Forum Klix.ba

IRB - vrh ledenog brijega

Piše: Gordana Katana
26/03/10 12:28
http://oslobodjenje.ba/index.php?id=5786

U IRB-u formalno je koncentrisan sav novac RS-a. Proteklih godina većina tog novca distribuisana je po političkim, kumovskim, prijateljskim i na koncu rodbinskim vezama. Pa je tako premijer RS-a, koji je bio i predsjednik Kreditnog odbora IRB-a, svom sinu za tek registrovanu plantažu jabuka dodijelio milionski kredit

Četvorogodišnje arčenje narodnog novca u javnosti Republike Srpske gotovo da se doživljava kao nešto normalno. Oni koji su ukazivali kako je izvjesno da će i porodično srebro i novac od njegove prodaje završiti u rukama tek nekolicine iz vrhuške SNSD-a odavno su promukli. Narod koji je više gladan nego sit, iz samo njemu znanih razloga nezadovoljstvo iskazuje mrmljanjem u bradu, ili pak vlastitu bijedu trpi zbog stalnog ispiranja mozga od te iste vlasti koja mu tvrdi da će bez nje ostati bez imena, vjere, nacije identiteta...

Ono što je svima zajedničko jeste nevjerica s kojom je dočekana vijest o hapšenju vršioca dužnosti direktora Investiciono-razvojne banke Bojana Golića i četvorice uposlenika te banke i privrednika zbog nezakonitosti u vezi s prodajom banjalučke Medicinske elektronike. U pravno uređenom društvu, gdje policija i pravosuđe svoj posao rade profesionalno, ovako što ne bi bila vijest. U Republici Srpskoj postala je senzacija. I to ne treba nikoga čuditi.

Prema priznanju samog premijera RS-a Milorada Dodika na eskro-računu RS-a ostalo je svega 280 miliona KM. Petina ovogodišnjeg budžeta bazirana je na kreditu Međunarodnog monetarnog fonda, a u izbornoj godini Vlada je posegnula za drastičnim kresanjem primanja demobilisanih boraca i ratnih vojnih invalida. U što su, osim u zgradu Vlade, potrošene dvije milijarde maraka od prodaje Telekoma, PDV-a, sukcesije... to niko ne zna. Za sve te novce Vlada ni javnosti ni Narodnoj skupštini nikada nije položila račun.

Mada je razloga bilo napretek. Prije svega, zbog činjenice da su revizorski izvještaji, objavljivani proteklih godina o poslovanju Vlade i njenih ministarstava i institucija, da je bilo dobre volje, bili više nego valjan osnov za rad istražnih organa u RS-u.

Investiciono-razvojna banka samo je vrh ledenog brijega. I pitanje je hoće li se klupko kriminala i nepotizma početi odmotavati baš odatle. Naime, u IRB-u formalno je koncentrisan sav novac RS-a. Iz nje se njime upravlja i odlučuje ko će i za koje razvojne programe, pokretanje biznisa, stanove... dobiti kredit. Proteklih godina većina tog novca distribuisana je po političkim, kumovskim, prijateljskim i na koncu rodbinskim vezama. Pa je tako premijer RS-a, koji je bio i predsjednik Kreditnog odbora IRB-a svom sinu za tek registrovanu plantažu jabuka dodijelio milionski kredit. I bez trunke srama kazao novinarima „da je bavljenje poljoprivredom težak posao i da je bolje da mu se sin bavi biznisom, nego da je narkoman". Od koje je pošasti kreditom spasio brata, nije objasnio.

Osim kreditiranja, IRB u nadležnosti ima i prodaju državnog kapitala. Onog što je preostalo. A on se krčmio, što svjedoči i priča o privatizaciji Medicinske elektronike, a prije toga Oslobođenja, Boske, Tvornice alata Trebinje... kako se kome sviđalo, ne vodeći računa ni o javnim interesima ni o radnicima kojima su nakon privatizacije biro za zapošljavanje i ulica bili jedina sudbina. Koliko je medicinskih elektronika bilo, pokazat će vrijeme. Evidentno je da bi stvari možda izgledale drugačije da na čelu Vladine Komisije za reviziju privatizacije nije bio Borislav Bijelić. Doveden kao ekonomski ekspert, protekle tri godine dokazao je da je ekspert jedino da si obezbijedi mjesto u što više upravnih odbora javnih preduzeća. I da postane direktor jednog od njih - Zavoda za izgradnju Banje Luke, u kojem se upravo otpetljava afera za još jednu krajnje upitnu privatizaciju. Bijelić je, istina, prije mjesec smijenjen sa funkcije prvog čovjeka Komisije za reviziju privatizacije i za sada je to sve. Da li samo za sada, vidjet će se.

Vidjet će se, jer su Golić i Bijelić samo izvođači radova čiji je nalogodavac vladajući establišment. Prije svega, Milorad Dodik, a onda i ministar finansija RS-a Aleksandar Džombić. Jer Džombić je taj koji postavlja direktore inspekcija i poreskih uprava, direktore javnih preduzeća i koji je, u konačnici, skupa s Dodikom, taj koji donosi odluke kako će poslovati IRB. Zato se ministar Aco s toliko gnjeva prošle jeseni okomio na glavnog revizora RS-a Boška Čeku zahtijevajući njegovu glavu. Jer Čeko se „drznuo" dirnuti u osinje gnijezdo i javnosti saopštiti da ni Ministarstvo finansija ni IRB javnim novcem ne raspolažu u skladu sa zakonom.

Zato je Golić samo izvođač radova. I zato fotelju direktora IRB-a ljudi brže napuštaju nego na nju sjednu, zato se na više puta ponovljene konkurse za direktora IRB-a nije javio ni Golić koji je bio vršilac dužnosti direktora, niti iko drugi. Golića to, naravno, ne amnestira od odgovornosti i stoga ponovo pitanje je li tu kraj ili početak priče?

Specijalno tužilaštvo RS-a, nakon duge, neki će reći i preduge, letargije konačno se trgnulo. I progovorilo o temama koje su smatrane tabuom u RS-u. Time je konačno potvrđena i javno iznesena javna tajna da policija RS-a malo ili gotovo ništa ne radi na istragama u vezi s privrednim kriminalom. Pa su ih stoga iz Specijalnog tužilaštva preko medija morali pozvati da se prihvate posla.

Rukavica je bačena i Miloradu Dodiku. Premijer je nedavno izjavio da je nezadovoljan radom Specijalnog tužilaštva. Njihov odgovor je bio kratak. Ima premijer pravo da iznese svoj stav, ali onda bi trebao potražiti i odgovor šta mu radi policija. Ona policija na čijem je čelu premijerov čovjek - ministar MUP-a RS-a Stanislav Čađo.

IRB - vrh ledenog brijega