Moj komentar na njegov novi album: Zna to Gibo i bolje..mislim da sam previse ocekivao, pa me malo razocarao...al eto. Hvala Bogu ostaju nam njegove stare pjesme da preslusavamo i uzivamo
Evo copy/paste recenzije Gibonnijevog albuma sa dnevnik.hr:
Gibonni 'Toleranca', Ocjena: 7/10
(Dallas Records, 2010)
Unatoč pretjeranim inzistiranjima da mu svaki album mora producentski i aranžmanski biti na 'svjetskoj razini' te učestalim poetskim istrčavanjima 'izvan terena', Gibonni je i 'Tolerancom' uspio održati domaći pop mainstream na nivou kojeg se ne treba sramiti, iako je vjerojatno jedan od rijetkih, ako ne i jedini, predstavnik srednjostrujaške linije u nas.
Ne zaboravivši da je, uz vrhunske glazbenike i producente, odlične studijske uvjete i veliki budžet, za kvalitetan album potrebna i dobra pjesma, Zlatan Stipišić uspijeva nekoliko puta 'ubosti' u pravo mjesto, no daleko od toga da njegov novi CD sadržava 11 remek-djela. Stvarajući prihvatljivu zvučnu sliku negdje između Claptona, Knopflera i Edgea, Gibo zna upasti u zamku dok traga za 'svjetskom razinom', ponajprije u 'pretrpavanju' pojedinih skladbi, koje bi u aranžerskoj jednostavnosti zabljesnule puno jače.
Primjerice, u naslovnoj pjesmi, koja sasvim opravdava njegovu titulu UNICEF-ovog ambasadora, reperski dio u izvedbi Masta Acea, uopće nije bio potreban i, pored Gibonnijevog i Urbanovog vokala, guši 'protočnost' uvodne skladbe te nije nimalo kompatibilan s Gibinim glazbenim vizijama. Također, prateći ženski vokali na engleskom jeziku, formula koju je splitski autor već 'prodao' publici, u pjesmi 'Čemu se nadaš srce moje' samo je bespotrebno kićenje i nadogradnja bez koje se moglo. Problem s pretjeranim glancanjem zvučne slike javlja se i u vrlo dobroj 'Opet si Bogu drag', dok je vlastitom vokalu dao malo preveliki izazov u baladi 'Vesla na vodi'. I tu je nabrajanju mana ovoga albuma kraj.
Što se Gibonnijeve poetike tiče, po običaju pribjegava ishitrenim metaforama, no to je već Gibo na kakvoga smo navikli. 'Zamotaj se u novine, kao staklo što ga treba bacit', 'odmorit ću prste od stalnog gledanja kroz njih' ili 'vratit ću ljuske ribama, strgane strane knjigama' stihovi su nad kojima se možemo sablazniti ili ih smatrati duboko filozofskima. Kako bilo, na takvim je tekstovima Gibonni i izgradio ime na sceni, a sasvim sigurno je i da će se njegova publika uspjeti pronaći i u glazbenim slikama kakve nudi ovaj album. Da ponekad ipak zna pronaći balans, Gibonni je pokazao u 'Vrata moje sestre', pjesmi koja skriva najbolji tekst na 'Toleranci', u rangu njegovih ranih uspješnica 'Lipa moja' i 'Ej, vapore'.
'Žeđam' se već nametnuo kao odlično odabran singl, a primamljiv ugođaj nudi i 'Zamoli me (možda ti je ispod časti)', dok je 'Slavim ove dane što si tu', tipičan gibonnijevski pop, ne odveć inventivan, ali zasigurno jak koncertni adut. 'Toleranca' ima još jedan pogodak, pjesmu 'Vrata do nas', prpošni pop kojemu je isključivi cilj oprezno širiti pozitivne vibracije.
Ako je suditi po 'Toleranci' i njezinim prethodnicima 'Mirakulu' i 'Unci fibre', Gibonni je kreativni vrhunac dotaknuo na albumu 'Judi, zviri i beštimje' od prije 11 godina, a od tada autorski stagnira. No, i to je već velika stvar, budući da putanja strelice na grafikonu kvalitete još nije počela ići nizbrdo.
