Forum Klix.ba

Namece mi se pitanje da li smo mi ljudi stvarno dobri, ili nas je strah kazne pa smo zbog toga dobri? Da li pomazemo drugim ljudima zbog toga sto imamo potrebu da pomognemo ili je to da zaradimo poene pred Svevisnjim?

Dobrota jeste ljudska osobina nezavisna od religije, ali karakter osobe se tesko moze promjeniti. Dobrota je dio karaktera. Genetika, odgoj, iskustva, okolina, obrazovanje ali i religija oblikuje ponasanje. Znaci koje prirodno dobar - on je dobar bezobzira na na religiju - ali mogu ga vjerovanja usmjeriti u losem pravcu. Ko je prirodno los - on je los bezobzira na religiju - ali mogu ga vjerovanja usmjeriti u dobrom pravcu. Pazi sad to sta je 'dobro' i 'lose' je subjektivno. Postoje stvari koje su univerzalo dobre i univezralno lose, ali to samo u slucaju da vazi za sve. Osobe se hrane sa informacijom koja ce da potvrdi njihova vjerovanja.

Religija (pozitivno shvacena) moze osobu da motivise da bude jos bolja iz razlicitih razloga (to je subjektivno sta koga motivise). Religija (negativno shvacena) moze da utice na osobu da bude jos gora iz razlicitih razloga - opet to je subjektivno sta koga motivise.

Namece mi se pitanje da li smo mi ljudi stvarno dobri, ili nas je strah kazne pa smo zbog toga dobri?

Strah zavisi od intenziteta vjerovanja u kaznu. Za one koji vjeruju - religija motivise ali nije jedini faktor da budu bolji ili gori ali to ne znaci da nisu dobri ili da nisu losi prirodno. Njihovo ponasanje se moze regulisati religijom, zato religija i postoji. Ali to isto ne znaci da ce svako isto da reaguje.

Neko religiju iskoristi da potvrdi svoja -negativna- vjerovanja da bi mogao da opravda svoje postupke, ali to isto ne znaci da je osoba dobra ili losa, moze biti ijedno i drugo. A na nekoga pozitivno utice u zavisnosti sta mu je potreba - to isto ne znaci da je osoba dobra ili losa. Religija u svakom slucaju ne moze promjeniti ko si ti genetski. Moze samo uticati na tvoje ponasanje.

Da li pomazemo drugim ljudima zbog toga sto imamo potrebu da pomognemo ili je to da zaradimo poene pred Svevisnjim?

Oboje, kako za koga. Sve u zavisnosti sta te motivise, ali da ljudi nisu prirodno dobri ne bi mogli ni osjecati potrebu da pomazu. Isto tako ljudi mogu biti prirodno losi - i osjecati potrebu da rade lose stvari. U tome vide zadovoljstvo (ubice, itd). Religija regulise ponanjaje ljudi ali u oba pravca - nesto je odgovornost religije ali vecina je odgovornost individue kako ce shvatiti sta... jer rekla sam ti da osoba selektivno bira ono sto joj pase. Itd... ima puno toga na ovu temu.

Analiza:

Sarajevska Princeza wrote:Dobrota jeste ljudska osobina nezavisna od religije, ali karakter osobe se tesko moze promjeniti. Dobrota je dio karaktera. Genetika, odgoj, iskustva, okolina, obrazovanje ali i religija oblikuje ponasanje

Posebno odgoj. Genetski, covjek moze biti samaritanac, no ako kroz rani zivot, narocito pubertet mora prolaziti sam kroz sranja onda sam i stvara sebi sliku o dobroti. Tako ce njemu nesto sto je nama dobro biti lose, tj. nece obracati paznju na to. Sto je opet odgoj, jer odgaja ga svakako netko, okolina ili roditelji. Ako je dijete samo i zivi u zdravoj okolini, on ce biti dobar covjek. Ako je samo i zivi u nezdravoj okolini - preteca delikvencije. Ako je okolina super, no roditelji ne valjaju ili ga pogresno odgajaju - opet delikvencija.
Religija, obrazovanje...sve je to odgoj.

Meni se postavlja pitanje, koja je granica izmedju genetike i karaktera, ili je karakter samo izraz za genetiku kada genetika nije bila poznata.

Sarajevska Princeza wrote:Strah zavisi od intenziteta vjerovanja u kaznu. Za one koji vjeruju - religija motivise ali nije jedini faktor da budu bolji ili gori ali to ne znaci da nisu dobri ili da nisu losi prirodno. Njihovo ponasanje se moze regulisati religijom, zato religija i postoji. Ali to isto ne znaci da ce svako isto da reaguje

Po meni, strah je najveca zabluda u odgoju djece i ponasanju odraslih ljudi. Zastrasivati nekoga ko se ne moze svjesno braniti znaci tjerati ga da razmislja kao i mi, a Bog zna da niko od nas nije dobar. Greska je plasiti djecu, ljude. Treba im samo otvarati oci i usmjeravati ih prema nekom generalnom konceptu, nikako ne po nasem osobnom.
Dakle, kao sto Principessa rece u jednom dijelu, religija tj. strah od boga treba da bude motivacija. Prije bih umjesto straha rekao postovanje (bez prefixa straho). Mislim da je to ok put.

Sarajevska Princeza wrote:Sve u zavisnosti sta te motivise, ali da ljudi nisu prirodno dobri ne bi mogli ni osjecati potrebu da pomazu. Isto tako ljudi mogu biti prirodno losi - i osjecati potrebu da rade lose stvari. U tome vide zadovoljstvo (ubice, itd).

Ljudi jesu i prirodno dobri i prirodno losi. To je ona genetika, tj. karakter. Svako od nas ima obje klice. E sada, ovisi ko ce nas i kako usmjeravati, odn. koju cemo opciju uzeti. Objasnio sam ovo u prvom dijelu.

Sarajevska Princeza wrote:Religija regulise ponanjaje ljudi ali u oba pravca - nesto je odgovornost religije ali vecina je odgovornost individue kako ce shvatiti sta... jer rekla sam ti da osoba selektivno bira ono sto joj pase

Mozda odrasla osoba, no ko djeci daje sansu? Jesmo li mogli pravilno rasudjivati i odlucivati sa svojih 5-6 godina? Dakle, nije ni odgovornost religije, ni individue nego odgajatelja, bili to roditelji, okolina, dom, tetke, ulica.

Sarajevska Princeza wrote:ima puno toga na ovu temu

Itekako...

dobrota = ulizivanje nepostojećem

zakonom je dozvoljno sve što nije kažnjivo to je moja zvezda vodilja

znači zakonom nije propisano da pomažeš drugome

sve ostalo je na pojedincu

clone033 wrote:Namece mi se pitanje da li smo mi ljudi stvarno dobri, ili nas je strah kazne pa smo zbog toga dobri? Da li pomazemo drugim ljudima zbog toga sto imamo potrebu da pomognemo ili je to da zaradimo poene pred Svevisnjim?

Sta je, u stvari, dobrota? I da li je pomaganje drugima jedini vid dobrote?
Ova dva su mi se pitanja odmah nametnula, a zakljucak moze biti samo da je i dobrota jedna od onih stvari koje stavljamo pod "relativno".
Ako je dobrota pomaganje drugima, onda to nema veze sa religijom.
Ne mislim da religija nosi sa sobom samo "dobro" niti mislim da je dobrota osobina samo religioznih ljudi.
Ako vjerujemo u Boga, samo zato sto se bojimo kazne, onda to nije pravo vjerovanje i to nam ne donosi nista 'dobro'. Jer ... Kad je strah bio pozitivno osjecanje?

Ili, ako se uzme, da su mnogi nasi ljudi, naprasno postali religiozni u toku i poslije rata, iz neke osvetoljubivosti ili mrznje, onda to pogotovo ne nosi nista 'dobro', ni za tog pojedinca a ni za okolinu , jer... Kad je mrznja bila pozitivan osjecaj?

Po mom misljenju , covjek moze biti 'dobar' i ako ne cini 'dobra' djela. Bitno je da ne cini zlo. A sta je sada zlo? E tu imamo one ustaljene pojmove, ne lazi, ne kradi, ne ubijaj... i t d. (Mozda toga ima i vise nego 'dobrih djela'?) Zlo vec nije relativna stvar .. Ili jest?

Ne mislite li da je ponekad (mozda uvijek) i lijepa rijec , dobro djelo? Ako nismo u stanju da je prelomimo preko jezika, jesmo li onda losi?
Tu opet dolazimo do onoga, sto je Princeza, pisala...

Citat "Genetika, odgoj, iskustva, okolina, obrazovanje ali i religija oblikuje ponasanje".

Ako nam nedostaje nesto iz tih elemenata, npr. religije, znaci li da smo losi? Ako smo neobrazovani , jesmo li losi? itd...
Ja mislim da ne, u pitanju je samo (hm, samo...) nivo svijesti/savjesti, inteliganecije i emocionalne zrelosti : svjestan da zna sta je 'dobro', a sta 'lose', pametan da ne cini 'lose', a osjecajan da cini 'dobro'...

clone033 wrote:Namece mi se pitanje da li smo mi ljudi stvarno dobri, ili nas je strah kazne pa smo zbog toga dobri? Da li pomazemo drugim ljudima zbog toga sto imamo potrebu da pomognemo ili je to da zaradimo poene pred Svevisnjim?

religiozni ljudi su najzlokobniji jer misle da su vodjeni bozijom voljom.

[quote="stochar"]Ne pomazu oni sto im se pomaze, vec da obezbijede SEBI dobro na onom svijetu. quote]

Slazem se. Mislim da je Clone033 trebao drugacije formulisati pitanje, npr. Da li biste ucinili zlo, kojim biste se okoristili, ukoliko znate da za to zlo necete biti kaznjeni?
E tu izlazi na povrsinu nasa dobrota ili zloca. Pa uostalom rat je pokazao da mozemo biti i zivotinje i ljudi, da u svima nama cuci nesto agresivno zivotinjski. Gdje su bili svi ovi koljaci, zlocinci prije rata? Pa tu oko nas, samo ih je bilo strah kazne, i izasli su na vidjelo kada kazne nije bilo. Mislim da svako od nas u sebi nosi dvije polovice, jedna je dobro, a jedna je zlo, pitanje je samo koja od polovica vlada u nama.

seas of cheese wrote:

clone033 wrote:Namece mi se pitanje da li smo mi ljudi stvarno dobri, ili nas je strah kazne pa smo zbog toga dobri? Da li pomazemo drugim ljudima zbog toga sto imamo potrebu da pomognemo ili je to da zaradimo poene pred Svevisnjim?

religiozni ljudi su najzlokobniji jer misle da su vodjeni bozijom voljom.

:D:D

ja nisam ovo rekao

Ja znam da sam ja dobra...i to ne zato da skupim neke bodove...mislim da mi je takva narav...

Proguglaj, mozda nadjes...

Ma dobrota...
Ljudi dobro pamte dobra djela, posebno svoja, a zaboravljaju da uciniti dobro djelo ne znaci biti dobar u jezgru svoje duse.
Od ljudi koji su istinski dobri, masa bjezi, jer ne moze da podnese njihovo prisustvo koje uspavanu savjest budi iz obaveze i daje im do znanja da i nisu neki ljudi, cesto ismijavaju..

Polovina dobrih namjera, je u stvari pritajeno zlo.
Danas i dobrota ima interes.

Dok jedni misle da ce im dobro djelo osigurati bolje mjesto negdje tamo, i rade ga samo iz tih ubjedjenja, onaj koji je iskreno dobar zna da ni jedno dobro djelo koje je ucinio nije proslo bez kazne prema njemu licno.
ALi to nije bio razlog da se zaustavi.

Granica izmedju svjetla i tame smo mi sami
Obicno na kraju zivota svako iz nekog pustog straha pozeli da uradi nesto veliko i cisto, ja bi ih uputila da okupaju slona.

Ljudi vole da pricaju o svojim dobrim djelima, dao sam prosjaku banku, ustao babi u tramvaju, poslao familiji 30 marka...pogotovo vole da si pripisuju tudja. Pri tom zaboravljaju da dobro djelo prestaje da bude dobro ako se o njemu prica.

Od ljudi koji su istinski dobri, masa bjezi, jer ne moze da podnese njihovo prisustvo koje uspavanu savjest budi iz obaveze i daje im do znanja da i nisu neki ljudi, cesto ismijavaju..

Ubode ga Nikica

ako gledate dokumentarne emisije na HRT-u i OBN-u

vidjet ćete da i u životinjskom carstvu postoji ono što zovemo dobrota

šišmiši krenu u lov

jedan ne ulovi ništa

ostala horda mu daje po kap krvi


jer znaju da će to biti uzvraćeno kada oni budu manje sreće

Kakve veze ima sta je uzrok? Dobro djelo je dobro djelo. Jel' to nesto manje vrijedno ako je strah u pitanju.??

clone033 wrote:Namece mi se pitanje da li smo mi ljudi stvarno dobri, ili nas je strah kazne pa smo zbog toga dobri? Da li pomazemo drugim ljudima zbog toga sto imamo potrebu da pomognemo ili je to da zaradimo poene pred Svevisnjim?

istinska dobrota je kada pomazemo drugim ljudima zato sto osjecamo potrebu da im pomognemo

Nekad sam dobar pa onda za promjenu loš ali nikada zao

komi wrote:ako gledate dokumentarne emisije na HRT-u i OBN-u

vidjet ćete da i u životinjskom carstvu postoji ono što zovemo dobrota

šišmiši krenu u lov

jedan ne ulovi ništa

ostala horda mu daje po kap krvi


jer znaju da će to biti uzvraćeno kada oni budu manje sreće

Ja mislim da je ipak ovo sustina price. Pomazes jer se, ned'o bog, mozes sam naci u slicnoj situaciji. A ako se to desi bilo bi ipak fino da neko ima tebi pomoci. Da sam cinican , rekao bih da se sve radi iz sopstvenog interesa (svjesno lili nesvjesno)

Pitanje dobrote, odnosa prema Bogu i ocekivanje nagrade - kazne je vjecito pitanje koje zapravo nikad nece ni dobiti svoj odgovor koji ce biti univerzalan za sve nas.

Ja se recimo za vecinu ljudi smatram ateistom, a opet, sam za sebe mislim da sam vjernik. Istina, moja vjera nije okrenuta prema nekom od "aktuelnih" Bogova vec necemu mnogo jednostavnijem - mojoj licnoj savjesti. Svaki svoj potez preispitujem prije nego ga nacinim i opet ga "vazem" nakon sto sam ga nacinio...

Ako oni koji se danas vode vjernicima kazu da je Bog taj koji je stvorio covjeka, to onda podrazumijeva da je osim tijela, isti taj Bog dao covjeku dusu, razum i savjest te ga ostavio neko vrijeme na zemlji i pustio ga da sam uz pomoc svih tih (i mnogih drugih) "pomagala" sam izidje na kraj sa zivotom. Znaci da cak ni prema njihovim kriterijima nisam daleko od "vjernika"

Jedna od stvari koja mi ne da da "dodjem tobe" je mozda upravo odnos klera prema vjeri i njihova stalna i uporna borba da nam dokazu kako upravo i samo ONI znaju sta Bog zeli i kako mi treba da se vladamo da bi Bog bio zadovoljan!
Upravo na tom prvom ispitu sve i jedan od njih pada. Ako Boga i ima, onda NIKO ne zna sta i kako ON(A) u stvari zeli da se mi ponasamo.

Cini mi se da mnogima Bog u stvari sluzi kao neka "zastita" za sve ono sto SU ili NISU uradili, pa se preko raznovrsnih molitvi pokusavaju iskupiti za svjesne ali i za eventualne greske kojih nisu svjesni.

Tu se dolazi do pitanja zasto je kod nas Bog predstavljen kao nesto cega se treba BOJATI? Zar Bog nije nesto lijepo, nesto sto treba da se slavi, nesto sto ce da se postuje i voli? U religiji je svoje mjesto dobio i sejtan (vrag) kao suprotnost Bogu pa se onda pitam zasto moramo da se bojimo i jednog i drugog?

Mislim licno da su zapadne zemlje napravile jedan znacajan skok bas na tom planu jer npr. u zemlji u kojoj ja zivim odnos prema Bogu dozivljavam samo i jedino kao nesto lijepo i nesto sto oni slave i cemu se raduju. Njihova srca su ispunjena ljubavlju prema Bogu i on im daje snagu i volju da zive SVOJ zivot onako kako ONI smatraju da treba da rade. Svoju licnu dobrotu koju pokazuju (a pokazuju jer JESU poprilicno humani) nikad nisam osjetio da vezu sa svojom vjerom u Boga vec necim sto oni sami smatraju pozitivnim i u datom trenutku potrebnim.

Mislim da kad bi takav odnos prema religiji i Bogu samo dijelom bio prisutan kod nas, onda bi i nasa medjusobna komunikacija bila na mnogo visem nivou i iz nas bi isijavalo mnogo vise optimizma i pozitivne energije koja bi opet mnogo vise dobra donijela nego svo silno pozivanje Boga da nam "osvijetli put".

takvi smo ljudi da sve vise pocinjem vjerovati da je majmun nastao od covjeka

margareta wrote:takvi smo ljudi da sve vise pocinjem vjerovati da je majmun nastao od covjeka

zapravo i majmuni i ljudi su nastali od jednog predmajmunikolikog bića

ta životinja se razvila u 4 grane od kojih je jedna čovjek

... nista bolji od preostale tri ...

Juce sam bio svjedok jednog nevjerovatnog dogadjaja za danasnje doba! Vracam se sa posla i izlazim iz robota, kad prilazi neki lik onoj nani sto sjedi ispred ako ko zna i dade joj 10KM! Kaze hajde nano, da se na prehladis nemoj vise sjediti haj idi kuci, nemas vise potrebe da sjedis. Ja se shebo! Da joj vidite osmjeha na licu!! Nevjerovatno, sta 10KM znaci! Svaka mu cast, majke mi! I ja dajem cesto al nikad nisam dao 10KM!

ima dobrih ljudi jos uvijek.mnogo vise nego mislimo.ali dominiraju losi....

ja sam jako dobar. uzivam kada drugim ljudima zivot ide niz brdo, volim slusat tudze tuzne price, jer se osjecam ja onda jako sretnim sto nisam toliko tuzan i nesretan kao osoba sto se ispovjeda.

Samo jos da si takav, onda ne bi govorio tako o sebi.Tebe je neko izgleda
mnogo naljutio.Ne nerviraj se.Cuvaj nerve! Niko te sem samoga sebe nije vrijedan.
vozdrica