Forum Klix.ba

pa da si bio hrsuz ne bi ti sad branili svaku sitnicu. nije loše biti loš, nekad za promjenu.

.

Ja, kao vjec'ti zijancer, nocna mora svih postenih roditelja, danas roditelj i sama - malo sta branim svojoj djeci. Niti ima potrebe da im ista branim. Ne, ne tvrdim da su andjeli (mada je sve relativno ), ali ako oni do sada nisu shvatili sta treba a sta ne treba.... nista ja tu vise ne mogu uciniti.

Niti mogu, niti hocu, a nii treba da za njima idem kao policija, da ih pratim 24/7 , da ne bi slucajno kakav belaj napravili

Izmedju ostalog, nisam bas toliko stara da se ne sjecam kakva sam ja bila kada sam bila u tim godinama. Nije nuzno sjediti u gradu u ponoc da bi se napravio zijan

Shoshana wrote:Ja, kao vjec'ti zijancer, nocna mora svih postenih roditelja, danas roditelj i sama - malo sta branim svojoj djeci. Niti ima potrebe da im ista branim. Ne, ne tvrdim da su andjeli (mada je sve relativno ), ali ako oni do sada nisu shvatili sta treba a sta ne treba.... nista ja tu vise ne mogu uciniti.

Niti mogu, niti hocu, a nii treba da za njima idem kao policija, da ih pratim 24/7 , da ne bi slucajno kakav belaj napravili

Izmedju ostalog, nisam bas toliko stara da se ne sjecam kakva sam ja bila kada sam bila u tim godinama. Nije nuzno sjediti u gradu u ponoc da bi se napravio zijan

tako je. dovoljno je ležati pored slatke ženskice da se napravi žešći zijan

Chmoljo wrote:

Shoshana wrote:Ja, kao vjec'ti zijancer, nocna mora svih postenih roditelja, danas roditelj i sama - malo sta branim svojoj djeci. Niti ima potrebe da im ista branim. Ne, ne tvrdim da su andjeli (mada je sve relativno ), ali ako oni do sada nisu shvatili sta treba a sta ne treba.... nista ja tu vise ne mogu uciniti.

Niti mogu, niti hocu, a nii treba da za njima idem kao policija, da ih pratim 24/7 , da ne bi slucajno kakav belaj napravili

Izmedju ostalog, nisam bas toliko stara da se ne sjecam kakva sam ja bila kada sam bila u tim godinama. Nije nuzno sjediti u gradu u ponoc da bi se napravio zijan

tako je. dovoljno je ležati pored slatke ženskice da se napravi žešći zijan

Dok su brizni roditelji na poslu

Shoshana wrote:

Dok su brizni roditelji na poslu

ili na prizemlju

ja sam bila finica, ali mi moji nisu nista zivo branili. u srednjoj sam imala zvanican "izlaz", ali u biti je bilo potrebno da se javim i kazem da ostajem duze i da ostanem koliko hocu. negdje od treceg gimnazije, niko mi se nije petljao hocu li ici kod raje u drugi grad, na more, planinu ili bilo sta drugo. jedino sam uvijek morala pitati hoce li mi platiti .

encian wrote:ja sam bila finica, ali mi moji nisu nista zivo branili. u srednjoj sam imala zvanican "izlaz", ali u biti je bilo potrebno da se javim i kazem da ostajem duze i da ostanem koliko hocu. negdje od treceg gimnazije, niko mi se nije petljao hocu li ici kod raje u drugi grad, na more, planinu ili bilo sta drugo. jedino sam uvijek morala pitati hoce li mi platiti .

ma čuj, i ja sam bio tako "fin". onda sam jednu noć došao mrtav pijan kući. ustvari, probudio sam mamu pokušavajući da pogodim ključaonicu

ujutro je bilo samo ono: "pamet u glavu, pazi šta i s kim radiš i živ bio ne dolazi mi više pijan kući. radije negdje drugo odmahmuraj."

naravno, i dan-danas se javim svojim ako želim negdje prenoćiti da se ne brinu i to je to.

moj savjet pokretaču teme: odeš lijepo na neki dernek i prenoćiš. javi se roditeljima i to je to. ako te strah njihove reakcije, eh, onda se upitaj koliko ti je stalo do sebe i svoje slobode. jer, neće roditelji vječno braniti kuda ćeš ići. kad se oženoiš to će ti raditi žena i punica. mislim, koliko god ja ovo karikirao ovo ti je živa istina.

ja mislim da bi se i teta Shoshana složila sa mnom.

Ih,meni su vec u obdanistu "crno" prognozirale vaspitacice. Kroz osnovnu i srednju vjecita tema nastavnickog vjeca,vladanje 1 u prve dvije sedmice obicno.......na kraju zakljuce 2 ili 3 kad sam zavrsavala srednju Ali.....ja i moji kod kuce igramo se igre ,lazi me lazi vjerovat cu sve........
Stara nikad nije htjela prihvatit da joj je djete toliki ugursuz,a ja joj zamazivala oci .
Ja odkako znam za sebe,imam problema sa autoritetima tj.ne prihvacam ih ....a obicno i kazem da sam samu sebe odgojila.....ono ,neovisno o slici koju imaju kod kuce !
Nisam ja ni kuci nesto fina,svadjamo se,glamamimo ,opsuje se ponesto.....pa progledaju nakratko,pa bude ,pa sta ce.......brze bolje zaborave,izbrisu iz glave i svi sretni......sve po starom.
Mozda to nije dobra stvar,al ako sam gdje naucila lagati i petljati ,to je kod kuce.......to su scenariji kojih bi se svaki filmadzija postidio .....sta je bilo dodatnih nastava,nepostojecih sekcija,izleta sa skolom,rajom,ucenja kod drugarice i nocenja kod rodice,kasnih kino projekcija,koncerata.........predlozak je uvijek isti,setlja se nesto,posalje se sms 2-3 puta s "lokacije" i to je to
Sad na faxu,je smijesno lagano predavanja od 8 do 20 sati .....u nacelu.....sad da nesto mijenjam ,kasno je.......stara nikad nece prihvatiti bilo sta drugo od njene istine,niti ce me ikada gledati kao odraslu osobu........meni ne smeta

Chmoljo wrote:

encian wrote:ja sam bila finica, ali mi moji nisu nista zivo branili. u srednjoj sam imala zvanican "izlaz", ali u biti je bilo potrebno da se javim i kazem da ostajem duze i da ostanem koliko hocu. negdje od treceg gimnazije, niko mi se nije petljao hocu li ici kod raje u drugi grad, na more, planinu ili bilo sta drugo. jedino sam uvijek morala pitati hoce li mi platiti .

ma čuj, i ja sam bio tako "fin". onda sam jednu noć došao mrtav pijan kući. ustvari, probudio sam mamu pokušavajući da pogodim ključaonicu

ujutro je bilo samo ono: "pamet u glavu, pazi šta i s kim radiš i živ bio ne dolazi mi više pijan kući. radije negdje drugo odmahmuraj."

naravno, i dan-danas se javim svojim ako želim negdje prenoćiti da se ne brinu i to je to.

moj savjet pokretaču teme: odeš lijepo na neki dernek i prenoćiš. javi se roditeljima i to je to. ako te strah njihove reakcije, eh, onda se upitaj koliko ti je stalo do sebe i svoje slobode. jer, neće roditelji vječno braniti kuda ćeš ići. kad se oženoiš to će ti raditi žena i punica. mislim, koliko god ja ovo karikirao ovo ti je živa istina.

ja mislim da bi se i teta Shoshana složila sa mnom.

Mada teta Shoshana nikada nije bila fina, kao 'vamo neki sto imaju dvospratne kuce (Cmoljo ba - ti u administraciji ... valjace mi u opoziciju )
istina je da dijete nije odraslo dok ne napravi 'revoluciju'. Ja sam se za svoja 'prava' dzapala i rukama i nogama, svadjala se... Jednom mi rekli tako.... "eto, ako ces vec zakasniti kuci, bar nam se javi, da znamo". Ja se jednom javila, a oni rekli "odmah dodji kuci".... vise im se nisam javljala

Drugi puta ja htjela preko dana sa rajom u Mostar, a oni kazu "nemoze"... "NIsta, reko', drugi put cu vam slagati da idem kod prijateljice..." MIslim da su shvatili poentu kada sam ih nagovorila da mi plate neki grozno-skupi kurs engleskog, koji se odrzavao na drugom kraju grada, kasno navece. Sa tog kursa sam kuci dolazila oko ponoci, ali, zaboga, to im nije smetalo.... Bilo je u dobre svrhe. Kad su skontali da su dali skupe paretine da bih ja mogla ostajati vani do ponoci (na kurs sam otisla dvaput) .... mislim da su odlucili da mi ukazu povjerenje

Mada, danas moram priznati da sam u mladosti bila sretnija nego pametnija - cinjenica je da roditelji ne mogu sacuvati odraslo dijete. Osnove 'sacuvanja' se daju kada je dijete malo, a kada mu je 15-16 godina, moze se samo moliti bogu da mu se neka nesreca ne dogodi.

Moji su odrasli i jedno i drugo, pa se ja jos uvijek sekiram. Mislim da se roditelji sekiraju i kada im je djeci 30 godina. Ali isto tako, kad se zbog necega sekiram ja stanem pa kazem sama sebi: "Pa ne radjam ja kretene, pobogu "

upravo tako

moja mati ima običaj reći da se više brine sada za mene nego kad sam bio dijete. ali ta briga ne mora značiti i tvoje sputavanje jer nakon što to kaže uvijek doda: "pametan si, zreo si (diskutabilno), sposoban si. ako dosad ne znaš šta treba a šta ne, nek' TI je Bog na pomoći. ja sam svoje odradila."

P.S. Shoshana, jel' ti imaš problem sa autoritetom? ne zezaj se sa moderacijom, jes' čula?

svacije iskustvo drugacije. samo ja ne znam hocu li smjeti svojoj djeci dozvoliti slobodu koja je meni bila dozvoljena. sto se toga tice, stvarno me strah.

sto si bolji to te roditelji vise stiscu i gore tretiraju

ja bila odlican ucenik...fina curica...kad donesem peticu ili kasnije knjizice sa peticama svi klimnu glavom i kao ocekivalo se..
jaranica bila prosjecan ucenik...za svaku peticu dobila bi poklon....bila obecanja ako prodje odlicnim kupice joj to i to...i bi

ja uvijek dolazila kuci do 10-11..
jaranica izlazila u 12..
nisam imala neko klasicno ogranicenje..kao javi se pa da znamo gdje si..al ja budala uvijek dolazila ranije.
sa momkom jednom ufol zaglavim do 1...halooo 1...i dobijem najgore pljuvanje i dreku koju i danas pamtim i za koju tvrdim da me je definitivno psihicki ostetila..
jaranica uvijek bila naaajbolja u mame..najpametnija..naj naj..najfinije dijete..izlazila daklem od 12 pa do 4-5...

pa ti budi dobar

zato "djeco"...pustite se vi dobroga..skolu tjeraj po prosjeku..koji ces se *urac trudit kad ti upisi na vise svakako kasnije idu preko stele...sta ces djabe i sjedit u kuci s knjigom - idi vani i uzivaj u zivotu dok si slobodan/a...znaj sta je ispravno i koliko ti treba da se ne uvalis u neka dublja *ovna..ali vise od toga ne daji...i ne samo da ce te roditelji nagradjivati i hvaliti nego i svi oko tebe..bit ces i raja i frajer a ne dobrica, budala i streber..

eto toliko

yyy_yyy wrote:Mene interesuje pshihologija roditelja, ja sam u srednjoj skoli bio odlican dzak, nisam nikad napravio ni jedan problem, sada kada sam punoljetani i studiram roditelji mi n dopustaju neke stvari kao na primjer ostanak do kasno uvece, odlazak u druge gradove samostalno kao da se boje da cu poci krivimptem moze li mi iko objasniti zasto je tako da li se boje da necu poci krivim putem a u stvari ja zelim da budem pravi covjek a neka propalica.
p.S. Pozeljni su odgovori nekih roditelja

to je sasvim normalno. dok su ti roditelji zivi oni ce se brinuti za tebe i razmisljati o tome gdje si i s kim si. pa taman da imas i 40 godina njihova briga nece prestajati. pogotovo danas kada je sve naopako i ne moze se porediti sa vremenina od prije 20-tak godina. ne kaze se dabe malo dijete mala briga veliko dijete velika briga. a ovo ste neki tvrde da je bolje da si zijancer su najvece gluposti.

yyy_yyy wrote:Mene interesuje pshihologija roditelja, ja sam u srednjoj skoli bio odlican dzak, nisam nikad napravio ni jedan problem, sada kada sam punoljetani i studiram roditelji mi n dopustaju neke stvari kao na primjer ostanak do kasno uvece, odlazak u druge gradove samostalno kao da se boje da cu poci krivimptem moze li mi iko objasniti zasto je tako da li se boje da necu poci krivim putem a u stvari ja zelim da budem pravi covjek a neka propalica.
p.S. Pozeljni su odgovori nekih roditelja

Prema ovome kako pises sasvim je razumljivo ponasanje tvojih roditelja

stari moj postavljacu teme, ne znam sta da ti kazem, jer sam u potpuno drugoj situaciji. zadnjih 6-7 godina zivim sam i daleko od kuce... tako da ja sebe ne mogu zamisliti kako nekome polazem racune sta, gdje, kako, s kim, koliko i svasta nesto... no nije bilo drugacije ni ranije... prije nego sam otisao, dok sam u srednju isao... uglavnom je kuca bila otkljucana (a i danas je tako) dok ne dode zadnji clan porodice u kucu i zakljuca.
danas kad sam kuci, stari samo kaze da auto bude u garazi ili pred kucom u 7 sati da moze na posao... cak je i rezervoar uvjek pun

EDIT: i da dodam, zabrane nisu nikakav nacin da se nekog "izvede" na pravi put... tako da mogu da kazem da je bitno sta je tebi u glavi... ostalo je nevazno

.

Ja sam svoje previse navikla da sve bude po PS-u,tako da bilo kakav korak van svega toga bi izazvao haos.Ali,ima tu jos jedan problem,a zanima me i kako je kod vas.Ja se osjecam disconnected od svojih roditelja,u smislu da osjecam da oni zaista ne znaju ko sam ja.Uvijek se sve svodilo na nekakav provrsni razgovor,i kad bi trebalo danas o necemu da pricamo ja se nelagodno osjecam jer jednostavno NISAM navikla na razgovor.Ja se iskrenio nadam da ce sa mojom djecom biti drugacije.Jer ljudi koje ja poznajem imaju predivan odnos sa roditeljima,a ja se u svemu tome osjecam kao alien nisu oni losi,samo nisu nikada specijalno pricali sa mnom.Helem,jesam li skrenula sa teme?

BIONA wrote:Ja sam svoje previse navikla da sve bude po PS-u,tako da bilo kakav korak van svega toga bi izazvao haos.Ali,ima tu jos jedan problem,a zanima me i kako je kod vas.Ja se osjecam disconnected od svojih roditelja,u smislu da osjecam da oni zaista ne znaju ko sam ja.Uvijek se sve svodilo na nekakav provrsni razgovor,i kad bi trebalo danas o necemu da pricamo ja se nelagodno osjecam jer jednostavno NISAM navikla na razgovor.Ja se iskrenio nadam da ce sa mojom djecom biti drugacije.Jer ljudi koje ja poznajem imaju predivan odnos sa roditeljima,a ja se u svemu tome osjecam kao alien nisu oni losi,samo nisu nikada specijalno pricali sa mnom.Helem,jesam li skrenula sa teme?

i ja sam otudjena od svojih
od tate pogotovo
sva nasa komunikacija se svodi na par rijeci dnevno..od kojih je vecina..dodaj mi daljinski
s mamom malo vise...no ni to...
skontala sam da je to doslo kao rezultat njenog potcjenjivanja mene i konstantnog kritikovanja ma o cemu se radilo..i onda kao neki obrambeni sistem..moj...ja vise i ne pricam s njom...da ne bi bila iskritikovana
ona s druge strane stalno dolazi i sjedi sa mnom i sa mojim bratom..prisluskuje sta pricamo i ubacuje se u razgovor sto mene jako iritira...jer zeli da SVE zna...
ugl. nisi sama ..ima nas jos

.

Aurora Borealis wrote:Jos jedan diskonekotvani *dize dva prsta*
Sto je jos gore i tuznije, kako vrijeme odmice sve se vise razilazimo.
A barijera izmedju mog brata i mene spram naseg oca je nepremostiva. Imamo mi "normalne" odnose, nije tu nista disfunkcionalno u pitanju, ali.... Ima tu jedna ogromna rupa nazalost. Neispunjiva.

da ..sve su to "normalne" bos. porodice...odnosno normalne na sta smo mi navikli..a po nekim normama psihologije pa i po nekim zapadnim "hladnim" normamam nisu nase porodice toliko funkcionalne..
ja svoju mamu ponekad vidim kao onu staru u Svi vole Rejmonda...koja stalno kritikuje onu Debru (mada je ona u tom slucaju snaha)...i sta god da uradis...ok je al ..ne valja..
Bojim se nekad da i sama takva ne postanem...pa da mi djeca ne ispadnu ko ja
Da li su roditelji svjesni toga...ili se nekako zanesu u tom roditeljstvu pa zaborave da i ta djeca ma kolika bila imaju osjecaje i da kritika, ma koliko dobronamjerna bila, kada je tako cesto puta cujes pocne da boli..

.

I ja sam bila vjeciti buntovnik..svasta je bilo uh No nekako sam uspjevala biti dobra u skoli..sva mamina paznja ili bar najveci dio iste je uvijek bio usmjeren na mladju sestru. One su bile vezane jako a ja sam se uvijek osjecala suvisno. No nije vise bitno heh
Medjutim, sad kad i sama imam dijete uzasavam se njenog puberteta i izlazaka i svega sto uz to ide (tek su joj dvije god al sad ce to )..ne brinem se ja da ce ona biti supljoglavica koja ce traziti zijan ali kvrgava vremena a jos gora dolaze..bojim se da ce zijan naci nju pa sta onda...svjesna sam da je to normalan tijek stvari, da cu morati imati postovanja i razumjevanja prema njenim potrebama ali nije to tako lako kako ti se cini kad sam imas 16+ god

Uh ja sam mislila da sam u manjini.Ali vidim svi smo skoro diskonektovani i sto sam starija to me sve vise pogadja,i ne znam na koji nacin popuniti tu prazninu.Oni su divni roditelji,ali izgleda da nikada nisu skontali da nije dobro cijeli zivot postavljati pitanja tipa:jesi jela,jesi gladna,jel ti hladno i sl.Hajmo malo kopati dublje,ali cini mi se da je malo kasno za to so sad

yyy_yyy wrote:Mene interesuje pshihologija roditelja, ja sam u srednjoj skoli bio odlican dzak, nisam nikad napravio ni jedan problem, sada kada sam punoljetani i studiram roditelji mi n dopustaju neke stvari kao na primjer ostanak do kasno uvece, odlazak u druge gradove samostalno kao da se boje da cu poci krivimptem moze li mi iko objasniti zasto je tako da li se boje da necu poci krivim putem a u stvari ja zelim da budem pravi covjek a neka propalica.
p.S. Pozeljni su odgovori nekih roditelja

Mnogo stvari ovdje izađe osim tvog problema ali evo da krenemo od njega. Neko je već rekao - ne bojim se da će naći belaj već da će belaj naći njega - i mislim da se tu krije osnovni problem.

Ja sam u prvom osnovne, sa 6 godina, dobila ključ od kuće na pertli koji sam nosila oko vrata. Vrata stana su bila obična, drvena. U školu išla sama i iz škole se vraćala. Nisam išla u produženi boravak jer sam u trećem osnovne krenula u muzičku školu u koju sam također išla sama. U četvrtom prvi put samostalno otišla čak do Skenderije do biblioteke Vlatko Foht (stanovalo se na Alipašinu) jer me nisu mogli dovoljno često voditi pa jedan dan šmugnula. Mama se dobro nasekirala ali kad se smirila rekla je samo da ubuduće takve ekspedicije najavim. Putovala sa izviđačima, planinarila, družila se, puštali me svuda. Pravilo bilo - što ne smiješ ispričati ne smiješ ni uraditi pa ti vidi. No međutim, tada se srednjoškolci nisu boli noževima po tramvajima i trolejbusima, nisu se ubijali po utakmicama, nije se imalo šta oteti osnovnoškolcu.

Danas imam dijete koje će za par godina krenuti u školu. Na stanu imamo protuprovalna vrata koja on fizički neće moći otključati. U produženi boravak će ići obavezno. Ako iskaže kakvog artističkog ili sportskog talenta pa se ukaže potreba za kakvim vannastavnim angažmanima naći ću nekoga da ga odvodi i dovodi i boravi sa njim dok ne dođemo s posla. Ukratko, nivo slobode i samostalnosti kakav sam ja imala neću smjeti dopustiti svom djetetu jer me je strah okruženja u kojem živimo. I nikakve to veze nema sa njegovim karakterom već sa karakterom društva. Ipak, svjesna sam da će doći dan kada će se morati osamostaliti (mislim, malo je ofirno da ga pratim kad izađe sa djevojkom) i strah me je tog dana. Taj dan će doći i moraće se nekako pregoriti.

Činjenica je da se belajsuzi lakše izbore sa roditeljskim ograničenjima ali jednostavno zato što roditelje ranije suoče sa tim problemom. Taj voz si, reklo bi se, već propustio i sada se moraš izboriti za pravo na samostalno rješavanje problema. Eto, to bi ti bio odgovor jednog roditelja.

A sada po pitanju otuđenih roditelja i djece. Ja sam nekad do ranih 20-ih mislila da imam najgore roditelje na svijetu, da me samo kritikuju a ja sam tako dobra, da nemamo zajedničkih crta i generalno bila ubijeđena da su me našli u kupusu i da nemamo ni jednog zajedničkog gena. Sve se promijenilo nekada kada sam napunila 23 ili 24 godine (doduše bijaše rat pa sam i ja ubrzala zrenje). Shvatila sam da sam u stvari izvukla lutriju i da me niko na svijetu nikada neće voljeti kao moji najgori kritičari. Shvatila sam koliko su ponosni na svaki korak koji napravim.

Svi tražimo razumijevanje od roditelja ali pitanje je koliko smo mi u stanju da razumijemo njih. Koliko smo u stanju da shvatimo njihovu borbu za otplatu kredita, promjene kroz koje prolazi majka u klimaksu, njihove umore, strahove i zdravstvena stanja. Kažete da roditelji ne pričaju sa vama a da li vi pričate sa njima? Da li ih pitate kako im je bilo na poslu? Da li su se umorili? Da li ih šef maltretira ili ucjenjuje? Da li shvatate da vaši roditelji nekada hodaju mokrih cipela cijelu zimu da bi vama ispunili neku želju? Ja svoje nisam razumjela, priznajem. Nisam pojma imala kako izgleda njihov život izvan kuće i sebično me nije zanimalo. Primala sam što su nesebično davali i bila nezadovoljna.

Jednostavno, za neke se stvari treba malo i ostariti.