Neke male navike pretvorile su se u životni ritual s kojim ulazi u svaki novi dan. Jedan za drugim jutarnji espresso s mlijekom u obližnjem kafiću, onda odlazak na pijacu, pa po novine i povratak ku- ći. Time ni po čemu danas ne privlači neželjenu pažnju penzioner Amir Latić, profesor slikarstva i kolekcionar, ali oduvijek u javnosti isključ ivo znan po reputaciji izvanrednog policijskog inspektora. Nadmoćni borac protiv narkomanije, koga će slovenačka glumica Špela Rozin prozvati Serpiko, radi posla prerušavao se u narkomana, studirao umjetnost da bi spoznao tajne psihodelizma, kršio kodeks profesionalnog odijevanja da bi razotkrio rastura- če, mlade i njihove muzičke idole u mreži droge, pronalazio hašiš gdje niko ne bi ni pomislio, u gramofonskim pločama ili cigaretama Marlboro, i bio strah i trepet za sve! Njegovo ime neki su koristili da bi među rajom dobili na važnosti, drugi su ga zloupotrebljavali da ne bi pali iza rešetaka, njegovim imenom služile su se i kolege da bi im akcije postigle pravi cilj. Nekad su se mogli naći čak i oni koje bi više od svega obradovala smrt ovog policajca, poput jednog poznatog ex-jugoslavenskog rokera koji će na Svetom Stefanu, nasjevši na glasinu o njegovoj pogibiji, listom poručiti piće za sve u baru!
Umjetnost policajca
Glavni inspektor bivšeg SUP-a SR BiH, Amir Latić i danas pamti sve narkoafere koje je objelodanio tokom dugogodišnje policijske karijere. Zaposlio se nakon gimnazije, patrolirao gradom, kružio kafićima i saznao da gradom hara droga. “Tada me nešto zaintrigiralo, a to je poseban način na koji mladi ljudi slušaju muziku. Pitao sam se zbog čega i kako se to postiže?! Odlučio sam nadograditi znanje uz svjetsku farmakološ ku literaturu, koje kod nas tada nije ni bilo, razgovarao s farmakolozima i zahvaljujući svom oštrom oku i urođenoj sposobnosti zapa- žanja, otkrio sam da u prodaji postoje lijekovi koji se uzimaju za masovno drogiranje u Sarajevu”, sjeća se Latić.
Saznanje o naklonjenosti halucinogenom iskustvu mladih, o vezi psihodelizma i stvaralaš- tva, navelo ga je da završi i Akademiju likovnih umjetnosti. “Psihodelizam nije za mene bio zapanjujuć e otkriće. Već sam znao da je to jedna od karika u ljudskoj svijesti. Mnoga umjetnička djela nastala su i kroz halucinogeno iskustvo, kao što se zna da su mnogi umjetnici ovisni o opijumskim sredstvima, ili o alkoholu, pušenju... Mada su se profesori na Akademiji, poznati slikari Berber, Sućeska, Lah i drugi, čudili zašto policajca zanima umjetnost, meni je psihodelizam itekako pomogao da otkrijem sarajevske rokere koji se drogiraju! Bilo je tu i umjetnika, pa i ljekara! Tada je naročito jedna afera podigla prašnu, glavni akter bio joj je bivši član grupe Bijelo dugme, neki kompozitori i pjevači koji će pokušati da se spasu tražeći da za njih interveniš e i dandanas veoma poznati muzičar, s jakim političkim vezama, ali neće uspjeti.”
Odriješene ruke operativca Latića i dovitljiv um pomagali su mu u raznim prilikama, pa će tako, na njegov nagovor, i jedan vlasnik kafića na Baščaršiji radikalno promijeniti ambijent, uvesti psihodelične boje i muziku zbog koje će zaposliti i posebno izabranog rokera. “Na stotine mladih dolazilo je u novi kafić Rock, svi postojeć i narkosi grada tu su se okupljali. Ali i mnogi znatiželjnici! Vlasnik kafića, koji je do juče samo tavorio, potpuno se preporodio! Tu sam dolazio do bitnih informacija, odatle potiče i otkrić e da se u cigaretama Marlboro skriva ha- šiš”, priča Latić. Pamti još i sad: “Pušio sam i sam Marlboro, u kancelariji bi osjećao miris ha- šiša, čudio se, rekao to i šefovima, ali poslije Bijelog dugmeta njima nije bilo do belaja i novih problema.” Upravo u to vrijeme, kaže Latić, prelazi u MUP SR BiH, a novo službeno zadu- ženje bit će u direktnoj vezi s djelovanjem Interpola u Beogradu.
Duboko sam ubijeđen da je pomenuta emisija napravila ogromnu štetu, možda čak i preokrenula tok historije, i emitovnje te emisije je mozda krivo jer n vlasti immo primitivne seljacine, koju je izabraro isto tako primitivni narod.
Emisija N.Mehmedbašić je čitavu rokersku kulturu proglasila narkomanskom. Ploče, koncerte, okupljlišta, odjevanje, grupe, muzičare, način razmišljanja sje je to teta Nađa izjednačila sa drogom. Kroz seriji se provlače snimci Dom mladih i rok koncerata koji su se tmo održavali.
Nađa Mehmedbašić je rok -muziku proglasila apsolutnim zlom, te ga satanizirala do kraja. Za to je vjerovatno imala privatne debele razloge, jer je imala cupavog sina, stanovnika Dom mladih, kasnijeg poznatog rokera Omcu Mjesecara.
Zbog te emisije slušati rokenrol vuklo je sumnju da si narkoman ili ces bar postati. Zbog toga su roditelji odvracali djecu da slušaju rok, a savjetovali im da slušaju muziku koja nije narkomanska, da slušaju folk-turbo.
Dođete u provincijsku zabit, gdje im i finih ljudi, nisu svi divljaci, pitaju vas ljudi kakvu muziku slušate. Kažeš rock, a ljudi zakolutaju očima, kažu kako mođeš slušati drogerašku muziku, pitaš što drogerašku, a ljudi vam navedu da su to vidjeli na tv u emisiji tete Mehmedbašič, koja se prikazuje po 769 put.
