Sto kaze Balasevic:
Bio sam klinac jos...
Bilo mi je tek oko
7...
Ali sjecam se kina u mojoj carsiji i znam da su skupili sve nas, sve prvacice i znam...
Da, toga se stvarno sjecam da su nase uciteljice bile BAS ustreptale i da su pokusale i USPJELE da i u nama stvore taj neki osjecaj PONOSA!
Ma nema, volio sam taj period svog zivota i srecom, barem mi tu ljubav ovi novokomponovani ne mogu oteti!
A hajd da i ovo kazem...
Bilo mi je jednako lijepo svaki put kad bi i moja majka stara organizovala tehvid u nasoj kuci, a vala i kad bi njen sin, moj otac, dosao sa nekom pohvalom, priznanjem, ordenom kojeg bi dobio zbog svog rada i zalaganja...
Koja je to lijepa kombinacija bila izmedju majke mi, jedne iskrene vjernice, oca, koji jeste bio komunista u onom najcistijem i najsvetijem za njega i onu zemlju obliku, i mene, djeteta koje se zna veseliti, svemu tome, biti ponosan i zbog jednog i drugog...
I biti
mali - veliki u danu kad je postao pionir!
Lijepo bi bilo kada bi svi, pa i Engrami i ini koji se, eto, izvukose ispod "Hitlerove cizme" uspjeli da osjete barem djelic ovih osjecaja koje pokusavam u bajte pretopiti. Oni koji znaju kakvi su to osjecaji, znaju da se rijecima tako sta tesko moze opisati...
Ovo je bio moj skromni doprinos temi...
Caos!