Selam alejkum
Ti si već dala i odgovore, u svom pitanju
U svom posljednjem pitanju veliš: aspekt
religijskog života. Obzirom da tražiš pojedinačna mišljenja, iskustva, na ovo bih se osvrnuo ovako: islam za mene ne predstavlja moj religijski život. Islam je za mene život uopće, život kao takav. Ili: islam je meni neprolazni prezent, način na koji dišem i mislim. Na taj način, namaz se nameće kao
sastavni dio mog
života. On nije nešto što je lijepo i krasno, što pripada
religijskom životu , a što ja nastojim nekako da umetnem u svoj
realni, stvarni život, da mu nađem vremena i prostora, da ga uguram...
Dopusti mi malo ovog mog filozofiranja...
Da napravim jednu digresiju: ima ljudi u BiH koji se bune i protestuju što se danas grade džamije na mjestima (u gradu i drugdje) gdje ih prije nije bilo. Zaboravimo sve moguće razloge njihove pobune i priznajmo njihovo pitanje: otkud sada tu niknu džamija, između nekih solitera i zgrada, a prije je nije bilo? Znamo mi što je to sve tako, ali...
Jedan mudar i učen musliman je tako pričao kako nastaje autentični islamski Grad. Islamski Grad ne nastaje tako što izgradimo svu infrastrukturu, stambene zgrade, sportske poligone, parkinge, bolnice - a onda gledamo gdje tu sad da izgradimo džamiju i kolika i kakva ona treba biti. Obrnuto - islamski Grad nastaje od džamije. Džamija postaje centralno mjesto od koje se razvija daljnja infrastruktura i koja postaje obol svoj drugoj gradnji. Od džamije, kao centralne urbane tačke, nastaje, razvija se i raste Grad. Spram nje se sve mjeri i samjerava.
Primjer nam je za to Mekka Časna. Ona se urbanistički prilagodila Ka'abi, Allahovoj Kući.
Da se sada opet vratim na temu: imaćeš problem ukoliko sebe vidiš, uslovno ovo rečeno, kao rascjepljenu ličnost: jednu koja hoće namaz i drugu koja radi, studira, itsl. pa postavlja pitanje onoj prvoj: a kako da klanjaš, gdje?
Kada su upitali hazreti Mewlanu Dželaluddina Rumija, kadasallahu sirrehu, šta je najvažnije u životu vjernika, on je rekao:
- Namaz.
A onda je reako:
-
Ali od namaza je vredniji iman. Jer namaz je vremenski propisana obaveza, a iman moraš imati svakog trena.
Ja, osobno, zasad nemam problema sa obavljanjem namaza. Raja koju znam se dovija na razne načine: klanjaju u pauzama, spoje dva namaza odjednom, ako ne mogu da stignu, klanjaju samo farz namaze, a sunnete izostave, naklanjaju kada im se ukaže prilika...
Jedan poznanik, policajac, budući da nije imao mogućmnost da iz patroliranja ode i obavi namaz, obavio je namaz hodeći putem. Vidi ajet u suri Bekari:
238. Redovno molitvu obavljajte, naročito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.
239. Ako se budete nečega bojali, onda hodeći ili jašući. A kada budete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On naučio onome što niste znali.
A, onda, opet si dala odgovor: uvijek nam treba neko, treba nam makar još jedna osoba, jer dvije osobe već čine džemat, zajednicu. A nad džematom je Allahova milost i šele tu nema šta da traži. Treba ti, dakle, džemat

Trebaju ti osobe koje dijele tvoje želje i misli o namazu. Oni koji će te podržati i pomoći kada ti zatreba, kao što ćeš i ti njima. Sam čovjek može samo započet, ali nastaviti i biti uspješan - samo u džematu. Jer ako ne budeš tražila i prišla džematu, osoboma kao što si ti, onda se nemoj čuditi ako volja za namazom počne da opada i kada odjednom, počneš pronalaziti sebi razloge zašto možda i ne bi trebala klanjat...šeki je tu, stigao je i gotovo je.
Ja se baš raspisah, mada sam mislio još, vela havle

, ali me konekcija zeza, pa da privedem kraju...
Nisam ti baš neke konkretne odgovore dao, ali, eto, makar da sam nešto pokušao...Allaha radi
Selam alejkum i svako dobro od Allaha ti želim u tvojoj borbi
