informaticara ...

Bezveze nauka, ljudi se ufurali, a nista tesko.

threshold wrote:Evo vidim ima fala Bogu pametnih ljudi na forumu, pa bih im postavio jedno pitanje, a na njima je da odgovore.

Kad ste osjetili strast prema nauci kojom se bavite, i kada ste se tom naukom poceli baviti (bilo da je matematika, fizika, informatika, itd, itd?

Hvala

Nikada dovoljno...

I, mislim da, cak i kada bih zivjela 1000 godina - nikada ne bih stigla ni nauciti, niti raditi u svim onim granama nauke koje me strasno zanimaju. Ja bih jos uvijek htjela biti i detektiv i veterinar i patolog i astronaut i prevodilac sa kineskog/arapskog/hebrejskog i trener lokalnog hokejaskog tima i sta ti ja znam sta sve jos ne. Sa podjednakom strascu sa kojom danas obavljam moj posao koji nema nikakve veze sa naukom koju sam isto tako strastveno studirala. Znatizelja, valjda, nikada ne umire?

Ljubav prema geografiji sam osjetio već negdje sa 7 godina kada sam negdje u kući našao kartu Jugoslavije i izučavao je tako nekoliko mjeseci (bukvalno ) iako sam tek naučio čitat. Do 12-te godine sam recimo znao sve glavne gradove svijeta i već tada znao da ću se u životu baviti geografijom. Danas je geografija jednostavno dio mene

Shoshana wrote:

threshold wrote:Evo vidim ima fala Bogu pametnih ljudi na forumu, pa bih im postavio jedno pitanje, a na njima je da odgovore.

Kad ste osjetili strast prema nauci kojom se bavite, i kada ste se tom naukom poceli baviti (bilo da je matematika, fizika, informatika, itd, itd?

Hvala

Nikada dovoljno...

I, mislim da, cak i kada bih zivjela 1000 godina - nikada ne bih stigla ni nauciti, niti raditi u svim onim granama nauke koje me strasno zanimaju. Ja bih jos uvijek htjela biti i detektiv i veterinar i patolog i astronaut i prevodilac sa kineskog/arapskog/hebrejskog i trener lokalnog hokejaskog tima i sta ti ja znam sta sve jos ne. Sa podjednakom strascu sa kojom danas obavljam moj posao koji nema nikakve veze sa naukom koju sam isto tako strastveno studirala. Znatizelja, valjda, nikada ne umire?

Znatiželja, nego šta...

Ovaj odgovor možda neće baš biti on topic jer ne bih baš rekao da je pokretač teme htio pitati o strasti u i prema nauci već više o tome kada je neko od nas osjetio potrebu da se bavi naukom ili kada se prvi put zainteresovao za neku od nauka. Međutim, upotrijebio je izraz "strast prema nauci" pa sam zato morao reagovati sa ovakvim odgovorom

Osjetiti "strast prema nauci" je put koji vodi na apsolutno suprotnu stranu od nauke. Naučnik (onaj koji želi da nauči nešto) mora u potpunosti biti suzdržan od svih mogućih strasti i i prohtjeva kako bi se mogao koncentrisati na ono što proučava pa i od strasti prema nauci jer bi ga to jednoga trenutka moglo odvesti na krive zaključke zbog već poznate činjenice da čovjek koji se prepusti određenoj strasti nije u mogućnosti pravilno i objektivno rasuđivati. Ako u tom njegovom proučavanju postoji bilo kakva "strast" koja će ga tjerati da iz ovog ili onog razloga bezglavo srlja u određenom pravcu kako bi dokazao nešto što želi dokazati da bi zadovoljio svoju strast onda takav naučnik nikada neće moći otkriti pravu istinu. Isto tako, ako jedan naučnik odluči da se bavi naukom i stiče znanje ali to čini iz razloga da se proslavi, dobije doktorsku titulu, da ga drugi gledaju sa strahopoštovanjem, da ga se svi boje i slično, on nikada neće moći da pređe granice koje je sam sebi postavio i on nikada neće biti istinski naučnik niti će ikada moći iskoristiti svoje potencijale koje je možda posjedovao.

Strast je u nauci nepoznat pojam. Onaj koji se bavi naukom mora da poznaje pojam objektivnosti koji je čista suprotnost od pojma strasti. Objektivnost je ključna u pravilnom rasuđivanju. Objektivnost je ustvari logika i od te objektivnosti prema svakoj pojavi zavisi i inteligencija jednog naučnika.

Strast je glavni razlog zbog kojeg je "nauka" postala religija za mnoge zaslijepljene naučnike koji nisu spremni objektivno sagledati činjenice koje su od ključnog značaja za njihovo naukovanje. Kada izbacite strast i subjektivizam iz svog naukovanja i kada vam jedini cilj bude istina onda možete doći do neslućenih rezultata.

Ove činjenice je najbolje uspio shvatiti Nikola Tesla koji je to kratko i jasno objasnio u citatu:

"Mogucnosti koje otvaraju snaga volje i samokontrole snažno su djelovale na moju bujnu maštu te sam tako poceo sam sebe da disciplinujem. Ako bih imao kolac ili kakvu socnu jabuku, za kojima sam umirao od želje, dao bih ih nekom djecaku i prošao kroz tantalove muke, namucen ali zadovoljan.

Ako bi predamnom stajao neki težak zadatak koji bi me veoma iscrpljivao, navalio bih na njega iz sve snage, sve dok ga ne bih riješio. Tako sam vježbao danima od jutra do veceri. U pocetku je to zahtijevalo velike mentalne napore koji su bili u raskoraku sa mojim željama i sklonostima, ali kako su godine prolazile, konflikt je slabio i konacno su moja volja i želje postali jedno. Oni su to i danas, i u tome leži tajna svih uspjeha koje sam postigao."

Oni koji poznaju vjerska načela i koji uspiju shvatiti ovo što sam gore napisao, lahko će zaključiti kako vjera u Boga i nauka nikada ne mogu biti međusobno kontradiktorni oni samo mogu nadopunjavati i potvrđivati jedno drugo.

Question everything

cyprus wrote:Ljubav prema geografiji sam osjetio već negdje sa 7 godina kada sam negdje u kući našao kartu Jugoslavije i izučavao je tako nekoliko mjeseci (bukvalno ) iako sam tek naučio čitat. Do 12-te godine sam recimo znao sve glavne gradove svijeta i već tada znao da ću se u životu baviti geografijom. Danas je geografija jednostavno dio mene