Forum Klix.ba

Kako kazete da volite, da ga/ju trebate i zelite pored sebe?

Cini mi se da cesto koristim fraze i ne dovoljno pokazujem kada mi neko mnogo znaci.
Kakvi ste vi po tom pitanju?

Odlicna tema. Pomono cu pratiti, a kasnije se ukljuciti

Vodim se ovim



i nastojim dati sve od sebe.

...spucam je oklagijom i odvucem u spavacu sobu....

...i ovo sto Aura kaze....BASH je pripazim

Prije pedagoskog pitam hocel ljevo ili desno

Hmmm....ozbiljna tema, pa cu pokusati ozbiljno i odgovoriti...onako sta mi prvo padne na pamet....

Kao prvo i najvaznije postujem ga…jako! To je cak I vaznije od ljubavi.
Iskrena sam s njim
Prihvatam ga onakvim kakav jeste i nikada nicim ne pokusavam da ga promjenim ili sebi prilagodim
Saslusam ga kad ima nesto da kaze
Gledam ga u oci kad mi prica
Dam mu prostora kad ne zeli da prica
Uvijek ga docekam sa osmjehom
Pitam ga o njemu I njegovom danu, umjesto da dodjem kuci I pocnem mu prepricavati svoj dan
Ponekad ga nazovem (ili posaljem poruku) samo da mu kazem da ga volim…nista vise
Pitam ga I uvazavam njegovo misljenje I savjete. Takodjer pomazem i njemu u donosenju odluka (ako mu je pomoc potrebna) i trudim se da vecinu odluka donesemo zajedno.
Poklanjam mu paznju
Vjerujem mu i vjerujem u njega
Iskreno sa radujem se njegovom uspjehu
Postujem njegovu familiju, prijatelje I imam OK odnos s njima
Ponekad ga pitam da mi pomogne s necim, cak I ako mi pomoc nije potrebna…tek toliko da se osjeca kao “muskarac u kuci”
Kad god mogu ukljucim ga u nesto sto radim da bi to radili zajedno(ako je to moguce)
Uvijek nalazim vremena za njega (ma kakav mi dan bio)
Smijem se njegovim vicevima (cak I kad nisu smjesni)
Dopustam mu greske I priznajem svoje…

Eto....par savjeta, makar neki zvucali smjesno.
Ja naravno sve ovo (i vise) ocekujem (i dobijam) od njega.....
I tako to vec traje vec dugi niz godina

na sto i jedan nacin:

http://www.e-novine.com/entertainment/e ... sunca.html

Dori wrote:Hmmm....ozbiljna tema, pa cu pokusati ozbiljno i odgovoriti...onako sta mi prvo padne na pamet....

Kao prvo i najvaznije postujem ga…jako! To je cak I vaznije od ljubavi.
Iskrena sam s njim
Prihvatam ga onakvim kakav jeste i nikada nicim ne pokusavam da ga promjenim ili sebi prilagodim
Saslusam ga kad ima nesto da kaze
Gledam ga u oci kad mi prica
Dam mu prostora kad ne zeli da prica
Uvijek ga docekam sa osmjehom
Pitam ga o njemu I njegovom danu, umjesto da dodjem kuci I pocnem mu prepricavati svoj dan
Ponekad ga nazovem (ili posaljem poruku) samo da mu kazem da ga volim…nista vise
Pitam ga I uvazavam njegovo misljenje I savjete. Takodjer pomazem i njemu u donosenju odluka (ako mu je pomoc potrebna) i trudim se da vecinu odluka donesemo zajedno.
Poklanjam mu paznju
Vjerujem mu i vjerujem u njega
Iskreno sa radujem se njegovom uspjehu
Postujem njegovu familiju, prijatelje I imam OK odnos s njima
Ponekad ga pitam da mi pomogne s necim, cak I ako mi pomoc nije potrebna…tek toliko da se osjeca kao “muskarac u kuci”
Kad god mogu ukljucim ga u nesto sto radim da bi to radili zajedno(ako je to moguce)
Uvijek nalazim vremena za njega (ma kakav mi dan bio)
Smijem se njegovim vicevima (cak I kad nisu smjesni)
Dopustam mu greske I priznajem svoje…

Eto....par savjeta, makar neki zvucali smjesno.
Ja naravno sve ovo (i vise) ocekujem (i dobijam) od njega.....
I tako to vec traje vec dugi niz godina

Potpisujem i praktikujem, makar nekome bilo i smijeshno!!!!

Grickam joj uho.

Jel morate svaku temu da unistavate?
Pa cete kasnije da se zalite kako vam moderatori sa-xa uskracuju slobodu govora.

I da, ovo vam je zadnja opomena, jer stalno jedni te isti prave dar-mar po temama...jbg sto je previse previse je.

Kao prvo i najvaznije postujem ga…jako! To je cak I vaznije od ljubavi.
Iskrena sam s njim
Prihvatam ga onakvim kakav jeste i nikada nicim ne pokusavam da ga promjenim ili sebi prilagodim
Saslusam ga kad ima nesto da kaze
Gledam ga u oci kad mi prica

Ok, čitajući ova nabrajanja nekako mi je u glavi odzvanjao Telescreen iz Orvelove 1984.

Pa pomisli' - da je najbolji način da pokažete ljubav - svakodnevnom rutinom.

E ja baš takvu ljubav ne bih htio.

Officer Crabtree wrote:

Kao prvo i najvaznije postujem ga…jako! To je cak I vaznije od ljubavi.
Iskrena sam s njim
Prihvatam ga onakvim kakav jeste i nikada nicim ne pokusavam da ga promjenim ili sebi prilagodim
Saslusam ga kad ima nesto da kaze
Gledam ga u oci kad mi prica

Ok, čitajući ova nabrajanja nekako mi je u glavi odzvanjao Telescreen iz Orvelove 1984.

Pa pomisli' - da je najbolji način da pokažete ljubav - svakodnevnom rutinom.

E ja baš takvu ljubav ne bih htio.

Nisam sigurna koliko ti je godina niti koje ti je (van)bracno stanje, ali iskreno te male "svakodnevne" stvari se najvise i racunaju i cine onaj najbitniji dio ljubavi. Stvari koje skoro i ne primjecujemo...To je daleko od rutine......
Rutina je kad dobijem cvijece za rodjendan.
A kad ga dobijem onda kad se najmanje nadam to je vec nesto drugo

ma ne sorry, ne bih ja da kažem da si ti dosadna a da ne očekujem šaku, neg nako kažem, nije baš da mislim da me cura gorivi ako me gleda u oči dok pričam, et...

nabrojat ću ja svoje načine

btw, 28mak sam, uživam van braka

Officer Crabtree wrote:ma ne sorry, ne bih ja da kažem da si ti dosadna a da ne očekujem šaku, neg nako kažem, nije baš da mislim da me cura gorivi ako me gleda u oči dok pričam, et...

nabrojat ću ja svoje načine

btw, 28mak sam, uživam van braka

Ma dobro.....to sa gledanjem u oci u toku razgovora nije samo u vezi...za mene je to neki znak opste kulture i uvazavanja sagovornika. Uopste.

Dori wrote:


Ma dobro.....to sa gledanjem u oci u toku razgovora nije samo u vezi...za mene je to neki znak opste kulture i uvazavanja sagovornika. Uopste.

Upravo.

pa upravo, ako je to dio opšte kulture i uvažavanja sugovornika što ga onda metnu pod način na koji ti pokazuješ ljubav...

ja pokažem ljubav tako što se pretvorim u neko jadno stvorenje bez stava, polupičkasto-udovoljavačko, ženu držim na dlanu a ona prvom prilikom skoči s njega... uglavnom u ljubavi sam dobroćudan ko Ghandi

ne sviđa mi se to nikako... zato sad bildam...

Ne koristim puno rijeci da pokazem ljubav,ali gestama i ponasanjem nastojim to popraviti.zagrljaj,onako malo bolan,poljubac kad se ne nada ili kad nesto slatko kaze i slicno.Nekome izgleda cudno,ali nas dvoje se savrseno razumijemo i sa pogledom

oklagijom...

E džaba pokazivanje ako to druga strana ne osjeti

Dori wrote:Hmmm....ozbiljna tema, pa cu pokusati ozbiljno i odgovoriti...onako sta mi prvo padne na pamet....

Kao prvo i najvaznije postujem ga…jako! To je cak I vaznije od ljubavi.
Iskrena sam s njim
Prihvatam ga onakvim kakav jeste i nikada nicim ne pokusavam da ga promjenim ili sebi prilagodim
Saslusam ga kad ima nesto da kaze
Gledam ga u oci kad mi prica
Dam mu prostora kad ne zeli da prica
Uvijek ga docekam sa osmjehom
Pitam ga o njemu I njegovom danu, umjesto da dodjem kuci I pocnem mu prepricavati svoj dan
Ponekad ga nazovem (ili posaljem poruku) samo da mu kazem da ga volim…nista vise
Pitam ga I uvazavam njegovo misljenje I savjete. Takodjer pomazem i njemu u donosenju odluka (ako mu je pomoc potrebna) i trudim se da vecinu odluka donesemo zajedno.
Poklanjam mu paznju
Vjerujem mu i vjerujem u njega
Iskreno sa radujem se njegovom uspjehu
Postujem njegovu familiju, prijatelje I imam OK odnos s njima
Ponekad ga pitam da mi pomogne s necim, cak I ako mi pomoc nije potrebna…tek toliko da se osjeca kao “muskarac u kuci”
Kad god mogu ukljucim ga u nesto sto radim da bi to radili zajedno(ako je to moguce)
Uvijek nalazim vremena za njega (ma kakav mi dan bio)
Smijem se njegovim vicevima (cak I kad nisu smjesni)
Dopustam mu greske I priznajem svoje…

Eto....par savjeta, makar neki zvucali smjesno.
Ja naravno sve ovo (i vise) ocekujem (i dobijam) od njega.....
I tako to vec traje vec dugi niz godina

Kako je ovo rijetkost, SVAKA CAST Volim cuti da ima takvih parova, uz uzajamno postovanje, ljubav i toleranciju...

Pustim ga da vozi moj auto.....
Ali ne vozim se s njim....

Raščupana wrote:Pustim ga da vozi moj auto.....
Ali ne vozim se s njim....

Ovo je vec cista perverzija

Ja to valo ne bi mogao

Da mi se prvo zaljubiti........lako mi je kako ću mu pokazati.

madner wrote:

Raščupana wrote:Pustim ga da vozi moj auto.....
Ali ne vozim se s njim....

Ovo je vec cista perverzija

Ja to valo ne bi mogao

sado-mazo, i to ekstremni

Dori wrote:Hmmm....ozbiljna tema, pa cu pokusati ozbiljno i odgovoriti...onako sta mi prvo padne na pamet....

Kao prvo i najvaznije postujem ga…jako! To je cak I vaznije od ljubavi.
Iskrena sam s njim
Prihvatam ga onakvim kakav jeste i nikada nicim ne pokusavam da ga promjenim ili sebi prilagodim
Saslusam ga kad ima nesto da kaze
Gledam ga u oci kad mi prica
Dam mu prostora kad ne zeli da prica
Uvijek ga docekam sa osmjehom
Pitam ga o njemu I njegovom danu, umjesto da dodjem kuci I pocnem mu prepricavati svoj dan
Ponekad ga nazovem (ili posaljem poruku) samo da mu kazem da ga volim…nista vise
Pitam ga I uvazavam njegovo misljenje I savjete. Takodjer pomazem i njemu u donosenju odluka (ako mu je pomoc potrebna) i trudim se da vecinu odluka donesemo zajedno.
Poklanjam mu paznju
Vjerujem mu i vjerujem u njega
Iskreno sa radujem se njegovom uspjehu
Postujem njegovu familiju, prijatelje I imam OK odnos s njima
Ponekad ga pitam da mi pomogne s necim, cak I ako mi pomoc nije potrebna…tek toliko da se osjeca kao “muskarac u kuci”
Kad god mogu ukljucim ga u nesto sto radim da bi to radili zajedno(ako je to moguce)
Uvijek nalazim vremena za njega (ma kakav mi dan bio)
Smijem se njegovim vicevima (cak I kad nisu smjesni)
Dopustam mu greske I priznajem svoje…

Eto....par savjeta, makar neki zvucali smjesno.
Ja naravno sve ovo (i vise) ocekujem (i dobijam) od njega.....
I tako to vec traje vec dugi niz godina

hajd brzo ovo obrisi da moj muz ne vidi