#1 U Sarajevu preminuo Krstan Bijeljac
Posted: 02/03/2010 14:22
Dragi moj, hvala Ti za sve shto si ucinio za BIH i njene narode !!! Kao shto si i u WW2 znao da prepoznash pravu stranu i borish protiv fashizma, tako si i u ovoj agresiji prepoznao fashisticku ideologiju I srpski nacionalizam. Izdrzao si sve pritiske, ostao si u Sarajevu dijeleci sudbinu sa komshijama, porodicom ... Nisi Te uspjeli prevariti oni koji Ti ni nikada nisu ni bili prijatelji niti su Ti bili ravni !!!
Hvala Ti shto si me ucio da su ljudi LJUDI bez obzira na vjeroispovijest, boju kozu...
VJECNA SLAVA I HVALA !
"Krstan Bijeljac, 92-godišnji penzionisani paroh iz Sarajeva, jedan je od dva sveštenika u našoj zemlji koja su po izbijanju rata 1992. godine ostala na teritoriji koju su kontrolirale legalno izabrane vlasti Republike BiH.
Bijeljac ističe da te godine nije ni pomišljao da ode iz Sarajeva, već je znao da je jedini pravi put da ostane sa svojim narodom i komšijama.
Vratio se pozivu
- Često me pitaju zašto nisam otišao, ali kuda i kome da odem. Ostao sam vjeran velikim ljudskim principima na kojima se razvijala država BiH i to se pokazao kao dobar pristup u životu - ističe Bijeljac.
Nakon izbijanja rata, iz Sarajeva su otišli svi sveštenici, pa su pravoslavci u gradu ostali bez duhovnog vodstva. Zato se Bijeljac, iako penzionisan još osamdesetih godina, vratio svešteničkom pozivu, a liturgije je održavao u sarajevskoj Staroj pravoslavnoj crkvi.
Kaže, zadovoljavao je religijske potrebe ljudi koliko se moglo, jer je to bilo vrijeme kada je vjera ljudima bila neophodna.
Na pitanje da li je u ratu imao problema, Bijeljac odgovara da jeste, ali samo onih koje su imale i sve druge Sarajlije.
- Rat je to. Metak nije birao koga će pogoditi. Ljudi su ginuli i svaki dan smo nosili glavu u torbi. Svega materijalnog nam je nedostajalo, ali kako je sav svijet živio, tako sam i ja. Ali, to što sam iznio živu glavu na ramenima, veliki je uspjeh s obzirom na to da sam preživio i Drugi svjetski rat u partizanima - kaže nam Bijeljac, koji je bio delegat na historijskom prvom zasijedanju ZAVNOBIH-a."
( preuzeto e-nov.)
Hvala Ti shto si me ucio da su ljudi LJUDI bez obzira na vjeroispovijest, boju kozu...
VJECNA SLAVA I HVALA !
"Krstan Bijeljac, 92-godišnji penzionisani paroh iz Sarajeva, jedan je od dva sveštenika u našoj zemlji koja su po izbijanju rata 1992. godine ostala na teritoriji koju su kontrolirale legalno izabrane vlasti Republike BiH.
Bijeljac ističe da te godine nije ni pomišljao da ode iz Sarajeva, već je znao da je jedini pravi put da ostane sa svojim narodom i komšijama.
Vratio se pozivu
- Često me pitaju zašto nisam otišao, ali kuda i kome da odem. Ostao sam vjeran velikim ljudskim principima na kojima se razvijala država BiH i to se pokazao kao dobar pristup u životu - ističe Bijeljac.
Nakon izbijanja rata, iz Sarajeva su otišli svi sveštenici, pa su pravoslavci u gradu ostali bez duhovnog vodstva. Zato se Bijeljac, iako penzionisan još osamdesetih godina, vratio svešteničkom pozivu, a liturgije je održavao u sarajevskoj Staroj pravoslavnoj crkvi.
Kaže, zadovoljavao je religijske potrebe ljudi koliko se moglo, jer je to bilo vrijeme kada je vjera ljudima bila neophodna.
Na pitanje da li je u ratu imao problema, Bijeljac odgovara da jeste, ali samo onih koje su imale i sve druge Sarajlije.
- Rat je to. Metak nije birao koga će pogoditi. Ljudi su ginuli i svaki dan smo nosili glavu u torbi. Svega materijalnog nam je nedostajalo, ali kako je sav svijet živio, tako sam i ja. Ali, to što sam iznio živu glavu na ramenima, veliki je uspjeh s obzirom na to da sam preživio i Drugi svjetski rat u partizanima - kaže nam Bijeljac, koji je bio delegat na historijskom prvom zasijedanju ZAVNOBIH-a."
( preuzeto e-nov.)