#1 "opustanje" uz umjetnost !?
Posted: 13/04/2010 01:57
Cesto, jako cesto cujemo kako ljudi kada zele objasniti proces uzivanja u nekoj od umjetnosti koriste glagol "opustiti se" ... Ako se malo bolje zapitamo, lako dolazimo do zakljucka da je to prilicno kontradiktorno tj. da se uz umjetnost nije moguce opustiti. Opustanje podrazumijeva povrsnost, angazman koji ni u kom slucaju nije 100 postotan. U protivnom se to ne bi zvalo opustanjem : kada lezimo na lezaljci i pijemo sok mi nismo 100 posto koncentrisani na desavanja oko nas, "uplivavamo u atmosferu" i naravno, opustamo se. Kada vozimo auto na autoputu (pod uslovom da nema guzve) i pritom nas neko nazove, mi kazemo : ma evo brate opusteno. Opusteni smo jer nismo 100 posto skoncentrisan niti na volan, niti na cestu. Dakle proces opustanja podrazumijeva nepotpun angazman.
Sa druge strane, kada smo u "komunikaciji" sa umjetnickim sadrzajem ( i formom, respektivno) cesto kazemo da smo opusteni. To, na svu srecu, nije moguce; naravno ako govorimo o umjetnosti. Posluzicu se primjerima iz knjizevnosti i muzike. Naime, kada slusamo neku pjesmu i komuniciramo sa svijetom koji ona gradi, a ako zelimo da iz tog procesa izucemo maksimum uzitka, neophodno je postici i makismalan angazman. Cak i ako se radi o pjesmi sasvim sporog tempa i slabe dinamike, maksimalan angazman je uslov za poputni uzitak. Kako? Dok slusamo pjesmu "Kraj tanana sadrvana" u interpretaciji Hime Polovine rekli bismo da je mozemo slusati naslonjeni na kauc dok pritom listamo kanale na tv-u. Mozemo, ali ostajemo uskraceni za pronicanje u sve slojeve svijeta kojeg ta pjesma gradi. U pravoj komunikaciji sa umjetnickim svijetom potrebno je obratiti paznju na svaki detalj tog svijeta; na strukturu u cijelini, ali i na medjusobne odnose elemenata unutar te strukture. Tako na primjer, ako u pomenutoj pjesmi zanemarimo ili previdimo posljednjih par sekundi u kojima muzika zastaje a izvodjac glasom opisuje dinamicnost i strast pripadnika plemena Azra dok voli i ljubi, mi ostajemo uskraceni za ogroman dio uzitka. Ostajemo bez reakcije, bez zanosa, bez onih cudnih grimasa koje (neki od nas, ponekad) pravimo nakon susreta sa detaljem ili segmentom koji na ostvalja vez daha ili tjera da odvojimo desetak minuta i dobro promislimo o tome. Bez cjelovitog pristupa komunikacija tog tipa nam moze biti zanimljiva, ali ne i uzbudljiva. U knjizevnosti, ukoliko citamo Bozanstvenu komediju Dantea Aligierija, a samo se pozabavimo pricom koja prati likove poredane u krugovima pakla i cistilista, "zahvatamo" samo dvadesetak posto od ukupnosti i cjelovitosti koju nam to djelo zapravo nudi.
Zato se opustiti mozemo samo uz muziku, knjige i filmove koji se ne smatraju umjetnoscu i koji su tu samo da zadovolje osnov komunikacije; to je labava i tanka veza sa stivom iz koje obicno izvlacimo samo "zanimljivost" i razonodu. Kazemo : opustamo se uz dobru pjesmu, uz dobar roman... to je netacno; ili se opustamo uz losu pjesmu, los roman, ili se "opustamo" uz pjesmu/roman koju u potpunosti nismo ( iz razlicitih razloga) u stanju shvatiti.
Dobar primjer bi bio : Zasto skoro niko ne kaze da se opusta uz zbirku poezije??? Zato sto se na tom primjeru najocitije vidi kako je to zapravo nemoguce. Poezija se gradi u jeziku, ali u poeziji jezik dobiva snagu i proporcije kakve nema u standardnog govoru. Zato je za uzivanje u poeziji potreban maksimalan/potpun angazman...
Nadam se da sam neke stvari uspio razjasniti jer mi se zaista dize kosa na glavi kada neko kaze da slusa Dobru pjesmu da bi se opustio...
Sa druge strane, kada smo u "komunikaciji" sa umjetnickim sadrzajem ( i formom, respektivno) cesto kazemo da smo opusteni. To, na svu srecu, nije moguce; naravno ako govorimo o umjetnosti. Posluzicu se primjerima iz knjizevnosti i muzike. Naime, kada slusamo neku pjesmu i komuniciramo sa svijetom koji ona gradi, a ako zelimo da iz tog procesa izucemo maksimum uzitka, neophodno je postici i makismalan angazman. Cak i ako se radi o pjesmi sasvim sporog tempa i slabe dinamike, maksimalan angazman je uslov za poputni uzitak. Kako? Dok slusamo pjesmu "Kraj tanana sadrvana" u interpretaciji Hime Polovine rekli bismo da je mozemo slusati naslonjeni na kauc dok pritom listamo kanale na tv-u. Mozemo, ali ostajemo uskraceni za pronicanje u sve slojeve svijeta kojeg ta pjesma gradi. U pravoj komunikaciji sa umjetnickim svijetom potrebno je obratiti paznju na svaki detalj tog svijeta; na strukturu u cijelini, ali i na medjusobne odnose elemenata unutar te strukture. Tako na primjer, ako u pomenutoj pjesmi zanemarimo ili previdimo posljednjih par sekundi u kojima muzika zastaje a izvodjac glasom opisuje dinamicnost i strast pripadnika plemena Azra dok voli i ljubi, mi ostajemo uskraceni za ogroman dio uzitka. Ostajemo bez reakcije, bez zanosa, bez onih cudnih grimasa koje (neki od nas, ponekad) pravimo nakon susreta sa detaljem ili segmentom koji na ostvalja vez daha ili tjera da odvojimo desetak minuta i dobro promislimo o tome. Bez cjelovitog pristupa komunikacija tog tipa nam moze biti zanimljiva, ali ne i uzbudljiva. U knjizevnosti, ukoliko citamo Bozanstvenu komediju Dantea Aligierija, a samo se pozabavimo pricom koja prati likove poredane u krugovima pakla i cistilista, "zahvatamo" samo dvadesetak posto od ukupnosti i cjelovitosti koju nam to djelo zapravo nudi.
Zato se opustiti mozemo samo uz muziku, knjige i filmove koji se ne smatraju umjetnoscu i koji su tu samo da zadovolje osnov komunikacije; to je labava i tanka veza sa stivom iz koje obicno izvlacimo samo "zanimljivost" i razonodu. Kazemo : opustamo se uz dobru pjesmu, uz dobar roman... to je netacno; ili se opustamo uz losu pjesmu, los roman, ili se "opustamo" uz pjesmu/roman koju u potpunosti nismo ( iz razlicitih razloga) u stanju shvatiti.
Dobar primjer bi bio : Zasto skoro niko ne kaze da se opusta uz zbirku poezije??? Zato sto se na tom primjeru najocitije vidi kako je to zapravo nemoguce. Poezija se gradi u jeziku, ali u poeziji jezik dobiva snagu i proporcije kakve nema u standardnog govoru. Zato je za uzivanje u poeziji potreban maksimalan/potpun angazman...
Nadam se da sam neke stvari uspio razjasniti jer mi se zaista dize kosa na glavi kada neko kaze da slusa Dobru pjesmu da bi se opustio...
S tim da možemo reći da se uz neku umjetnost "opuštamo" na nekom drugom nivou, koje nije klasično opuštanje... recimo nakon napornog dana odlutamo uz neki film, knjigu, pjesmu koji nas odvedu u neki drugi svijet. I to je neka vrsta opuštanja jer smo pobjegli od svakodnevnice 