#1 Zdravko Krsmanovic
Posted: 12/12/2009 16:30
Procitao sam intervju Zdravka Krsmanovica i mogu reci da sam zadivljen ovim covjekom, spominje novu stranku, o kojoj ce se vise znati sredinom Decembra (za par dana), spominje ustavno uredjenje, novu politicki misao, itd. itd. svaka cast 
Vrijedi procitati.
DANI: Postoji li opozicija u Republici Srpskoj?
KRSMANOVIĆ: Sigurno da opozicija postoji, samo je pitanje koliko ona utiče na promjene i aktuelnu vlast. Ako opozicija samo govori, ako njen domet nije dalje, onda se može reći da opozicija postoji, ali je njen uticaj na društvene tokove u RS-u trenutno mali.
DANI: Zašto je to tako?
KRSMANOVIĆ: Na izborima 2006. se desilo nešto što se nije desilo od Drugog svjetskog rata: u izbornoj godini je predsjednik Republike, kao predsjednik druge političke opcije, u ovom slučaju Dragan Čavić, dao mandat lideru opozicije i na taj način mu na raspolaganje stavio izvanrednu infrastrukturu za izbore. Nikad se u istoriji nije desilo da partija koja je članica Socijalističke internacionale svoju retoriku promijeni u predizbornom programu od krajnje ljevice do krajnje desnice, čak još i više desno - da se počne voditi jedna politika koja je više sličila politici s početka devedesetih, a da sve to podrži međunarodna zajednica u punom kapacitetu. Ja nisam nikad čuo da je jedna partija sama, s krajnje desnom pričom dobila preko 51 posto, a da to međunarodna zajednica toleriše. Napomenut ću samo da je Haider u Austriji imao takvu retoriku da mu je, kad je pobijedio na izborima, predsjednik republike sa crnim florom došao čestitati izbornu pobjedu. Naravno da nikad nije ni stupio na vlast. Kod nas je bilo suprotno - Milorad Dodik je dočekan s aplauzima. To što se desilo u Republici Srpskoj, nije se nikad desilo u civilizovanoj Evropi od Drugog svjetskog rata naovamo.
DANI: Da niste sad malo preoštri prema Draganu Čaviću? On, s obzirom na tadašnju političku situaciju, nije ni imao izbora...
KRSMANOVIĆ: Ja samo naglašavam da je lideru opozicije u izbornoj godini stavljen na raspolaganje budžet od milijardu i nešto maraka, prodaja Telekoma Srpske je u tom momentu već bila odobrena, što znači još milijardu i nešto, te da je taj lider dobio izbore s potpuno suprotnom retorikom od one koju imaju partije članice Socijalističke internacionale. Onda je došlo do toga da maltene imate diktaturu, da nemate opoziciju. Morate kriviti sve aktere tog procesa. Naročito međunarodnu zajednicu koja je, sad se pokazalo, napravila katastrofalan potez. Dodik je usput pokazao da je skloniji diktatorskim režimima i mafijaškoj organizaciji države, nego što je demokrata koji hoće BiH da uvede u EU. Zahvaljujući velikom državnom kapitalu koji mu je stavljen na raspolaganje i podršci potkupljenih medija i kroz blagonaklon pristup stranaca, koji su bili uvjereni da će se čovjek vratiti vrijednostima koje je izvorno zagovarao, dok je on, s druge strane, išao sve više udesno, pa čak do povlačenja nekih, može se reći, fašističkih poteza.
DANI: Kako se desilo da se politička scena u RS-u vrati u pretpolitičko stanje, to jest da se SNSD kao profilirana stranka pretvori u nacionalni pokret, na koji su ličile stranke početkom devedesetih?
KRSMANOVIĆ: Od 1996., kada je Dejton potpisan, Dodik je bio više od šest godina predsjednik Vlade. Ako imate čovjeka koji je skoro polovicu vremena na vlasti, a vratili ste se u stanje s početka devedesetih, onda vam je jasno o kakvom se čovjeku radi. On strahovito dobro manipuliše ljudima i medijima. On ljude oko sebe kupuje, uništava, blokira ili guta, ne libi se da etiketira, ne libi se fašističkih izjava, poput one da mu neće suditi sudije muslimani, itd. To su stvari koje na najbolji način karakterišu sadašnju vlast, oličenu u jednom čovjeku. U SNSD-u nije moguće čuti drugi politički glas, nema frakcija, koje su normalne, itd. To je autokratija.
DANI: Vratimo se nedavno održanom Kongresu Socijalističke partije, na kojem ste, vrlo tijesno, izgubili izbornu utrku za predsjednika stranke. Petar Đokić je ponovo izabran za predsjednika uz otvorenu Dodikovu podršku. Na koji način je Dodik kupio Đokića?
KRSMANOVIĆ: Ne bih mogao reći je li ga kupio, možda je malo pregrub izraz. Vidite, 2000. je Đokić bio zamjenik predsjednika stranke Živka Radišića, a dvije godine kasnije je postao predsjednik. SP je bila opozicija i bila je bliska Dodiku, jer smo svi željeli da se dese promjene, svi smo željeli da politika dostojna čovjeka zamijeni dotadašnju nacionalističku priču. Vjerovali smo u to. Htjeli smo da ode ta garnitura ljudi s hipotekama prošlosti. No, kad je Dodik preokrenuo priču, nije bilo nikakvog razloga da SP ne zadrži svoj identitet i ne nastavi svojim putem. Ustavni sud je ovih dana potvrdio presudu Đokiću za kriminal s telefonskim impulsima. Kad imate takve hipoteke, logično je da uđete u kontakt s ljudima koji su bliže vlasti i da odustanete od svojih principa. SNSD je već jednom uradio istu stvar - kada je 1998. pola SP-a utopio u svoje redove, na čelu s Nebojšom Radmanovićem i Igorom Radojičićem. Metod je isti - najprije zaposli ljude, uključi ih u svoju vladu, a onda ih nečim ucijeni da pređu kod njega. Tako je to urađeno i s g. Đokićem. Da biste opstali politički, morate imati svoje principe, od kojih nećete ni za kakvu korist odstupiti.
DANI: Vašu Socijalističku partiju ste nazvali "malim SNSD-om". Zašto?
KRSMANOVIĆ: Možda je to najbolji primjer metoda SNSD-a: 1998. SP je imala 12 poslanika u Narodnoj skupštini RS-a i tada je ona podržala Dodika za predsjednika Vlade, koji je imao dva ili tri poslanika. U tom momentu imali ste i SNS, partiju Biljane Plavšić, koja je potpuno nestala s političke scene. Vi partiju koja je imala najmanje pet puta više kapaciteta dovedete u fazu da ona jednostavno nestane. To je čovjek koji guta partnere, ne birajući sredstva. Ucjene, kupovine, kontrola medija, metode policijske države... Da bi se on mogao pobijediti, a to je želja opozicije, morate realno procijeniti kapacitet pojedinaca s kojima razmjenjujete političke ideje na političkom tržištu. Naravno, u demokratskim procesima. Ako on ne koristi te procese, onda morate i vi pribjeći nekim drugim taktikama. Moja želja je povratak sloboda u RS i BiH, koje su u ovom trenutku uskraćene.
DANI: Nakon Kongresa ste isključeni iz SP-a, a potom ste najavili formiranje nove stranke. Šta dalje? U svojoj partiji ste pokupili skoro pola glasova delegata, hoćete li i njih "povući" za sobom?
KRSMANOVIĆ: Da sam i u Foči dobijao glasove samo SP-a, imao bih petnaest puta manje glasova. Ja nisam komunjara. Napravio sam rezultate, imam pokriće, imam volju i harizmu da obećano ispunim. Na Kongresu SP-a sam svojim drugovima ponudio budućnost, jer sam znao da za protivnika imam vlast koja neće birati sredstva, uključujući i ona najgora, da zadrži svoje pozicije. Puno toga će biti poznato već polovicom ovoga mjeseca, sad bi bilo nepošteno da vam kažem i ime partije i ko će biti u njoj.
DANI: Na koja najgora sredstva mislite?
KRSMANOVIĆ: Da me eliminiše. I da sam pobijedio, ne bi na tome stalo jer bi došlo do faze eliminacije. Ja sam svojim drugovima i svim ljudima ponudio lijevu političku alternativu, to je politička budućnost. Ako čovjek nema san, ideje, on je politički mrtav, on je običan glasač, on je politički vojnik. Ja imam svoj san, prema kojem nepogrešivo idem, ja nisam nikakav vojnik. Tvrdim da 90 posto članova SP-a želi promjene, želi povratak na ljevicu. A onda je krenula kupovina ljudi - SP, iako nema kapacitet za učešće u državnoj vlasti, dobila je mjesto zamjenika ministra odbrane, tako je iz SP-a imenovan direktor Agencije za šume, tako su se dijelili krediti Investicijsko-razvojne banke RS-a potpredsjedniku partije od preko 700.000 KM, tako je imenovan direktor Fonda za ekologiju. Mi smo u vlasti bili tri i po godine, a sve pobrojano desilo se u protekla tri mjeseca, dakle, uoči Kongresa. I sad imate situaciju da mene, kao jednog od potpredsjednika partije, kao čovjeka koji je u jednoj zatvorenoj, radikalnoj sredini kao socijalista dobio natpolovičnu većinu glasova, nisu smjeli pozvati na Glavni odbor, da mi makar u lice kažu da sam isključen iz stranke. To mi je dalo za pravo i ja sam znao da će se stvari tako razvijati. Ali mi je drago da su oni mene isključili, ja sam sad čist pred sobom. Ja nisam zadovoljan političkom scenom ni u RS-u ni u BiH, zato želim promjene.
DANI: Gdje Vi vidite sebe i novu partiju na toj političkoj sceni? Zašto uopće osnivate novu stranku? Je li moguće da nema nijedna već oformljena politička opcija koja bi Vam odgovarala?
KRSMANOVIĆ: Ja sam dobio mnogo ponuda, obavio sam razgovore sa skoro svim strankama. Ne biste vjerovali, ali dobijao sam ponude da budem predsjednik stranaka koje su dobijale mnogo glasova na izborima.
DANI: Kažite nam o kome se radi. Bilo je spekulacija, a neću slagati ako kažem i očekivanja, da ćete se priključiti Našoj stranci. Istina?
KRSMANOVIĆ: Bilo je raznih kombinacija. Jedna stranka iz Srbije mi je nudila da vodim njen ogranak za RS. Razgovarao sam sa značajnim ljudima iz međunarodne zajednice, s medijima, s nevladinim organizacijama... Ja nisam pričalica, ja sam pobjednik, ne mogu sad pozvati ljude da idu sa mnom a da ne znaju gdje ih zovem. Kad pristupate nekoj već postojećoj stranci, dolazite na već gotovu infrastrukturu, gdje vam svako može reći - čekaj, ja sam te doveo. Mene niko nije doveo, nikom nisam dužan. Zato mislim da je u ovom momentu potrebna nova stranka, lijeve orijentacije, evropskog stila.
DANI: Ulazimo u izbornu godinu. Koji su Vaši planovi i projekcije za naredni period? Ako se ne varam, Socijalistička partija je imala negdje oko pet posto...
KRSMANOVIĆ: Iznenađuje me da me previše vežete za SP.
DANI: Samo naglašavam iz kojeg političkog miljea i konteksta dolazite, mislim da nije nerazborito računati s tim.
KRSMANOVIĆ: Dobro. Ja sam ušao u politiku pobjedom na izborima u Foči, i nisam htio da budem sam sebi dovoljan. Htio sam da iz jedne ovakve sredine, iz jedne "crne rupe" Balkana, pošaljem poruku da su promjene moguće. To nije uobičajeno za jednog načelnika opštine, složit ćete se sa mnom da se na prste jedne ruke mogu nabrojati slični primjeri. Ja sam se tek onda suočio s opozivom, pa s referendumom protiv sedam partija, s raznim pritiscima - svi su bili protiv mene. Dodik je tada rušio najjačeg čovjeka u partnerskoj partiji, u namjeri da i SP utopi u SNSD. Dakle, ideja je bila poniziti Zdravka na njegovom terenu, poručiti mu da je mali lokalac, da ne može ništa. E, sad ću vam pokazati na izborima 2010. ko je mali lokalac iz Laktaša, a ko priča "sarajevske priče", što je u RS-u teška optužba. Ovdje ne postoje sarajevske priče, nego evropske priče. Možete misliti čime su me sve pokušavali kupiti, koji su mi dio kolača nudili. Lijepo sam im rekao - ovdje je 98 posto kolača prigrabilo dva posto ljudi, a ja želim da kolač dobije 98 posto građana, a da vas dva posto idete u zatvor. I još sam im rekao: u Foči je veliki, najveći zatvor u zemlji, a za Dodika spremamo VIP ćeliju.
DANI: Koje stranke vidite kao moguće partnere u budućnosti?
KRSMANOVIĆ: Vi ste neke političke partije i bliske opcije nabrojali...
DANI: Znam da ste imali razgovore s Draganom Čavićem iz Demokratske partije, s Bojanom Bajićem iz Naše stranke...
KRSMANOVIĆ: ...I s Ivanićem. Tako je, sve su to političke partije koje imaju kvalitete. Problem je u partijama koje su također kvalitetne ali čiji su lideri u tolikoj mjeri privatizirali stranku da od nje ne treba puno očekivati. U RS-u imate dva veća bloka, a isto i u Federaciji. Mislim da je potreban i neki treći blok, neki "srednji put". To je istorijska nužnost, kao što se u Turskoj pojavio jedan Kemal-paša Atatürk, koji je uveo istorijske promjene u tursko društvo.
DANI: Mislim da do tih korjenitih promjena neće doći sve dok ne krenu baš iz Republike Srpske?
KRSMANOVIĆ: Da ne mislim kao vi, ne bih ni krenuo ovim putem. Ja u ovo nisam ušao s deset hiljada maraka, imam dobru podršku međunarodne zajednice, imam dobru saradnju s domaćim partnerima, sa srodnim političkim projektima, znam kako se radi. Ja ne garantujem samo promjene, nego radikalne promjene. Moji građani neće biti roblje.
DANI: Kako izgleda Vaša vizija ustavnog uređenja zemlje? Često Vas optužuju da zagovarate unitarnu BiH, tako barem navode mediji bliski vlastima u RS-u. Činjenica je, međutim, da zagovarate jačanje lokalne samouprave.
KRSMANOVIĆ: Nije to ništa spektakularno. Mi sada imamo situaciju da Sarajevo i Banja Luka, kao veliki centri, "usisavaju" novce iz manjih zajednica. To što ja zagovaram je u skladu s Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi - a to je da se lokalnim vlastima da veća samostalnost. Naprimjer, da bi Opština Foča dobila razvojni kredit, mora da dobije saglasnost Vlade RS-a. To je isto kao da vi, ako biste željeli kredit, morate tražiti saglasnost od svog gradonačelnika. Drugo, daju se koncesije na male hidroelektrane, za sječu šume, a da opštinske vlasti ama baš niko ništa ne pita. Ovdje imate koncesije na 18 hidroelektrana, od kojih tri u Nacionalnom parku Sutjeska, bez ikakve dokumentacije! Kad ja to sa svojim ljudima iz Skupštine, sa svojim građanima, odbijem, jer ne dozvoljavam da nam se to bogatstvo uzima bez pitanja, onda dolazimo u sukob. Ja sam za krajnju decentralizaciju vlasti. Porez na imovinu, koji je čisti opštinski prihod, prikuplja Porezna uprava Vlade RS-a. I kad pitate ko je i je li uopšte platio porez, kažu vam da je to poslovna tajna. Meni spočitavaju unitarizam, a zapravo je RS najcentralizovanija tvorevina u Evropi.
DANI: Problem je u takozvanom srednjem nivou vlasti.
KRSMANOVIĆ: To je dejtonsko rješenje i tu jesu najveći problemi. Otkako se načelnici biraju neposredno, možete naći primjere lokalne vlasti koja savršeno funkcionira jer na nivou opština građani rješavaju 90 posto problema. Drugi nivo vlasti koji je presudan je državni - ne mogu entiteti u evropske integracije i tačka. Ako mogu - ja potpisujem prvi, ali ne mogu, nego ide država. Ako je već tako, onda ne smijete državu sputavati na putu ka EU jer na to jednostavno nemate pravo. Mora biti jedna adresa kojoj će se Bruxelles obraćati. Nemam ništa protiv srednjeg nivoa vlasti, ali on ne smije biti nauštrb građana, nauštrb tržišta od 500 miliona ljudi, što je evropski put. To su stvari koje nemaju alternative. No, kod nas je i to naopako - sve ima alternativu osim srednjeg nivoa vlasti. A taj srednji nivo, entiteti, koče i rješavanje lokalnih problema i evropski put države. Kad to primijetim, optuže me da sam unitarista. Ako je to tako, onda ja kršim Ustav ove zemlje - neka onda dođu da me uhapse. Posljedice su strašne: kad ljudima u Evropi pomenete Bosnu, oni misle da se mi ovdje još koljemo.
DANI: Butmirski proces ustavnih reformi je propao. Kako Vi komentirate ovu jurnjavu oko ustavnih promjena, koja nije dala nikakve rezultate?
KRSMANOVIĆ: Ja nisam socijalista-utopista i ova politička previranja samo potvrđuju moju tezu da u izbornoj godini, a mi smo već u izbornoj godini, nije dobro potezati ta neka krupna, sudbonosna pitanja. Nesporno je da se Ustav mora mijenjati, ali se za to mora napraviti ambijent dijaloga, a ne sukoba. Kroz kozmetičke promjene koje se nude, to se ne može napraviti. Ja zagovaram radikalne promjene, zagovaram prevrat. Ova grupa ljudi na vlasti jednostavno niti je spremna niti je sposobna da napravi promjene, jer bi prije svega morali sami sebe ukinuti, a to se neće desiti. O tome treba voditi računa.
DANI: Koja je perspektiva BiH? Nismo dobili bezvizni režim, propale su ustavne promjene, nismo primljeni u NATO, sve ono u čemu su susjedi daleko odmakli. Tenzije su neizdržive, čini mi se da smo na korak od propasti...
KRSMANOVIĆ: Reći ću vam iskreno: mislim da je NATO donio ispravnu odluku, bez obzira što smo mi ispunili tehničke uslove za pristupanje. Ali, u NATO ulazi stabilna država, da li je vojska standardizovana po NATO mjerilima, manje je bitno. Ovo je upozorenje građanima da, ako žele da se ovo nastavi i dalje, neka biraju postojeće ljude. Izvolite na izbore i pokažite da niste zadovoljni ovom politikom.
DANI: Slažem se, uz amandman: ne mislite li da građani ne bi smjeli biti kažnjavani zbog neodgovorne politike, zbog konstantnih opstrukcija iz RS-a?
KRSMANOVIĆ: Vlast se vrlo brzo otuđi od svojih građana. Vlast možete promijeniti revolucijom, a možete i na izborima. Ja nemam ništa ni protiv revolucije - narandžaste, ako bude trebalo, ali mislim da građani na narednim izborima neće načiniti grešku koju su već načinili, dijelom zbog zapaljive retorike, a dijelom i zbog nedostatka alternative. Uz kvalitetnu alternativu sadašnjoj vlasti, situacija se može promijeniti i mi već 2014. možemo uhvatiti priključak za Evropu.
DANI: U kojem je stadiju sudski proces protiv Milorada Dodika po Vašoj privatnoj tužbi? Presuda će biti poznata tek kad ovaj broj Dana bude u prodaji, ali je zanimljivo čuti Vašu prognozu.
KRSMANOVIĆ: Presuda je 10. decembra. Tražio sam pet hiljada maraka odštete, samo da pokažem koliko su mi pojedinci bezvrijedni. Želio sam da pokažem da mora postojati odgovornost za javno izgovorenu riječ. Ne može doći niko, a kamoli predsjednik Vlade, iznositi laži, klevete, sijati jezik mržnje i proći nekažnjeno. Postoje snimci. Nakon presude, tražit ću i da CIK donese svoje odluke, budući da imam dokumentovan govor mržnje. Takvim ljudima treba zabraniti javno i političko djelovanje. CIK je i ranije sankcionisao pojedince, i za manje prestupe. Čim presuda bude donesena, proslijedit ću je CIK-u i lično ću se pobrinuti da takvo političko divljaštvo bude kažnjeno. Što se tiče novca, odmah će biti uplaćen u humanitarne svrhe, za djecu s posebnim potrebama, naravno.
DANI: Zašto niste prijavili svu svoju imovinu CIK-u? Mediji su ovih dana spominjali stan u Banjoj Luci od 50 kvadrata na ime Vaše supruge, te poslovni prostor od 17 kvadrata, također u Banjoj Luci...
KRSMANOVIĆ: Ja sam diplomirao 1979., u 22. godini. Kuću sam započeo 1980., a izdao sam je Kancelariji evropske posmatračke misije 1995., bio sam direktor građevinske kompanije i znam praviti pare.
DANI: Naveli ste u imovinskom kartonu 34.000 KM ušteđevine, nije to sad nešto spektakularno...
KRSMANOVIĆ: (smijeh) Pa i nije, ali meni dovoljno. Ipak, iznenađuje me to što su se te priče u Nezavisnim novinama pojavile nekoliko dana uoči Kongresa, znači da je nekome bilo stalo da se to baš tada objavi, iako je poznato da moja supruga posjeduje imovinu o kojoj govorite. To, jednostavno, nije moje.
Vrijedi procitati.
DANI: Postoji li opozicija u Republici Srpskoj?
KRSMANOVIĆ: Sigurno da opozicija postoji, samo je pitanje koliko ona utiče na promjene i aktuelnu vlast. Ako opozicija samo govori, ako njen domet nije dalje, onda se može reći da opozicija postoji, ali je njen uticaj na društvene tokove u RS-u trenutno mali.
DANI: Zašto je to tako?
KRSMANOVIĆ: Na izborima 2006. se desilo nešto što se nije desilo od Drugog svjetskog rata: u izbornoj godini je predsjednik Republike, kao predsjednik druge političke opcije, u ovom slučaju Dragan Čavić, dao mandat lideru opozicije i na taj način mu na raspolaganje stavio izvanrednu infrastrukturu za izbore. Nikad se u istoriji nije desilo da partija koja je članica Socijalističke internacionale svoju retoriku promijeni u predizbornom programu od krajnje ljevice do krajnje desnice, čak još i više desno - da se počne voditi jedna politika koja je više sličila politici s početka devedesetih, a da sve to podrži međunarodna zajednica u punom kapacitetu. Ja nisam nikad čuo da je jedna partija sama, s krajnje desnom pričom dobila preko 51 posto, a da to međunarodna zajednica toleriše. Napomenut ću samo da je Haider u Austriji imao takvu retoriku da mu je, kad je pobijedio na izborima, predsjednik republike sa crnim florom došao čestitati izbornu pobjedu. Naravno da nikad nije ni stupio na vlast. Kod nas je bilo suprotno - Milorad Dodik je dočekan s aplauzima. To što se desilo u Republici Srpskoj, nije se nikad desilo u civilizovanoj Evropi od Drugog svjetskog rata naovamo.
DANI: Da niste sad malo preoštri prema Draganu Čaviću? On, s obzirom na tadašnju političku situaciju, nije ni imao izbora...
KRSMANOVIĆ: Ja samo naglašavam da je lideru opozicije u izbornoj godini stavljen na raspolaganje budžet od milijardu i nešto maraka, prodaja Telekoma Srpske je u tom momentu već bila odobrena, što znači još milijardu i nešto, te da je taj lider dobio izbore s potpuno suprotnom retorikom od one koju imaju partije članice Socijalističke internacionale. Onda je došlo do toga da maltene imate diktaturu, da nemate opoziciju. Morate kriviti sve aktere tog procesa. Naročito međunarodnu zajednicu koja je, sad se pokazalo, napravila katastrofalan potez. Dodik je usput pokazao da je skloniji diktatorskim režimima i mafijaškoj organizaciji države, nego što je demokrata koji hoće BiH da uvede u EU. Zahvaljujući velikom državnom kapitalu koji mu je stavljen na raspolaganje i podršci potkupljenih medija i kroz blagonaklon pristup stranaca, koji su bili uvjereni da će se čovjek vratiti vrijednostima koje je izvorno zagovarao, dok je on, s druge strane, išao sve više udesno, pa čak do povlačenja nekih, može se reći, fašističkih poteza.
DANI: Kako se desilo da se politička scena u RS-u vrati u pretpolitičko stanje, to jest da se SNSD kao profilirana stranka pretvori u nacionalni pokret, na koji su ličile stranke početkom devedesetih?
KRSMANOVIĆ: Od 1996., kada je Dejton potpisan, Dodik je bio više od šest godina predsjednik Vlade. Ako imate čovjeka koji je skoro polovicu vremena na vlasti, a vratili ste se u stanje s početka devedesetih, onda vam je jasno o kakvom se čovjeku radi. On strahovito dobro manipuliše ljudima i medijima. On ljude oko sebe kupuje, uništava, blokira ili guta, ne libi se da etiketira, ne libi se fašističkih izjava, poput one da mu neće suditi sudije muslimani, itd. To su stvari koje na najbolji način karakterišu sadašnju vlast, oličenu u jednom čovjeku. U SNSD-u nije moguće čuti drugi politički glas, nema frakcija, koje su normalne, itd. To je autokratija.
DANI: Vratimo se nedavno održanom Kongresu Socijalističke partije, na kojem ste, vrlo tijesno, izgubili izbornu utrku za predsjednika stranke. Petar Đokić je ponovo izabran za predsjednika uz otvorenu Dodikovu podršku. Na koji način je Dodik kupio Đokića?
KRSMANOVIĆ: Ne bih mogao reći je li ga kupio, možda je malo pregrub izraz. Vidite, 2000. je Đokić bio zamjenik predsjednika stranke Živka Radišića, a dvije godine kasnije je postao predsjednik. SP je bila opozicija i bila je bliska Dodiku, jer smo svi željeli da se dese promjene, svi smo željeli da politika dostojna čovjeka zamijeni dotadašnju nacionalističku priču. Vjerovali smo u to. Htjeli smo da ode ta garnitura ljudi s hipotekama prošlosti. No, kad je Dodik preokrenuo priču, nije bilo nikakvog razloga da SP ne zadrži svoj identitet i ne nastavi svojim putem. Ustavni sud je ovih dana potvrdio presudu Đokiću za kriminal s telefonskim impulsima. Kad imate takve hipoteke, logično je da uđete u kontakt s ljudima koji su bliže vlasti i da odustanete od svojih principa. SNSD je već jednom uradio istu stvar - kada je 1998. pola SP-a utopio u svoje redove, na čelu s Nebojšom Radmanovićem i Igorom Radojičićem. Metod je isti - najprije zaposli ljude, uključi ih u svoju vladu, a onda ih nečim ucijeni da pređu kod njega. Tako je to urađeno i s g. Đokićem. Da biste opstali politički, morate imati svoje principe, od kojih nećete ni za kakvu korist odstupiti.
DANI: Vašu Socijalističku partiju ste nazvali "malim SNSD-om". Zašto?
KRSMANOVIĆ: Možda je to najbolji primjer metoda SNSD-a: 1998. SP je imala 12 poslanika u Narodnoj skupštini RS-a i tada je ona podržala Dodika za predsjednika Vlade, koji je imao dva ili tri poslanika. U tom momentu imali ste i SNS, partiju Biljane Plavšić, koja je potpuno nestala s političke scene. Vi partiju koja je imala najmanje pet puta više kapaciteta dovedete u fazu da ona jednostavno nestane. To je čovjek koji guta partnere, ne birajući sredstva. Ucjene, kupovine, kontrola medija, metode policijske države... Da bi se on mogao pobijediti, a to je želja opozicije, morate realno procijeniti kapacitet pojedinaca s kojima razmjenjujete političke ideje na političkom tržištu. Naravno, u demokratskim procesima. Ako on ne koristi te procese, onda morate i vi pribjeći nekim drugim taktikama. Moja želja je povratak sloboda u RS i BiH, koje su u ovom trenutku uskraćene.
DANI: Nakon Kongresa ste isključeni iz SP-a, a potom ste najavili formiranje nove stranke. Šta dalje? U svojoj partiji ste pokupili skoro pola glasova delegata, hoćete li i njih "povući" za sobom?
KRSMANOVIĆ: Da sam i u Foči dobijao glasove samo SP-a, imao bih petnaest puta manje glasova. Ja nisam komunjara. Napravio sam rezultate, imam pokriće, imam volju i harizmu da obećano ispunim. Na Kongresu SP-a sam svojim drugovima ponudio budućnost, jer sam znao da za protivnika imam vlast koja neće birati sredstva, uključujući i ona najgora, da zadrži svoje pozicije. Puno toga će biti poznato već polovicom ovoga mjeseca, sad bi bilo nepošteno da vam kažem i ime partije i ko će biti u njoj.
DANI: Na koja najgora sredstva mislite?
KRSMANOVIĆ: Da me eliminiše. I da sam pobijedio, ne bi na tome stalo jer bi došlo do faze eliminacije. Ja sam svojim drugovima i svim ljudima ponudio lijevu političku alternativu, to je politička budućnost. Ako čovjek nema san, ideje, on je politički mrtav, on je običan glasač, on je politički vojnik. Ja imam svoj san, prema kojem nepogrešivo idem, ja nisam nikakav vojnik. Tvrdim da 90 posto članova SP-a želi promjene, želi povratak na ljevicu. A onda je krenula kupovina ljudi - SP, iako nema kapacitet za učešće u državnoj vlasti, dobila je mjesto zamjenika ministra odbrane, tako je iz SP-a imenovan direktor Agencije za šume, tako su se dijelili krediti Investicijsko-razvojne banke RS-a potpredsjedniku partije od preko 700.000 KM, tako je imenovan direktor Fonda za ekologiju. Mi smo u vlasti bili tri i po godine, a sve pobrojano desilo se u protekla tri mjeseca, dakle, uoči Kongresa. I sad imate situaciju da mene, kao jednog od potpredsjednika partije, kao čovjeka koji je u jednoj zatvorenoj, radikalnoj sredini kao socijalista dobio natpolovičnu većinu glasova, nisu smjeli pozvati na Glavni odbor, da mi makar u lice kažu da sam isključen iz stranke. To mi je dalo za pravo i ja sam znao da će se stvari tako razvijati. Ali mi je drago da su oni mene isključili, ja sam sad čist pred sobom. Ja nisam zadovoljan političkom scenom ni u RS-u ni u BiH, zato želim promjene.
DANI: Gdje Vi vidite sebe i novu partiju na toj političkoj sceni? Zašto uopće osnivate novu stranku? Je li moguće da nema nijedna već oformljena politička opcija koja bi Vam odgovarala?
KRSMANOVIĆ: Ja sam dobio mnogo ponuda, obavio sam razgovore sa skoro svim strankama. Ne biste vjerovali, ali dobijao sam ponude da budem predsjednik stranaka koje su dobijale mnogo glasova na izborima.
DANI: Kažite nam o kome se radi. Bilo je spekulacija, a neću slagati ako kažem i očekivanja, da ćete se priključiti Našoj stranci. Istina?
KRSMANOVIĆ: Bilo je raznih kombinacija. Jedna stranka iz Srbije mi je nudila da vodim njen ogranak za RS. Razgovarao sam sa značajnim ljudima iz međunarodne zajednice, s medijima, s nevladinim organizacijama... Ja nisam pričalica, ja sam pobjednik, ne mogu sad pozvati ljude da idu sa mnom a da ne znaju gdje ih zovem. Kad pristupate nekoj već postojećoj stranci, dolazite na već gotovu infrastrukturu, gdje vam svako može reći - čekaj, ja sam te doveo. Mene niko nije doveo, nikom nisam dužan. Zato mislim da je u ovom momentu potrebna nova stranka, lijeve orijentacije, evropskog stila.
DANI: Ulazimo u izbornu godinu. Koji su Vaši planovi i projekcije za naredni period? Ako se ne varam, Socijalistička partija je imala negdje oko pet posto...
KRSMANOVIĆ: Iznenađuje me da me previše vežete za SP.
DANI: Samo naglašavam iz kojeg političkog miljea i konteksta dolazite, mislim da nije nerazborito računati s tim.
KRSMANOVIĆ: Dobro. Ja sam ušao u politiku pobjedom na izborima u Foči, i nisam htio da budem sam sebi dovoljan. Htio sam da iz jedne ovakve sredine, iz jedne "crne rupe" Balkana, pošaljem poruku da su promjene moguće. To nije uobičajeno za jednog načelnika opštine, složit ćete se sa mnom da se na prste jedne ruke mogu nabrojati slični primjeri. Ja sam se tek onda suočio s opozivom, pa s referendumom protiv sedam partija, s raznim pritiscima - svi su bili protiv mene. Dodik je tada rušio najjačeg čovjeka u partnerskoj partiji, u namjeri da i SP utopi u SNSD. Dakle, ideja je bila poniziti Zdravka na njegovom terenu, poručiti mu da je mali lokalac, da ne može ništa. E, sad ću vam pokazati na izborima 2010. ko je mali lokalac iz Laktaša, a ko priča "sarajevske priče", što je u RS-u teška optužba. Ovdje ne postoje sarajevske priče, nego evropske priče. Možete misliti čime su me sve pokušavali kupiti, koji su mi dio kolača nudili. Lijepo sam im rekao - ovdje je 98 posto kolača prigrabilo dva posto ljudi, a ja želim da kolač dobije 98 posto građana, a da vas dva posto idete u zatvor. I još sam im rekao: u Foči je veliki, najveći zatvor u zemlji, a za Dodika spremamo VIP ćeliju.
DANI: Koje stranke vidite kao moguće partnere u budućnosti?
KRSMANOVIĆ: Vi ste neke političke partije i bliske opcije nabrojali...
DANI: Znam da ste imali razgovore s Draganom Čavićem iz Demokratske partije, s Bojanom Bajićem iz Naše stranke...
KRSMANOVIĆ: ...I s Ivanićem. Tako je, sve su to političke partije koje imaju kvalitete. Problem je u partijama koje su također kvalitetne ali čiji su lideri u tolikoj mjeri privatizirali stranku da od nje ne treba puno očekivati. U RS-u imate dva veća bloka, a isto i u Federaciji. Mislim da je potreban i neki treći blok, neki "srednji put". To je istorijska nužnost, kao što se u Turskoj pojavio jedan Kemal-paša Atatürk, koji je uveo istorijske promjene u tursko društvo.
DANI: Mislim da do tih korjenitih promjena neće doći sve dok ne krenu baš iz Republike Srpske?
KRSMANOVIĆ: Da ne mislim kao vi, ne bih ni krenuo ovim putem. Ja u ovo nisam ušao s deset hiljada maraka, imam dobru podršku međunarodne zajednice, imam dobru saradnju s domaćim partnerima, sa srodnim političkim projektima, znam kako se radi. Ja ne garantujem samo promjene, nego radikalne promjene. Moji građani neće biti roblje.
DANI: Kako izgleda Vaša vizija ustavnog uređenja zemlje? Često Vas optužuju da zagovarate unitarnu BiH, tako barem navode mediji bliski vlastima u RS-u. Činjenica je, međutim, da zagovarate jačanje lokalne samouprave.
KRSMANOVIĆ: Nije to ništa spektakularno. Mi sada imamo situaciju da Sarajevo i Banja Luka, kao veliki centri, "usisavaju" novce iz manjih zajednica. To što ja zagovaram je u skladu s Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi - a to je da se lokalnim vlastima da veća samostalnost. Naprimjer, da bi Opština Foča dobila razvojni kredit, mora da dobije saglasnost Vlade RS-a. To je isto kao da vi, ako biste željeli kredit, morate tražiti saglasnost od svog gradonačelnika. Drugo, daju se koncesije na male hidroelektrane, za sječu šume, a da opštinske vlasti ama baš niko ništa ne pita. Ovdje imate koncesije na 18 hidroelektrana, od kojih tri u Nacionalnom parku Sutjeska, bez ikakve dokumentacije! Kad ja to sa svojim ljudima iz Skupštine, sa svojim građanima, odbijem, jer ne dozvoljavam da nam se to bogatstvo uzima bez pitanja, onda dolazimo u sukob. Ja sam za krajnju decentralizaciju vlasti. Porez na imovinu, koji je čisti opštinski prihod, prikuplja Porezna uprava Vlade RS-a. I kad pitate ko je i je li uopšte platio porez, kažu vam da je to poslovna tajna. Meni spočitavaju unitarizam, a zapravo je RS najcentralizovanija tvorevina u Evropi.
DANI: Problem je u takozvanom srednjem nivou vlasti.
KRSMANOVIĆ: To je dejtonsko rješenje i tu jesu najveći problemi. Otkako se načelnici biraju neposredno, možete naći primjere lokalne vlasti koja savršeno funkcionira jer na nivou opština građani rješavaju 90 posto problema. Drugi nivo vlasti koji je presudan je državni - ne mogu entiteti u evropske integracije i tačka. Ako mogu - ja potpisujem prvi, ali ne mogu, nego ide država. Ako je već tako, onda ne smijete državu sputavati na putu ka EU jer na to jednostavno nemate pravo. Mora biti jedna adresa kojoj će se Bruxelles obraćati. Nemam ništa protiv srednjeg nivoa vlasti, ali on ne smije biti nauštrb građana, nauštrb tržišta od 500 miliona ljudi, što je evropski put. To su stvari koje nemaju alternative. No, kod nas je i to naopako - sve ima alternativu osim srednjeg nivoa vlasti. A taj srednji nivo, entiteti, koče i rješavanje lokalnih problema i evropski put države. Kad to primijetim, optuže me da sam unitarista. Ako je to tako, onda ja kršim Ustav ove zemlje - neka onda dođu da me uhapse. Posljedice su strašne: kad ljudima u Evropi pomenete Bosnu, oni misle da se mi ovdje još koljemo.
DANI: Butmirski proces ustavnih reformi je propao. Kako Vi komentirate ovu jurnjavu oko ustavnih promjena, koja nije dala nikakve rezultate?
KRSMANOVIĆ: Ja nisam socijalista-utopista i ova politička previranja samo potvrđuju moju tezu da u izbornoj godini, a mi smo već u izbornoj godini, nije dobro potezati ta neka krupna, sudbonosna pitanja. Nesporno je da se Ustav mora mijenjati, ali se za to mora napraviti ambijent dijaloga, a ne sukoba. Kroz kozmetičke promjene koje se nude, to se ne može napraviti. Ja zagovaram radikalne promjene, zagovaram prevrat. Ova grupa ljudi na vlasti jednostavno niti je spremna niti je sposobna da napravi promjene, jer bi prije svega morali sami sebe ukinuti, a to se neće desiti. O tome treba voditi računa.
DANI: Koja je perspektiva BiH? Nismo dobili bezvizni režim, propale su ustavne promjene, nismo primljeni u NATO, sve ono u čemu su susjedi daleko odmakli. Tenzije su neizdržive, čini mi se da smo na korak od propasti...
KRSMANOVIĆ: Reći ću vam iskreno: mislim da je NATO donio ispravnu odluku, bez obzira što smo mi ispunili tehničke uslove za pristupanje. Ali, u NATO ulazi stabilna država, da li je vojska standardizovana po NATO mjerilima, manje je bitno. Ovo je upozorenje građanima da, ako žele da se ovo nastavi i dalje, neka biraju postojeće ljude. Izvolite na izbore i pokažite da niste zadovoljni ovom politikom.
DANI: Slažem se, uz amandman: ne mislite li da građani ne bi smjeli biti kažnjavani zbog neodgovorne politike, zbog konstantnih opstrukcija iz RS-a?
KRSMANOVIĆ: Vlast se vrlo brzo otuđi od svojih građana. Vlast možete promijeniti revolucijom, a možete i na izborima. Ja nemam ništa ni protiv revolucije - narandžaste, ako bude trebalo, ali mislim da građani na narednim izborima neće načiniti grešku koju su već načinili, dijelom zbog zapaljive retorike, a dijelom i zbog nedostatka alternative. Uz kvalitetnu alternativu sadašnjoj vlasti, situacija se može promijeniti i mi već 2014. možemo uhvatiti priključak za Evropu.
DANI: U kojem je stadiju sudski proces protiv Milorada Dodika po Vašoj privatnoj tužbi? Presuda će biti poznata tek kad ovaj broj Dana bude u prodaji, ali je zanimljivo čuti Vašu prognozu.
KRSMANOVIĆ: Presuda je 10. decembra. Tražio sam pet hiljada maraka odštete, samo da pokažem koliko su mi pojedinci bezvrijedni. Želio sam da pokažem da mora postojati odgovornost za javno izgovorenu riječ. Ne može doći niko, a kamoli predsjednik Vlade, iznositi laži, klevete, sijati jezik mržnje i proći nekažnjeno. Postoje snimci. Nakon presude, tražit ću i da CIK donese svoje odluke, budući da imam dokumentovan govor mržnje. Takvim ljudima treba zabraniti javno i političko djelovanje. CIK je i ranije sankcionisao pojedince, i za manje prestupe. Čim presuda bude donesena, proslijedit ću je CIK-u i lično ću se pobrinuti da takvo političko divljaštvo bude kažnjeno. Što se tiče novca, odmah će biti uplaćen u humanitarne svrhe, za djecu s posebnim potrebama, naravno.
DANI: Zašto niste prijavili svu svoju imovinu CIK-u? Mediji su ovih dana spominjali stan u Banjoj Luci od 50 kvadrata na ime Vaše supruge, te poslovni prostor od 17 kvadrata, također u Banjoj Luci...
KRSMANOVIĆ: Ja sam diplomirao 1979., u 22. godini. Kuću sam započeo 1980., a izdao sam je Kancelariji evropske posmatračke misije 1995., bio sam direktor građevinske kompanije i znam praviti pare.
DANI: Naveli ste u imovinskom kartonu 34.000 KM ušteđevine, nije to sad nešto spektakularno...
KRSMANOVIĆ: (smijeh) Pa i nije, ali meni dovoljno. Ipak, iznenađuje me to što su se te priče u Nezavisnim novinama pojavile nekoliko dana uoči Kongresa, znači da je nekome bilo stalo da se to baš tada objavi, iako je poznato da moja supruga posjeduje imovinu o kojoj govorite. To, jednostavno, nije moje.
)
