Murat Sabanovic wrote:islam i krscanstvo nam govore da ce isa(isus) ubiti dedzala(antikrista).i kada ga ubije ,sta ce onda biti? kako ce onda svijet izgledati? ima li strucnijih iz domena religija da objasne,sta to covjecanstvo ceka ,nakon pobjede dobra nad zlom.
Nisam bas neki strucnjak, ali ne sjecam se da sam igdje u Bibliji prcitala ili cula od svecenika na vjeronauku, da ce Isus ubiti antikrista.
Koliko je meni poznato zlo/sotona/sejtan je stalno, odnosno zivi onoliko koliko smo mi slabi, koliko mu dopustamo i prepustamo mu se.....
Bez pretenzija da tumacim nesto, nadam se da necete pogresno shvatiti, ali ova tema mi je zanimljiva, pa cu biti slobodna prenijeti jedan tekst:
U islamu je prihvaceno da su nesreća i tegoba,(iako nepoželjne i loše pojave) ipak, ako se promatra s uzvišenijeg i dalekovidnijeg stajališta, "sve sama ljepota i milost Božija".
U svijetu sam ovom sretan, jer je svijet sretan od Njega
u svemir sam cijeli zaljubljen, jer cijeli svemir je od Njega
U slast pijem otrov, jer me voljeni moj napaja
od milja podnosim bol, jer i lijek mi je od Njega (Sādi)
Prema islamskom svjetonazoru, svijet i stvorenja u njemu ne dijele se u dvije skupine dobrih i zlih; u svijetu nema stvorenja koja nisu trebala biti stvorena ili koja su loše stvorena. Sve je lijepo stvoreno i sve je stvoreno umjesno i proisteklo iz samo Jedne Biti.
Sotona može da vrši utjecaj samo na čovjeka, a ne i na ostala bića. Utijcaj na čovjeka se opet ograničava na njegove misli, a ne i na njegovo tijelo. Utjecaj na ljudske misli još se ograničava na opsesiju i unošenje neke zle misli u srce čovjeka. Ova značenja Kur'an opisuje izrazima poput “čaranje”, “navođenje na grijeh”, “opsijedanje” i sl. Pretpostavka da šejtan nešto stvori u univerzumu ili da ima genetičku dominaciju nad čovjekom, tj. da ima neku nesavladivu moć kojom može da ovlada čovjekom i da ga prisili na neki čin pogrešna je jer je takvo šta iznad sotonine moći. Vlast šetjana nad čovjekom uvjetovana je mogućnošću da sam čovjek hoće da ga uzme za svoga prijatelja i zaštitnika:
Šejtan doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; njegova je vlast samo nad onima koji ga za svog prijatelja i zaštitnika uzimaju.( An-Nahl, 99 – 100)
Kur'an prenosi riječi šejtana kad će na Sudnjem danu, onima koji će mu prigovarati i smatrati ga odgovornim za svoju stranputicu, reći:
Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoja obećanja iznevjerio; ali ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene već sami sebe..(
Ibrahim, 22.)
Tajna ograničenosti šejtanovog uticaja na čovjeka leži u ljudskoj “slobodi odabira”. Imperativ egzstencijalnog položaja čovjeka takav je da on može odabrati svoj put. Slobodno biće uvijek mora da stoji na raspuću dvaju puteva i dvaju poziva, kako bi moglo da postigne svoju savršenost i aktualnost koja se postiže isključivo putem “slobode” i “slobodnog odabira”.
Sotona, sa kur'anskog stanovišta, nipošto nije neka velika sila spram Boga, nije čak ni sila spram meleka koji su po dozvoli Božijoj rukovodioci svijeta i izvršitelji Božije volje u činu stvaranja.
Šejtan je sa kur'anskog stanovišta aplikacija koncepta: Bog je onaj koji sve savršeno stvara (Padanje ničice – As-Sadžda, 7.). Kao i koncepta: Gospodar naš je onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi, nadahnuo (Taha, 50.).
Samo postojanje šejtana i šejtanskog nagovaranja na stranputicu zasnovano je na mudrosti i nekoj dobrobiti te upravo zbog toga sotona je jedno relativno, a ne stvarno i zbiljsko zlo.
Što je najzanimljivije sam Bog je, po kur'anskoj logici, šejtanu dodijelio ulogu “zavodničara” i “demagoga”. O tome Kur'an kaže sljedeće:
I zavodi glasom svojim koga možeš i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obećanja, a šejtan ih samo obmanjuje.
Čini se da Šejtan objelodanjuje svoju spremnost preuzimanja uloge zavođenja, tamo gdje kaže:
E zato što si me u zabludu odveo, kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati, pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti(Bedemi – Al-A'raf, 16 - 17.).
Ovdje ne radi ni o kakvoj prisili. niti natjerivanjeu, sve se sastoji samo u “nagovaranju”, “čaranju” i “navođenju na grijeh”.
Ako kažemo da đavo nema genetičkog utjecaja, ne znači da nema nikakve uloge u genezi. Zar je moguće da neko biće postoji u svijetu geneze, a da nema nikakve uloge i da ne ostavlja nikakvog traga iza sebe?! Ovdje se misli na činjenicu da šejtan nije niti neovisni tvorac nekih bića i sila spram Boga, niti mu je u hijerarhijskom poretku svijeta dodijeljena uloga kao što je dato melecima u rukovođenju stvarima u svijetu, niti je pak njegova nadmoć takva da čovjeka može prisiliti na ono što mu je volja. Kur'an potvrđuje da sotona i demon [džin] imaju izvjesnu ulogu u genezi svijeta, međutim, ta uloga uopćeno nije veća od one koju ima čovjek.
Kur'an pitanje sotone postavlja tako da ni najmanje ne ugrožava suštinski monoteizam i načelo da Bogu niko i ništa nije slično (Aš-Šura, 11.) , kao ni Jednoću u stvaranju i principe: Samo On stvara i upravlja(Al-A'raf, 54.) reci Allah je Stvoritelj svega ( Ar-Ra'd, 16. )On u vlasti nema ortaka (Al-Isra', 111.)
Vidi:
BOŽIJA PRAVDA ('Adle ilahi)