Forum Klix.ba

Crkva se upregla u Bandicevu kampanju kao što je svojedobno radila za Sanadera. Možda i gorljivije. Nikakve pouke iz tog slučaja nije izvukla.

Svoje navijanje crkvenjaci objašnjavaju tvrdnjama da se njihov junak, za razliku od agnostika Josipovića, deklarira kao katolik, što bi mu, po njima, automatski moralo osiguravati prednost. Takvo je apriorno diskvalificiranje nevjernika suprotno Papinu nauku.

Nije moguće da u Crkvi ne vide kakve je vrste Bandićevo vjerništvo. Možda su neki od popova iskreno impresionirani njegovim blasfemičnim izjavama da mu je Bog uzor, tegljenjem svijeća, lizanjem oltara… Ali, i u Crkvi sigurno ima pametnog svijeta koji ne može ne vidjeti raskorak između riječi i djela. Za razliku od klerika koji su Bandića praktično već uzdigli u status blaženika, na Kaptolu utjecajni Vladimir Stanković vjernike poziva da svoj glas daju kandidatu koji “nije bez mane”, ali se izjašnjava kao katolik.

Jedan od najutjecajnijih kanonika tako manom, dakle oprostivom falinkom, proglašava Bandićevo mutnim poslovima i korupcijskim aferema natopljeno upravljanje Zagrebom. Iz njegove propovijedi slijedi da je Crkvi draži sumnjama izbušeni vjernik nego pošten agnostik. A krajnja je konsekvenca takvih poruka da se “našima” svaki grijeh oprašta, što je samo modifikacija one iz devedesetih poznate maligne poruke kako Hrvati zločin ne mogu počiniti. Čak ni kad pucaju u nedužne djevojčice ili goloruke starice.

Tvrdnja o Bandićevu vjerništvu Crkvi je potrebna ponajprije kao alibi za vlastite postupke. Kao opravdanje za njeno angažiranje na strani jednog krajnje problematičnog čovjeka. Još više za prikrivanje vlastitih motiva. Silnim donacijama iz zagrebačke blagajne, ne iz vlastitog džepa, Bandić se godinama udvara biskupima i popovima. Njihova podrška debelo je naplaćena. S Kaptolom povezuju ga poslovni interesi. Po davno uigranom modelu prodavanja indulgencija Crkva se dala uključiti u Bandićev poslovni lanac. Priče o velikom katoliku služe joj za maskiranje materijalnog interesa.
Ne povezuje biskupe i Bandića vjera, križ, ni Evanđelje, nego zveket novca.

http://www.jutarnji.hr/grijeh-kaptolski ... ra/467288/

Opasni zagrljaj politike i religije

29.11.2009
Mirjana Rakela
U Temi tjedna bavimo se pitanjima koliko su crkve u državama regije postale središte političke i društvene moći, da li su za to zaslužni, koliko vjerski, toliko i politički lideri i zašto i sami građani pristaju da budu ulog u sve zahtjevnijoj politici crkve prema državi.

Nedavno smo svjedočili državnoj sahrani patrijarha Pavla i trodnevnoj žalosti u Srbiji. Katolička crkva u Hrvata pokušava utjecati na mnoge stvari, pa i izbor predsjednika države.

I u Bosni i Hercegovini čini se da religijski lideri žele postati istodobno i nacionalni lideri. Namjeravaju li crkve uzeti sebi ulogu, koja im, u sekularnim državama, kakve su one na Balkanu, ne pripada?

NAJBOLJI RECEPT ZA PRIKUPOLJANJE GLASOVA

Sve tri osnovne religijske zajednice u Bosni i Hercegovini nastoje što više biti u političkom životu, dok analitičari smatraju da su se nacionalne partije na vlasti zadržale upravo zbog podrške koju im daju vjerski velikodostojnici.

Na svim nivoima komplikovane dejtonske strukture Bosne i Hercegovine, očigledan je uticaj religijskih zajednica na politički život, a izjave vjerskih lidera često se ne razlikuju od onog što kažu političari.

Među pravoslavnim velikodostojnicima u Bosni i Hercegovini, posebno mjesto ima episkop Zahumsko – hercegovački, Grigorije, čije je sjedište u Trebinju. Javna je tajna da je on blizak prijatelj premijera Republike Srpske, Milorada Dodika. Međutim, jedan od posljednjih događaja, za koje se vezuje njegove ime, je izopštavanje iz crkve na određeno vrijeme dvojice aktivista nevladinog sektora, Nikole Sekulovića i Blaže Stevovića, "zbog javnog necrkvenog djelovanja“, što je zvaničan razlog iza kojeg se krije njihova kritika rada načelnika opštine i vladike. Uz to, Sekulović je, kao i novinar Slobodan Vasković, brutalno napadnut. Tvrde da je napad došao nakon otvorenog poziva u hramu, koji je izgovorio vladika Grigorije:
„Znam više o njima, nego što oni mogu da zamisle. Znam da su kupovali diplome, ne samo za sebe, nego i za druge. Znam da su krali.“

Reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić, poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, ipak je najistureniji u političkim porukama, što i ne krije:

Mustafa Cerić: Naravno, zbog toga što smo u zadnje vrijeme vrlo kritični prema vlastima, događaju nam se sudski procesi, sumnje i mape.
„Mi, posebno u zadnje vrijeme, godinu-dvije dana, jako mnogo upućujemo kritike vlastima, do te mjere, da su oni koji su sada na vlasti, jako ljuti na nas. Naravno, zbog toga što smo u zadnje vrijeme vrlo kritični prema vlastima, događaju nam se sudski procesi, sumnje i mape. Ovo što se dogodilo u OHR-u, nije pamet nekog tajanstvenog Erika, koji radi sve to za potrebe OHR-a, nego je to u sprezi sa domaćim udbašima ili tajnim službama, koje očito jedino mogu opstati tako što se takmiče jedan sa drugim, ko će biti veći podanik.“

Radi se o mapama (šemama) koje su navodno urađene u Uredu visokog predstavnika i, prema političkom magazinu „Global“, kreirao ih je sam zamjenik Visokog predstavnika Rafi Gregorijan. Mapa prikazuje istaknute ličnosti - Bošnjake iz političkog, privrednog i vjerskog života - koji se dovode u vezu s kriminalnim radnjama i vezama, te s finansiranjem terorizma.

Analitičar Enver Kazaz je jedan od onih koji preciznim stavovima osuđuje opasni zagrljaj politike i religije:

„Vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini su najjači ideološki i politički centri moći, pogotovo se to odnosi na Islamsku vjersku zajednicu i sve veću ambiciju reis Cerića da postane bošnjački nacionalni vođa, odnosno novi otac nacije, u onom smislu u kojem mu to omogućuje patrijarhalna kultura, totalitarna ideologija i neka vrsta klerikalnog straha. Reis Cerić ima nebo ili prijetnju džehenemom za sve vjernike i nevjernike koje on proglašava izdajnicima.“


Psiholog Srđan Dušanić iz Banja Luke, smatra da se političko uplitanje vjerskih službenika ne može generalizovati, ali da je za sve njih gotovo istovjetno ponašanje u vrijeme pred izbore:

„Obično dolazi do manipulacije strahom na našim prostorima. To se do sada pokazao kao najbolji recept da pokupite što više glasova, da radikalizujete situaciju, da pojačate neko prijateljstvo ili da izmislite neke nove neprijatelje ili neke nove teme oko kojih se nećemo slagati. Očigledno da se tada narod zgušnjava oko nekih svojih pastira, koji sigurno nisu pravi pastiri. Definitivno je da političke vođe profitiraju na strahu. U svemu tome često su vjerski lideri saradnici određene političke grupacije.“

popajic wrote:

Opasni zagrljaj politike i religije

29.11.2009
Mirjana Rakela
U Temi tjedna bavimo se pitanjima koliko su crkve u državama regije postale središte političke i društvene moći, da li su za to zaslužni, koliko vjerski, toliko i politički lideri i zašto i sami građani pristaju da budu ulog u sve zahtjevnijoj politici crkve prema državi.

Nedavno smo svjedočili državnoj sahrani patrijarha Pavla i trodnevnoj žalosti u Srbiji. Katolička crkva u Hrvata pokušava utjecati na mnoge stvari, pa i izbor predsjednika države.

I u Bosni i Hercegovini čini se da religijski lideri žele postati istodobno i nacionalni lideri. Namjeravaju li crkve uzeti sebi ulogu, koja im, u sekularnim državama, kakve su one na Balkanu, ne pripada?

NAJBOLJI RECEPT ZA PRIKUPOLJANJE GLASOVA

Sve tri osnovne religijske zajednice u Bosni i Hercegovini nastoje što više biti u političkom životu, dok analitičari smatraju da su se nacionalne partije na vlasti zadržale upravo zbog podrške koju im daju vjerski velikodostojnici.

Na svim nivoima komplikovane dejtonske strukture Bosne i Hercegovine, očigledan je uticaj religijskih zajednica na politički život, a izjave vjerskih lidera često se ne razlikuju od onog što kažu političari.

Među pravoslavnim velikodostojnicima u Bosni i Hercegovini, posebno mjesto ima episkop Zahumsko – hercegovački, Grigorije, čije je sjedište u Trebinju. Javna je tajna da je on blizak prijatelj premijera Republike Srpske, Milorada Dodika. Međutim, jedan od posljednjih događaja, za koje se vezuje njegove ime, je izopštavanje iz crkve na određeno vrijeme dvojice aktivista nevladinog sektora, Nikole Sekulovića i Blaže Stevovića, "zbog javnog necrkvenog djelovanja“, što je zvaničan razlog iza kojeg se krije njihova kritika rada načelnika opštine i vladike. Uz to, Sekulović je, kao i novinar Slobodan Vasković, brutalno napadnut. Tvrde da je napad došao nakon otvorenog poziva u hramu, koji je izgovorio vladika Grigorije:
„Znam više o njima, nego što oni mogu da zamisle. Znam da su kupovali diplome, ne samo za sebe, nego i za druge. Znam da su krali.“

Reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić, poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, ipak je najistureniji u političkim porukama, što i ne krije:

Mustafa Cerić: Naravno, zbog toga što smo u zadnje vrijeme vrlo kritični prema vlastima, događaju nam se sudski procesi, sumnje i mape.
„Mi, posebno u zadnje vrijeme, godinu-dvije dana, jako mnogo upućujemo kritike vlastima, do te mjere, da su oni koji su sada na vlasti, jako ljuti na nas. Naravno, zbog toga što smo u zadnje vrijeme vrlo kritični prema vlastima, događaju nam se sudski procesi, sumnje i mape. Ovo što se dogodilo u OHR-u, nije pamet nekog tajanstvenog Erika, koji radi sve to za potrebe OHR-a, nego je to u sprezi sa domaćim udbašima ili tajnim službama, koje očito jedino mogu opstati tako što se takmiče jedan sa drugim, ko će biti veći podanik.“

Radi se o mapama (šemama) koje su navodno urađene u Uredu visokog predstavnika i, prema političkom magazinu „Global“, kreirao ih je sam zamjenik Visokog predstavnika Rafi Gregorijan. Mapa prikazuje istaknute ličnosti - Bošnjake iz političkog, privrednog i vjerskog života - koji se dovode u vezu s kriminalnim radnjama i vezama, te s finansiranjem terorizma.

Analitičar Enver Kazaz je jedan od onih koji preciznim stavovima osuđuje opasni zagrljaj politike i religije:

„Vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini su najjači ideološki i politički centri moći, pogotovo se to odnosi na Islamsku vjersku zajednicu i sve veću ambiciju reis Cerića da postane bošnjački nacionalni vođa, odnosno novi otac nacije, u onom smislu u kojem mu to omogućuje patrijarhalna kultura, totalitarna ideologija i neka vrsta klerikalnog straha. Reis Cerić ima nebo ili prijetnju džehenemom za sve vjernike i nevjernike koje on proglašava izdajnicima.“


Psiholog Srđan Dušanić iz Banja Luke, smatra da se političko uplitanje vjerskih službenika ne može generalizovati, ali da je za sve njih gotovo istovjetno ponašanje u vrijeme pred izbore:

„Obično dolazi do manipulacije strahom na našim prostorima. To se do sada pokazao kao najbolji recept da pokupite što više glasova, da radikalizujete situaciju, da pojačate neko prijateljstvo ili da izmislite neke nove neprijatelje ili neke nove teme oko kojih se nećemo slagati. Očigledno da se tada narod zgušnjava oko nekih svojih pastira, koji sigurno nisu pravi pastiri. Definitivno je da političke vođe profitiraju na strahu. U svemu tome često su vjerski lideri saradnici određene političke grupacije.“

Elem : politika = religija = lova = MOC za odredjene grupe, jad i bijeda za raju !
Cisti feudalizam na BIH nacin !