Sit svega wrote:Sinoć sam imao jednu cjelovečernju rasparavu na temu genetike i inteligencije. Zastupam mišljenje da inteligencija nije nasljedna, i da zavisi od okruženja u kojem se razvija. Kakvo je vaše mišljenje, a interesuje me i kako vjera gleda na to, jer po nekom mom kontu, ukoliko je inteligencija nasljedna, onda nismo svi u istoj poziciji kod Boga?
Definitivno utice i jedno i drugo, i geni i uticaj okoline.Sit svega wrote:Sinoć sam imao jednu cjelovečernju rasparavu na temu genetike i inteligencije. Zastupam mišljenje da inteligencija nije nasljedna, i da zavisi od okruženja u kojem se razvija. Kakvo je vaše mišljenje, a interesuje me i kako vjera gleda na to, jer po nekom mom kontu, ukoliko je inteligencija nasljedna, onda nismo svi u istoj poziciji kod Boga?
Sit svega wrote:...Zastupam mišljenje da inteligencija nije nasljedna, i da zavisi od okruženja u kojem se razvija. Kakvo je vaše mišljenje, a interesuje me i kako vjera gleda na to, jer po nekom mom kontu, ukoliko je inteligencija nasljedna, onda nismo svi u istoj poziciji kod Boga?
Prema vecini istraživanja koja su vršena, dokazano je da inteligencija sposobnost uslovljena prvenstveno nasljednim faktorima i na nju, prema tome, okolina može samo ograniceno utjecati. Putem gena i molekula DNK, nasljeđuje se ova sposobnost.
Istraživanja pokazuju visok procenat povezanosti izmeðu roditelja djece. Ta povezanost se penje do 88 % izmeðu jednojajèani blizanaca, makar živjeli razdvojeno.
Istraživaci su poredili rezultate testa inteligencije kod usvojene djece sa rezulatima testa njihovih bioloških roditelja od kojih su naslijedili gene, sa rezultatima testa njihovih usvojitelja, koji su im omoguæili dom. Rezultati testa ove djece slièniji su rezultatima testa njihovih pravih roditelja, nego njihovih staratelja, usvojitelja. Takoðer je primjeæeno da veoma važnu ulogu igra i duhovno bogattstvo porodice koja je usvojila dijete. Okolina omoguæava porast inteligencije ako je podsticajna i sadržaj na, ako nema takvih utjecaaja, ako vlada duhovno siromaštvo onda i inteligencija opada.
Jedan psiholog (Hant 1982. god.) vršio je ispitivanje inteligencije na djeci iz jednog siromašnog sirotišta. Štiæenici sirotišta odgajani su u veoma lošim uslovima, uz lošu ishranu i malo brige. Ta djeca i sa dvije godine starosti nisu mogla sjediti bez neèije pomoæi, a kasnije u èetvrrtoj godini nisu uspjeli ni prohodati. Postali su pasivni, otupjeli, nespreetini. Znajuæi koliki je znaèaj odgoja i odgovarajuæe brige za djecu, ovaj psiholog poèeo je projekat sa 11 dojenèadi. Njihova ishrana poboljšana je, a vaspitaèi su poduèavani da pjevaju djeci i da izgovaraaju rijeèi poput tepanja, mama, tata. Rezultati su bili iznenaðujuæi. Sva ova djeca vec sa 22 mjeseca mogla su izgovarati preko 50 rijeci, što je bio neocekivan uspjeh.
Ovo govori o bažnosti okoline u razvijanju inteligencije. Možemo zaključiti da je briga o djeci važna skoro koliko i nasljeđe.
Prema tome, geni i sredina su u interakciji. Geni modeliraju iskustvo, a iskustva modeliraju nas. Učenici koji su npr. Prirodno nadarneni za muziku uzimaće više časova muzike, a kasnije će ostvariti dobre rezultate zahvaljujući svom talentu, ali i iskustvu.
To je već radna navika, a ne inteligencija...elSaik wrote:Pa ako roditelji, primjera radi, vole čitati, onda će, najvjerovatnije, i djeca pod uticajem roditelja, čitati, i obratno. Samim tim se stiče dojam da su djeca pametnih ljudi također pametna, jer su to "naslijedila". Mislim da je više do odgoja nego gena.
