Vuk sanja Hrvatsku
Konacno, dobra vijest iz na- seg susjedstva: Srbi i Hrvati su se poceli miriti. Nadam se da su njihovi “istorijski racuni” medjusobno namireni i da Bosna i Hercegovina nece vise s tim imati nikakve veze. U Hrvatskoj su topovi davno usutjeli, hrvatski Srbi ne zive vise u svojoj domovini, Tu- djman lezi na Mirogoju, a Milosevic nastavlja da se pred Haskim tribunalom brani sam, drzeci casove balkanske povijesti i sluzeci se vokabularom iz vremena hladnog rata. Oni su bili iskreni neprijatelji, ali uvijek vodjeni svojim politickim prijateljstvom, ovjerenim u onom omiljenom Titovom lovistu. Pored njih dvojice, cvrste ratne veze odrzavali su jos samo srpski i hrvatski kriminalci. Da je jos koju godinu ostao na vlasti, Tudjman bi mozda stigao da jos jednom vidi Beograd, i prodje crvenim tepihom ispred postrojenih gardista, uskladivsi svoj generalski korak sa zvucima himne “Hej Sloveni”. Umjesto njega, to je zapalo Stjepana Mesica. Hrvatski predsjednik i njegov domacin Svetozar Marovic razmijenili su proslog ljeta protokolarno srocena izvinjenja za zla koja su Srbi i Hrvati jedni drugima ucinili. Nije zvucalo bogzna kako uvjerljivo, ali nije mnogo ni kostalo. Ovog ponedjeljka u zvanic noj posjeti Beogradu boravio je hrvatski premijer Ivo Sanader, politic ar koji je izmedju obozavanja Tu- djmanovog nasljedja i pridruzivanja evropskoj obitelji hrabro izabrao ovo drugo. Covjeka je tesko prepoznati. Za razliku od svog prethodnika, socijaldemokrate Racana, kome su se tresle gace cim bi se hrvatska desnica nakasljala, Sanader se usudio suprotstaviti populistic kim emocijama, koje su cijelo desetljec e sluzile kao pogonsko gorivo HDZ-a. Vecina Hrvata ga je s manjom ili vecom mrzovoljom ispratila na put u Beograd, ali se on nije na to mnogo obazirao. Bratstvo i jedinstvo je pokopano, “prijateljstvo” nije termin koji bi odgovarao trenutnim odnosima Hrvatske i Srbije, ne prilici ni izraz “dobrosusjedski odnosi”, pa je hrvatska diplomatija za Sanaderovu beogradsku misiju upotrijebila sintagmu “dobrosusjedsko partnerstvo”. Bilo kako bilo, Sanader je ovom posjetom pribavio Hrvatskoj jos nekoliko evropskih poena, a i Srbi se, izgleda, pocinju opamecivati. Ali, ako u srpsko-hrvatskoj pri- ci nema nacionalizma, nema ni medijskog spektakla. Mirotvoracka politika je sama po sebi dosadna, a da bi se to ovog puta izbjeglo u igru je ubacen jedan kosarkas. Rijec je o Milanu Gurovicu, kome je hrvatska policija zabranila ulazak u Hrvatsku zato sto na lijevoj nadlaktici ima tetoviran lik Draze Mihailovica. To je bilo dovoljno da pola Srbije ustane na noge i da Gurovic i Draza zaposjednu naslovne strane beogradske stampe. Novine moraju od neceg zivjeti. Upitan sta misli o tom slu- caju, Vuk Draskovic je jednom hrvatskom listu izjavio da to nije problem kojim bi se morali baviti politicari. Me- djutim, kad je rijec o pitanjima koja se ticu djenerala Draze, niko nije kompetentniji od Vuka Dra- skovica. Vuk je o njemu napisao roman, Vuk mu je na Ravnoj gori podigao spomenik, Vuk je ideolos ki pokrovitelj Ravnogorskog cetnickog pokreta, Vuk trazi da cetnici u Srbiji primaju penzije kao i partizani... Svake godine u maju Vuk stavlja subaru na glavu i odlazi na Ravnu goru, gdje hiljadama svojih pristalica drzi govor u slavu cetnickog vodje. Tu se cerece raznjevi i gibanica, ispija rakija i pivo, pjevaju cetnicke pjesme i odjekuju trube svirajuci “Od Topole pa do Ravne gore...” Ali, Vuk je u medjuvremenu postao ministar inostranih poslova Srbije i Crne Gore. Prosle subote se obreo na ministarskom sastanku na Brijunima, gdje je dao nekoliko izjava uoci Sanaderovog odlaska u Beograd. Jedna od njih je osvanula kao naslov u mnogim listovima: “Sanjam dan kad cu moci u Hrvatsku bez pasosa.” Naravno, Vuk ne kaze ko je kriv sto on u Hrvatsku mora ici s pasosem. Ne kaze ko je na Hrvatsku slao tenkove i cetnicke formacije, niti ko je kriv za egzodus 300 hiljada Srba iz Hrvatske. Boraveci proljetos u sluzbenoj posjeti Sarajevu, negirao je da je na Bosnu i Hercegovinu, zemlju njegovog porijekla, izvrs ena agresija. Vuk je, izgleda, zaboravan covjek. Ipak, kao da se jos sjeca ljetovanja na hrvatskom Jadranu, pa sanja dan kad ce mo- ci bez pasosa u Hrvatsku. Mora da se na Brijunima osjecao kao nekad, “kod kuce”. Bila su to vremena kad su Srbi svugdje u Jugoslaviji bili Srbi, dok su ostali svoj etnicki identitet mahom ispoljavali samo u vlastitoj republici. Vuk, eto, sanja dan kad ce se bar nesto od tog vakta vratiti. Ne moze se reci da mu nije krenulo: dospio je cak na Brijune. One Srbe koji su, pored ostalog i njegovom zaslugom, morali napustiti Hrvatsku i od kojih vecina vise nikad nece vidjeti vlastito more, Vuk ne pominje.
Gojko BERIC
Copyright © 1999-2000 OSLOBODJENJE Sarajevo -
Mic po mic....
-
muha_sa
- Posts: 140771
- Joined: 12/11/2004 23:33
- Location: rajvosa
#2
Briga srbijance za hrvatske srbe( BALVANAŠE) a pogotovo ih nije briga za ove naše šumnjake što ruke do ramena okrvaviše i to prema svojim komšijama i što razoriše svoju jedinu BiH. Nije mi jasno kako(šumnjaci) ne skontaju več jednom da nema djeljenja jedine im BiH nego čitam na ovom forumu( tu sam od skora) nebuloze raznih šumnjaka i njihovih istomišljenika o nekakvim podjelama?NE KONTAM.Kako ih razbudit i objasnit da više nema JNA i da nema više SLOBE a bogme ni SEJDE BAJRAMOVIĆA i da je matica im SRBIJA nikad manja.Gospodo pažljivo pročitajte šta BARD Bosanskohercegovaćkog i šire novinarstva piše.
-
muha_sa
- Posts: 140771
- Joined: 12/11/2004 23:33
- Location: rajvosa
#3
Ama nesvjesno ubacih(a nemam običaj)tu rijeć.Inače moje je geslo: dok smo bili drugovi bijasmo gospoda a kako nas gospodom nazvaše fukare postasmo,al nemojmo sad o tome.vozdricaŠeha wrote:Gospodo?! Koja gospoda?
islis na ove sto si sad nazivao sumnjacima
