Forum Klix.ba

...trosjed, dvosjed, fotelja, regal koji je zauzeo cijeli jedan zid...a sav izrezbaren, miris krompira i mesa (u tepsiji...u rerni...nista "sauce bernaise" i to...), prijepodnevni film, klepetanje ves - masine u kupatilu...i taj osjecaj koji istovremeno i nervira i kaze "sve je u redu" : kod komsija lijevo, desno, ispod i iznad - potpuno ista prica.



...i uvijek bas nedeljom, u ovo vrijeme.

A kod tebe ?

Zlato---evo kod mene sve kako si napisala osim regala--hanuma me natjerala da ga izbacim a sad kuka zbog manjka prostora
mašina klepece--u rerni ništa možda nešto i bude-tek je podne

kod mene isto..mašina neklepeće
al zato regala i starudije na pretek
a i komšija neka komšija mojih

Zlata M. wrote:...trosjed, dvosjed, fotelja, regal koji je zauzeo cijeli jedan zid...a sav izrezbaren, miris krompira i mesa (u tepsiji...u rerni...nista "sauce bernaise" i to...), prijepodnevni film, klepetanje ves - masine u kupatilu...i taj osjecaj koji istovremeno i nervira i kaze "sve je u redu" : kod komsija lijevo, desno, ispod i iznad - potpuno ista prica.



...i uvijek bas nedeljom, u ovo vrijeme.

A kod tebe ?

Dobra tema

Radni sto i na njemu puno knjiga, bez mirisa hrane (nedeljom se naručuje), zvona katedrale, škripa kočnica na ulici i dječiji plač sa petog kata.

KatarinaKosaca wrote:

Zlata M. wrote:...trosjed, dvosjed, fotelja, regal koji je zauzeo cijeli jedan zid...a sav izrezbaren, miris krompira i mesa (u tepsiji...u rerni...nista "sauce bernaise" i to...), prijepodnevni film, klepetanje ves - masine u kupatilu...i taj osjecaj koji istovremeno i nervira i kaze "sve je u redu" : kod komsija lijevo, desno, ispod i iznad - potpuno ista prica.



...i uvijek bas nedeljom, u ovo vrijeme.

A kod tebe ?

Dobra tema

Radni sto i na njemu puno knjiga, bez mirisa hrane (nedeljom se naručuje), zvona katedrale, škripa kočnica na ulici i dječiji plač sa petog kata.

...jah, u medjuvremenu su nestali trosjedi i dvosjedi, a ni zidovi vise nisu bijeli, i nema raskosnih goblena, a ni suvenira od skoljkica ( a na najsirem dijelu broda, mala razglednica...Makarska i tako to )...nema puno toga.
A meni se ipak cini da se se sve stvarno vazne stvari vec desile...upravo u tim jednolicnim** nedeljama i tim stanovima koji tako neizljecivo lice jedan drugome.

**...ta fenomenalna mogucnost izbora, izmedju 2 (dva!!!) drzavna tv - programa, i nase "muskarcine",zakleti neprijatelji "Dinastije" i "Dallas"-a...kad se zaborave, pa pocnu jedan drugom prepricavati posljednju epizodu.

...ali zasto bas nedeljom sva ta sjecanja ?

@muha, naravno da nije bilo vrijeme rucku kad sam zapocela... ...izuzev ovdje...ako ne rucas tacno u 12h - donji si ! ...pa rekoh, da se i ja integriram.

Zlata M. wrote:
...jah, u medjuvremenu su nestali trosjedi i dvosjedi, a ni zidovi vise nisu bijeli, i nema raskosnih goblena, a ni suvenira od skoljkica ( a na najsirem dijelu broda, mala razglednica...Makarska i tako to )...nema puno toga.
A meni se ipak cini da se se sve stvarno vazne stvari vec desile...upravo u tim jednolicnim** nedeljama i tim stanovima koji tako neizljecivo lice jedan drugome.

**...ta fenomenalna mogucnost izbora, izmedju 2 (dva!!!) drzavna tv - programa, i nase "muskarcine",zakleti neprijatelji "Dinastije" i "Dallas"-a...kad se zaborave, pa pocnu jedan drugom prepricavati posljednju epizodu.

...ali zasto bas nedeljom sva ta sjecanja ?

@muha, naravno da nije bilo vrijeme rucku kad sam zapocela... ...izuzev ovdje...ako ne rucas tacno u 12h - donji si ! ...pa rekoh, da se i ja integriram.

Sjećanje na sigurnost, opštu,...a bila si u porodici, neko se brinuo za tebe, dijete si bila,...Sada se ti brineš,...

Čitajući uvodni post, ja pomislih na ovo:

Sve sretne porodice lice jedna na drugu,svaka nesretna porodica nesretna je na svoj nacin

Zlata M. wrote:...trosjed, dvosjed, fotelja, regal koji je zauzeo cijeli jedan zid...a sav izrezbaren, miris krompira i mesa (u tepsiji...u rerni...nista "sauce bernaise" i to...), prijepodnevni film, klepetanje ves - masine u kupatilu...i taj osjecaj koji istovremeno i nervira i kaze "sve je u redu" : kod komsija lijevo, desno, ispod i iznad - potpuno ista prica.



...i uvijek bas nedeljom, u ovo vrijeme.

A kod tebe ?

To je kada ti nostalgija postane dom. Odnosno, kod dijasporaca sto nisu prispjeli ni tamo ni 'vamo (pola rasli tamo, pola 'vamo - govorim iz licnog iskustva). Ja uporno godinama, i to u poznim danima jeseni i zime, trazim snjegove, smogove, trazim Titovu i Kosevo, pa naprasno idem u drvene barove, pravim si ugodjaj uz stare domace pop hitove, zamislim da je na tren sve kao tako i u tom trenu budem nekako srecna i napoji se dusa..Ali to, naravno, nije zdravo! Nedeljom je najbolje, jer je nedeljom najdosadnije i porodicni dan..tako, vec nekako.

PipiDugaDevetka wrote:

Zlata M. wrote:
...jah, u medjuvremenu su nestali trosjedi i dvosjedi, a ni zidovi vise nisu bijeli, i nema raskosnih goblena, a ni suvenira od skoljkica ( a na najsirem dijelu broda, mala razglednica...Makarska i tako to )...nema puno toga.
A meni se ipak cini da se se sve stvarno vazne stvari vec desile...upravo u tim jednolicnim** nedeljama i tim stanovima koji tako neizljecivo lice jedan drugome.

**...ta fenomenalna mogucnost izbora, izmedju 2 (dva!!!) drzavna tv - programa, i nase "muskarcine",zakleti neprijatelji "Dinastije" i "Dallas"-a...kad se zaborave, pa pocnu jedan drugom prepricavati posljednju epizodu.

...ali zasto bas nedeljom sva ta sjecanja ?

@muha, naravno da nije bilo vrijeme rucku kad sam zapocela... ...izuzev ovdje...ako ne rucas tacno u 12h - donji si ! ...pa rekoh, da se i ja integriram.

Sjećanje na sigurnost, opštu,...a bila si u porodici, neko se brinuo za tebe, dijete si bila,...Sada se ti brineš,...

Čitajući uvodni post, ja pomislih na ovo:

Sve sretne porodice lice jedna na drugu,svaka nesretna porodica nesretna je na svoj nacin

Tako nekako...da, sad se ja brinem. Vec odavno. I dobro to radim, cini mi se...pa ipak, neka sjecanja iz djetinjstva, iz rane mladosti...imaju neke oblike, boje, mirise i zvuke...koji se ne daju izbrisati, zaglusiti.
Ne daju, a covjek i ne zeli...nego ih ljubomorno cuva, iako zna da ce, onog trena kad ga sjecanja preplave, sve ostalo sto jeste, izgubiti puno od ljepote, smisla...

Tandzika wrote:

Zlata M. wrote:...trosjed, dvosjed, fotelja, regal koji je zauzeo cijeli jedan zid...a sav izrezbaren, miris krompira i mesa (u tepsiji...u rerni...nista "sauce bernaise" i to...), prijepodnevni film, klepetanje ves - masine u kupatilu...i taj osjecaj koji istovremeno i nervira i kaze "sve je u redu" : kod komsija lijevo, desno, ispod i iznad - potpuno ista prica.



...i uvijek bas nedeljom, u ovo vrijeme.

A kod tebe ?

To je kada ti nostalgija postane dom. Odnosno, kod dijasporaca sto nisu prispjeli ni tamo ni 'vamo (pola rasli tamo, pola 'vamo - govorim iz licnog iskustva). Ja uporno godinama, i to u poznim danima jeseni i zime, trazim snjegove, smogove, trazim Titovu i Kosevo, pa naprasno idem u drvene barove, pravim si ugodjaj uz stare domace pop hitove, zamislim da je na tren sve kao tako i u tom trenu budem nekako srecna i napoji se dusa..Ali to, naravno, nije zdravo! Nedeljom je najbolje, jer je nedeljom najdosadnije i porodicni dan..tako, vec nekako.

"Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. ... Ovako se mijesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivota. ..." .... ili ipak . ne ?!

"Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi... Ovako se mijesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivota. ..."

Kako je ovo tacno.

Nostalgija je, kao i tuga, vrlo zavodljiva, poput sablasti koja ti širi ruke i zove natrag u neki ljepši život. Ne da ti se otrgnuti i ponovo doživjeti. Neki su ljudi prijemčivi za takve osjećaje i predaju im se rado, žudeći za onim što ih je činilo sretnim.Tako je i sa mnom-čini mi se kao da je moje djetinjstvo bilo življe i stvarnije nego sve što sam od tada osjetila ili doživjela. Bakin zagrljaj, jorgovani, zumbuli, lipe, bijela kafa ( bianca ) s mamom i tetkom, trešnje, grmljavina, vrtić, škola, igre s društvom koje su se činile beskonačne, more, putovanja, uzbudjenje pred rodjendane i Nove Godine, sankanje, neobuzdan smijeh ( zbog kojeg sam jednom završila u Hitnoj jer se nisam mogla prestati smijati ). Svog se djetinjstva sjećam u jakim bojama, u žutoj, zelenoj, plavoj. Možda sam još uvijek tako jako vezana za to vrijeme jer sam naglo otrgnuta od sveg što mi je bilo drago i moje- jer se nisam snašla. Znam samo da mi je dugo trebalo da prihvatim da toga svega više nema. Ali ništa mi više ne može izazvati radost kakvu sam prije osjećala, možda tek kratkotrajno zadovoljstvo. Samo me još kucanje sata umiruje i podsjeća na dom, kao i bakin smijeh i miris tek skuhane kafe koji mi kaže da će sve biti u redu.

Pun zid vilerovih goblena, zavjese od 20 kila po metru kvadratnom. Na klupici ispod prozora muskatle, a drnda ono staklo u serpi za mlijeko, vrijeme je da se skida da ne pokipi.
Napolju izgorila nepokosena trava, da li bih izasao i igrao tenisa kod toplane, ili klishera iza zgrade?
Raspust je, necu valjda uciti?

Ni nostalgija nije kao što je nekad bila...

Zlata M. wrote:

Tandzika wrote:

Zlata M. wrote:...trosjed, dvosjed, fotelja, regal koji je zauzeo cijeli jedan zid...a sav izrezbaren, miris krompira i mesa (u tepsiji...u rerni...nista "sauce bernaise" i to...), prijepodnevni film, klepetanje ves - masine u kupatilu...i taj osjecaj koji istovremeno i nervira i kaze "sve je u redu" : kod komsija lijevo, desno, ispod i iznad - potpuno ista prica.



...i uvijek bas nedeljom, u ovo vrijeme.

A kod tebe ?

To je kada ti nostalgija postane dom. Odnosno, kod dijasporaca sto nisu prispjeli ni tamo ni 'vamo (pola rasli tamo, pola 'vamo - govorim iz licnog iskustva). Ja uporno godinama, i to u poznim danima jeseni i zime, trazim snjegove, smogove, trazim Titovu i Kosevo, pa naprasno idem u drvene barove, pravim si ugodjaj uz stare domace pop hitove, zamislim da je na tren sve kao tako i u tom trenu budem nekako srecna i napoji se dusa..Ali to, naravno, nije zdravo! Nedeljom je najbolje, jer je nedeljom najdosadnije i porodicni dan..tako, vec nekako.

"Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. ... Ovako se mijesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivota. ..." .... ili ipak . ne ?!

Tako je govorio Mesa, ali Mesa nije zivio van granica Jugoslavije mada se cestio pozivam na te rijeci.

...a onda je, negdje oko 15h , svanuo taj prvi dan Nove godine.
Bar vecini...
Jedino je majkama svanjivao kao i uvijek.
...i tad se tek vidio citav jad, nastao tokom slavlja : progoren stoljnjak (u najboljem slucaju), ponekad i kauc, ugazen u tepih fil od torte (ako ne i biskvit) koju je ona sa toliko truda spremala...
...odvratan smrad duhana koji se uvukao u svaku poru dnevne sobe, a i ostalih prostorija...i u njenu kosu, koju je juce, u opstoj frki i spremanju, uspjela na brzaka naviklati...onim svojim metalnim viklerima...(nikad nije voljela one "vruce viklere", govorila je da stete kosi)...u glavi jos stotinu glasova od sinoc...novogodisnji tv-program, komsija i njegova gitara s kojom bas i nije bio na "ti"...ono pravo ...i "Tri palme na otoku srece" u koktelu sa "Voljela sam oci zelene", pa ko nadjaca...i jedva sprijecena tuca izmedju amidze i onog dosadnjakovica iz druge ulice...u neka doba je neko nekome gledao zenu, vise nego sto je dozvoljeno.
...tanjiri na kojima se, u gadnom prizoru, pomijesala i sarma i suho meso i torta i opusak.

I uprkos svemu, taj osjecaj da ce i ova godina biti dobra...tj. da nece biti posebno losa, jer je pocela kao i sve prije nje...

Kada sam se vratio u Domovinu, shvatio sam da je nostalgija bolje rješenje.

Zima, subota, jutro, starci spavaju u istoj sobi, jutro, telefon, zvanje informacija za vrijeme na planinama, krishom cujes ok je, ustajes radostan, skije, kape, rukavice, pun elana......

Zlata M. wrote:...a onda je, negdje oko 15h , svanuo taj prvi dan Nove godine.
Bar vecini...
Jedino je majkama svanjivao kao i uvijek.
...i tad se tek vidio citav jad, nastao tokom slavlja : progoren stoljnjak (u najboljem slucaju), ponekad i kauc, ugazen u tepih fil od torte (ako ne i biskvit) koju je ona sa toliko truda spremala...
...odvratan smrad duhana koji se uvukao u svaku poru dnevne sobe, a i ostalih prostorija...i u njenu kosu, koju je juce, u opstoj frki i spremanju, uspjela na brzaka naviklati...onim svojim metalnim viklerima...(nikad nije voljela one "vruce viklere", govorila je da stete kosi)...u glavi jos stotinu glasova od sinoc...novogodisnji tv-program, komsija i njegova gitara s kojom bas i nije bio na "ti"...ono pravo ...i "Tri palme na otoku srece" u koktelu sa "Voljela sam oci zelene", pa ko nadjaca...i jedva sprijecena tuca izmedju amidze i onog dosadnjakovica iz druge ulice...u neka doba je neko nekome gledao zenu, vise nego sto je dozvoljeno.
...tanjiri na kojima se, u gadnom prizoru, pomijesala i sarma i suho meso i torta i opusak.

I uprkos svemu, taj osjecaj da ce i ova godina biti dobra...tj. da nece biti posebno losa, jer je pocela kao i sve prije nje...

ruska ili ti francuska salata, bez koje nova godina nebi bila ista. na tv-u kao i svakog drugog 1. januara, "kosa" ili "superman"...

...zima u provinciji.
Skola...skrto ili nikako zagrijane ucionice...
Sjeca li se ko od forumasa, sarenih pidzama koje su provirivale ispod nogavica, ispod rukava...kragne...?
Osamdesete...a kao da si ubacen u kulisu za neki novi "Vlak u snijegu"...

( "...lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva." )

Jugoslavija... Žikina dinastija... Marija i Boba...