Forum Klix.ba

Edina Becirevic-docentica je na Fakultetu kriminalistickih nauka Univerziteta u Sarajevu.Rodjena je 1967.godine u Sarajevu.Osnovno obrazovanje zavrsila je u Sanici,a srednje u Kljucu i Sarajevu.Na fakultetu politickih nauka(odsjek zurnalistike)diplomirala je 1990.Zvanje magistra nauka stice 1996. na London School of Economics and Political Science(odsjek za socijalnu psihologiju).Na Central European University u Budimpesti(odsjek za politicke nauke)magistrira po drugi put 2001.godine.Doktorski rad "Genocid u istocnoj Bosni 1992-1993. godine:srpski politicki,vojni i socijalni projekt" odbranila je 24.marta 2008. na fakultetu politickih nauka Univerziteta u Sarajevu(Odsjek za sigurnost).U periodu od 1990 do 2000 .bavila se novinarstvom.Od 1997. fokus njenog istrazivanja bili su genocid ,zlocini protiv covjecnosti i ratni zlocini i na tu temu objavila je veliki broj novinarskkih i naucnih tekstova.Suradnica je Instituta za izvjestavanje o ratu i miru iz Londona.Njena prva knjiga "Medjunarodni krivicni sud:izmedju ideala i stvarnosti" u izdanju medjunarodnog centra za mir i Arka pressa objavljena je 2003.."Na Drini genocid" je njena druga knjiga....

jedna sjajna knjiga ciji su izvori dokumenti i dokazni materijali arhiva ICTY...i po mom sudu mora biti obavezna literatura u svakoj bosanskoj kuci...da se zlo ne bi ponovilo...

kamen spoticanja wrote:Negiranje genocida je gotovo sigurno znak da narod u čije ime je država počinila genocid nije prošao fazu osvještenja, te da postoji opasnost da se genocid ponovi”, jedan je od zaključaka koje iznosi Edina Bećirević u svojoj knjizi Na Drini genocid (Sarajevo, Buybook, 2009).



Edina Bećirević upozorava i da je negiranje genocida prisutno u Bosni i Hercegovini, i to baš u dijelovima gdje je on i počinjen i gdje je možda najviše žrtava stradalo tokom rata.

U svojoj knjizi, koja je adaptirana doktorska disertacija, autorica dokazuje da je nad Bošnjacima u istočnoj Bosni tokom 1992. i 1993. godine počinjen genocid. Ovom tezom se suprotstavlja onima koji tvrde da se samo masovna ubistva u julu 1995. godine u Srebrenici mogu smatrati genocidom.

Bećirević daje pregled historijata genocida dotičući se i uništenja Troje, ratova koje je vodio Džingis-kan, Križarskih ratova, holokausta i Drugog svjetskog rata, Ruande... Da bi dokazala da je u BiH genocid počinjen tokom 1992. i 1993. godine, na samom početku rata, Bećirević se poziva na niz haških dokumenata i svjedočenja iz Tribunala, ali i dokumenata o osnivanju Republike Srpske, te veze što su u vrijeme rata postojale između Republike Srbije i teritorije koja je bila pod vlašću Radovana Karadžića, kojima uspijeva uvjeriti čitaoca u svoju tezu.

Genocid dokazuje na primjerima gradova iz istočne Bosne – Zvornika, Vlasenice, Bratunca, Rogatice, Foče, Višegrada i Srebrenice. Autorica tvrdi da je priprema medijske scene u istočnoj Bosni počela još 1991. godine.

“Metode genocida bile su identične u svakom od ovih gradova i sela”, piše Bećirević, navodeći da su mjesta prvo granatirana, potom je od Bošnjaka oduzimano oružje, civili su masovno ubijani, protjerani ili zatvoreni u koncentracione logore...

“Genocid karakterizira odsustvo sankcija, ali se to često odnosi i na međunarodnu zajednicu, koja je, kao pasivni promatrač, često saučesnik u genocidu”, navodi se u knjizi.

Dugogodišnja novinarka, danas docentica Univerziteta Sarajevo, Bećirević je uspjela izuzetno tešku temu napisati na način da je laka za čitanje. Njeno spisateljsko umijeće čini da se knjiga čita gotovo kao bestseller.

Uvjerljivim argumentima, izuzetnim poznavanjem same teorije genocida, Bećirević uspijeva čitaoca uvjeriti u svoju tezu. Da bi to uradila, poziva se i na niz intervjua s preživjelim ili svjedocima događaja u gradovima o kojima piše.

Autor predgovora, američki profesor dr. Robert Donia, naglašava da bi ovu knjigu “trebali pročitati svi oni koji se pitaju kako to da se tisuće običnih ljudskih bića mogu preobraziti u počinioce genocida protiv njihovih bivših susjeda i prijatelja”, i to jeste jedan od jako bitnih aspekata ove knjige.

Iako piše o svim užasima počinjenja genocida, Bećirević pronalazi prostor i za ljude koji su pomagali drugima. Jedan od zanimljivih primjera jeste priča iz sela Rasput Njive, u kojem su Srbi spasili svoje komšije Bošnjake. Godinama nakon rata, autorica knjige je pričala sa mještanima Srbima, da bi joj jedan od njih, na pitanje zašto su pomagali komšijama, odgovorio da ne zna zbog čega, ali da se isto desi, uradili bi to ponovo.

Ova knjiga je vrijedan izvor za sve one koji izučavaju povijest genocida, ali i dešavanja s početka devedesetih u BiH i regionu. Također je vrijedna za sve one koji postavljaju pitanja o ljudskoj prirodi u zla vremena. Na Drini genocid šalje poruku da se ne smije zaboraviti ono što se desilo, ali da se izučavanju, ali i samom spominjanju zločina kakav je genocid, mora pristupiti pažljivo, s puno argumenata i uz puno poštovanja prema žrtvama.

Takodjer,po definiciji genocida,negiranje genocida predstavlja zapravo poslijednju fazu genocida,sto znaci da genocid u podrinju,krajini jos uvjek traje i nalazi se u poslijednjoj fazi!
Sljedeci genocid je moguc na dijeloima gdje nije proveden,a u ovim dijelovima zemlje gdje je proveden,genocid je po definiciji (negiranje genocida-poslijednja faza genocida) trenutno u svojoj poslijednjoj fazi

Goran_35 wrote:Takodjer,po definiciji genocida,negiranje genocida predstavlja zapravo poslijednju fazu genocida,sto znaci da genocid u podrinju,krajini jos uvjek traje i nalazi se u poslijednjoj fazi!
Sljedeci genocid je moguc na dijeloima gdje nije proveden,a u ovim dijelovima zemlje gdje je proveden,genocid je po definiciji (negiranje genocida-poslijednja faza genocida) trenutno u svojoj poslijednjoj fazi

upravo tako...no ovakve knjige su nabolji put da nam se genocid vise nikad ne ponovi...kamo srece da ih je mnogo vise...