Forum Klix.ba

U grupi E se nalaze protivnici koji se dosad nikad nisu ranije sastajali na svjetskim prvenstvima. Tu su Holandija (po meni uz Englesku prvi favorit prvenstva), Kamerun (afrička mina za koju nikad ne znaš šta možeš očekivat), Japan (standardni učesnik posljednjih prvenstava, ali na ovom vjerovatno najslabiji dosad) i Danska (evropska reprezentacija koja vrlo rijetko razočara na velikim takmičenjima, kada tamo dospije). Mislim da će vrlo neizvjesna biti borba između Kameruna i Danske za 2. mjesto, ali nije isključen ni kiks Holanđana ili podvig Japana.

14. juni
Johannesburg Holandija - Danska
Bloemfontein Japan - Kamerun

19. juni
Durban Holandija - Japan
Pretoria Kamerun - Danska

24. juni
Rustenburg Danska - Japan
Cape Town Kamerun - Holandija

* spisak igrača naravno nije i ne može biti služben dok ga selektor ne saopšti za nekoliko mjeseci, tada će biti editovan

Reprezentacija Holandije po deveti put učestvuje na svjetskim prvenstvima. Djeluje pod okriljem Kraljevske Holandske Fudbalske Asocijacije (Koninklijke Nederlandse Voetbalbond – KNVB). Iako se smatra za jednu od najjačih fudbalskih nacija Evrope i svijeta, nema još niti jednu titulu svjetskog prvaka, mada je nekoliko puta došla vrlo blizu tom ostvarenju. Uz Španiju važi za najjaču reprezentaciju koja još nikad nije uspjela doći do tog cilja. Fudbalski savez ove države (KNVB) je osnovan još 1899. godine, a prvu utakmicu reprezentacija Holandije je odigrala 1905. godine protiv susjeda Belgije, koju je i dobila sa 4:1. Ovo svrstava ovu reprezentaciju među najstarije na svijetu, sa preko 100 godina postojanja. Osim dosadašnjih 8 učešća na SP, Holandija je također 8 puta učestvovala i na EP, jednom ga i osvojivši (1988. u SR Njemačkoj), a još 4 puta je došla do polufinala. Na Olimpijskim igrama se holandski fudablski tim može pohvaliti sa tri medalje, ali sve tri su osvojene davno, u prvoj petini prošlog stoljeća.
Holandija je svoja prva učešća na svjetskim prvenstvima zabilježila još prije II svjetskog rata, ali bez zapaženog rezultata. Naime, sa oba se prvenstva vratila nakon jednog poraza, od Švicarske, odnosno Čehoslovačke. Nakon toga slijedi dugi sušni period u holandskom fudbalu. Tek 70-tih godina, najprije dizanjem Ajaxa i Feyenoorda na klupskom nivou i reprezentacija doživljava strahovit napredak i postaje globalna fudbalska sila. Tada holanđani uvode pojam “totalnog fudbala”, taktiku koja je pokrenula revoluciju u ovoj igri i samim tim proslavila holandski fudbal tog razdoblja. Tada se prvi put nakon skoro 40 godina, Holandija pojavljuje na SP, koje je 1974. godine održavalo u Zapadnoj Njemačkoj. Maestralnom igrom, nanizali su do finala 5 pobjeda (Urugvaj, Bugarska, Argentina, Istočna Njemačka i Brazil) i remi sa Šveđanima te su definitivno važili za hit prvenstva, sa svojim najistaknutijim igračem Johanom Cruyffom. U finalu su ih dočekali domaćini i njihovi veliki rivali, a utakmica je po holanđane krenula fantastično. Golom drugog Johana, Neeskensa, poveli su u 2. minuti. Ipak, do kraja poluvremena uslijedio je preokret, a u drugom dijelu utakmice nije bilo golova, pa su tako nasuprot simpatijama većine tadašnjeg fudbalskog svijeta, holanđani ostali bez naslova. Četiri godine kasnije, na SP u Argentini, nastupaju manje impresivno te su se kroz neke utakmice jedva i provukli, ali opet stižu do finala. Tamo se na njihovu žalost opet susreću sa domaćinom. Nakon što su veći dio susreta gubili, golom Nanninge izjednačuju 10-tak minuta pred kraj i tako utakmica odlazi u produžetke. Ali pogodcima Kempesa i Bertonija za 3:1 Argentine, njihove nade padaju u vodu, ostavljajući im gorak okus u ustima, da su opet bili na korak do trofeja, a ostali bez njega. Slijedeća dva prvenstva se propustili, jer se nisu kvalifikovali, a njihove nade su bile velike za slijedeće SP na kome su učestvovali, ono 1990. godine u Italiji. Predvođeni fudbalskim veličinama poput van Bastena, Rijkaarda, Gullita, Koemana i drugih, smatrali su da imaju šanse za veliki rezultat. No, nevjerovatno razočarenje je uslijedilo nakon samo 3 nerješena rezultata u grupi i ispadanja od Njemaca u osmini finala. Dojam su donekle popravili na prvenstvu 1994. godine u SAD-u, kada su dogurali do četvrtfinala, a tamo dosta nesretno ispali od budućeg prvaka Brazila. Dosta dobre igre je tada pružao Dennis Bergkamp, ali ga kolege iz reprezentacije nisu dovoljno pratile da bi se mogao ostvariti korak dalje. Ipak, on je ostvaren na sljedećem SP, kada Holandija stiže do polufinala, izgubivši u utakmici za 3. mjesto od Hrvatske sa 2:1. Treba istaknuti da su na ovom turniru imali dosta sreće, ili upornosti, jer su osminu i četvrtinu finala prošli golovima u zadnjim minutama. Malo je falilo da se na sličan način probiju i do finala, ali nakon što je Kluivert izjednačio u 87. minuti protiv Brazila, utakmica je otišla sve do penala, kada Cocu i Robert de Boer promašuju i time ostavljaju svoj tim bez plasmana dalje. Na posljednjem održanom SP u Njemačkoj prije četiri godine, žrijeb ih je odveo u grupu smrti sa Argentinom, Srbijom i Crnom Gorom i Obalom Slonovače. Iako su uspješno prošli grupu sa dvije pobjede i remijem protiv Argentine, osmina finala je bila kraj njihovog takmičenja, jer ih je tu Portugal golom Manichea eliminisao.
Reprezentacija Holandije je bila prva evropska reprezentacija koja je osigurala učešće na ovom SP. U proteklim kvalifikacijama su ostvarili osam pobjeda iz osam susreta, tako da njihov plasman nikada nije dolazio u pitanje, a način na koji su ga ostvarili je poprilično impresivan, pogotovo ako se zna da su pri tome primili samo 2 gola, a postigli 17. Po dva poraza od Holandije su pretrpile inače dosta solidne ekipe Norveške, Škotske, Makedonije i Islanda. Ovako odrađene kvalifikacije Holandiju svrstavaju među veće favorite predstojećeg prvenstva. Igrački kadar kojim raspolaže ova reprezentacija je vrlo dobro poznat široj fudbalskoj javnosti (van Persie, Robben, Kuyt, Sneijder, Huntelaar, Babel, Heitinga i dr.) te zaslužuje puni respekt. Na ruku im ne ide činjenica da dosada nijedna evropska reprezentacija nije ostvarila trijumf na vanevropskom tlu, tj. nije osvojila prvenstvo koje se nije održavalo u Evropi, ali za sve postoji prvi put, zar ne?

* spisak igrača naravno nije i ne može biti služben dok ga selektor ne saopšti za nekoliko mjeseci, tada će biti editovan

Reprezentacija Kameruna postoji od sticanja nezavisnosti ove države 1960. godine, a fudbalski savez, službeno Fédération Camerounaise de Football, je osnovan godinu ranije. S obzirom da joj je ovo šesto učešće na SP, najuspješnija su afrička fudbalska nacija u ovom segmentu. Također, sa četiri titule kontinentalnog prvaka, spadaju uz Egipat i Ganu među najbolje afričke reprezentacije i po tom kriteriju. Vrijedna spomena je svakako i zlatna medalja sa Olimpijskih igara u Sidneju 2000. godine, za čije osvajanje su zaslužni i neki sadašnji reprezentativci. Imaju i dva učešća na Kupu Konfederacija. Na prvom, 2001. godine, su zabilježili jednu pobjedu i dva poraza, pa nisu prošli dalje od grupne faze, dok je drugo učešće, dvije godine kasnije, ostavilo mnogo veći trag iz dva razloga. Prvi je jer su uspjeli doći do finala, a tamo nesretno zlatnim golom Henrya izgubiti u produžecima od Francuske, a drugi je mnogo upečatljiviji i tužniji. Naime, u 73. minuti polufinalnog susreta između Kameruna i Kolumbije, kamerunski igrač Marc-Vivien Foe se srušio na zemlju, a nekoliko sati kasnije je proglašena njegova smrt, što je predstavljalo veliku tragediju u fudbalskom svijetu.
Kako je već rečeno, ovo je šesto učešće Kameruna na SP. Iz svog četvrtog pokušaja kroz kvalifikacije, prvi put su se plasirali na SP 1982. godine u Španiji. Interesantno, postigli su tri nerješena rezultata (protiv Perua, Poljske i Italije), ali manje postignutih golova od Italije, koja je imala isti skor, ih je ostavilo bez prolaza u narednu fazu takmičenja. Grégoire Mbida će ostat upamćen kao strijelac prvog gola Kameruna na svjetskim prvenstvima. Svoj najveći uspjeh Kamerun je ostvario na SP 1990. godine, kada je bio apsolutni hit i najveće osvježenje prvenstva. Već u prvoj utakmici je priredio senzaciju pobjedivši golom Omam-Biyika jednog od favorita prvenstva, Argentinu. Da to nije bilo slučajno potvrdili su u drugom kolu pobjedom nad Rumunima sa dva gola legendarnog Rogera Mille, jednog od najvećih kamerunskih igrača svih vremena. Treća utakmica sa Sovjetskim Savezom je bila samo formalnost te uprkos visokom porazu, Kamerun se našao u osmini finala. Tamo ih je čekala Kolumbija, a rezultat regularnog toka je glasio 0:0. U produžecima opet na scenu stupa Milla i sa nova dva gola odvodi svoju reprezentaciju dalje, a Kolumbiju, koja je uspjela da postigne počasni gol, šalje kući. U četvrtfinalu je slijedila dramatična utakmica protiv Engleza. Nakon dva preokreta, utakmica je ponovo otišla u produžetke, samo ovaj put sreća nije bila na njihovoj strani. U posljednjoj minuti prvog produžetka, engleski napadač Gary Lineker pogađa sa bijele tačke i tako okončava nastup afrikanaca na tom prvenstvu, ali daleko da je neko od njih bio nezadovoljan ovim historijskim uspjehom, koji je i dan danas teško dostižan za bilo koju afričku ekipu. Nakon toga slijede tri plasmana na SP zaredom, ali svaki put bi se nastup završio u grupnoj fazi. SP 1994. godine u SAD-u, za Kamerun neće ostati značajan po rezultatu, nego po neobičnom rekordu. Roger Milla, sa tadašnje 42 godine, je postao najstariji igrač koji je ikad učestvovao na SP, ali i koji je uspio postići gol (protiv Rusije). Na prvenstvu 2002. godine su bili dosta blizu osmine finala, ali pobjeda nad Saudijskom Arabijom i nerješen rezultat sa Irskom nisu bili dovoljni, jer su u posljednjoj utakmici poraženi od Njemaca. Na posljednje SP se nisu bili plasirali, ali zato ove godine imaju novu šansu, ako ništa da ponove svoj rezultat iz 1990. godine.
Prvi krug afričkih kvalfikacija za ovo SP, Kamerun je prošao dosta samouvjereno. Zelenortska Ostrva, Tanzanija i Mauricijus su ostali iza njih na tabeli, a pritom je samo Tanzanija uspjela da im otkine bod. Ali onaj glavni, drugi dio kvalifikacija je počeo dosta zabrinjavajuće. Poraz od reprezentacije Toga, iako minimalan, nije izgledao obećajavući, pogotovo u kombinaciji sa domaćim remijem koji je uslijedio sa Marokom. Ipak, iz teške su se situacije izvukli pobjedama u dvomeču sa direknim konkurentom Gabonom, ali još su im ostale dvije utakmice sa nezgodnim Togom i Marokom. Nakon što su se uspješno “osvetili” Togoancima sa glatkih 3:0, u zadnjem kolu im je trebala pobjeda nad već otpisanim Marokom u gostima. Webo i Eto’o su se potrudili da njihova pobjeda ne dođe u pitanje i slavlje u kamerunskim redovima je moglo započeti. Na ovom prvenstvu treba obratiti pažnju na sve afričke reprezentacije, koje su napokon dočekali da se svjetsko prvenstvo održi na njihovom kontinentu. Svoju priliku iz neke poluautsajderske pozicije će vrebati zasigurno i Kamerun, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da im je ekipa u cjelosti sastavljena od internacionalaca koji igraju u Evropi, od kojih su neki u najvećim evropskim klubovima. Samuel Eto’o je nebrojeno puta pokazao kakav je strijelac, a kamerunci se nadaju da će se njegova forma iz kvalifikacija (9 golova) zadržati i na prvenstvu. Također, Kamerunce karakteriše za afrički stil igre i dosta solidna odbrana.

* spisak igrača naravno nije i ne može biti služben dok ga selektor ne saopšti za nekoliko mjeseci, tada će biti editovan

Fudbalska reprezentacija Japana se četvrti put zaredom takmiči na svjetskom prvenstvu. Prije osam godina, zajedno sa Južnom Korejom je učestvovala u organizaciji SP, koje se tada prvi put održavalo na azijskom tlu. Inače djeluje pod okriljem Japanske Fudbalske Asocijacije (Nihon Sakka Kyokai – JFA). Imaju jedan od najuspješnijih državnih fudbalskih timova u Aziji. Zajedno sa Saudijskom Arabijom i Iranom su rekorderi po broju osvojenih titula kontinentalnog prvaka – ukupno 3 (1992, 2000. i 2004. godine). Na posljednjem Azijskom kupu su stigli do polufinala. Iako su osvojili bronzu na fudbalskom turniru Olimpijskih igara 1968. godine u Meksiko Sitiju, pravi uspjesi Japana dolaze tek krajem 80-tih i tokom 90-tih godina, sa profesionalizacijom domaće lige. Tako prvi put učestvuju na Azijskom kupu tek 1988. godine, ali od tada su stalni sudionik, a već na slijedećem prvenstvu su došli i do prvog mjesta. Uskoro stižu i plasmani na svjetska prvenstva, a u uspjehe ove reprezentacije treba ubrojiti i drugo mjesto na Kupu Konfederacija 2001. godine, kada su na domaćem terenu izgubili u finalu od Francuske sa 1:0.
Prvo japansko pojavljvanje na SP je bilo 1998. godine u Francuskoj. Žrijeb im je donio u njihovu grupu dva velika favorita, Argentinu i Hrvatsku te jednog protivnika po mjeri – Jamajku. Iako igrom nisu razočarali niti u jednoj utakmici, doživjeli su sva tri poraza. Ostaje im utjeha da su bili minimalni. Jedini gol su postigli protiv Jamajke, a strijelac je bio Masashi Nakayama. No, to je bilo tek uvodno predstavljanje “zemlje izlazećeg sunca” fudbalskom svijetu. Spektakl je uslijedio četiri godine kasnije, kada je organizacija SP povjerena prvi put dvjema zemljama – Južnoj Koreji i Japanu. U Japanu se igralo na moderno izgrađenim stadionima u 10 gradova: Yokohama, Saitama, Fukuroi, Osaka, Rifu, Oita, Niigata, Kashima, Kobe i Sapporo. Država domaćin, kao nosioc u izvlačenju grupa, dobila je za protivnike u prvoj fazi Belgiju, Rusiju i Tunis. Iako je očekivana pobjeda i slavlje već u prvom kolu, domaći navijači su se morali strpiti još neko vrijeme, jer je Belgija uspjela doći do nerješenog rezultata. Ali, zato su došli na svoje u drugom kolu. Junichi Inamoto, najbolji japanski fudbaler na tom prvenstvu, donosi svojim pogotkom protiv Rusije prvu pobjedu Japana u historiji na svjetskim prvenstvima. U posljednjem kolu grupne faze prolaz u osminu finala je ovjeren pobjedom nad Tunižanima sa 2:0. Tamo ih je čekalo ne previše afirmisano fudbalsko ime – Turska, ali reprezentacija sa tada vrlo kvalitetnom ekipom. Domaćini su po kišnom vremenu u tom susretu doživjeli dodatni hladan tuš, ispadanje svoje reprezentacije, i to zahvaljujući samo jednom pogotku, čiji je strijelac bio Ümit Davala u 12. minuti. Turska je kasnije bila kobna u borbi za treće mjesto i za drugog domaćina, Južnu Koreju. Iako se možda tada činilo kao razočarenje, ovo je ipak bio najveći uspjeh reprezentacije Japana na svjetskom nivou. Ova reprezentacija je učestvovala i na sljedećem prvenstvu, ali je njihov nastup prošao poprilično nezapaženo. Tek se remi bez golova sa favoriziranom Hrvatskom može okarakterisati kao svijetla tačka na tom prvenstvu, dok su sigurni porazi od Brazila i Australije vjerovatno već zaboravljeni.
U kvalifikacijama za ovo prvenstvo Japan nije djelovao isuviše ubjedljivo. Mogu zahvaliti samo nedovoljno kvalitetnoj konkurenciji za to što će se naći na smotri najboljih reprezentacija svijeta u Južnoj Africi. U prvoj fazi takmičenja jesu istina relativno sigurno došli do prvog mjesta u grupi, ali poraz od Bahreina i remi sa Omanom nisu odavali utisak da se radi o nadmoćnoj reprezentaciji. Sila je pokazana tek nad autsajderom Tajlandom. U finaloj fazi azijskih kvalifikacija su se ponovo našli u grupi sa Bahreinom, protiv koga su ovaj put popravili dojam i ostvarili dvije pobjede, što ih je, ispostavilo se, i odvelo na ovo SP. Protiv ostalih protivnika je bilo dosta mučenja. Sa Australijom, koja je završila prva u grupi, u dvije utakmice su izvukli samo bod, a domaći remiji sa objektivno slabijim Uzbekistanom i Katarom su otkrili sve manjkavosti u igri Japanaca. No, sve u svemu, to im je bilo dovoljno za drugo mjesto u grupi i direktan prolaz na SP ove godine. Mora se priznati da nisu imali ni sreće, jer je na početku kvalifikacija, njihov selektor, a naš veliki stručnjak Ivica Osim, dobio moždani udar i time bio spriječen da dalje rukovodi ovom reprezentacijom. Zamjenio ga je domaći trener Takeshi Okada, koji je već ranije imao iskustva na klupi državne reprezentacije. Kako će Japan odigrati na ovom prvenstvu uveliko zavisi od njegove strategije. Neće imati lagan zadatak, jer je njegova reprezentacija makar na papiru najslabija u ovoj grupi. Većina igrača igra u, istina vrlo jakoj, domaćoj ligi, a samo nekolicina njih svoj hljeb zarađuje u Evropi. Vjerovatno su najpoznatiji Shunsuke Nakamura, ključni igrač reprezentacije već dugi niz godina, te Makoto Hasebe, prvotimac njemačkog prvaka Wolfsburga.

* spisak igrača naravno nije i ne može biti služben dok ga selektor ne saopšti za nekoliko mjeseci, tada će biti editovan

Fudbalska reprezentacija Danske, kojoj je nadimak “Danski dinamit”, po četvrti put učestvuje na završnici SP. Iako je Danski Fudbalski Savez (Dansk Boldspil-Union – DBU) osnovan još 1889. godine, fudbal kao sport u ovoj državi se počinje razvijati tek sredinom prošlog stoljeća. Izuzev relativno uspješnog nastupa na EP 1964. godine, svi rezultati vrijedni spomena ostvareni su u zadnje dvije decenije XX stoljeća, te na početku ovog. Najveći uspjeh fudbalske reprezentacije Danske je senzacija na EP 1992. godine koje se održalo u susjednoj Švedskoj. Danci koji se kroz kvalifikacije nisu uspjeli plasirati, su na to prvenstvo stigli kao zamjena za SFRJ, državu koja tada više nije postojala i čini se pomalo neočekivano osvojili titulu prvaka ”starog kontinenta”. 26. juna, te za nas nesretne 1992. godine, na stadionu Ullevi u Göteborgu, golovima Jensena i Vilforta savladana je Njemačka u finalu EP. Ipak, treba napomenuti da je tadašnje takmičenje brojalo samo 8 državnih timova. Prije toga, Danci su još dvaput stizali do polufinala evropskog prvenstva. Kao kontinentalni šampioni, branili su i odbranili čast evropskog fudbala na Kupu Konfederacija 1995. godine u Saudijskoj Arabiji, osvojivši naslov i na ovom takmičenju, koje je tada bilo tek u fazi nastanka.
Danska dosad nije učestvovala na mnogo svjetskih prvenstava u fudbalu, kako je rečeno, ovo im je četvrto pojavljivanje, ali na sva tri dosadašnja nastupa su ostavili vrlo dobar dojam. Prvi put su učestvovali na SP u Meksiku 1986. godine, i odmah se prošetali kroz dosta tešku grupu. Predvođeni golgeterom Elkjaerom Larsenom trijumfovali su u sva tri susreta grupne faze i to nad Škotskom 1:0, Zapadnom Njemačkom 2:0 i posebno impresivno nad Urugvajem 6:1. Skrenuvši tako pažnju na sebe ušli su u osminu finala sa možda i previše samopouzdanja, što im se osvetilo. Njihov protivnik, reprezentacija Španije, koja je već imala podosta iskustva sa ovakvih turnira ih je ispratila kući sa pet golova u mreži, iako su prvi poveli Danci. No, ispostavilo se da je to bio samo utješni gol. Iako su u međuvremenu postali prvaci Evrope, dvaput zaredom im izmiče plasman na sljedeća svjetska prvenstva. Ipak uspjevaju doći do tog cilja 1998. godine, u kvalifikacijama gdje su bili sa nama u grupi. Na tom prvenstvu ostvaruju svoj dosad najveći domet na SP. U grupnoj fazi su se našli u grupi sa domaćinom Francuskom te sa dva autsajdera, Južnom Afrikom i Saudijskom Arabijom. Minimalna pobjeda nad Saudijcima i nerješen rezultat sa Južnoafrikancima su bili dovoljni za osminu finala. U utakmici koja je više bila formalnost, protiv favoriziranih Francuza, su pružili jak otpor i dobru igru, ali su ipak poraženi sa 2:1. Najimpresivniju utakmicu na prvenstvu su odigrali protiv Nigerijaca u drugom krugu, demoliravši ih sa četiri gola, a čast Nigerije je sačuvao Tijani Babangida tako što je smanjo na 4:1. Četvrtfinale im je donijelo ipak preteškog protivnika, Brazil, mada je malo falilo za iznenađenje. Danska je povela golom Jorgensena na samom startu utakmice, ali Brazilci brzo preokreću rezultat. Početkom drugog poluvremena Danci se vraćaju preko Briana Laudrupa, no njihovu sudbinu je u 60. minuti zapečatio Rivaldo, a kako se rezultat nije mijenjao do kraja, Danska je otišla kući, ali sa lijepim uspomenama. Najbolji Danac na prvenstvu je bio legendarni Brian Laudrup. Treće učešće ove reprezentacije je bilo 2002. na dalekom istoku, te opet nije bilo razočaravajuće. Smješteni u vjerovatno najčudniju grupu prvenstva, gdje je Senegal na startu senzacionalno pobjedio branioca titule Francusku, Danci su iskoristili katastrofalnu igru trikolora da se domognu prvog mjesta. Nošeni gotovo nevjerovatnom formom, još uvijek aktivnog napadača, Jon Dahl Tomassona, pobjeđuju Urugvaj i Francusku, te remiziraju sa osvježenjem prvenstva – Senegalom. Ali onda im se u osmini finala ponovilo nešto slično kao i 1986. godine. Doživljavaju katastrofu od reprezentacije Engleske, porazom od glatkih 3:0.
Nakon što su propustili prošlo SP, koje im se održavalo u komšiluku, Danci su ponovo u akciji ove godine. Kvalifikacije su im donijele dosta izjednačenu grupu, gdje su Danci iskoristili lošu formu i smjenu generacija u reprezentacijama Švedske i Portugala, koji su im bili glavni konkurenti. Nakon što su remizirali sa Mađarskom na otvaranju kvalifikacija, svoj pohod na prvo mjesto su najavili spektakularnim preokretom u gostujućoj utakmici u Lisabonu. Naime Portugal je vodio sa 2:1 do isteka regularnog toka susreta, ali golovima Poulsena i Jensena u sudijskoj nadoknadi Danska dolazi do zlata vrijedne pobjede. Nakon toga je sve bilo lakše. Uvezuje se pet pobjeda zaredom i već na sredini kvalifikacija, bili su sigurni u svoj plasman. Samo se trebalo kloniti neočekivanih kikseva, koji se izuzev poraza u zadnjem kolu od Mađara kada je već sve bilo jasno, nisu desili. Vođen trenerom koji je u Danskoj već ušao u legendu, Mortenom Olsenom, sastav Danske ne posjeduje zvijezde koji se naročito ističu u odnosu na svoje timske kolege, ali je ta ujednačenost pretvorena u prednost, jer kao tim djeluju zaista složno, što je jedan od prvih preduslova za uspjeh.

Najjaca grupa na turniru, definitivno. Holandani su magicni, nema sumnje i jedni od glavnih favorita, dok su tu uvijek opasni Kamerunci, predvodeni Songom, najboljim zadnjim veznim na planeti, mada u repki igra malo ofanzivnije i sjajnim trenerom koji je sa Lyonom cinio cuda, samo ce ih disciplina kostati jer su tu strasni Danci
sa Danskim Dominatorom i sjajnom odbranom na celu sa Kjerom. Japanci su neki dan dobro namucili Engleze i nece se predavati sigurno, uvijek nekom otmu pokoji bod.

Uglavnom, ovu grupu ce biti milina pratiti, kad oni moji jadovi nece ni grupe proci.

God save queen Beatrix!

sta je sa ovim ljudima..

Holandija i Kamerun idu dalje.

Zna li iko kakvo je Robbenovo stanje? Hoće li moć igrat? Od toga mi zavisi šta ću igrat na kladionici

Не зна се, има индивидуалне тренинге, али ниста није сигурно.

Неће играти против Данске 90%.

Sutra cemo napokon gledati pravi fudbal. Holandjani ce pokazati zasto su mi glavni favoriti za osvajanje SP-a.
Nazalost, za Dance nece igrati Nicklas.
------------------Stekelenburg-----------------------
derWiel----Heitinga----Mathijsen----Bronckhorst
---------------van Bommel----De Jong--------------
----------------------Sneijder-------------------------
-Afellay-----------------RVP---------------------Kuyt-
Evo tima koji ce osvojiti SP.

holandija je stvarno prejaka,neez kakav im je selektor ali po imenima u ekipi stvarno sami vrh

sutra baš očekujem pravi fudbal holandija - jedna od favorita za osvajanje SP a i valjda će igrati kao na početku eura 2008 a danska je solidna reprezentacija koja bi mogla pokvariti planove holanđanima

Da ne ureknem Holanđane sutra im prognoziram remi

ja za Dansku navijam ovdje

Sutra očekujem da Kamerun odere kamikaze, a favorizirana Holandija mislim da će laganije uć na prvenstvo, a kako su Danci vrlo čvrsta ekipa, mislim da bi mogo bit X. Ne bi me frapirala čak ni pobjeda Danaca...

Očekujem gol Bendtnera

Ocekujem i ja jedan gol Bendyija ali i potop Danaca Holandija ce ih pregaziti.

LSD wrote:Ocekujem i ja jedan gol Bendyija ali i potop Danaca Holandija ce ih pregaziti.

Nikad ne reci nikad. Danci nisu bezazleni, reprezentacija koja bude 1 u grupi ispred jednog Portugala u kvalifikacijama je za svakog respekta, ja sam na ovom poolu prognozirao x, nekako mi vuče na to, ali sam i svjestan da se vrlo lako mogu zeznut jer je fakat Holandija MOČNA

Napucaće Holandezi Dance k'o od šale. Znaju to Francuzi i Talijani sa Evropskog. Ako treba, pola sutrašnjeg ispita ( ) neću ispisati, samo da mi je stići na vrijeme na tekmu.

Baltazar_khan wrote:

LSD wrote:Ocekujem i ja jedan gol Bendyija ali i potop Danaca Holandija ce ih pregaziti.

Nikad ne reci nikad. Danci nisu bezazleni, reprezentacija koja bude 1 u grupi ispred jednog Portugala u kvalifikacijama je za svakog respekta, ja sam na ovom poolu prognozirao x, nekako mi vuče na to, ali sam i svjestan da se vrlo lako mogu zeznut jer je fakat Holandija MOČNA

Slobodno mjenjaj taj X sve je to fino -lijepo, prvi u grupi ispred Portugala ali sutra ce ih holandezi pregaziti, nece znati ni šta ih je snašlo.

Bendy ne iga prvu tekmu, najvjerovatnie.

holandija i kamerun hlaaadno prolaze. dancima predvidjam 5 komada.

Naprijed samuraji! Gledao sam sinoć Ninja Assasin i ništa manje ne očekujem da zadesi Kamerunce.

Mogli bi Japaci, barem bod uzet.
Nisu oni toliko losi, a onaj LeGuen nesto eksperimentise.