Forum Klix.ba

prije nego što počnem temu, zamolila bih administraciju da je premjeste ukoliko nije na odgovoarajućem potforumu...
naime imam jedan ozbiljan problem, i iako će mnogima činiti balan, vjerujte da nije..
naime imam sestru od 13 godina..ja sam skoro duplo starija od nje, i otkako se rodila ja sam bukvalno vodila brigu o njoj...
ona naime ništa ne jede...
evo sada se sva tresem dok ovo pišem, jer j upravo stigla iz škole i vratila pola užine..i sve bi to bilo super da nije za užinu odnjela jednu malu zvijezdu namazanu nutellom..znači, to su on pekarske zvijezde koji dođe 7 u krugu, ona je odnjela samo jednu koja je veličine dječije šake i vratila je pola te zvijezde...
ja sam naprosto poludila
ima 20 min odmora i nije u stanju da pojede nešto takvo za 20 minuta..ovo nij prvi put, naime, stalno se dešava..ako odnese neko voće u školu i na primjer uz to kroasan ili sendvič ili komad pize, voće vrati kući netaknuto, a najčešče i polovicu te druge užine...
kod kuće jede malo više, ali pod prismotrom, jer ako nisam ja tu, onda jeste mama, koja bukvalno prati svaki zalogaj...zna ostati i po 40 minuta iza nas za stolom, da završi svoju porciju nečega..i nije izbirljiva, ali jede sporo i malo... i d ane bi bilo zabuna, nije u pitanju pubertet, oduvijek je bila takva, ali pošto se sada počinj razvijati, najviše se primjeti
vodila sam je kod dr. radila nalaze i sve je ok...kupovala sirupe, tablete, slušala savjet i pravila narodne umotvorine sa medom, limunom i ko zna s čim više, ali apsolutno nemaju nikakvog efekta...mislim da je namršavija u razredu, kosa joj sporo raste, sve na njoj visi, a ja ludim...zaista ne znam šta da uradim da počne jesti....ako iko ima ikakav prijedlog, neki isproban recept, bilo šta, molim vas da mi napišete, jer ne znam šta da radim..bojim se da će oboljeti, jer sve bolesti idu na slab organizam i loš imunutet...

macy_A wrote:prije nego što počnem temu, zamolila bih administraciju da je premjeste ukoliko nije na odgovoarajućem potforumu...
naime imam jedan ozbiljan problem, i iako će mnogima činiti balan, vjerujte da nije..
naime imam sestru od 13 godina..ja sam skoro duplo starija od nje, i otkako se rodila ja sam bukvalno vodila brigu o njoj...
ona naime ništa ne jede...
evo sada se sva tresem dok ovo pišem, jer j upravo stigla iz škole i vratila pola užine..i sve bi to bilo super da nije za užinu odnjela jednu malu zvijezdu namazanu nutellom..znači, to su on pekarske zvijezde koji dođe 7 u krugu, ona je odnjela samo jednu koja je veličine dječije šake i vratila je pola te zvijezde...
ja sam naprosto poludila
ima 20 min odmora i nije u stanju da pojede nešto takvo za 20 minuta..ovo nij prvi put, naime, stalno se dešava..ako odnese neko voće u školu i na primjer uz to kroasan ili sendvič ili komad pize, voće vrati kući netaknuto, a najčešče i polovicu te druge užine...
kod kuće jede malo više, ali pod prismotrom, jer ako nisam ja tu, onda jeste mama, koja bukvalno prati svaki zalogaj...zna ostati i po 40 minuta iza nas za stolom, da završi svoju porciju nečega..i nije izbirljiva, ali jede sporo i malo... i d ane bi bilo zabuna, nije u pitanju pubertet, oduvijek je bila takva, ali pošto se sada počinj razvijati, najviše se primjeti
vodila sam je kod dr. radila nalaze i sve je ok...kupovala sirupe, tablete, slušala savjet i pravila narodne umotvorine sa medom, limunom i ko zna s čim više, ali apsolutno nemaju nikakvog efekta...mislim da je namršavija u razredu, kosa joj sporo raste, sve na njoj visi, a ja ludim...zaista ne znam šta da uradim da počne jesti....ako iko ima ikakav prijedlog, neki isproban recept, bilo šta, molim vas da mi napišete, jer ne znam šta da radim..bojim se da će oboljeti, jer sve bolesti idu na slab organizam i loš imunutet...

treba ispitati da li ima neki poremecaj u ishrani, a opet moze biti takav tip. da jednostavno ne jede mnogo da joj je zeludac male zapremine pa joj je dovoljno to sto pojede. lupam sad ali ipak treba sve ispitati.

mršava jeste, ali ne baš do te granice da je neuhranjena... vjerovatno joj fali par kila na njenu visinu, ali ne bih je opisala kao neuhranjenu...

macy_A wrote:prije nego što počnem temu, zamolila bih administraciju da je premjeste ukoliko nije na odgovoarajućem potforumu...
naime imam jedan ozbiljan problem, i iako će mnogima činiti balan, vjerujte da nije..
naime imam sestru od 13 godina..ja sam skoro duplo starija od nje, i otkako se rodila ja sam bukvalno vodila brigu o njoj...
ona naime ništa ne jede...
evo sada se sva tresem dok ovo pišem, jer j upravo stigla iz škole i vratila pola užine..i sve bi to bilo super da nije za užinu odnjela jednu malu zvijezdu namazanu nutellom..znači, to su on pekarske zvijezde koji dođe 7 u krugu, ona je odnjela samo jednu koja je veličine dječije šake i vratila je pola te zvijezde...
ja sam naprosto poludila
ima 20 min odmora i nije u stanju da pojede nešto takvo za 20 minuta..ovo nij prvi put, naime, stalno se dešava..ako odnese neko voće u školu i na primjer uz to kroasan ili sendvič ili komad pize, voće vrati kući netaknuto, a najčešče i polovicu te druge užine...
kod kuće jede malo više, ali pod prismotrom, jer ako nisam ja tu, onda jeste mama, koja bukvalno prati svaki zalogaj...zna ostati i po 40 minuta iza nas za stolom, da završi svoju porciju nečega..i nije izbirljiva, ali jede sporo i malo... i d ane bi bilo zabuna, nije u pitanju pubertet, oduvijek je bila takva, ali pošto se sada počinj razvijati, najviše se primjeti
vodila sam je kod dr. radila nalaze i sve je ok...kupovala sirupe, tablete, slušala savjet i pravila narodne umotvorine sa medom, limunom i ko zna s čim više, ali apsolutno nemaju nikakvog efekta...mislim da je namršavija u razredu, kosa joj sporo raste, sve na njoj visi, a ja ludim...zaista ne znam šta da uradim da počne jesti....ako iko ima ikakav prijedlog, neki isproban recept, bilo šta, molim vas da mi napišete, jer ne znam šta da radim..bojim se da će oboljeti, jer sve bolesti idu na slab organizam i loš imunutet...

Draga @macy-A,
Sasvim je razumljivo da si toliko zabrinuta.
Saosjecam sa tobom,tim vise sto kazes da su nalazi u redu.
Jer,s jedne strane ti je laknulo otkako znas da se ne radi o nekoj opakoj bolesti,a s druge strane se,vjerovatno,namece i tebi samoj pitanje,da li je problem,mozda,psihosomatske prirode(eventualni nagovjestaj anoreksije... )
Malo mi,ipak,zasmetalo ono "...mama,koja bukvalno prati svaki zalogaj..."
Razumljiva,za posmatraca,reakcija zabrinute majke.
Za to dijete - prava tortura!
Zamisli sebe u toj situaciji.
Predlazem ti da se, bez sestrinog prisustva,posavjetujes sa dobrim psihoterapeutom,a onda dobro razmislis koji slijedeci korak napraviti.

Za pocetak je,mozda,ne opterecavati par dana svakodnevnim kontrolama.

Zelim vam puno srece!

@macy_A

Shvatam tvoju zabrinutost, ali mislim da time opterećujete djevojčicu. Jer, ona se nalazi u osjetljivom razdoblju i, ako i postoje naznake poremećaja u prehrani, tome se treba pristupiti vrlo oprezno, uvijek vodeći računa o emocionalnom stanju tvoje sestre. Vrlo je važno da se ne osjeća pod pritiskom niti da ima osjećaj da je pod staklenim zvonom, a ti i tvoja mama upravo to i činite. Čak i u slučaju da djevojčica nema pogrešan odnos prema ishrani, mogla bi ga zbog takvog vašeg ponašanja razviti, jer bi, primjerice, hranu mogla početi povezivati s prisilom.

U svakom slučaju, mislim da je to faza koju ona prolazi, ne misim ovdje na svjesno odbijanje hrane, nego jednostavno na nedostatak potrebe, barem kratkoročno.Tako je bilo u mom slučaju, baš u tim godinama i trajalo je sve dok nisam potpuno ušla u pubertet.

Dakle, bez pretjerane panike. Ukoliko problem zaista i postoji, treba mu se prići nježno i obzirno.

hvala vam na odgovorim, lakše mi je...samo da se malo ispravim....ja sam malo u prvom postu pretjerala, nije ona baš pod staklenim zvonom..
htjela sam reči da kada je kući viš jde, jer ima uvijek neko ko je pita:jesi li završila", "dokle si", "ajde jedi" i sl.
niko od nas ne sjedi pored nj i broji joj zalogaj, ali smo već navikli i to je vjerovatno velika greška, da je svako malo napominjemo da brže žvače i da završi jelom na vrijeme...

B complex bi trebao otvoriti apetit...
i meni je, kad sam bila mala, svaki rucak trajao sat-dva ili vise... moja mama je ludila...
a kad je za rucak bilo nesto sto nisam volila, to je tek muka... po 3 sata za onim tanjirom... al nisam smjela ustat od stola dok sve ne pojedem... ( i dan danas odredjenu hranu ne volim... jednom mi nesto bas nije odgovaralo, zamal da povratim, tu se mama naljutila, mislila da glumim... i zgurala mi ono u usta... nema sanse da bi to i sad pojela...)
bila sitna, mrsava... a mama panicar
to se nekako samo od sebe normalizovalo kolko toliko... naravno, bolje sam jela kad mame nije bilo u blizini da me gleda non stop, ccc
a onda sam pocela i ovaj b-complex piti
i sada jedem kao svinja (sto i nije bas za pohvalu... al et... bolje valjda i to, neg nis da ne jedem :p)

@saga...
moram ti reči da sam se iskreno i po prvi put danas nasmijala...
hvala ti za to, a eto, pokušat ćemo i sa tim B- complexom..

mozda je maltretiraju u skoli pa joj nije ni do cega.

vjeruj mi, da sve drugo može biti razlog, samo ne to... znam da ne da na sebe, čak je i prevelika "jezikara" za svoje godine

Joj, ovo kao da si opisala mene u trinaestoj, četrnaestoj godini! Čak sam sad mamu zvala da procita i vidi da nisam bila jedina takva!
Don't worry. Ako je hiperaktivna, ako joj ide super sport, ako nema nikakvih društvenih problema, ne popušta u školi, već samo jednostavno neće da jede, nemoj se bojati. Eto, vodili ste je doktoru, pa ako su i nalazi uredu, mislim da je sve uredu.
Nemojte joj nipošto brojati zalogaje, jer to samo stvara kontraefekat. Eto neko reče da joj date B vitamin, jer on malo otvara apetit, Ali ako je skroz ko ja u tim godinama, neće ga htjeti ni pomirisati, pa joj nemojte odmah dići frku oko toga, jer onda neće htjeti ništa.

Jede li kod drugih? Znam da djeca sto natezaju sa jelom kod kuce znaju sve odreda jesti kod drugih

mislim da se morate pozabaviti sa dva pitanja:
1. je li zdrava. nalazi kazu da jeste i da vi pravite problem gdje ga nema. iako se imunitet dobrim dijelom odrzava ishranom, nije u potpunosti tako. fizicka aktivnost je kljucan dio svega. najbanalniji primjer su planinari koji nikad ne dobiju gripu.
2. unosi li dovoljno hrane. savjetujem da prvo proucis koliko kalorija tvoja sestra unese dnevno u organizam i sta nauka kaze koliko je dovoljno. tek nedavno je objavljeno da manje kalorija znaci duzi zivot sa manje bolesti (mogu navesti i izvor ako treba). znaci da kolicina koju nase mame misle da je dovoljna (da budemo bucmasti, da nam se rebra ne vide, da nam kukovi ne ispadaju, da nam noge nisu ko dva grisinija) ne znaci zdravlje, nego upravo suprotno. naravno da postoji i premalo hrane, ali svoj optimum mora otkriti tvoja sestre, a s vama dvjema nece nikad. ako vidis da stvarno manje jede, suocite je kao prijatelj sa posljedicama (lijepo objasnite sta sve ne moze funkcionisati sa manje kalorija nego je dovoljno), ZAMOLITE je da uzima B complex i podarite joj povjerenje heftu-dvije. dopustite joj da ogladni i kaze da je gladna. dopustite joj da jede kad hoce i koliko hoce. i ohrabrite je da se pocne baviti nekim sportom. ako nece, otidjite svi na planinu svaki drugi vikend, krenite vas dvije na aerobik, bilo sta.

Ili joj dajte tri obroka dnevno i nema hrane sem tad(izuzimajuci voce, cokolade i slicno). kad je moljakate normalno da ce se ulijeniti.

Kakva joj je vrsta tjela, je li vitka, malih kostiju, i visoka? Moze biti da je, pored stvari koji su ostali napisali, jednostavno takve gradje da joj ne treba puno hrane, pogotovo sto je zensko. To uopste nije losa stvar, bez obzira sta nas svijet kaze, manje hrane je bolje. Samo se potrudi da to malo sto pojede bude zdravo i hranljivo da se pravilno razvije i da bude zdrava. Tjeraj je da jede i to voce sto odbacuje i mlijeka i mesa, ne samo nutellu i pizzu i druge "gluposti" koje se trebaju unositi samo ponekad.

Potpuno isti slucaj sa mojim bratom. Problem je rijesila nasa nena, kad je brat prvi put cijeli ljetni raspust proveo sam kod nene. Svakodnevni odlazak sa djecom na kupanje i igranje te vrlo mudra nena koja je gledala da buraz na dohvat ruke ima ono sto hoce da jede je rijesilo problem. Problem nije bio buraz, nego nasi roditelji. Njihovo odsustvo tih mjeseci je bio jedan od kjuceva rjesenja.
Nenina strategija je bila jako jednostavna i genijalna. Nena se ponasala kao da je nije briga za burazovu ishranu. Cak se i dogovorila sa njime da je ishrana njegova odgovornost. Nena je vodila racuna da u frizideru uvjek bude mlijeka, jogurta i obilje domaceg hljeba, te gotov rucak, u ono doba kada bi sva ostala djeca morala dolazit sa kupanja kucama na rucak. Buraz je morao doci u nekom odredjenom vremenu i nesto pojesti. To su bili jedini uslovi, jer je nena htjela da ima spremljen obrok prije njegova dolaska.
Nena nikada nije htjela da jede sa burazom. Samo bi mu donijela jelo koje je spremila i buraz je sam servirao sta hoce i koliko hoce. Nena je jedino imala uslov da sve sto sami serviramo moramo pojesti, te da smijemo nista baciti niti vratiti u posudu iz koje je servirano. Zadnji mjesec dana se skupilo jos unucadi i svi smo imali iste uslove. Mama nije mogla vjerovati ocima kad je buraz znao bahuti iza baste sa paradjzom i paprikom koje je sam ubrao, koje bi samo mrvu posolio, "popaso" svemirksom brzinom i nestao u vidu magle, ne primjetivsi da mi sjedimo u avliji.

Nena je mnogo veci problem imala sa nasom mamom - po ovom pitanju . Moram pridodati da smo mi uvijek navijali za nenu sto je nena mudro koristila da i nas utjera u suru.

Buraz je kasnije izarastao u pravog atletu i bio je najkrupniji od neninih unuka.

i ja sam imala problema sa ishranom kad sam bila mala
i kako vidim vecina nas je imala bar u nekom periodu zivota
svi smo odrasli i niko nije umro od gladi
dakle kad vi "svarite" da joj nece biti nista jer manje jede ..sve ce biti lakse
nemojte je tjerati kao sto neko rece...stvara se kontraefekat
sretno

Bila sam takva, identicna...a sada sve tamanim
"trik" je u tome da joj "servirate" puno malih, mini, micnih obroka...voce nisam ni ja jela, osim ako neko od mojih uzme, lupam sebi jabuku pa je isjece na komade...e onda bi krala Jednostavno, bilo mi je mrsko zvakati a nisam ni okuse nesto posebno osjetila (valjda radi treceg krajnika) tako da je za mene hrana najjednostavnije receno bila dosadna...stavi joj na radni stol, gdje zadacu pise, zdjelicu (ali nista preveliko) s suhim vocem...ili u ladicu koju cokoladicu...

Jao kakva sam ja bila kad sam bila mala ,kad se samo sjetim,maltretirala sam sve oko sebe kad je jelo bilo u pitanju ,nikad nisam htjela da jedem,cuvala me jedna teta u komsiluku i moja mama kad krene na posao,prenese kod nje moj dorucak,a ja necu da jedem pa necu,sve zalogaje bi trpala u usta i tako cuvala i na kraju ili pljunem ili povratim to,nema sta mi nisu davali,domace mlijeko,jaja(da pijem-uhhh bljak),kozije mlijeko kao da mi se otvori apetit,ma nista to nije pomoglo i uvijek sam bila mrsava(mozda je to zbog visine),i na slikama iz osnovne skole sam uvijek bila najmrsavija od sve djece.
Medjutim,vremenom to se samo normalizovalo.Sad jedem nenormalno,i uvijek sama trazim neke recepte,bas uzivam da kuham,da lijepo sve serviram,ma jednostavno ugadjam sebi
Nemoj nista da se brines,sve ce to doci na svoje,ali mozes joj dati B-komleks ili Royal Jelly tablete,one su dobre za otvaranje apetita,i med obavezno da jede(svako jutro,cim se probudi,po jednu kasiku)ali pravi med,ne ovo iz prodavnica.

macy_A wrote:mršava jeste, ali ne baš do te granice da je neuhranjena... vjerovatno joj fali par kila na njenu visinu, ali ne bih je opisala kao neuhranjenu...

koja visina? koliko kg?

macy_A wrote:prije nego što počnem temu, zamolila bih administraciju da je premjeste ukoliko nije na odgovoarajućem potforumu...
naime imam jedan ozbiljan problem, i iako će mnogima činiti balan, vjerujte da nije..
naime imam sestru od 13 godina..ja sam skoro duplo starija od nje, i otkako se rodila ja sam bukvalno vodila brigu o njoj...
ona naime ništa ne jede...
evo sada se sva tresem dok ovo pišem, jer j upravo stigla iz škole i vratila pola užine..i sve bi to bilo super da nije za užinu odnjela jednu malu zvijezdu namazanu nutellom..znači, to su on pekarske zvijezde koji dođe 7 u krugu, ona je odnjela samo jednu koja je veličine dječije šake i vratila je pola te zvijezde...
ja sam naprosto poludila
ima 20 min odmora i nije u stanju da pojede nešto takvo za 20 minuta..ovo nij prvi put, naime, stalno se dešava..ako odnese neko voće u školu i na primjer uz to kroasan ili sendvič ili komad pize, voće vrati kući netaknuto, a najčešče i polovicu te druge užine...
kod kuće jede malo više, ali pod prismotrom, jer ako nisam ja tu, onda jeste mama, koja bukvalno prati svaki zalogaj...zna ostati i po 40 minuta iza nas za stolom, da završi svoju porciju nečega..i nije izbirljiva, ali jede sporo i malo... i d ane bi bilo zabuna, nije u pitanju pubertet, oduvijek je bila takva, ali pošto se sada počinj razvijati, najviše se primjeti
vodila sam je kod dr. radila nalaze i sve je ok...kupovala sirupe, tablete, slušala savjet i pravila narodne umotvorine sa medom, limunom i ko zna s čim više, ali apsolutno nemaju nikakvog efekta...mislim da je namršavija u razredu, kosa joj sporo raste, sve na njoj visi, a ja ludim...zaista ne znam šta da uradim da počne jesti....ako iko ima ikakav prijedlog, neki isproban recept, bilo šta, molim vas da mi napišete, jer ne znam šta da radim..bojim se da će oboljeti, jer sve bolesti idu na slab organizam i loš imunutet...

Odgovorno tvrdim da ti nikakav isproban recept nece pomoci. U svakom slucaju sto jedan isproban recept pomogne jednoj osobi, drugoj sigurno nece. Cini se s ove distance, sto svakako trebas uzeti sa rezervom, citajuci tvoj post i nacin na koji se vi ukucani ophodite prema problemu ishrane tvoje sestre, da je vec razvijen patron negativne paznje, koji kod tvoje sestre ima upravo efekat koji i treba da ima, naime : negativan.
Nadam se da ces mi povjerovati, da iskreno imam razumijevanje za ono sto pises i sto vi na svoj nacin pokusavate uciniti kako bi tvoju sestru natjerali da jede. No ja ti opet govorim, da paznja od 40 minuta za stolom ili uporno pracenje ishrane, kod tvoje sestre zasigurno nece pomoci. Opste je poznato, da ovakve stvari ne pomazu.
Kazes da je dijete fizicki zdravo. Odmah se namece pitanje, da li je dijete emotivno optereceno na neki nacin. Ovim pitanjem ne zelim aludirati na neki emotivni problem, ali je takodjer poznato da poremecaj u ishrani kod djece najcesce izaziva emotivno stanje kao i nepravilna ishrana od ranog djetinjstva. Ima djece koja recimo imaju strasnih problema sa stolicom, pa se roditelji muce svim silama da mu pomognu, a problem je obicno psihicke prirode.
Da sam na vasem mjestu, ja bih automatski prestala sa tih 40 minuta, uopste sa svakom minutom paznje po tom pitanju. Ostavila bih apsolutno njoj na izbor: zeli li jesti ili ne. Znam da ces pomisliti da sam luda ali mislim da ces jedino tako razbiti taj patron negativne paznje, na koju je ona navikla i moguce je da i ne zna drukcije.
Ti ces naravno pomisliti kao i svaki roditelj ( u tvom slucaju -sestra) da je to ludost i da tvoja briga takvo sto nedozvoljava. No probajte, pa vidite sto ce se desavati. No svakako ne bi trebala da ocekujes cuda, jer ako je dijete dugo takvo po pitanju ishrane, ne samo da ti nece pomoci niti jedan cudotvoran recept po pitanju otvaranja apetita, vec i svaki metod -drukciji postupak zahtjevat ce jako puno vremena.
Koji je za nju najbolji, to tek treba vidjeti.

Ja ti ovo pricam prvenstveno iz perspektive nekoga ko je dosta radio sa djecom i maloljetnicima. A dijete nije recept. Stoga treba sagledati svaki faktor. Da li se ona na ovaj nacin kaznjava za nesto? Mislim sama sebe? Da li je paznja u ishrani od strane vas paznja koju ona nadomjescuje zbog neceg drugog, njoj poznatog ili podsvjesnog? Da li dijete zbog nepravilne ishrane zaista ne moze pojesti vise zalogaja jer joj je organizam naviknut na odredjenu kolicinu zbog nepravilne ishrane. Ima milion pitanja. Odgovore morate naci sami. Sta kaze dijetista? Da li je uradjena sema sta jede dnevno, na koji nacin i na koji nacin se moze promijeniti patron ishrane? Koji je opet dugorocan proces.
Jedno ti sa sigurnoscu mogu tvrditi, tvoja sestra i ocekuje od vas da vi nad njom drezdite nad njom ( sigurno nesvjesno) jer su te uloge razvijene i sad ih treba mijenjati. Ona ima ocekivanja u toj ulozi jer nacin na koji se postavljate prema njoj u istome, za nju je poznat i logican- pa mu ona i odgovara.
Drugo, pricam ti i iz perspektive nekoga, ko je skoro 30 godina izdrzao da jede minimalno. Kao dijete jela sam katastrofalno. Tih vasih 40 minuta nije nista sa po 4 sata sjedenja za stolom i nijagarinih suza ali i zakletve da taj prokleti pohovani patlidzan nece u moja usta. Sumnjam da bi srela providniju osobu od mene, koja je i istovremeno bila najduza u razredu. Mene su svake sedmice vracali kuci hitnom , jer sam pala u nesvjest. Nema tog recepta, koji je pomogao. I tog doktora, te krvne slike i te daidzince, tetke, strine, komsinice, rodice koja se nasla da mene preobrati. Zasto? Zato sto je sve bilo vodjeno negativnom paznjom. Silom i prisilom. Koja je mozda momentalno djelovala. Nije bilo alternative. Ja sam tek nakon jako puno godina shvatila ishranu ne samo kao zdravlje vec i kao uzivanje. Do tada, vidjela sam je kao najgori moguci teror. Zlostavljanje. Danas, kada moja trogodisnja djevojcica odbija da jede, ja je negiram. Srecom, to negiranje pomaze. Ako nece, ja je ostavim, dodje sama. Ali cinim sve, da jedemo u isto vrijeme, da jedemo svi skupa, da od obroka napravimo proslavu.
I da ne zaboravim. Ja nisam htjela jesti. ALi sam zato krisom mela cokolade. NE, nisam ih jela, ja sam ih mela, davila se, malte ne ubijala slatkisima. Sto je mojima nerijetko promicalo.
Kada sam odrasla, otkrila sam da svaki put kada sam emotivno napeta, nesretna, ljuta i slicno, samu sebe nesvjesno kaznjavam izgladnjivanjem. To je bio moj nacin da pretrpim bol a da manje boli. Ne znam kako da ti objasnim.Puno kasnije, shvatila sam i zasto sam bila tako ekstremna u tom svom izgladnjivanju i uzastopnoj borbi sa ukucanima o mojim zalogajima. Ne kazem, jos jednom ponavljam, ne kazem da tvoja sestra isto cini i molim te da ovu moju pricu ne uzmes kao motiv - ali ocigledno je ( opet iz ove perspektive) da nesto nije uredu. Da li je to nacin ishrane ili nacin paznje u ishrani ne znam.
I da te utjesim, ako ce uopste pomoci. Srecom nemam problema sa viskom kilograma ali metem sve oko sebe vec godinama. U svakom slucaju, nadam se da ces naci puta da pomognes svojoj sestri.

@tempora e jesi se ispisala

ja bi pokusao izvesti neki neobavezni razgovor djevojcice i psihologa, eventualno da i ne zna da se radi o psihologu. moguce je da tu ispolje neki problemi koji je muce pa zbog toga nesvjesno ne jede

druga stvar koju sam htio reci je da je za pohvali da djevojcica ipak i tu hranu koju u skoli ne pojede vrati kuci, pa ste sigurni da je ipak koliko toliko jela. sta da je baci ili da drugom djetetu a kaze da je pojela...

Moj sin je imao problem sa jelom dok je bio mali... tacnije od samog rodjenja pa do negdje 4-5 godine. Onda sam mu, ukljucila onaj mulitvitaminski sirup i voce svako vece, pocevsi pred zimu i to furala nekih 4-5 mjeseci. Rezultat je bio: djete pocelo da samo trazi da jede to je jeo normalnu kolicinu za svoj uzrast. Sada ima 13 godina i jede normalno i jos uz to ne bira
Zivli vitamini (pa makar dio njih bio i sinteticki)

Ne kazem da nema potrebe obratiti se nekom strucnom, cisto da se iskljuce moguce komplikacije, ali htio bih samo napisati da sam, kao dijete, bio isti takav. I daleko, DALEKO gori, pod prismotrom ili bez nje. Nakon operacije krajnika, stanje se malo popravilo, da bih tamo negdje od punoljetstva morao poceti paziti da ne nabacim previse kila
Moja stara je med sestra, pretjerano brizna to je malo reci, i moje licno misljenje je da je ta pretjerana briga oko mog jela i svega ostalog vezanog za moje zdravlje bitno uticala na nedostatak apetita. Ako ti to nesto znaci. Pozdrav i sretno!