Forum Klix.ba

Jutros po prvi put imao priliku razgledati: http://www.skole.hr . Pored pohvala, zapazio sam i sadržaje koje treba mijenjati (uvijek težiti boljem, naprednijem, preciznijem, jasnijem, lakšem, očitijem,...).
Konkretan povod za pokretanje teme je rečenica (izjava) koju sam čuo (u dijelu nastavni sadržaji za nastavnike):
Općenito: "Hvatište sile teže uvijek smještamo u središte tijela!"
Rečenica bi trebala glasiti: Hvatište sile teže uvijek smještamo u težište tijela!
Ovakvih netačnih i nepreciznih izjava i tvrdnji ima "obilje" u udžbenicima. Neke od njih nisu "slučajne omaške".
Molim učenike, studente i profesore, koji imaju slična zapažanja, da daju svoj doprinos u poboljšanju kvaliteta prezentiranih sadržaja u postojećim udžbenicima.
Za otvaranje ove teme inicirala me i misao "brodskog":
"normalan je zaključak da upravo sve ,bukvalno sve, moramo stalno preispitivati i da nema apsolutne istine osim istine da našim životima u velikoj mjeri , strogo i po svojim pravilima, upravlja "gospodin" PROFIT potpomognut "gospođama" ZABLUDAMA.", i moj pokušaj da prezentiram nepreciznosti, pa i pogrešne tvrdnje, u iskazima na kojima se zasniva STR - Alberta Ajnštajna.

Izgleda da ovo nije medij za tu vrstu problematike.Vise je za one tipa"Munuo bih komsinicu.Ima li k'o kakav prijedlog kako da je maznem.

u knjizi muzickog za 2. (ja mislim) razred osnovne skole, nekakva brojalica

"golubica guce"
a golub je tuce"

Golub s krova guce golubicu tuce, sto ne slusas strino kako pjevam fino
Ima i jos jedna: Zeleni se tratina dobices ti batina

Kroz udzbenike i predavanje nastavnika, fizika se predstavlja kao skup gotovih znanja (definicije pojmova i formulacije zakona), a ne kao proces i metodologija stvaranja novog znanja. Najvjerojatnije posljedica je:
Fiziku ucenici i studenti dozivljavaju kao struku kojom se bave nastrani ljudi i ljudi koje zanimaju apsurdni ”problemi”.
Vjerojatno se tako dozivljava i veliki hadronski sudarac (Large Hadron Collider ili LHC), golemi ubrzivac cestica smjesten na granici Francuske i Svicarske, jer bez obzira na sav ulozeni trud, nisam uspio pronaci neki afirmativni clanak u nasim casopisima koji bi na pojednostavljen nacin objasnio nesto o tom ,mozda za covjecanstvo vrlo znacajnom eksperimentu“.
Naprotiv, naletio sam na „katastroficne procjene „ koje bi valjda u narodu,kojem je uzrecica gotovo poslije svake recenice „ako Bog da“ , trebale izazvati strah i nelagodu.
Dakle,umjesto da se na neki nacin objasni i propagira ponovno pokretanje LHC uredjaja medijsko pracenje , i ako ga ima, pridonosi mistifikaciji ukazuje na nesto misteriozno i beskorisno a fantasticno skupo (zamislite koliko smo mogli samo pumpnih stanica i crkvenih objekata izgraditi za 10 mlrd $ .)
Napomenio bih samo slijedece, a za one koji to nisu znali.
Upravo su fizicari s CERN-a prije 20-ak godina, u zelji za poboljsanjem komunikacije racunalom sa svojim kolegama sirom svijeta dizajnirali WWW (World Wide Web). Potom su tu tehnologiju poklonili svijetu. Je li svijet zbog weba bolji ili losiji.????????????
I na kraju .Koju mi mozemo imati ulogu u svemu tome?
Ako ovako nastavimo, mozemo se samo nadati kako cemo oko tih i takvih labortorija kositi travu, cistiti lisce ili eventualno biti strazari – ako Bog da.

brodski wrote:Izgleda da ovo nije medij za tu vrstu problematike.Vise je za one tipa"Munuo bih komsinicu.Ima li k'o kakav prijedlog kako da je maznem.

"Tajanstvenost" se podstiče i ovakvim tekstovima:

Iz srednjoškolskog udžbenika o STR
U udžbeniku: „Fizika , sa zbirkom zadataka za 4. razred srednje škole“ (Fahrudin Kulenović, Slavenka Vobornik, Josip Sliško, udžbenik iz 2000. god), na strani 11 piše:
„S tačke gledišta klasičnog fizičara, u Lorencovim transformacijama je katastrofalno to da se u njima pojavljuje brzina svjetlosti, čak kad je i mehanika u pitanju, ali je još gore to što su u njima izmiješane prostorne i vremenske koordinate,...“.
Na istoj strani piše: „Newtonov apsolutni prostor i apsolutno vrijeme su zdravorazumske zablude, i kao takvi ne postoje“.

Zapažanja:
- Nije „katastrofalno“ korištenje brzine svjetlosti u „Lorencovim transformacijama“!
- Nisu „izmiješane prostorne i vremenske koordinate“ u „Lorencovim (boost) transformacijama“!
- Nije „zdravorazumska zabluda“ postojanje „Newtonovog“ apsolutnog prostora i apsolutnog vremena!

Iz srednjoškolskog udžbenika
U udžbeniku: „Fizika , sa zbirkom zadataka za 4. razred srednje škole“ (Fahrudin Kulenović, Slavenka Vobornik, Josip Sliško, udžbenik iz 2000. god), na strani 11 piše:
Sljedećom slikom: opisan je Sferni val:
„Neka u času t = 0 iz ishodišta K-ISR (x = 0, y = 0, z = 0) bljesne kratkotrajni svjetlosni impuls. Nakon nekog vremena t će valna fronta, koja je sfernog oblika (prostor je izotropan, c = const.), dosegnuti do tačaka na udaljenosti R = ct od ishodišta:
Neka se u času t = 0 (u K-sistemu) drugi jedan ISR, K, nalazi tačno u položaju sistema K', a nastavi dalje kretati se duž zajedničke ose x/x', te u trenutku t (u K-sistemu) ima položaj kao na crtežu 1. Prema Ajnštajnovom postulatu relativnosti, i u ovom ISR valna će fronta imati oblik:
sfera 2.
Nepodudarnost sfera (1.) i (2.) , koje opisuju jedan te isti fizički fenomen, predstavljaju svojevrsni paradoks. Trebalo bi se odreći bilo principa relativnosti, bilo principa brzine svjetlosti (konstantnost). Međutim, teorija relativnosti upućuje na sasvim drukčiji pristup problemu. U pitanju je pojam istodobnosti u vremensko-prostornom relativističkom odnosu. Koji bi bio pravi odgovor na ovaj prividni paradoks?” (kraj citata)
Tekst zahtijeva svestranu logičku, fizičku, geometrijsku i matematičku analizu. U citiranom tekstu imamo istine, poluistine, prividne istine i neistine!
Većina vas je završila srednjoškolsko obrazovanje. Kako ste shvatili ovakav (ili sličan ovome) tekst?

Title text: "I mean, what's more likely -- that I have uncovered fundamental flaws in this field that no one in it has ever thought about, or that I need to read a little more? Hint: it's the one that involves less work."

U priručniku „Fizika (definicije, zakoni formule)“, izdanje 1966. (R. Fazlić, H. Kukuruzović, B. Mehurić), na strani 198. i 199. opisan je Michelson-Morly-jev (Majklson-Morlijev) eksperiment, te navedene formule:
a) Za "paralelno kretanje" svjetlosti i interferometra: i
b) Za "okomito kretanje" svjetlosti i interferometra:

a zatim na strani 200. piše: „Eksperiment nije potvrdio da se ova vremena razlikuju već da su jednaka.“
Rečenica bi trebala glasiti: Eksperimet nije potvrdio očekivani rezultat (eksperimenta).
Netačan je drugi dio navedene izjave, (tvrdnja) „da su (ova vremena) jednaka“.

Učenike sam godinama upućivao u eksperimentalno utvrđenu i provjerenu fizičku istinu:
F = m∙a , te: a = v/t , (akceleracija po veličini odgovara iznosu veličine promjene brzine kretanja tijela mase: m = F/a u jedinici vremena).
Ako u prvoj jednakosti izvršimo zamjenu oznake za akceleraciju odgovarajućom: a = v/t , dobijemo novu jednakost: F = m∙v/t , iz koje (množeći obje strane sa t) tobijemo jednakost koju nazivamo: “impuls”, ili “količina kretanja”: F∙t = m∙v (“impuls sile jednak je impulsu tijela”), iz koje (množeći obje strane sa v) dobijemo jednu od važnih formula za energiju: F∙vt = mv^2.
Ovo pišem zbog manjkavosti objašnjenja i upotrebne vrijednosti jednakosti: F∙t = m∙v . Godinama se “svađam” sa fizičarima sugerišući da djecu moraju učiti uslovnoj tačnosti te relacije (o čemu nema ni riječi ni u jednom udžbeniku fizike, te me mnogi profesori fizike uopšte ne razumiju).
Naime, za navedenu fizičku i matematičku istinu: F∙t = m∙v , postoji “donji prag” i “gornji prag” djelovanja sile F (kada će data sila dovesti do pokretanja tijela i kada će data sila prestati da proizvodi “promjenu količine kretanja” date konkretne mase). Manjkavost navedene relacije uočio sam kao srednjošlolac, a stigao joj posvetiti pažnju tek u “penzionerske dane”.
Također, ovo plasiram ovdje zbog relacije:F∙t = m∙c , i , gdje je:
Zapažate li slične manjkavosti u objašnjenjima "fizičkih istina"?

bogumil-8 wrote:Za otvaranje ove teme inicirala me i misao "brodskog":
"normalan je zaključak da upravo sve ,bukvalno sve, moramo stalno preispitivati i da nema apsolutne istine osim istine da našim životima u velikoj mjeri , strogo i po svojim pravilima, upravlja "gospodin" PROFIT potpomognut "gospođama" ZABLUDAMA."

Očekivao sam više interesovanja za "moju svađu sa fizičarima", koju vodim od 1992. godine. Zašte me "štedite"?! Možda naučite mnogo korisnih i praktičnih stvarčica.

Kako ovo razumjeti:
• Svjetlo je na svom putu od Sunca do Zemlje zastalo za 1 sekundu i time postavilo novi rekord. Do tada je rekord bila 1 hiljadinka. Pročitaj više...
Pročitam gornji tekst na Wikipediji i pomislim:
- Čija li pamet osmisli formulaciju ovakve (pogrešne) rečenice?!
- Koliko li će čitalaca ovo pročitati nekritički i pomisliti da je ovo „objektivna i eksperimentalna istina“?!
S obzirom kako i gdje nastaje svjetlost, kako se mjeri put (od mjesta nastanka do mjesta detekcije) svjetlosti, ovako napisana rečenica samo stvara konfuziju u znanju (preciznije kazano: stvara neznanje) nekritičnog čitaoca.

alica.k wrote:u knjizi muzickog za 2. (ja mislim) razred osnovne skole, nekakva brojalica

"golubica guce"
a golub je tuce"

da,sjecam se ja sam u muzickoj skoli ucila ''golub s krova guce,golubicu tuce,sto ne slusas strino kako gucem fino'' to bi bila indirektna diskriminacija spola ili ti ga fizicko zlostavljanje ako cemo likove golubove prevesti u ljudske likove

U udžbeniku Fizičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu: „Specijalna teorija relativnosti i Mehanika“ (napisala Dr. Vida J. Žigman, izdanje 1997), na strani 121. Piše:
„Kao što se iz izraza (8.22) vidi, kinetička energija čestice konačne mase teži beskonačnosti kada se njena brzina približava brzini svjetlosti.“
Ovakva izjava zasnovana je na Ajnštajnovom (pogrešnom) načinu razmišljanja i površnoj analizi logike (značenja) pomenute formule.
Tačan zaključak trebao bi da glasi: Kinetička energija čestice konačne mase kada v teži c - teži mc^2!
O ovakvim izjavama u STR bio sam otvorio posebnu temu (ali mi nije dozvoljeno da se „svađam“ sa fizičarima, te je tema zaključana).

Nije dovoljno biti profesionalni fizičar da bi se napisao dobar školski udžbenik iz fizike.
Izuzetno je važno da autor bude dobar metodičar (metodika je, naravno, bitna za udžbenike iz svih predmeta).

Školski udžbenici iz fizike, ovakvi kakvi su, uzrokuju da većina onih kojima su namijenjeni:

1) ne razumije, teško uči a još teže nauči gradivo
2) zamrzi fiziku

bogumil-8 wrote:U udžbeniku Fizičkog fakulteta Univerziteta u Beogradu: „Specijalna teorija relativnosti i Mehanika“ (napisala Dr. Vida J. Žigman, izdanje 1997), na strani 121. Piše:
„Kao što se iz izraza (8.22) vidi, kinetička energija čestice konačne mase teži beskonačnosti kada se njena brzina približava brzini svjetlosti.“
Ovakva izjava zasnovana je na Ajnštajnovom (pogrešnom) načinu razmišljanja i površnoj analizi logike (značenja) pomenute formule.
Tačan zaključak trebao bi da glasi: Kinetička energija čestice konačne mase kada v teži c - teži mc^2!
O ovakvim izjavama u STR bio sam otvorio posebnu temu (ali mi nije dozvoljeno da se „svađam“ sa fizičarima, te je tema zaključana).

Ovo gore je lapsus. Niko nije savrsen, tako da savrsen udzbenik ne postoji. A ova tema je cjepidlacenje. Na ovakve greske treba ukazati s ciljem da se revidiraju, a ne da se neko diskredituje.

GAU 8 wrote: Ovo gore je lapsus. Niko nije savrsen, tako da savrsen udzbenik ne postoji. A ova tema je cjepidlacenje. Na ovakve greske treba ukazati s ciljem da se revidiraju, a ne da se neko diskredituje.

Kakav lapsus? Relativistička mehanika kaže upravo to, lim v->c mc^2(1/sqrt(1-(v/c)^2)-1)=+oo. A ova tema nije napravljena u namjeri cjepidlačenja, nego u namjeri predstavljanja alternativne teorije relativnosti, u čije se pobijanje ne namjeravam uključivati.

nellington wrote:

GAU 8 wrote: Ovo gore je lapsus. Niko nije savrsen, tako da savrsen udzbenik ne postoji. A ova tema je cjepidlacenje. Na ovakve greske treba ukazati s ciljem da se revidiraju, a ne da se neko diskredituje.

Kakav lapsus? Relativistička mehanika kaže upravo to, lim v->c mc^2(1/sqrt(1-(v/c)^2)-1)=+oo. A ova tema nije napravljena u namjeri cjepidlačenja, nego u namjeri predstavljanja alternativne teorije relativnosti, u čije se pobijanje ne namjeravam uključivati.

Hm. Nisam nigdje vidio namjeru predstavljanja alternativne nauke na ovoje temi. Mislio sam da se radi iskljucivo o greskama u tekstu.

EDIT:
oops, nisam klikao na linkove . Sada mi je jasnije

U svakom postu kolega bogumil pokušava pokazati da je Einstein u krivu. Tu demonstraciju sam već gledao na forumima math.e i Elite Security, pa sada istu uglavnom preskačem.

Jara wrote:Školski udžbenici iz fizike, ovakvi kakvi su, uzrokuju da većina onih kojima su namijenjeni:

1) ne razumije, teško uči a još teže nauči gradivo
2) zamrzi fiziku

Kvalitet tvog razmišljanja i zapažanja nije za ovakav forum (izvinjavam se onima koji imaju primjebi na ovu moju ocjenu). Nažalost, u BiH nemamo odgovarajući forum za ovu oblast.
Jednom sam izrekao, otprilike, ovakva razmišljanja: Ovom (autor trinaest izdanja udžbenika Fizike) dekretom treba zabraniti da piše udžbenike Fizike. Čovjek (profesor je profesorima, predavao metodiku fizike) kao da ne zna šta su djeca, kao da ne zna šta je djeci potrebno i dovoljno iz ove oblasti. Piše priručnik fizike za nastavnike, prezentira nauku, a ne udžbenik za učenike.
Naravno, ovakav moj istup nije prihvaćen (doživio sam kritike). Međutim, kasnije, uslijedila su još lošija udžbenička izdanja od drugih autora.
Prilično kvalitetne udžbenike ima Hrvatska!
Veći "problem" u ovoj oblasti, po mom mišljenju, je obim i sadržaj nastavnih planova i programa (kome i šta prezentirati; ciljevi, zadaci i svrha (potrebe) nastave fizike; ko, što i zašto uči). Ovaj "problem" posmatram kroz efekte nastave fizike u mom komšiliku (imam osobe sa različitim stupnjevima završenog obrazovanja), u mojoj porodici i rodbini. Uglavnom, zbog preobimnosti sadržaja koji se uči (a manje zbog "slabosti" nastavnog osoblja ili uslova i opremljenosti škola), većini (skoro svima) nedostaju osnovna i neophodna praktična znanja iz fizike. Žalim trud, izgubljeno vrijeme, uzalud bačen novac na časove nastave fizike.
Slično je i sa nastavnim sadržajima ostalih predmeta! No, možda sam ja "prezahtjevan" (ili "nekompetentan")!?

„Mjerenje je određivanje veličine nekoj pojavi ili nekom objektu. Ta veličina se iskazuje numerički (brojem) i jedinicom određene veličine. „ . Tako piše na BiH Wikipediji.
„Mjerenje je proces dobivanja brojčanog podatka u odnosu na jedinicu mjere, tj. mjerenje fizikalnih veličina kao što su duljina ili masa svodi se na uspoređivanje s etalonima duljine odnosno mase (metar odnosno kilogram). „ Tako piše na Wikipdiji HR.
„Мерење представља одређивање величине неке појаве или објекта. Та величина се исказује нумерички (бројем) и јединицом одређене величине.“ Tako piše na Wikipediji SR.
Ovo mi liči na rečenicu (izjavu) koju sam čuo u toku rata:
„I, od tri poluistine (laži), koja ti se čini ’najistinitijom’?!“
Mene su naučili, i ja godinam govorio učenicima:
„Mjerenje je upoređivanje veličina iste vrste.“
Meni se čini da ova (četvrta, koja spada pod „ostali“, nije ni BH, ni HR, ni SR) definicija „najljepše zvuči“.

„Mjerenje je upoređivanje veličina iste vrste.“
Meni se čini da ova (četvrta, koja spada pod „ostali“, nije ni BH, ni HR, ni SR) definicija „najljepše zvuči“.

Da bi mogao uporediti, prvo moras izmjeriti.

Ne slažem se sa tvojim mišljenjem?!
Uvijek mi je neprijatno bilo koga u nešto uvjeravati/razuvjeravati. Obično to činim prezentiranjem činjenica, ostavljajući sugovorniku mogućnost da sam izvede vlastite zaključke (ostane pri svom mišljenju ili ga eventualno koriguje).
Sretna okolnost je ta što je iskaz kratak i ne treba „kilometarsko“ obrazlaganje i komentarisanje navedenog:

Da bi mogao uporediti, prvo moras izmjeriti.

Prirodu (predmete u prirodi) posmatramo našim čulima, te stvaramo vlastite spoznaje, uglavnom, neposrednim iskustvom. Svako novo „ iskustvo“ upoređujemo“ sa prethodnim i tako stvaramo trajne predstave o osobinama predmeta materijalne i nematerijalne stvarnosti sa kojom se susrećemo. Na osnovu iskustva zaključujemo o kakvoći (osobinama, svojstvima, atributima) posmatranog.
Predmete i njihova svojstva upoređujemo po nekom zajedničkom svojstvu, po nekoj zajedničkoj osobini. To upoređivanje vršimo po sličnosti ili razlikama (suprotnostima). Nakon „obrade informacija“ o osobinama, svojstvima, rezultate upoređivanja iskazujemo riječima: ugodno/neugodno, prijatno/neprijatno, lijepo/ružno, veliko/malo, dugačko/kratko, brzo/sporo, ...
Za neka upoređivanja nemamo mogućnost poređenja po suprotnostima. Za druga nemamo riječi za iskazivanje odgovarajuće „gradacije“ (u jednom ili drugom smjeru od nekogog početnog, relativnog, stanja ili svojstva).
U svim slučajevima poređenja i upoređivanja pristutno je: POSMATRANO : POREDBENO!
U svakodnevnom životu poredimo predmete (materiju) po: ljepoti (lijepo, ljepše, najljepše – ružno, ružnije, najružnije), po dobroti (dobro, bolje, najbolje – loše, lošije, najlošije), po veličini (veliko, veće, najveće – malo, manje, najmanje), po količini, po boji, itd.
Visinu dva objekta najlakše ćemo sagledati upoređivanjem kada ih postavimo jedan pored drugog i tako odredimo (poređenjem) koji je viši/niži. Slično radimo i kada upoređujemo dužine. Kako vidiš, da bi nešto uporedili nije neophodno "prethodno izmjeriti" (kako si ustvrdio).
Nadam se da sam ti dovoljno osvijetlio pojam poređenje i upoređivanje, te možeš i sam izvesti zaključak:
Upoređivanje je širi pojam od mjerenja! Zato te molim da preispitaš svoju vlastitu izjavu (tvrdnju), te po mogućnosti i promijeniš mišljenje o mojoj izjavi: “Upoređivanje veličina iste vrste nazivamo mjerenje.“
Dakle, za upoređivanje nije neophodan postupak koji nazivamo "mjerenje"!
Šta je veličina?

bogumil-8 wrote:„Mjerenje je određivanje veličine nekoj pojavi ili nekom objektu. Ta veličina se iskazuje numerički (brojem) i jedinicom određene veličine. „ . Tako piše na BiH Wikipediji.
„Mjerenje je proces dobivanja brojčanog podatka u odnosu na jedinicu mjere, tj. mjerenje fizikalnih veličina kao što su duljina ili masa svodi se na uspoređivanje s etalonima duljine odnosno mase (metar odnosno kilogram). „ Tako piše na Wikipdiji HR.
„Мерење представља одређивање величине неке појаве или објекта. Та величина се исказује нумерички (бројем) и јединицом одређене величине.“ Tako piše na Wikipediji SR.
Ovo mi liči na rečenicu (izjavu) koju sam čuo u toku rata:
„I, od tri poluistine (laži), koja ti se čini ’najistinitijom’?!“
Mene su naučili, i ja godinam govorio učenicima:
„Mjerenje je upoređivanje veličina iste vrste.“
Meni se čini da ova (četvrta, koja spada pod „ostali“, nije ni BH, ni HR, ni SR) definicija „najljepše zvuči“.

kakvo cjepidlacenje. zaista je neko lijepo primjetio iznad.
bogumil, zadnja definicija je najmanje tacna. ti tu uvodis pojam uporedjivanje bez da si definisao sa cime se uporedjivanje vrsi. prethodne tri su barem zadovoljile normu. prva kaze da se velicina iskazuje brojem odredjene velicine sto ce reci da se ta velicina negdje mora definisati.
druga definicija to sadrzi u sebi tako da je objasnjenje cak i bolje, samo dolazi do potrebe za definisanje etalona, sto ga dodje isto kao i u prvoj.
treca je skoro ista kao i prva samo sto varira u rjecniku, i zahtijevala bi nesto vise pojasnjenja od prve varijante.
cetvrta je skoro potpuni promasaj zbog pokusaja skracivanja definicije do te mjere da je izgubila smisao.
gdje je tu problem?
pa problem je u tome sto zadnja definicija zahtijeva u stvari najvise pojasnjenja i kao takva ne predstavlja dobru podlogu. jer u cemu je smisao skracenja definicije ako je moras dva puta duze objasnjavati? prema zadnjoj definiciji bi jako tesko objasnio razliku izmedju elementarnih stvari kao masa u funtama i kilogramima ili duzine u miljama ili kilometrima. cisto iz razloga jer nije navedeno da postoji etalon ili mjera velicine.
ti nastupas previse prakticno sto i navodis u svom primjeru postavljanja jednog pored drugog i mjerenja na taj nacin. kada bi svi tako razmisljali sta mislis kako bi se mjerile velicine udaljenih zvijezda ili galaksija? malo teze i sa poprilicno dosta vecim odstupanjem greske, jelda?
ja bi volio da ti pojasnis zasto tebi definicija po kojoj si ti ucio predstavlja najbolje rjesenje, a koliko vidim predstavljas se otvorenim za kritiku... ako je mjerenje poredjenje istih vrsta, ko kaze da one moraju imati iste etalone/jedinice mjere? ako neko kaze da je duzina 5 cola, a neko drugi 8 centimetara, a treci nesto trece, kako ces to porediti? po tvojoj definiciji bi jako tesko bilo koji inzinjer uporedio bilo sta na papiru, a jos manje isprojektovao ili napravio. evo, pokusaj (nakon odgovora na moje prvo pitanje) i pojasniti kako bi prema cetvrtoj definiciji objasnio i pojmove poput farenhajta (ili reumira) i celziusa nekom skolarcu.