#1 XXI Zimske Olimpijske igre Vancouver 2010
Posted: 02/02/2010 16:08
Za 10 dana pocinje najveca svjetska smotra uz SP U Juznoj Africi za ovu godinu. Za pocetak da se prisjetimo kako smo mi dobili nashu olimpijadu 1984 godine
Sarajevo sa 14. ZOI na mapi svijeta
Mnogo je znacajnih dana i datuma, mnogo je znacajnih dogadjaja Sarajevo imalo u svojoj dugoj i burnoj istoriji. Tesko ih je po vaznosti nizati, jer svi imaju svoje vrijeme i u njemu trajnu boju i snagu. Jedno je, medjutim, sigurno: 18. Maj 1978. Godine, dan je medjas u razvoju ovog grada, dan sto znaci mnogo vise od pukih decenija i zlatnog irezivanja u anale najljepsih uspomena. Onog casa kada je Sarajevo u drevnoj Atini prolgalseno olimpijskim gradom, svijet se okrenuo Sarajevu, a Sarajevo svijetu. Sve se to dogodilo ovako....
Sarajevo se nije salilo
Prvo, sedamdesetih godina grupa zaljubljenika u zimske sportove, gledajuci prirodno bogatstvo koje okruzuje Sarajevo, dolazi na ideju o organizovanju olimpijskih igara. Medjutim, svi koji su culi za ovu tiho izrecenu namjeru, govorili su s nevjericom: - Ma sale se ljudi....
Ali, to nije bila nikakva sala. Ljudi su ozbiljno razmisljali o velikom poduhvatu i nekoliko godina studiozno pripremali kandidaturu. Deset godina provjeravan je svaki detalj ogromnog projekta, deset godina pazljivo su vrsene procjene strucnih i materijalnih mogucnosti, da bi 14, oktobra 1977. Godine u svijet krenula vijest: „Sarajevo se kandiduje za organizaciju olimpijskih igara 1984 godine!“. Za mnoge je to bilo veliko iznenadjenje. Drugi su opet i dalje vjerovali d aje to samo sala, a trecima nista nije bilo jasno. Uz iznenadjenje, pljustala su pitanja sa svih strana: „Otkud Sarajevo? Cime? Kako?“
Kada je u Lozani Medjunarodni olimpijski komitet zvanicno ovorio sve kandidature. Monik Berliu, direktor MOK-a, je konstatovala:
„Primili smo prijave i kandidature Svedske, Japana, Cehoslovacke, Francuske, a ovog trenutka stigla je i punovazna kandidatura Jugoslavije i njenog grada Sarajeva!“ Svi su se odjednom okrenuli delagaciji Sarajeva.
„Da li je zaista tacno da zelite Olimpijske igre 1984 godine“. Pitali su.
„Ne da ih zelimo, odgovorio je Ljubisha Zecevic, nego vjerujemo da ce MOK podrzati nasu kandidaturu“
Svima je tada bilo jasno da tu zaista nema nikakve sale. Ali, do trenutka konacne odluke, mnoge dogadjaje pratice sumnja, iako ce ti dogadjaji strelovito promicati. Prvo su Cehoslovacka i Francuska odustale od kandidature, pa su u okrsaju ostala samo tri grada- Saporo, Geteborg i nase Sarajevo. Nesto manje od godinu dana trajala je borba puna neizvjesnosti. Inspektori su krstarili predjelima tri grada, a novinari pisali sirom svijeta. Hiljade i hiljade clanaka napisano je o kandidatima za organizaciju 14. Zimskih olimpijskih igara. Tako,bas negdje uoci odluke u Atini, poznata engleska novinarka Pet Besford, iznosi svoje utiske. „Ukoliko se opredjelite za Saporo, Japanci ce vam ponuditi avion da skoknete do Tokia. Ako se opredjelite za Geteborg, Svedjani ce vam omoguciti da vidite fjordove i ledene sante. Ako vas izbor bude Jugoslavija Sarajevo, docekat ce vas siroka i iskrena srca, toplo, ljudski, sa svojim planinama i snjeznim terenima, koji su veleljepni“.
Poceli su vec tada da stizu gosti, da gledaju, da provejravaju. Bilo je sve vise pitanja, ali i sve manje nevjerice. Inspektori su obisli sve terene. Redom su dolazili Miloslav Beloneznik, Fred Resner, Rikardo Platner, Rober Gazole, Ginter Sabecki, Kornelius Kerder, Alen Kupo i mnogi drugi. Padali su i prvi komplimenti. Na kraju, smucarski radnik iz CSSR Miloslav Beleneznik, kao da je sumirao misljenja inspektora, rekao je:
„Sarajevo ima veoma dobre izgleda da pobijedi u Atini. Svi olimpijski objekti i sportski tereni nalaze se u krugu od 30 kilometara. Kod Geteborga je sasvim suprotan slucaj: borilista su razasuta po cijeloj Svedskoj, cak i po 800 kilometara od ovog grada...“ „Ja sam odusevljen, dodao je Italijan Rikardo Platner, strucnjak za alpske discipline. Zelim vam uspjeh u Atini...“
Jaki konkurenti-Geteborg i Saporo
Do Atine i velike pobjede prolice se, medjutim, jos mnogo znoja. Konkurenti su u finisu, izgledalo je bili u ofanzivi. Geteborg je obecavao da ce prodati milion ulaznica i donijeti ogroman prihod, a Saporo je najavljivao igre „casti“. Sarajevo je nudilo siroko srce, dobre terene, blizinu i veliku zelju da olimpijadu dobije. Sta ce prevagnuti? Mark Hodler, predsjednik medjunarodne smucarske federacije, na kraju posljednjne posjete reci ce Sarajlijama: „Za nas u medjunarodnom olimpijskom komitetu svakako da je izuzetno znacajna cinjenica o razvoju vashe zemlje, o preobrazaju SR BiH, o rastu i afirmaciji Sarajeva. Vidimo, rijec je o zemlji koja se razvija na zadovoljstvo svojih naroda, vidimo i moramo da cijenimo-zivite srecno, slobodno, znamo kakav je ugled vasheg predsjednika Tita i njegove politike mira, razumjevanja i ravnopravnosti medju svim narodima svijeta, posebno naglashavam ugled medju mladim ljudima, kojima je sport imanentan...“
Sve je to bilo vazno, svaka pohvalna rijec znacila je novi podstrek i sansu vishe. U svom prvom raportu iz Atine izvjestac Svedskog „Dagens Nihetera“ ce napisati:
„Plasimo se da je Sarajevo najjaci favorit na frontu...“
Medjutim, nije se sve bas tako lako odvijalo. Na sjednicama izvsnih komisija i ba izvrsnom komitetu konkurenti Sarajeva bili su, cini se, u primjetnoj prednosti. „Ne gubimo nadu“, govorio je Boris Bakrac, clan MOK-a, „iako iskreno zabrinjava saznanje da su danas Japanci , pa i Svedjanim dobili dosta naglashenu podrsku...“
I novinari su procjenili da ce se sve rijeshiti u direktnom vaganju izmedju Geteborga i Saporoa. Sarajeov je u tom trenutku bilo u sjenci. Medjutim, Sarajevo je ubrzo pocelo da pretice konkurente. Taj „najduzi dan“ i njegovo popodne, taj istorijski 18. Maj, sve mu se radosnije osmjehivao. Noc uoci njega verifikovani su izvjestaji inspektora pojedinih federacija nakon posjeta Geteborgu, Saporou i Sarajevu. Na zajednickom sastanku MOK-a i Medjunarodne smucarske federacije, lord Kilanin je svojom intervencijom pomogao Sarajevu u ozibljnom trenutku:
„Pred vama je, rekao je Kilanin, izvjestaj Klizacke federacije. Moram, na zalost, da upozorim, da neke stvari nisu u njemu tacno predstavljene. Eto, ova federacija tvrdi da u Sarajevu nema klizackih terena. Vama je u materijalima, skicama, fotografijama, prezentiranja cinjenica da u tom gradu postoji dvorana koja moze da primi 4600 gledalaca i koja ima izvanrednu ledenu pistu!“.
Nakon ovog, izvjestaj Klizacke federacije stvaljen je van snage, a clanovi delegacije Sarajeva kao da su osjetili blagu naklonost tadasnjeg predsjednika MOK-a. Odahnuli su. Ante Sucic je, medjutim, i tada rekao novinarima:
„Ma kakva da se odluka donese, molim vas, naglasite u svojim izvjestajima da se nece promjeniti sarajevski planovi u vezi sa uredjenjem i otvaranjem Treskavice, Bjelasnice, Igmana, Jahorine, Trebevica i gradnje brojnih objekata za potrebe mladih“.
Kandidaturu su u Atini branili Ante Sucic i Aleksandar Trumic. Za odbranu su imali 60minuta.
„Zelio bih, naglasio je Sucic, da vam predocim raspolozenje u nashem gradu, u cijeloj Jugoslaviji, koje se zasniva na zarkoj zelji da i mi, kao osvjedoceni privrzenici olimpijskog pokreta inspirisanog ovde, u divnoj drevnoj Heladi, jednom budemo domacini toj vrhunskoj svjetskoj manifestaciji zdravog duha u zdravom tijelu, manifestaciji prijateljstva, ljubavi i razumijevanja medju narodima...“
Aleksandar Trumic je, objasnjavajuci planove o izgradnji objekata, posebno istakao: „Sve sto bude izgradjeno, tvrdimo, bice koristeno za sport i rekreaciju sadasnjih i buducih generacija...“
Raspravu je otvorio lord Kilanin. Pitanja su tekla, odgovori jos brze. Razgovor je zavrsen pitanjem jednog clana MOK-a: da li gradonacelnik Sarajeva garantuje snjezne uslove u vrijeme odrzavanja igara?
Ante Sucic je odgovorio: „Mi znamo da u posljednjih sto godina nikada u vrijeme predvidjeno za odrazvanje olimpijskih igara nije nedostajalo snijega. Cak ga je bilo u izobilju. Sto se tice vasheg pitanja, mogu samo da kazem: garantujem vam optimalne uslove i mogucnost za takmicenje. Ipak, u mojoj nadleznosti kao gradonacelnika nije i –padanje snijega!“ Odjeknuo je aplauz.
Pocetak velike bitke
Ali, to jos nije bio kraj velike bitke. To je , zapravo bio samo njen pocetak. Degelacija Sarajeva morala je da izdrzi jos jednu zestoku paljbu, paljbu novinara na konferenciji za stampu. Izgledalo je da je odluka vec bila na vidiku. Ali, slijedila je jos jedna teska noc. A u njoj svi snovi kao da su bili vezani za rijeci lorda Kilanina sa otvaranja 80. Zasjedanja MOK-a. Reci ce tada predjesnik MOK-a.
„Sto se tice zimskih igara, clanovi MOK-a imace tri mogucnosti: grad Geteborg, gdje bi igre bile rasijane po cijeloj regiji, grad Sarajevo koji nikada niej imao olimpijske igre i, konacno, grad Saporo, koji je vec organizovao zimske olimpijske igre 1972 godine. Mi imamo, dakle, tri mogucnosti, koje mogu, za izvjesno vrijeme, da odrede politiku buducih igara-uputiti ih na prostranu regiju, nastaviti traziti nova mjesta, ili prepustiti da se igre „obrcu“ u nekoliko kljucnih gradova raznih kontinenata. Odluka koju cete vi dnijeti, naglasio je Kilanin, kontinuirace fundamentalnu bazu buducih igara.“
Je li ovo sansa Sarajeva? Sarajlije vjeruju – da jeste. A, onda, konacno, dodje i taj dan, taj istorijski 18. Maj.
Atinski trenutak odluke
Tacno u 16 sati clanovi MOK-a usli su u dvoranu hotela „Karavel“. Lord Kilanin je prishao mikrofornu. U dvorani je zavladao tajac. Lord govori:
Objavljujem rezultate glasanja. U prvom krugu Saporo je dobilo 33 glasa, Sarajevo 31, a Geteborg 10 glasova. Jedan glasacki listic je nevazeci“.
Cijela dvorana je u zagoru. Kako to da je Geteborg tako ubjedljivo izgubio? Hoce li Sarajevo stici Saporo? Ko ce biti bolje srece? Pljuste komentari, a Mnik Berliu poziva na red i tishinu. Kilanin cita dalje:
„U drugom krugu glasanja Sarajevo je dobilo 39 glasova, a Saporo 36 glasova. Objavljujem: Sarajevo, Jugoslavija, domacini su Zimskih olimpijskih igara 1984. Organizatoru „bijele olimpijade“ upucujem iskrene cestitke, uvjeren da ce Jugoslavija opravdati veliko povjerenje, koje je danas MOK ukazao njoj i ovom njenom gradu i njenim sportistima i svim ljudima ove divne zemlje....“
Nasoj radosti nije bilo kraja. Svi su oko nas. Cijeli svijet gleda u Sarajevo, a Sarajevo u svoj novi izazov, u veliku buducnost.
Bice to igre za istoriju
Ni dana Sarajevo nije cekalo. Pet godina je, uz stalne bitke i orksaje, uzurbano radilo i gradilo, u svoj najveci poduhvat ulazuci ogromnu snagu i napore, kako bi sportisti iz cijelog svijeta na 14. Zimskim OI imali optimalne uslove za takmicenje. Sarajevo je sada pred ciljem. Ubrzo ce i taj svecani dan pocetka „bijele olimpijade“. Radost vec tece olimpijskim gradom. U buketu zelja, jedna je najveca: da ove igre podignu nove mostove prijateljstva medju zemljama i narodima. I jos neshto: Sarajlije zele da se ostvari i vjerovanje Anonija Samarana, predjesnika MOK-a, koji je najavio da cemo u Sarajevu imati veliku olimpijadu i da ce se nakon ZOI 1984 godine govoriti o istoriji Sarajeva prije igara i istoriji Sarajeva poslije igara.
U glavnom gradu BiH svi hoce da tako bude, svi hoce da ovo budu igre za istoriju.
Branko Tomic, tekst iz knjige Olimpijske staze iz 1983 godine
. Ali nema veze, zato ćemo pored ovih afrikanera brzo napredovat prema dnu, pardon vrhu ove liste 
) a u hokeju se već dugi niz godina navija samo za Kanadu zbog rođaka (legende sa brojem 91 
). Drugi najdraži su mi Česi, nadam se tom finalu (iako teško pored rusa koji su prepuni ovih mladih snaga Malkin, Kovalchuk i Ovechkin, brrrr da se smrzneš kako su jaki)...
