Forum Klix.ba

sigurno je tema bila pa eto ako je problem neka moderatori obrišu....
anyway...
u zadnje vrijeme sve neka sudbina se spominje...
šta vi mislite? ako ti je suđeno zaposlićeš se...
ako ti je suđeno udaćeš se....
ako ti je suđeno imaćeš djecu....
ako ti je suđeno neznam ni ja više

Ne vjerujem u sudbinu.....za mene je korištenje sudbine u nekim dešavanjima samo moguće opravdanje i bježanje od vlastite slabosti i straha.....ja vjerujem da potoji izbor,do nas je koji ćemo odabrati.....

postojanje sudbine je čista laž,bar za mene.......

Ja vjerujem u sudbinu.
Sudbina je odredila da mi sutra naveče crna mačka pređe od preko-puta.

vjerujem u sudbinu,isto tako vjerujem da smo mi ti koji je krojimo

ne vjerujem. ne mislim ni da je sve 100% do nas, definitivno nije, veliki broj stvari u životu je "kako ti grah padne"...ali u predestinaciju definitivno ne vjerujem.

vjerujem u sudbinu ali vjerujem i da je mozemo promjeniti dovom

Vjerujem da sve biva sa Necijom voljom i odredjenjem ali da to treba " zasluziti" odnosno da ces dobiti ako "trazis". Znate, ljudi su skloni da sve (dobro ili lose) svaljuju na Boga a niko da kazhe (prizna) kako je sam uticao da mu se to isto dogodi. Bog daje (bolje ili gore, po zasluzi vech) ali ne baca nishta od toga padobranom na balkon, prema tome svi koji lezhe i cekaju na to, vrlo lahko che posumnjati u Njegovu postojanost. Nashe je da "ustanemo" a po zasluzi i vjerovanju chemo da dobijemo, ne mozhemo misliti loshe a ochekivati dobro (ybga ne ide). Ovim banalnim primjerom, samo pokusavam da vam docaram MOJE mishljenje, ne nuzno i ispravno misljenje.

nekad se čovjek zapita zašto se ovo desilo ili ono?
a kad skontaš tako je trebalo biti...
nemam pojma ja sve nešto imam osjećaj da je jednostavno negdje nešto zapisano
kao ono kad kažu kolika ti je nafaka tako će ti biti...
jer kako to da ja nemogu ništa promijeniti?
kažu ljudi sam sebi krojiš sudbinu...ja u to nevjerujem...
jer evo ja sam sebi krojila pa pola toga nije kako ja hoću...pola toga bih izmijenila ali nemožeš....
ima tu nešto ...prije i nisam razmišljala o tome, al sad nešto me spopalo...

bez_ideje wrote:vjerujem u sudbinu,isto tako vjerujem da smo mi ti koji je krojimo

Ko biva ženski krojač sudbine, šijemo po narudžbi.

samo ima istine u onoj: nije kome je namjenjeno već kome je suđeno
s tim se susrećem svaki dan....
kad si u nešto 100% ubjeđen i onda ništa
samo ostaneš

jedna tamo wrote:nekad se čovjek zapita zašto se ovo desilo ili ono?
a kad skontaš tako je trebalo biti...
nemam pojma ja sve nešto imam osjećaj da je jednostavno negdje nešto zapisano
kao ono kad kažu kolika ti je nafaka tako će ti biti...
jer kako to da ja nemogu ništa promijeniti?
kažu ljudi sam sebi krojiš sudbinu...ja u to nevjerujem...
jer evo ja sam sebi krojila pa pola toga nije kako ja hoću...pola toga bih izmijenila ali nemožeš....
ima tu nešto ...prije i nisam razmišljala o tome, al sad nešto me spopalo...

Ne vjerujem da je negdje nesto zapisano. Mislim da je vrijeme i mjesto ono sto odredjuje stvari koje nam se dogadjaju. Znaci nadjes se u odredjeno vrijeme na odredjenom mjestu i stvari krenu. Na zalost na puno toga ne mozemo utjecati, niti nesto mozemo promijeniti.

ma mora postojati nesto...
ne krojimo je sami 100%.koliko sam puta zeljela nesto, jaaako, i ne ide i ne ide iako nema vidljivog razloga.
jednostavno nije bilo sudjeno

a NIKAKO NE VOLIM kad ne moze biti po mom

tako i ja...
čovjek se trudi...kažu izazivaj sudbinu...al ništa...

Nekad davno sam promisljao o sudbini i dosao do zakljucka:
Sudbina je scenarij, a mi smo reziseri.

Sve sto mi se ikad desilo,odavno se bilo "desilo" u mojim mislima.
Otkud mi te misli ?
Sudbina ?!

Ja vjerujem da su oko nas znakovi, koji nam pokazuju put. Moze to biti u formi pogleda, pitanja od blizih ili drugih osoba oko nas, sitnica u supermarketu, reklame na zidu zgrade pored koje prolazimo svaki dan, recenice iz filma, stiha iz pjesme koju nam je neko preporucio…….itd….itd....
Sve to nas zna odvesti do sljedeceg desavanja u zivotu, do male ili velike odluke. Treba to sagledati, treba malo i treninga ali onaj ko se malo fokusira na te detalje otkrije cijelu mrezu stvari povezanih, ne bas tako slucajno.
Vjerujem da je svako od nas probao da pomisli na nekoga i za dvije minute covjek ispred tebe. Jedni kazu slucajnost, ja se ne slazem.

A tek kod velikih odluka u zivotu, hoces ili neces, stomak kaze jedno a glava drugo. Sta izabrati

Ne vjerujem da se stvari oko nas desavaju slucajno.

BSn wrote:Nekad davno sam promisljao o sudbini i dosao do zakljucka:
Sudbina je scenarij, a mi smo reziseri.

Ne znam baš da li vjerujem u sudbinu, jer ako se vjeruje u sudbinu, onda se ima nekakav deterministički stav, tj. uvjerenje da je sve na ovom svijetu unaprijed određeno, a u to definitivno nisam siguran. Ali vjerujem da se na našem putu kroz život otvaraju razna vrata. Na nama je da izaberemo koja ćemo otvoriti i kojim putem ćemo kročiti.
Znači ne vjerujem u sudbinu, nego - u vrata.

pure_love wrote:vjerujem u sudbinu ali vjerujem i da je mozemo promjeniti dovom

A je li bila sudbina de ces prouciti dovu ?

ate wrote:

pure_love wrote:vjerujem u sudbinu ali vjerujem i da je mozemo promjeniti dovom

A je li bila sudbina de ces prouciti dovu ?

e mozemo mi o tome filozofirati do jutra to je previse tesko shvatiti,sve je na neki nacin vec sudbina ali je mozes kontrolisati i promjeniti,i onda je pitanje jel vec sudbina da ces je promjeniti,i da li si je onda uopste i mjenjao ako je sve vec "zapisano"?

Margita81 wrote:

BSn wrote:Nekad davno sam promisljao o sudbini i dosao do zakljucka:
Sudbina je scenarij, a mi smo reziseri.

Vjerujem li u sudbinu?

Ako pri tome mislimo na sudbinu u smislu da je sve predodredjeno i da covjek ne moze da utice na stvari koje ce (mu) se desiti, onda moram reci da ne vjerujem u takvu sudbinu, tj. u takvu interpretaciju iste. Primjetio sam da ljudi vjernici (ovo vjernici je nesto o cemu se takodjer da diskutovati) na sudbinu gledaju upravo na nacin na koji sam to opisao u prethodnoj recenici dok se meni cini da Islam poznaje pojam ''sudbina'' polazeci od cinjenice da je Bog taj koji poznaje nas izbor unaprijed i u tom pogledu nam porucuje da je ljudska sudbina njemu poznata.

Dakle, ne radi se o tome da nam je Bog rezirao a mi glumimo, nego je Bog u stanju da prije pocetka filma, kojeg mi reziramo, odgleda kompletan film...

jedna tamo wrote:sigurno je tema bila pa eto ako je problem neka moderatori obrišu....
anyway...
u zadnje vrijeme sve neka sudbina se spominje...
šta vi mislite? ako ti je suđeno zaposlićeš se...
ako ti je suđeno udaćeš se....
ako ti je suđeno imaćeš djecu....
ako ti je suđeno neznam ni ja više

Ja bih rekla da si ti suviše opterećena...

Te sudbina, te nemaš momka, te lijepe žene...

Ja vjerujem u sudbinu, u neko određenje, vjerujem da nas je Bog svakog predodredio za neke stvari u zivotu, ali ujedno nam dao i mogucnost izbora, i to veliku mogucnost i razum i intuiciju da sami donosimo odluke, i svako od nas donese veliki broj odluka koje su odlucujuce za dalji zivot...nekad ipak cudnim putevima dodzes na odrediste onog suprotnog puta, to ipak govori, da ti je bilo sudjeno da se nadjes u toj tacki zivota.

Ja sam skoro sve sto mi se znacajno u zivotu desilo unaprijed sanjao.
Mislim da je vjerovanje u sudbinu pomanjaknje vjere, jer ljudi iz slabosti i nemogucnosti da nesto promijene u zivotu svaljuju na izlizanu frazu o sudbini.
Jedina sudbina koja nam je propisana od Stvoritelja je da smo rodjeni i da cemo umrijeti.
Sve ostalo izmedju zavisi kao prvo od nasih roditelja pa onda nas samih. Mi mozemo da uticemo na tkz. sudbinu.

daleko wrote:Ja vjerujem da su oko nas znakovi, koji nam pokazuju put. Moze to biti u formi pogleda, pitanja od blizih ili drugih osoba oko nas, sitnica u supermarketu, reklame na zidu zgrade pored koje prolazimo svaki dan, recenice iz filma, stiha iz pjesme koju nam je neko preporucio…….itd….itd....
Sve to nas zna odvesti do sljedeceg desavanja u zivotu, do male ili velike odluke. Treba to sagledati, treba malo i treninga ali onaj ko se malo fokusira na te detalje otkrije cijelu mrezu stvari povezanih, ne bas tako slucajno.
Vjerujem da je svako od nas probao da pomisli na nekoga i za dvije minute covjek ispred tebe. Jedni kazu slucajnost, ja se ne slazem.

A tek kod velikih odluka u zivotu, hoces ili neces, stomak kaze jedno a glava drugo. Sta izabrati

Ne vjerujem da se stvari oko nas desavaju slucajno.

dr. Joseph Murphy...?