#1 Rahmet ti duši, Mujo......
Posted: 17/02/2010 23:10
Mujo Siručić, povratnik u Srebrenicu, nije više mogao izdržati......Odlučio je da ode sa ovog svijeta.....
Sjećam se svog prvog dugog razgovora s njim....Ranije,samo bi se pozdravili,kratko porazgovarali, kad bi se sreli u srebreničkoj čaršiji.....
Otišao sam tada, do njegove obnovljene kuće u najljepšem dijelu Srebrenice....Cijeli donji sprat, opremio je u starom bosanskom stilu....Jagije, ćilimi, jastuci, sećije, tendžere, savatli tepsije,ibrici, uspomene.....Slike rahmetli roditelja i braće....Majčin mlin za kahvu, očeva tabakera.....Reče mi tada, onako ispod glasa, da je njegova porodica jedna od rijetkih bošnjačkih porodica, koja je,barem kad je o onom najužem dijelu riječ, ostala u "komadu"....On, supruga, sin i kćerka..... Pričao mi je o prvim povratničkim danima, o 1999, kad su bošnjački odbornici počeli dolaziti u zgradu srebreničke općine, pričao mi je o svojoj odluci da se sa cijelom porodicom vrati u svoj grad....Bio je pun energije, pun radosti dok mi je pričao o uspjehu svoje dvoje zlatne djece.....
Pričao mi je o 11 julu i julskim danima nakon pada Srebrenice....
Izašli smo u avliju.....Avliju "Mujaginog hana", kako je nazvao jedan dio svoje kuće....S ponosom mi pokazivao procvjetale srebreničke đule....
Nije pristojno nagađati o razlozima Mujine odluke da nas napusti.....No, osjećam, gušila ga je nepravda....Svake vrste....I ratni zločinci, četnici koji slobodno šetaju srebreničkim ulicama, i banjolučki bezobrazluk i licemjerje i nadaleko čuveno sarajevsko lažno dušebrižništvo.....
I kad ove godine, krenu na dženazu u Srebrenicu, i Tihić i Lagumdžija i Silajdžić i reis Cerić, i kad se , svaki sa svojom svitom,noć uoči dženaze, rasporede po srebreničkim avlijama, neka se sjete Muje.....I neka, poradi njegove umorne duše, odluče da,ZAJEDNO, barem jedan sat, provedu u avliji "Mujaginog hana" ...Pa, makar se poslije toga opet zaputili, svaki u "svoju" avliju....Jerbo, kad su skupa, sujeta im ne može podnijeti podjednaku pažnju koju im pružaju Srebreničani....
Rahmetullahi alejhi, dragi druže.....
Sjećam se svog prvog dugog razgovora s njim....Ranije,samo bi se pozdravili,kratko porazgovarali, kad bi se sreli u srebreničkoj čaršiji.....
Otišao sam tada, do njegove obnovljene kuće u najljepšem dijelu Srebrenice....Cijeli donji sprat, opremio je u starom bosanskom stilu....Jagije, ćilimi, jastuci, sećije, tendžere, savatli tepsije,ibrici, uspomene.....Slike rahmetli roditelja i braće....Majčin mlin za kahvu, očeva tabakera.....Reče mi tada, onako ispod glasa, da je njegova porodica jedna od rijetkih bošnjačkih porodica, koja je,barem kad je o onom najužem dijelu riječ, ostala u "komadu"....On, supruga, sin i kćerka..... Pričao mi je o prvim povratničkim danima, o 1999, kad su bošnjački odbornici počeli dolaziti u zgradu srebreničke općine, pričao mi je o svojoj odluci da se sa cijelom porodicom vrati u svoj grad....Bio je pun energije, pun radosti dok mi je pričao o uspjehu svoje dvoje zlatne djece.....
Pričao mi je o 11 julu i julskim danima nakon pada Srebrenice....
Izašli smo u avliju.....Avliju "Mujaginog hana", kako je nazvao jedan dio svoje kuće....S ponosom mi pokazivao procvjetale srebreničke đule....
Nije pristojno nagađati o razlozima Mujine odluke da nas napusti.....No, osjećam, gušila ga je nepravda....Svake vrste....I ratni zločinci, četnici koji slobodno šetaju srebreničkim ulicama, i banjolučki bezobrazluk i licemjerje i nadaleko čuveno sarajevsko lažno dušebrižništvo.....
I kad ove godine, krenu na dženazu u Srebrenicu, i Tihić i Lagumdžija i Silajdžić i reis Cerić, i kad se , svaki sa svojom svitom,noć uoči dženaze, rasporede po srebreničkim avlijama, neka se sjete Muje.....I neka, poradi njegove umorne duše, odluče da,ZAJEDNO, barem jedan sat, provedu u avliji "Mujaginog hana" ...Pa, makar se poslije toga opet zaputili, svaki u "svoju" avliju....Jerbo, kad su skupa, sujeta im ne može podnijeti podjednaku pažnju koju im pružaju Srebreničani....
Rahmetullahi alejhi, dragi druže.....