Forum Klix.ba

Ovo je jedna od najzanimljivijh grupa za praćenje na ovom SP. Nosilac grupe je vječiti favorit Engleska, najstarija reprezentacija na svjetu, fudbalska nacija sa najjačom ligom u svijetu, reprezentacija gladna trofeja i na kraju krajeva jedan od najvećih konkurenata za osvajanje prvenstva, na šta čekaju dugo dugo. Pored Engleske, u grupi se nalaze i geografski najveći i najmanji učesnici ovog prvenstva, SAD, odnosno Slovenija. Obje ove selekcije će vrebat svoju priliku za plasman u knock-out fazu takmičenja. Stvar će im otežavat i četvrti tim u grupi, osvježenje afričkih kvalifikacija, reprezentacija Alžira, koja također nije bez šansi. Ja lično, uz Engleze, koje vidim najmanje u finalu, prednost dajem upravo Alžircima da se domognu drugog mjesta u grupi, mada to neće biti nimalo lagan zadatak i sve će zavisiti od trenutne forme ovih reprezentacija na prvenstvu.

12/13. juni
Rustenburg Engleska - SAD
Polokwane Alžir - Slovenija

18. juni
Johannesburg Slovenija - SAD
Cape Town Engleska - Alžir

23. juni
Port Elizabeth Slovenija - Engleska
Pretoria SAD - Alžir

* spisak igrača naravno nije i ne može biti služben dok ga selektor ne saopšti za nekoliko mjeseci, tada će biti editovan

Engleska ja po mnogo čemu specifičan učesnik svjetskog fudbalskog prvenstva. Ona se naziva kolijevkom fudbala, iz razloga jer se smatra da je ova igra ponikla upravo na njenom tlu, još sredinom XIX stoljeća. Shodno tome, Engleska ima najstariju reprezentaciju na svijetu. Prvu internacionalnu utakmicu Engleska je odigrala sa susjednom i rivalskom Škotskom 1872. godine i to je prva fudbalska utakmica takvog tipa u historiji. Specifičnost Engleske na ovom prvenstvu ogleda se i u činjenici da je to jedina reprezentacija učesnica koja ne predstavlja nezavisnu državu. Inače, u okviru Ujedinjenog Kraljevstva postoje četiri priznate reprezentacije, a Engleska je jedna od njih. Ovaj izuzetak od FIFA-inog pravila postoji upravo zahvaljujući tome što se na prostoru ove države razvio fudbal i što su sve četiri britanske reprezentacije starije od FIFA-e. Pored ovako impresivne tradicije uz Englesku se veže i status fudbalske velesile. Pa tako Englezi na svako prvenstvo dolaze kao jedan od favorita, a engleska Premier Liga važi za najjaču klupsku ligu u svijetu. Ipak i pored svega toga, rezultati ove reprezentacije su mršavi, u odnosu na famu i očekivanja koja je prate. Istina, Engleska ima jedno osvojeno SP, i to na domaćem terenu 1966. godine, ali razočarenja su bila daleko brojnija. Gotovo nevjerovatno zvuči podatak da Engleska nikad nije osvojila EP, a najveći domet su im bila dva polufinala. Reprezentacija je kontrolirana od strane inače najstarije fudbalske organizacije na svijetu, Fudbalske Asocijacije (The Football Association – FA).
Iako Engleska ima dugu historiju i tradiciju, na prva tri SP nisu učestvovali. Svoje prvo učešće bilježe nakon II svjetskog rata, na prvenstvu u Brazilu 1950. godine i od tada postaju konstanta na svjetskim fudbalskim završnicama, propustivši da se kvalifikuju od tad pa do danas samo tri puta. Usprkos trijumfu na samom startu tog prvenstva protiv Čilea, porazi od SAD-a i Španije je ostavljaju u grupnoj fazi bez prolaska dalje, tako da Englezi svoj prvi nastup na SP neće pamtit po ničemu specijalnom. Slično je bilo i na nekoliko narednih prvenstava, iako su znali otići korak dalje, kao npr. na prvenstvu četiri godine kasnije u Švicarskoj. Zahvaljujući pobjedi nad domaćinima uspjevaju da se domognu četvrtfinala, ali tamo ih zaustavlja branilac titule Urugvaj. Naredno prvenstvo 1958. godine u Švedskoj je za ovu reprezentaciju ostalo zapamćeno po tri remija u grupi, što im je donijelo play-off utakmicu sa Sovjetskim Savezom, u kojoj su izgubili sa 1:0 i tako se oprostili od daljeg takmičenja. Nakon toga, slijede 60-te godine koje su bile najuspješnije za njih u historiji. Uvertira je bila na prvenstvu 1962. godine, kada se pobjedom nad Argentinom od 3:1 uspjevaju opet probiti do četvrtfinala, gdje ih na njihovu žalost istim rezultatom izbacuje Brazil. Počasni gol je postigao Garry Hitchens. Ipak naredno prvenstvo je dovelo fudbal u svoju “kolijevku”. Engleska je bila domaćin SP 1966. godine. Iako nije počelo najbolje, nerješenim rezultatom sa Urugvajem, nakon toga je uslijedio sjajan niz. U grupi su na legendarnom Wembleyu savladni Meksiko i Francuska uz inspirativne igre Bobby Charltona i Rogera Hunta. Četvrtfinalni susret sa Argentinom je bio težak, ali golom Geoffa Hursta Engleska pobjeđuje. U polufinalu protivnik je bio Portugal, pravo osvježenje prvenstva, predvođen Eusebiom. Zahvaljujući sjajnoj igri Bobbya Charltona i njegova dva gola, Englezi po prvi (i dosad jedini) put stižu u finale, a protivnik je bila Zapadna Njemačka. Tada se desio izuzetak od nepisanog pravila koje glasi: “fudbal je igra koju su izmislili Englezi, ali u kojoj uvijek pobjeđuju Njemci”. Naime, nakon što se regularni tok utakmice završio sa 2:2, u produžecima na scenu opet stupa Geoff Hurst i sa dva nova pogotka donosi dugo očekivanu titulu na ostrvo. Zadovoljni navijači tada vjerovatno nisu ni slutili da im se ništa slično neće ponoviti u najmanje narednih 50 godina. Nakon toga stiže i najveći uspjeh na EP, treće mjesto. Naredno SP, Njemci su iskoristili da se osvete. Nakon što su u relativno teškoj grupi izborili četvrtfinale, Englezi nabasavaju na dužnike sa prošlog prvenstva i ovaj put se dešava obrnuta situacija. Gerd Müller golom u produžetku šalje ih kući. U 70-tim godinama engleski fudbal doživljava stagnaciju i nazadovanje, pa se nisu pojavili na dva SP u ovom razdoblju. U 80-tim slijedi oporavak. Vraćaju se u Španiji 1982. godine. Tada glatko prolaze grupu sa tri pobjede nad Francuskom, Čehoslovačkom i Kuvajtom, a onda ih u drugom krugu, koji je također bio grupni, neobjašnjiva bezidejnost u napadu i dva razultata od 0:0 šalju kući, iako bez ijednog pretrpljenog poraza. Četiri godine kasnije, prvenstvo su započeli loše, blijedom igrom protiv Portugala i Maroka, ali deklasiranjem Poljske uz hat-trick Garya Linekera obezbjeđuju sebi drugi krug, u kome ponovo Lineker pruža sjajnu igru što dovodi do pobjede nad Paragvajem od 3:0. Onda im se u četvrtfinalu dešava tzv. “Božja ruka”, jedan od najčuvenijih momenata svjetskih prvenstava. Iako je Maradona postigao evidentan gol rukom, sudija ga je priznao, a Englezima nije bilo nikakve koristi od žalbi i prigovora. Za utjehu im ostaje podatak da je Lineker bio najbolji strijelac prvenstva. U Italiji 1990. godine su pružili za oko vrlo blijedu i neatraktivnu igru, ali su ostvarili svoj drugi najbolji rezultat – polufinale SP. Remiji sa Irskom i Holandijom, te minimalna pobjeda nad Egiptom su im bili dovoljni da prođu grupu. Više sretno nego spretno zatim prolaze Belgiju i Kamerun, ali sreća im je zakazala kada su ponovo naišli na Njemce. Ova polufinalna utakmica je otišla čak do penala, a nepreciznost Pearcea i Waddlea ih je koštala velikog uspjeha – ulaska u finale. U utakmici za treće mjesto, pretrpili su poraz i od domaćina, Italijana. Pored i na ovom prvenstvu raspoloženog Linekera, u redovima Engleza istakao se i Paul Gascoigne. Nakon pauziranja 1994. godine, Engleska je odigrala posljednja tri prvenstva prosječno, dakle solidno, ali ispod očekivanja njihovih navijača. Penali su bili kobni 1998. godine protiv Argentine, a prvo poluvrijeme te utakmice je proglašeno za jedno od najljepših ikad u fudbalu. 2002. godine u četvrtfinalu je nepremostiva prepreka bio šampion Brazil, uz rijetko viđen gol Ronaldinha i slabu intervenciju Seamana. Na posljednjem prvenstvu, Englezi su ponovo proklinjali penale. Katastrofalno izvođenje istih od strane Lamparda, Gerarda i Carraghera, ostavilo ih bez plasmana u polufinale, gdje je otišao njihov protivnik Portugal. Ipak, stub odbrane John Terry je uvršten u idealni tim ovog prvenstva.
Engleska se najjednostavnije rečeno prošetala kroz kvalifikacije za ovo SP. Jedino joj je manje probleme priredila Ukrajina, koja joj je i jedina uspjela odnjeti bodove, dok Hrvatska, Bjelorusija, Kazahstan i Andora nisu imali nikakve šanse. Posebno su važni dueli sa Hrvatima, koje su Englezi naprosto demolirali sa 5:1 i 4:1, kao znak svojevrsne “osvete” za dugove iz prethodnih kvalifikacija za EURO 2008. Englezi su bili i najefikasnija reprezentacija evropskog dijela kvalifikacija sa 34 gola. Po nekim mišljenjima, Engleska ima trenutno najjaču ekipu u svijetu i logično da se (opet) svrstavaju među favorite za osvajanje ovog prvenstva. Svi igrači dolaze iz engleske PL, a mnogi spadaju među najskuplje na planeti. U odbrani dominira granitni štoperski dvojac Terry-Ferdinand, a vjerovatno najjače oružje Engleza je širok vezni red. Tu se nalaze sjajni igrači poput Lamparda, Gerrarda, Colea, Walcotta, Carricka itd. Napad se oslanja na ove sezone izuzetno raspoloženog Waynea Rooneya, a podrška mu svakako mogu biti Defoe, Crouch, Agbonlahor i dr. Mišljenje većine je da je ova reprezentacija najtanja na golu i nije nikakva tajna da od odlaska Davida Seamana Engleska nema golmana koji kvalitetom odgovara ostatku najboljeg nacionalnog tima. Negativna okolnost je narušena atmosfera u reprezentaciji, što je izazvano privatnim skandalom između odbrambenih igrača Johna Terrya i Waynea Bridgea. Epilog svega je oduzimanje Terryu kapitenske trake te najava Bridgea kako neće nastupati na SP, tako da se selektor Fabio Capello našao pred neočekivanim problemima.

* spisak igrača naravno nije i ne može biti služben dok ga selektor ne saopšti za nekoliko mjeseci, tada će biti editovan

Reprezentacija Alžira se po treći put takmiči na svjetskom fudbalskom prvenstvu. Nastupa pod okriljem Alžirskog Fudbalskog Saveza (Fédération Algérienne de Football), koji je osnovan 1962. godine, nakon sticanja nezavisnosti ove države od Francuske. Jedina je država iz arapskog svijeta koja je uspjela proći prethodne kvalifikacije i to na poprilično uzbudljiv i donekle iznenađujući način. Iako je Alžir teritorijalno najveća država u Africi, kvalitetom i rezultatima fudbalske reprezentacije ne spada u sami vrh afričkog fudbala, mada posjeduje veći broj dobrih igrača koji igraju u najjačim evropskim ligama. Zlatno razdoblje ove selekcije su bile 80-te godine prošlog stoljeća, u kojima je Alžir dvaput došao do završnica SP, a na čijem kraju je i osvojio Afrički Kup Nacija te čak još tri puta došao najmanje do polufinala tog takmičenja.
Na svome prvom takmičenju na SP 1982. godine Alžir je ostavio značajan trag iako spletom nesretnih okolnosti nije uspio da prođe grupnu fazu. Naime, kao autsajderi u grupi, na samom startu su napravili veliko iznenađenje. Favoriziranu SR Njemačku, nakon drame koja se desila sredinom drugog poluvrmena pobjeđuju sa 2:1. Madjer i Belloumi su bili strijelci. Međutim, u drugom kolu alžirski reprezentativci su potpuno zakazali i doživjeli poraz od Austrije sa 2:0. Ipak, u duelu trećeg kola sa Čileom im je bila potrebna pobjeda sa što više golova razlike. Utakmica je krenula furiozno. Već nakon 35 minuta, Alžir je vodio sa 3:0 i bio jednom nogom u drugom krugu. Ali, u drugom poluvremenu, slično kao protiv Austrije, igra Alžiraca drastično pada te primaju dva gola. Na kraju, usprkos drugoj pobjedi na prvenstvu, odlaze kući već nakon grupne faze, jer se zatvorio krug sa istim brojem bodova između Alžira, Njemačke i Austrije, a Alžir je tu imao najlošiju gol-razliku. Nakon tog prvenstva, pojavili su se na SP još samo jedanput do ove godine. To je bilo četiri godine poslije njihovog prvog nastupa, u Meksiku 1986. godine. Ovaj put rezultat je bio mnogo skromniji. Nakon što su u prvom kolu odigrali nerješeno sa Sjevernom Irskom, u preostale dvije utakmice favoriti Brazil i Španija su ipak bili prejaki. Jedini gol za Alžir na prvenstvu je postigao Djamel Zidane, čiji je nećak mnogo poznatiji Zinedine Zidane, jedan od ključnih igrača Francuske deceniju poslije, čiji su roditelji porijeklom Alžirci.
Kako je već rečeno, Alžir pred početak kvalifikacija nije svrstavan u užu grupu favorita za plasman na SP. Ali, kako je poznato da u Africi postoji veći broj solidnih reprzentacija koje se mogu nositi sa najjačim kontinentalnim ekipama tipa Obala Slonovačke, Egipat, Nigerija, Kamerun, Gana itd, tako se u toj grupi nalazio i Alžir, pogotovo kada se uzme u obzir veliki broj njihovih igrača koji igra u Evropi. U prvom dijelu kvalifikacija Alžir se našao u dosta izjednačenoj grupi, a najveće šanse u grupi su davane Senegalu. No, s obzirom da su oni poprilično podbacili u nekoliko utakmica, u trku za prvo mjesto se pored Alžira aktivno uključila i mala državica Gambija. Nakon početnih gostujućih poraza upravo od Senegala i Gambije, situacija za Alžir nije izgledala sjajno, no domaćim pobjedama nad istim selekcijama vratio se balans i u posljednjem kolu mu je trebala gostujuća pobjeda nad otpisanom Liberijom. Iako pod imperativom pobjede, Alžirci nisu uspjeli postići više od nepopularnih 0:0. Ali, sreća ih je pogledala, jer se duel Senegala i Gambije završio nerješeno. Pobjeda bilo koga u toj utakmici bi značila oproštaj Alžira od daljih kvalifikacija. U drugoj, onoj glavnoj fazi afričkih kvalifikacija, ova reprezentacija se našla sa Egiptom, aktuelnim prvakom kontinenta i apsolutnim favoritom, te još Zambijom i Ruandom. Ove dvije posljednje reprezentacije nisu predstavljale veću konkurenciju, ali će zato dueli Egipta i Alžira ući u legendu. Naime, Alžir je odigrao veoma dobro ovaj dio kvalifikacija, sastavivši četiri pobjede u nizu, između ostalog i onu nad Egiptom sa 3:1. U posljednjem kolu, u meču ove dvije selekcije, Egiptu je trebala pobjeda od 2 gola razlike. To su i postigli, ali tek u zadnjoj minuti. Kuriozitet je bio u tome što su sada obje reprezentacije imale isti broj bodova i istu gol-razliku. Putnika u Južnu Afriku je odlučila dodatna utakmica na neutralnom terenu, u Kartumu, glavnom gradu Sudana. Minimalnom pobjedom i golom štopera Antara Yahie, Alžirci su svom narodu donijeli veliko slavlje, ali zanimljivo je da su neredi vezani za ove duele donijeli diplomatske tenzije između dvije zemlje. Što se tiče ovog prvenstva, Alžir sigurno ne dolazi samo sa ambicijom da bude učesnik i ništa više. Svakako mogu biti potencijalna prijetnja i za Engleze, dok se sa SAD-om i Slovenijom u najmanju ruku mogu nositi ravnopravno. Njihov rezultat će ponajviše zavisiti od uigranosti i taktike selektora Saadanea. U napadu najveću opasnost će predstavljati veteran golgeter Rafik Saifi, u veznom redu dosta toga zavisi od igrača Wolfsburga Karima Ziania, dok su stubovi odbrane Antar Yahia i Madjid Bougherra.

* spisak igrača naravno nije i ne može biti služben dok ga selektor ne saopšti za nekoliko mjeseci, tada će biti editovan

Iako je fudbal u Sjedinjenim Američkim Državama daleko od vrha popularnosti, njihova reprezentacija već deveti put učestvuje na SP. Američki nacionalni fudbalski tim je nastao zajedno sa Fudbalskim Savezom Sjedinjenih Država (United States Soccer Federation – USSF) 1913. godine, a prvu službenu utakmicu je odigrao protiv Švedske 1916. godine, dakle za vrijeme I svjetskog rata. Inače, prva neslužbena utakmica američke fudbalske reprezentacije, protiv susjedne Kanade, je odigrana 30 godina ranije. SAD uz Meksiko dominiraju CONCACAF zonom te u posljednjih 20-tak godina nemaju nikakvih problema da se kvalifikuju na SP, a u međuvremenu su osvojile i četiri Gold Cupa (prvenstvo najjačih reprezentacija Sjeverne i Srednje Amerike). Zahvaljujući tome, ostvarile su i četiri učešća na Kupu Konfederacija, a najbolji je bio onaj prošle godine, kada su u finalu izgubile od Brazila, iako su imale vodstvo od 2:0. Treba napomenuti i da je SAD teritorijalno i po broju stanovnika najveća država učesnica ovog SP.
Nastupi SAD-a na svjetskim fudbalskim prvenstvima se jasno mogu podjeliti u dva perioda: prvi u prvoj polovici XX stoljeća te drugi koji je počeo 90-tih godina i traje do danas. Zanimljivo da je ova reprezentacija nastupala na prvom održanom SP u Urugvaju 1930. godine, ali i da je na ovom prvenstvu ostvarila svoj najveći uspjeh u historiji na svjetskoj pozornici. Usprkos predviđanjima stručnjaka, Amerika se prošetala kroz grupnu fazu ovog takmičenja te godine. Dvije glatke pobjede protiv Belgije i Paragvaja od po 3:0 su im donijele zasad jedino polufinale na SP. No, tamo ih je čekala mnogo jača selekcija Argentine, koja ih je ispratila sa 6 golova u mreži, dok je Jim Brown samo postigao počasni gol u 89. minuti. Treba izdvojiti i igre Berta Patenaudea koji je postigao 4 gola od ukupno 6 američkih u grupnoj fazi. Na kraju, SAD-u je dodjeljeno 3. mjesto na ovom SP. Amerikanci su se pojavili i na drugom SP, održanom u Italiji četiri godine kasnije. Tu su pak doživjeli blamažu, ispavši već u prvom kolu porazom od domaćina od čak 7:1. U toj ranoj fazi razvoja svjetskog fudbala, pojavili su se još i na prvom posljeratnom prvenstvu, održanom u Brazilu 1950. godine. To prvenstvo, iako su doživjeli dva poraza (od Španije i Čilea) te tako ispali još u grupnoj fazi, će pamtiti po senzacionalnoj pobjedi nad favoriziranim Englezima. Gol Joea Gaetjensa, inače Amerikanca haićanskog porijekla, uz sačuvanu vlastitu mrežu, bio je dovoljan da Engleskoj poremeti planove i ostavi i njih bez plasmana dalje. Nakon ovog prvenstva uslijedio je period od 40 godina u kome je američki fudbal stagnirao iz razloga jer mu nije posvećivana prevelika pažnja, dok se u drugim dijelovima svijeta razvijao vrtoglavom brzinom. To je uslovilo da SAD svoj naredni plasman na SP ostvare tek 1990. godine, kada se ozbiljnije počinje pristupati i ovom sportu u ovoj, inače najvećoj sportskoj velesili svijeta. To prvenstvo nije donijelo rezultatski ništa spektakularno za njih - debakl od Čehoslovačke te tjesni porazi od Austrije i opet domaćina Italije. Ali najvažniji je bio povratak na svjetsku scenu. To je predstavljalo samo uvertiru pred SP 1994, čija je organizacija dodjeljena upravo SAD-u. Na domaćem terenu, iako i dalje nisu imali svjetski poznatih fudbalera, ostavili su pristojan utisak. Na ostvaranju prvenstva su remizirali sa Švicarcima, a zatim je uslijedila i pobjeda koju su dugo čekali. Savladana je Kolumbija sa 2:1. Usprkos porazu u trećem kolu od Rumunije, SAD se našla u osmini finala SP. Ali na njihovu žalost, tamo nisu mogli naletiti na težeg protivnika. U duelu sa kasnijim osvajačem tog SP, pružili su herojski otpor, ali jedan gol Bebeta je bio dovoljan da im sruši snove o novom podvigu. Ipak, tada je bilo jasno da se Amerika u potpunosti vratila u svijet fudbala. No, na sljedećem prvenstvu, opet bilježe tri, istina ne ubjedljiva poraza. To ih je svrstalo na posljednje mjesto od 32 reprezentacije na SP 1998. godine. Da je to bila samo prolazna kriza potvrdilo je SP na azijskom tlu 2002. godine. Već u prvom kolu iznenađen je jedan od potajnih favorita prvenstva, Portugal. Munjevitim otvaranje utakmice, već nakon pola sata su vodili sa 3:0. Iako je Portugal smanjio na 3:2, to nije umanjilo američko veselje zbog pobjede. Nakon toga usljedio je remi sa domaćinima, Južnom Korejom, koji je učvrstio poziciju SAD-a za prolazak u osminu finala, tako da je poraz u trećem kolu od Poljske bio nebitan. U osmini finala je ostvaren historijski uspjeh. Golovima Donovana i McBridea savladan je veliki rival i susjed Meksiko, što je predstavljalo po prvi put pobjedu Amerike u knock-out fazi na svjetskim prvenstvima. Ipak, njihov put je okončan u četvrtini finala minimalnim porazom od Njemačke. Prošlo svjetsko prvenstvo opet nije donijelo neki značajan rezultat SAD-u. Jedino će ostat zapamćen izboren remi sa dva igrača manje protiv osvajača ovog prvenstva, Italije.
Već je rečeno da kroz već dugi niz godina SAD nema većih problema u kvalifikacijama CONCACAF-a i da im je jedini pravi konkurent Meksiko uz par reprezentacija koje sporadično bljesnu. Tako je bilo i ovaj put. Najprije je u pretkvalifikacijama poražen Barbados sa, za SAD, rekordnih 8:0 na domaćem terenu. U sljedećem krugu kvalifikacija, opet sa pola snage dolaze do prvog mjesta. Gvatemala i Kuba nisu predstavljale nikakav problem, dok je samo Trinidad i Tobago uspio nanijeti jedini im poraz u ovoj fazi. U završnoj fazi, u kojoj se i odlučivalo ko ide na SP, SAD je i pored dva poraza i dva nerješena rezultata uspio doć do prvoj mjesta, a plasman na SP nikad nije dolazio u pitanje. Zanimljiva je bila utakmica zadnjeg kola kvalifikacija u kojoj je SAD u Washingtonu bio domaćin Kostariki. SAD je već imao osiguran plasman, ali je njihovim protivnicima bila potrebna pobjeda. Kostarika je veći dio susreta vodila sa 2:0 te su do 94. minute imali prolaz na SP, ali izjednačenje je donio Jonathan Bornstein i tako Kostariku poslao umjesto direktno na SP, u baraž sa Urugvajem u kome su izgubili. Iako mnogi i dalje potcjenjuju fudbalsku reprezentaciju SAD, ona je zadnjih godina više puta dokazala da se na nju može ozbiljno računati. Iako nema planetarnih zvijezda i igrača u najjačim svjetskim klubovima, ova reprezentacija ima dosta kvalitetom ujednačen tim u kome većina igrača nastupa u evropskim klubovima, najčešće engleske Premier Lige. Kao najveća zvijezda se izdvaja Landon Donovan, koji se dosada nije uspjevao snaći u evropskim klubovima, ali je slavu stekao u domaćoj MLS ligi. Kako će mu ići u Evertonu ostaje da se vidi, ali u svakom slučaju on važi za jednu od najvećih prijetnji iz ove selekcije. Pored njega u napadu igra Jozy Altidore, igrač engleskog Hulla, a s obzirom da je bio najbolji američki strijelac u kvalifikacija treba obratiti pažnju i na njega. U veznom redu tu su konstantno dobri Clint Dempsey i DaMarcus Beasley. Odbranom komanduje kapiten Carlos Bocanegra, igrač francuskog Rennesa. Zadnji red reprezentacije SAD je zadnjih godina znao odigrati i sjajne, ali i neke dosta kritične utakmice, tako da uspjeh cijelog tima u mnogome zavisi upravo od ovog segmenta. Nakon oproštaja Brada Friedla, sada Tim Howard suvereno čuva broj 1 na leđima. Sve u svemu, zahvaljujući relativnoj sreći pri izvlačenju grupa, prolazak u osminu finala ne bi bio nikakvo iznenađenje.

* spisak igrača naravno nije i ne može biti služben dok ga selektor ne saopšti za nekoliko mjeseci, tada će biti editovan

Reprezentacija Slovenije učestvuje po drugi put na SP i predstavlja jedno od najvećih, ako ne i najveće iznenađenje kvalifikacija. Zanimljivo je i da je ovo najmanja država učesnica na ovom SP, sa oko 20 000 km kvadratnih i približno 2 miliona stanovnika. Nogometni Savez Slovenije (Nogometna Zveza Slovenije – NZS) je vrhovno upravno tijelo u Sloveniji za sva pitanja u vezi fudbala, a posebno za fudbalsku reprezentaciju. Primljen je u FIFA-u godinu dana nakon priznavanja nezavisnosti Republike Slovenije, dakle 1992, od kada se i reprezentacija takmiči na međunarodnoj sceni. Prije toga su slovenački igrači nastupali za zajednički nacionalni tim SFR Jugoslavije. Nekoliko igrača iz Slovenije je ostavilo svoj trag u toj reprezentaciji, kao što su Srećko Katanec, Branko Oblak, Bojan Prašnikar, Matjaž Kek (sadašnji selektor Slovenije) itd. Od nezavisnosti, ovo je treći nastup Slovenije na nekom velikom takmičenju. Sva tri su izborena kroz baraž i to poprilično neočekivano. Uz već spomenuti jedan nastup na SP, Slovenci su učestvovali i na EP 2000. godine.
Svoj prvi nastup na SP Slovenci su imali 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji, samo dvije godine nakon prvog velikog podviga – plasmana na EP. Ovu mini renesansu u slovenački reprezentativni fudbal je donio tadašnji selektor i velika fudbalska legenda Srećko Katanec. Naime, do tada je ova reprezentacija imala vrlo skromne rezultate, te je važila za jednu od slabijih evropskih državnih selekcija, koja je nakon sticanja državne nezavisnosti ostala sa dosta malom bazom kvalitetnih igrača. Glavna zvijezda tokom ovih godina (kraj prošlog i početak ovog stoljeća) je bio Zlatko Zahovič. Te 2002. godine, Sloveniju je zapala grupa sa velikim favoritom Španijom, uvijek nezgodnim Paragvajem i Južnom Afrikom, činilo se protivnikom po mjeri. Već prva utakmica u korejskom Gwangjuu je donijela obračun sa Špancima. I pored pružene solidne igre, nije se moglo više od poraza od 3:1, iako je gol džokera sa klupe Sebastjana Cimirotiča u 82. minuti, kada je Slovenija smanjila na 2:1, donio nadu u eventualno čudo i izjednačenje. No, nekoliko minuta kasnije, te nade je srušio Hierro iz penala. Sljedeća utakmica se igrala protiv Južne Afrike i tu je viđena šansa za Slovence. Ali Južnoafrikanci su dominirali čitavim susretom, a minimalni poraz od 1:0 je mogao biti i ubjedljiviji, ali i ovako je bilo jasno da se vraćaju kući nakon grupne faze. Ostala je samo da se odigra i treća utakmica sa Paragvajem, kojem je za razliku od Slovenije, bila rezultatski bitna. No, Slovenija je na poluvremenu iznenađujuće vodila golom Milenka Ačimoviča iz sudijske nadoknade vremena. Ipak, veća želja njihovih protivnika je dovela do potpuno druge slike u drugom poluvremenu. Dva gola Cuevasa i jedan Camposa su bili dovoljni da se Paragvaj plasira u osminu finala. Slovenija i pored sva tri poraza, samo učešće na ovom prvenstvu može smatrati velikim uspjehom, jer ono dosad predstavlja najveće dostignuće slovenačkog fudbala.
Na izvlačenju kvalifikacionih grupa za ovo SP, Slovenija se nalazila u petom šeširu, što znači da je imala četiri bolje rangirane reprezentacije od sebe u svojoj grupi. To svakako znači da je imala težak zadatak pred sobom. Ali, na tom izvlačenju su bili i dobrim dijelom miljenici sreće, jer nisu izvukli niti jednog isuviše jakog protivnika i ispostavilo se da su Češka Republika, Poljska, Sjeverna Irska i Slovačka ekipe sa kojima su se mogli nositi. Dakle, takmičenje u tako poprilično izjednačenoj grupi su počeli na pomalo iznenađujuće dobar način. Gostujući remi u Poljskoj i domaće pobjede nad Slovačkom i Sjevernom Irskom su ih već tada izbacile u prvi plan. Ali nakon toga usljeđuju tri utakmice bez pobjede, sa izvučenim samo jednim bodom. Tada se činilo da će silazna putanja forme koštat Sloveniju nekog značajnijeg rezultata. Ali pred kraj Slovenci opet ulaze u strašnu formu. Glatke pobjede nad San Marinom, Poljskom i Slovačkom su ih učinile pred zadnje kolo glavnim favoritima za direktan plasman na SP. Za to im je bilo potrebno da Slovačka ne pobjedi u gostima kod Poljske. No kako je Slovačka ipak uz dosta sreće slavila sa 1:0 u toj utakmici, Slovenci su morali u baraž, gdje su za protivnika dobili Rusiju. Tu im opet niko nije davao realne šanse. No, Slovenci ponovo iznenađuju fudbalski svijet. Iako su u Moskvi gubili sa 2:0, Nejc Pečnik, igrač koji je ušao u igru u 82. minuti, nekoliko minuta poslije, kada se Rusi nisu ni najmanje nadali, smanjuje rezultat i time ga čini mnogo povoljnijim pred uzvrat u Sloveniji. U uzvratu je gol Slovenca bosanskohercegovačkog porijekla, Zlatka Dedića, bio dovoljan da Sloveniju, reprezentaciju bez zvučnih imena i velikih igrača, dovede po treći put na neko veliko takmičenje, a veliku Rusiju baci na koljena. Ponovljena je priča o Davidu i Golijatu. Ambicije Slovenije za ovo prvenstvo se mogu vezati i uz prolaz u osminu finala. Jer logično je mišljenje da ako su na kraj izašli sa Rusijom, to u svakom slučaju mogu i sa Alžirom i SAD-om, iako su makar na papiru slabija reprezentacija. Svoje nade prvenstveno polažu u dosta čvrtsu odbranu, koja u kvalifikacijama nije primila mnogo golova. Na golu stoji jedan vrlo kvalitetan golman, Samir Handanovič, jedinica italijanskog Udinesea. Ispred njega se nalazi odbrambeni bedem sastavljen od nekoliko, ne toliko poznatih igrača, koliko timski povezanih i samim tim teško prolaznih. U kvalifikacija se štoper Boštjan Cesar kao veoma važan igrač, a njegovi suigrači, Šuler, Jokič, Brečko i dr, zajedno s njim čine kompaktnu zadnju liniju. Vezni red je slabiji dio ove reprezentacije. Nedostaje tu kreativaca, tako da većina zadataka pada na kapitena Roberta Korena, koji igra na vrlo odgovornoj poziciji zadnjeg veznog. Napad Slovenije sačinjava nekoliko igrača koji mogu biti vrlo ubojiti kada su raspoloženi. To se prije svega odnosi na špica njemačkog Kölna, Milivoja Novakoviča, a neke ključne golove za reprezentaciju su znali postići i Zlatko Dedič, Valter Birsa i Zlatan Ljubijankič.

Inace mi je Engleska jedna od drazih reprezentacija. Osim toga, nadam se da ce USA napokon da udje u svjetsku nogometnu elitu - red je.
Takodjer, ocekujem i da Alzir mlatne Slovence i uzme 3. poziciju.

Engleska i Alžir idu dalje.

http://www.youtube.com/watch?v=Yr__-Kqn ... re=related

Seaman-
Adams-
Southgate-
Platt-
Gascoigne-
Shearer-
Sheringham-
Ince-
Pearce-
Anderton-
McManaman-

Pozdrav mojim sugradanima i nadam se da cemo zajedno pratiti ovu ponosnu fudbalsku naciju do samog kraja
11. jula kada dizemo pehar, kao sto su ponosno pjevali nasu himnu ovi hrabri momci.

Predimo na malo konkretnije stvari.
Mislim da Cappelo ne treba zvati Terrya u repku jer covjek ne doprinosi moralu ekipe i samo odmaze.
Umjesto njega mogu igrati Jagielka, Ridgwell, Lescott, Cahill.
Moj pobjednicki sastav.(valjda ce Barry bit u dure)

-------------------Hart--------------------
Johnson---Ferdinand--Cahill------Cole
-----------------Barry---------------------
----------Gerrard------Lampard---------
Wallcott----------------------Rooney---
-----------------Defoe--------------------

Defoe nije siguran, vjerovatnije je da bi tu trebali igrati Bent, Crouch, Zamora ili C.Cole.
Steta sto je bendy Danac, on bi odlicno dosao.

God save The Queen!

Goalkeepers -
Joe Hart- Manchester City-(Zasluzio prvu postavu)
David James-Portsmouth
Robert Green-West Ham United

Defenders -
Leighton Baines-Everton
Jamie Carragher-Liverpool-(Odlicno, vratio se.)
Michael Dawson-Tottenham Hotspur-(Noga, nema mjesta!)
Rio Ferdinand Manchester United
Glen Johnson Liverpool
Ledley King Tottenham Hotspur-(Noga, nema mjesta!)
Ashley Cole Chelsea
John Terry Chelsea -(Nije ga trebao pozvati!)
Matthew Upson West Ham United
Stephen Warnock Aston Villa -(Noga, nema mjesta!)

Midfielders
Gareth Barry Manchester City -(Valjda ce biti u dure!)
Michael Carrick Manchester United
Joe Cole Chelsea (Nema mjesta, magla!)
Steven Gerrard Liverpool
Tom Huddlestone Tottenham Hotspur -(Noga, nema mjesta!)
Adam Johnson Manchester City
Frank Lampard Chelsea
Aaron Lennon Tottenham Hotspur
James Milner Aston Villa
Scott Parker West Ham United-(Nazalost, nema mjesta!)
Theo Walcott Arsenal
Shaun Wright-Phillips Manchester City (Nema mjesta, nazalost!)

Forwards
Darren Bent Sunderland
Peter Crouch Tottenham Hotspur
Jermain Defoe Tottenham Hotspur
Emile Heskey Aston Villa-(Misllim da je umjesto njega tu trebao biti Zamora!)
Wayne Rooney Manchester United

Engleska i USA bi po nekom rezonu trebali ići dalje,ali Englezi do titule nikako ne mogu.Jednostavno,koliko god Kapelo dobar trener bio,nema na raspolaganju ekipu koja može parirati Španiji ili Brazilu.

Bas su mi slovenci zabavni kad zezaju hrvate zbog SP



Ali nece proci iz grupe garant, to je za USA i engleze.

Moj izbor:

..............Green............

....Jhonson... Rio-Terry...A Cole.....

Lennon...Lampa-Gerr...A.Jhonson...

..........Crouch-Rooney..........


Ovisno o protivniku, prilagodjavati udarnu spicu. ( Cro+Ro, Defoe+Ro, Heskey+Ro) Stevica moze dobro odigrat zadnjeg veznog. Ako se oporavi Barry, njega na z. veznog a Stevu na lijevo krilo. (jebiga, mora se, igrao je vec par puta ) Poslije vecerasnje partije, mislim da je Green zasluzio da ostane starter. Takodjer imam dilemu na pozicji d. krila. Blagu prednost sam dao Lennonu u odnosu na Walcotta, mada su u sustini obojica jednako opasna.




VRIJEME JE!

slovenci su tanki, jedino alzirci mogu napraviti iznenadjenje i izbaciti amere iz daljeg takmicenja. englezi su sigurni

Ako je istina da je onaj kvazistrucnjak izostavio Walcotta, nadam se da cemo ispasti u grupama.

J*** ih trener, ne moze neki Talijan voditi nasu repku. Mi smo Moctasticni i mora Englez biti trener kakvi Eriksoni i ostali pokusaji trenera.Mrs!

God save The Queen!

Nazalost, gotovo je prije nego li je i pocelo.

To je bila ta sansa, ovo se moralo uzeti, a sad moram gledati kako mi se domovina sramoti pred milionskim auditorijumom i to sve zbog jednog Zabara kojemu je jedini cilj da Engleska ne uspije.
Ruku na srce, moglo se ovo i ocekivati, a za sve krivim nesposobni FA koji ne radi u interesu naseg fudbala, nego dovodi ljude nedorasle ovoj poziciji, koja je, poslije nase kraljevske porodice, i najvaznija u cijeloj drzavi.
Neko ce morati odgovarati za ovako nepostovanje spram nase tradicije i ocekujem prekid diplomatskih odnosa sa Italijom, deportaciju svih Talijana sa Ostrva i zabranu njihovog ulaska u Zemlju, kao i zabrana poslovanja sa tim prevarantima.

Zalosno je vidjeti da igraci T...... vode glavnu rijec u engleskoj repki. Ljudi moji, oni vise vole Izrael od Engleske i oni da nose nas dres. Zna to dobro onaj klaun na klupi. Mislio sam da je onaj francuski Klaun sega, al' je ovaj prevazisao se mjere.

Posto smo osuceni na propast, sada je jasno da su Danci apsolutni favoriti za uzimanje titule predvodeni Danskim Dominatorom i ovom prilikom im zelim svu srecu jer su oni nasi dobri prijatelji.

Strasno je da su nesposobnjakovici iz FA dozvolili da nas neprijatelj napadne iz unutrasnjosti.

Zabar mora da leti!
Come on Denmark!

Vjeruj! wrote:Nazalost, gotovo je prije nego li je i pocelo.

To je bila ta sansa, ovo se moralo uzeti, a sad moram gledati kako mi se domovina sramoti pred milionskim auditorijumom i to sve zbog jednog Zabara kojemu je jedini cilj da Engleska ne uspije.
Ruku na srce, moglo se ovo i ocekivati, a za sve krivim nesposobni FA koji ne radi u interesu naseg fudbala, nego dovodi ljude nedorasle ovoj poziciji, koja je, poslije nase kraljevske porodice, i najvaznija u cijeloj drzavi.
Neko ce morati odgovarati za ovako nepostovanje spram nase tradicije i ocekujem prekid diplomatskih odnosa sa Italijom, deportaciju svih Talijana sa Ostrva i zabranu njihovog ulaska u Zemlju, kao i zabrana poslovanja sa tim prevarantima.

Zalosno je vidjeti da igraci T...... vode glavnu rijec u engleskoj repki. Ljudi moji, oni vise vole Izrael od Engleske i oni da nose nas dres. Zna to dobro onaj klaun na klupi. Mislio sam da je onaj francuski Klaun sega, al' je ovaj prevazisao se mjere.

Posto smo osuceni na propast, sada je jasno da su Danci apsolutni favoriti za uzimanje titule predvodeni Danskim Dominatorom i ovom prilikom im zelim svu srecu jer su oni nasi dobri prijatelji.

Strasno je da su nesposobnjakovici iz FA dozvolili da nas neprijatelj napadne iz unutrasnjosti.

Zabar mora da leti!
Come on Denmark!

Goalkeepers: David James (Portsmouth), Robert Green (West Ham), Joe Hart (Manchester City).

Defenders: Ashley Cole (Chelsea), John Terry (Chelsea), Rio Ferdinand (Manchester United), Glen Johnson (Liverpool), Ledley King (Tottenham), Jamie Carragher (Liverpool), Matthew Upson (West Ham), Stephen Warnock (Aston Villa).

Midfielders: Steven Gerrard (Liverpool), Frank Lampard (Chelsea), Michael Carrick (Manchester United), James Milner (Aston Villa), Shaun Wright-Phillips (Manchester City), Gareth Barry (Manchester City), Joe Cole (Chelsea), Aaron Lennon (Tottenham).

Forwards: Wayne Rooney (Manchester United), Peter Crouch (Tottenham), Emile Heskey (Aston Villa), Jermain Defoe (Tottenham).

Fakat je trebao zovnuti Bent-a, a ostaviti Heskey-a.

Vjeruj! wrote:Nazalost, gotovo je prije nego li je i pocelo.

To je bila ta sansa, ovo se moralo uzeti, a sad moram gledati kako mi se domovina sramoti pred milionskim auditorijumom i to sve zbog jednog Zabara kojemu je jedini cilj da Engleska ne uspije.
Ruku na srce, moglo se ovo i ocekivati, a za sve krivim nesposobni FA koji ne radi u interesu naseg fudbala, nego dovodi ljude nedorasle ovoj poziciji, koja je, poslije nase kraljevske porodice, i najvaznija u cijeloj drzavi.
Neko ce morati odgovarati za ovako nepostovanje spram nase tradicije i ocekujem prekid diplomatskih odnosa sa Italijom, deportaciju svih Talijana sa Ostrva i zabranu njihovog ulaska u Zemlju, kao i zabrana poslovanja sa tim prevarantima.

Zalosno je vidjeti da igraci T...... vode glavnu rijec u engleskoj repki. Ljudi moji, oni vise vole Izrael od Engleske i oni da nose nas dres. Zna to dobro onaj klaun na klupi. Mislio sam da je onaj francuski Klaun sega, al' je ovaj prevazisao se mjere.

Posto smo osuceni na propast, sada je jasno da su Danci apsolutni favoriti za uzimanje titule predvodeni Danskim Dominatorom i ovom prilikom im zelim svu srecu jer su oni nasi dobri prijatelji.

Strasno je da su nesposobnjakovici iz FA dozvolili da nas neprijatelj napadne iz unutrasnjosti.

Zabar mora da leti!
Come on Denmark!

stvarno mislis da ce izostanak jednog igraca koji bi ionako sjedio na klupi 99% vremena toliko uticati na plasman engleske na SP
ja mislim da ce cak proci bolje bez volkota, izgleda mi neuhranjen

Vjeruj! wrote:Nazalost, gotovo je prije nego li je i pocelo.

To je bila ta sansa, ovo se moralo uzeti, a sad moram gledati kako mi se domovina sramoti pred milionskim auditorijumom i to sve zbog jednog Zabara kojemu je jedini cilj da Engleska ne uspije.
Ruku na srce, moglo se ovo i ocekivati, a za sve krivim nesposobni FA koji ne radi u interesu naseg fudbala, nego dovodi ljude nedorasle ovoj poziciji, koja je, poslije nase kraljevske porodice, i najvaznija u cijeloj drzavi.
Neko ce morati odgovarati za ovako nepostovanje spram nase tradicije i ocekujem prekid diplomatskih odnosa sa Italijom, deportaciju svih Talijana sa Ostrva i zabranu njihovog ulaska u Zemlju, kao i zabrana poslovanja sa tim prevarantima.

Zalosno je vidjeti da igraci T...... vode glavnu rijec u engleskoj repki. Ljudi moji, oni vise vole Izrael od Engleske i oni da nose nas dres. Zna to dobro onaj klaun na klupi. Mislio sam da je onaj francuski Klaun sega, al' je ovaj prevazisao se mjere.

Posto smo osuceni na propast, sada je jasno da su Danci apsolutni favoriti za uzimanje titule predvodeni Danskim Dominatorom i ovom prilikom im zelim svu srecu jer su oni nasi dobri prijatelji.

Strasno je da su nesposobnjakovici iz FA dozvolili da nas neprijatelj napadne iz unutrasnjosti.

Zabar mora da leti!
Come on Denmark!

Prvi mec ove grupe Engleska - USA, eh to jedva cekam da gledam. Na SP 1950 u Brazilu, USA je igrala protiv Engleske i pobjedila ih sa 1:0, to je i dan danas jedan od sokantnih poraza Engleske reprezentacije, tako da se nadam da cemo tu vidjeti malo vatrenog sukoba (ako ga bude).

Za drugi mec Alzir - Slovenija, tu za obadvoje navijam, ko god da pobjedi bit ce mi drago.

Engleska bi trebala da bude prva u ovoj grupi, za drugo mjesto ce se boriti ostala tri tima, al bi najvise volio da uspije Alzir.

ak81 wrote:Prvi mec ove grupe Engleska - USA, eh to jedva cekam da gledam. Na SP 1950 u Brazilu, USA je igrala protiv Engleske i pobjedila ih sa 1:0, to je i dan danas jedan od sokantnih poraza Engleske reprezentacije, tako da se nadam da cemo tu vidjeti malo vatrenog sukoba (ako ga bude).

Za drugi mec Alzir - Slovenija, tu za obadvoje navijam, ko god da pobjedi bit ce mi drago.

Engleska bi trebala da bude prva u ovoj grupi, za drugo mjesto ce se boriti ostala tri tima, al bi najvise volio da uspije Alzir.

Prvo kolo ove grupe mi je najinteresantnije od svih meceva koji ce se odigrati u grupnoj fazi.
Sve cetiri repke simpatisem, a posebno Englesku i SAD.
Mozda nije najjaca grupa, al' meni je ovo prava poslastica.

Ferdinand povrijedio koljeno.. u bolnici zavrsio

svakako je truba ove sezone, bolje je da Carra pocne, al' svejedno mi, svakako necemo grupu proci.

Vjeruj! wrote:svakako je truba ove sezone, bolje je da Carra pocne, al' svejedno mi, svakako necemo grupu proci.

Ovo me brine Mogla bi Engleska do samog kraja