Forum Klix.ba

Ruski režiser Andrei Tarkovsky, autor čuvenog Stalkera, Zerkala, Andrei Rubleva i drugih sjajnih filmova. Bergman ga je smatrao najboljim režiserom ikada. Izvršio je veliki uticaj na japansku kinematografiju.
U filmovima je često koristio sepiju i stvarao vizuelno raskošne filmove.

Jeste li gledali njegove filmove? Koje je vaše mišljenje o njima?

Gledao sam Solyaris i Stalker. Fascinantna ostvarenja, u svakom pogledu
Imam još i Ivanovo Detstvo, Andrei Rubljov, Nostalghia i Zerkalo ali nikako da nađem vremena da ih odgledam...

Andrej Rubljev je bio prvi njegov film koji sam gledao. Poslije toga Solaris, Stalker, Zerkalo i Ivanovo djetinstvo. Nikako da upratim njegov posljedni rad Nostalgiju. Tarkovski je sigurno jedan od najboljih ruskih redatelja, ako ne i evropskih. Samo mu zamjerim na samovoljnom insceniranju Solarisa, hocu reci izmjeni nekih detalja iz Lemovog romana. Film je na kraju poslao sasvim drukciju poruku. Koliko se sjecam, i sam Stanislav Lem se poslije bunio.

skoro sve pogledah od njega
osim studenstskih radova

najbolji mi je solaris i stalker

rubljova sam gledao 2-3 puta...

ma dobro Lem se bunio jer se svi bune pisci čitao sam knjigu... nije sad da se sjećam tih razlika ali to je to...

Tarkovski je carobnjak!
Svaki uhvaceni kadar, pa i potpuno izdvojen iz konteksta, dao bi se izloziti kao umjetnicko djelo snazne poruke, pa mi je njegova kamera uvijek djelovala kao prozor u nesto sto mi, "obicni smrtnici", jednostavno ne vidimo, ne registrujemo.
Barem sam ja stekao ovakav utisak.
Cinilo mi se, da, sam gledajuci u istu baru, isti drvored, isto lice i ruke, ne bih osjetio nesto cega sam postajao svjestan tek vidjevsi to okom njegove kamere.
Majstor majstora.


Posto vidim da ih i vi stavljate u prvi plan, i ja bih naveo Solaris, Stalker i Rubljova kao filmove koji su na mene ostavili najjaci utisak (mozda zato sto sam svaki od ovih filmova gledao nekoliko puta, svaki put nalazeci potpuno nova znacenja i iznova se diveci majstoru).

E sad, ovakav umjetnik ne zasluzuje da se sva ta filmska carolija oskrnavi stavljajuci ga na ovo ili ono mjesto neke zamisljene ljestvice, koja je sve samo ne potvrda vrijednosti, ali eto, posto cesto naginjemo ka tome, onda barem okvirno - Tarkovski je jedan od bogova filma, sami vrh vrhova!

Hvala forumasu koji je otvorio ovu temu, ako nista, a onda iz razloga sto me je potsjetio da je doslo vrijeme da se opet pogleda neko od ovih remek-dijela. Nisam dugo...

Inace ovaj internet dere guzove, malo je reci... stvarno sta covjek svasta nadje... U moru sranja i shunda koji ljudi kace na net, nedavno naletih i skinuh kratki dokumentarac o Tarkovskom i Paradzanovu... dobra zajebancija.

...In 1972, Tarkovsky told film historian Leonid Kozlov his ten favorite films. The list includes: Diary of a Country Priest and Mouchette, by Robert Bresson; Winter Light, Wild Strawberries and Persona, by Ingmar Bergman; Nazarin, by Luis Buñuel; City Lights, by Charlie Chaplin; Ugetsu, by Kenji Mizoguchi; Seven Samurai, by Akira Kurosawa, and Woman in the Dunes, by Hiroshi Teshigahara. Among his favorite directors were Luis Buñuel, Kenji Mizoguchi, Ingmar Bergman, Robert Bresson, Akira Kurosawa, Michelangelo Antonioni, Jean Vigo and Carl Theodor Dreyer.....

Zanimljivo je (mada s druge strane i ne) odsustvo američkih režisera sa liste, pa bi bilo interesantno vidjeti da li bi se lista promijenila da je Tarkovsky danas živ.

...Although strongly opposed to commercial cinema, in a famous exception Tarkovsky praised the blockbuster film The Terminator, saying its "vision of the future and the relation between man and its klix is pushing the frontier of cinema as an art". He was critical of the "brutality and low acting skills", but nevertheless impressed by the film.

Chisum wrote:
Posto vidim da ih i vi stavljate u prvi plan, i ja bih naveo Solaris, Stalker i Rubljova kao filmove koji su na mene ostavili najjaci utisak (mozda zato sto sam svaki od ovih filmova gledao nekoliko puta, svaki put nalazeci potpuno nova znacenja i iznova se diveci majstoru).

Upravo tako! Njegovi filmovi se i trebaju gledati više puta, mada to nekada zna biti prilično teško. Zanimljivoje da je Tarkovsky, ako se ne varam, izjavio da namjerno stavlja puno praznog hoda u svoje filmove, kao idiot filter za gledaoce. Dakle, nekada zna biti malo naporno posmatrati spore filmove, što vjerovatno i odbija ljude od Tarkovskog.

Evo šta Tarkovsky kaže o shvatanju njegovih filmova:
"It makes no difference to me how the public receives and interprets my films. I make films in such a way as to create certain spiritual state in the viewer. As a result he cannot remain unchanged after watching the film. But what the viewer thinks about my film's style is unimportant to me. Viewers search for meanings as if this was some sort of a charade. I know of no work of art whose meaning would be clear to the degree demanded by some. When they listen to music, read a novel or watch a play they frequently encounter fragments they don't understand. It's a normal state of the relationship toward a work of art. But when they go to the cinema — they demand complete clarity, total understanding. I am against discrimination in art. Clarity is not most important. The world created by an artist is as complex as the world that surrounds him."

Ovdje moram da spomenem još nešto. Sovjetska kinematografija, izuzev highly-praised Ajzenštajna, veoma je potcijenjena. Međutim, u periodu 1960.-1990. stvoreni su zaista sjani fimovi različitih režisera, mnogo bolji od nekih zapadnjačkih tzv. remek-djela. No izoliranost tadašnjeg SSSR-a učinila je svoje, pa o tim filmovima niko i ne mari previše, a danas se nalaze samo u kolekcijama pojedinih filmofila.
Tarkovsky me potsjeti na još jednog režisera na kojeg je on evidentno uticao. Konstantin Lopushansky je napravio dva više nego zanimljiva post-apokaliptična filma:Posetitel muzeya (1989) i Pisma myortvogo cheloveka (1986). Ko voli Tarkovskog svidjet će mu se i ova dva.

Gledao par filmova od njega, cini mi se da je cak nekada prije rata bio ciklus njegovih filmova na TV.
Btw, Kusta ga je vise volio kopirati nego se hljeba najesti.

Posetitel muzeya (1989) i Pisma myortvogo cheloveka (1986)

oba sam gledao s tim da su mi Pisma bolja

Posjetitelj muzeja ima takve slike apokaliptične zemlje da je to za ne povjerovati
recimo groblje tenkovsskih gusjenica to je more i more smeća i dijelova... to se ureze u sjećanje