A m i n !

[Fair Life]

• Intervju: Alen Kristić, teolog
  
  Loša politika skriva se iza religije, a izopačena religija iza politike
  
  Alen Kristić, katolički teolog, autor knjige Religija i moć za Dane govori o sprezi moći između političkih i religijskih oligarhija u BiH, o pogubnom braku religije i nacionalističkih ideologija, o potrebi angažiranja vjerskih lica za socijalno ugrožene i osiromašene građane, o "odrastanju" vjere u BiH, odnosno ispravnom stavu abrahamskog vjernika naspram društva
  
  Eldin Hadžović i Vuk Bačanović
  
  DANI: Vaša knjiga Religija i moć je kritika srastanja religijskih organizacija i struktura moći, a Bosna i Hercegovina je tu klasičan primjer. Šta je suština Vaše kritike?
  
  KRISTIĆ: Knjiga polazi od uvida da su religije uvijek posjedovale posebnu vrstu moći i da će to tako uvijek biti. Odsudno je za što će je religije iskoristiti: za dobro ili za zlo. Povijest svjedoči da u religijama u kojima ovlada žudnja za svjetovnom moći nužno zamiru dobrota i služenje konkretnim i to napose marginaliziranim ljudima što je bit zbiljske religioznosti. Pogledajte povijest kršćanstva: nakon Konstantina križ se izokrenuo u mač! Religije s naših prostora zarobljenice su, u većoj ili manjoj mjeri, srednjovjekovnog sna o svjetovno-političkoj moći. To ih i onesposobljava da u društvo unesu nešto novo te postaju banalne što je smrt svake religije. Kod nas vlada diskurs "sporenja o pravima". Svi žele prava, nitko odgovornosti. Umjesto da to promijene, potičući vjernike na dragovoljno prihvaćanje dužnosti u svrhu jačanja prava, religije ponavljaju taj diskurs. Politički govor kod nas je govor straha, podjela, prkosa, govor erosa bez ethosa i ratia… Umjesto da naprave odmak od toga, dopuštaju da i religijski govor bude govor zbijanja vlastitih redova, govor zaštite svoga teritorija, govor zastrašivanja neprijatelja. Umjesto da društvu ponude nešto novo, odnosno nepatvorenu religijsku logiku - Trebamo učiniti prvi korak prema drugima čak i ako na njega neće biti odgovora! - i one robuju političkoj logici - Trebamo sačuvati svoje položaje!
  
  DANI:Ipak Vi govorite i o "zaboravljenom licu religije", onom koje bi trebalo da podrazumijeva mirotvorstvo i nenasilje, borbu za socijalnu pravdu. Gdje vidite da su takvi pokreti u BiH najjači, a gdje potpuno izostaju?
  
  KRISTIĆ: Kod nas u biti ne "funkcioniraju" ni religija ni politika. Umjesto da ponudi konkretne programe i rezultate, politika poseže za religijom kao štakama koje će je sačuvati od racionalnog propitivanja na osnovi stupnja postignutog općeg dobra. Religije umjesto da se odvaže na osobnu i slobodnu religijsku obnovu, koja jest rizična i dugotrajna, posežu za politikom (i to nacionalističkom!) kako bi kroz politiku unaprijed osigurale obnovu, zaboravljajući da je svaka religijska obnova, koja je povezana s društveno-političkim povlasticama, u biti uvijek kolektivistička, glumljena, iznuđena, te svoju lažnost skriva iza buke, arogancije, nametljivosti. Uzalud se želi iz nacionalne požnjeti religijska obnova! Mogli bismo reći: loša politika skriva se iza religije, a izopačena religija iza politike.
  
  DANI: Kada govorimo o BiH, šta su konkretno nedostaci religija?
  
  KRISTIĆ: Na prvom mjestu to je nedostatak duha samokritičnosti. Unatoč zakazanju u posljednjem ratu, religije i dalje njeguju trijumfalističku sliku o sebi koja počiva na mitološkom falsificiranju prošlosti. Nakon 15-tak godina od rata, još uvijek nema znakova da se i jedna religijska zajednica ozbiljno suočila sa svojom ulogom u ratu ili učinila nešto kao izvanjski znak nutarnjeg pokajanja. Dalo bi se tu učiti od njemačkih kršćana i načinom kako su se oni suočili sa svojom krivnjom za stradanje Židova. A to je izazov i za međureligijski dijalog i Međureligijsko vijeće. Ni traga nekoj simboličkoj gesti vjerskih poglavara - primjerice zajednička posjeta trima velikim stratištima iz posljednjeg rata - kako bi se osudila pogubna usredotočenost na "svoje" žrtve i "tuđu" krivnju. Bez ljudskosti se sve izopačuje.
  
  DANI: Ali ne bave se oni samo filozofijom žrtve: vladika Kačavenda osveštava zgradu Vlade RS-a, sjećamo se da je reis Mustafa Cerić "zaduživao" Harisa Silajdžića da napiše ustav, da je pokušao utjecati na izbor novog predsjednika SDA. Dakle, govorimo o dnevnoj politici...
  
  KRISTIĆ: Sve religije imaju svoju političku dimenziju i po sebi nije problem da neki religijski poglavar ili vjernik u ime vjere progovori o politici. No, problem je da naše religije svoju političku dimenziju žive na iskrivljen način. Mjesto religijama i religijskim poglavarima nije u dnevnoj politici, u politikantskim i stranačkim nadglasavanjima, nego u doprinosu izgradnji nove političke kulture, u doprinosu duhovnoj obnovi politike. Pogubno je što su svi politički i ekonomski projekti kod nas izgrađeni iz perspektive moćnih bez osjećaja za slabe, pa makar bili i nama istovjetne religijske ili nacionalne pripadnosti.
  
  DANI: Kada govorimo o borbi za socijalnu pravdu, onda to podrazumijeva i borbu protiv nepravde, a nepravda je svakako postojanje ekonomske nejednakosti, koja svaku demokratiju čini besmislenom, jer ostavlja previše moći elitama. Da li Vi mislite da bi uslijed buđenja svijesti o toj sprezi moglo doći do masovnog napuštanja vjerskih zajednica u daljoj budućnosti i da li smatrate da vjerske zajednice imaju unutrašnje snage da se počnu transformirati tako da budu za, a ne protiv socijalne pravde?
  
  KRISTIĆ: Nijemost vjerskih zajednica pred socijalnom nepravdom u BiH je nesnosna. Niti jednog vjerskog službenika među radnicima koji štrajkaju (čak neki i glađu) ili među rudarima u rudarskoj jami bez plaće, otpuštenim… Niti jedne geste vjerskih poglavara u korist socijalno slabih. A opet učenja svih religija s našeg područja su suglasna: molitva izgovorena bez brige za socijalno slabe je uvreda Bogu. A ta briga ne smije biti samo karitativne prirode (pružanje klix pomoći) nego mora biti i proročka: osuda i borba protiv struktura koje stvaraju socijalnu nepravdu. To je rizik koji na sebe moraju preuzeti religijske institucije ukoliko žele biti vjerodostojne, a jasno je da socijalna nepravda otvara put radikalnim religijskim pokretima koji su po pravilu socijalno jako senzibilni. Veliki doprinos promjenama u vjerskim institucijama mogli bi dati lokalni vjerski službenici koji su bliži mjestima gdje se zbiva socijalna nepravda. Stvar je u tome da do preokreta dolazi ili tako što se strahota socijalne nepravde osjeti na vlastitoj koži ili tako što se živi među njezinim žrtvama.
  
  DANI: Je li to neka vrsta slobodarskog marksizma koja treba da zaživi u vjerskim strukturama?
  
  KRISTIĆ: Ne, nije riječ o marksizmu, ali jest o uvažavanju nečega bitnoga o čemu je marksizam s pravom govorio. Materijalni aspekt stvarnosti mora se uvažiti pa i kad je govor o Bogu u pitanju. Pričati o Božjoj dobroti i pravednosti gladnom čovjeku prava je blasfemija. Problem je što je moral naših religija fokusiran na seksualnost bez gotovo imalo svijesti o grijesima protiv socijalne pravde. Dobro će to, mislim, oslikati ovaj primjer: protiv bračne nevjere često se propovijeda, ali protiv poslodavca koji radnike sili raditi, i to na crno, bez pravedne plaće, po 12 sati, o tome se u propovijedima redovito šuti. Ne, angažman vjerskih zajednica za socijalnu pravdu ne bi bio marksizam nego vraćanje svome izvornom poslanju i uvažavanje opravdane kritike religija od strane marksizma.
  
  DANI: Kad smo govorili o miješanju religijskog i sekularnog, nije jasno da li ste za ili protiv. Zagovarate da se na neki način današnje religije upristoje i postanu svjesne, da se vrate svojim korijenima?
  
  KRISTIĆ: Sekularno, kako ga ja shvaćam, nije protiv religijskog (sekularizam) nego stvara neutralni okvir društveno-političkog života u kojem ima mjesta i za religijsko. Kod nas je problem što se nazočnost religijskog svodi na izvanjsko i želi se provesti po svaku cijenu. Naprimjer, važno je imati križ ili neki drugi religijski simbol na zidu neke državne institucije, ali nije važno - a to je ono bitno - da se iz programa i rada nekog političara, koji religijom ne maše kao značkom, osjeti da se taj čovjek iz vjere zalaže za socijalnu pravdu ili ekološke standarde, a protiv korupcije i nepotizma.
  
  DANI: Političari vole mahati tim simbolima, ali šta kada čelnik jedne vjerske zajednice kaže da bi predsjednik jedne partije trebao biti "lijep, s porodičnim pedigreom", itd?
  
  KRISTIĆ: Kaže se da postmoderni čovjek - eto, nismo svladali ni izazove moderne, a već nas sustižu oni postmoderne - bježi od etičkih zahtjeva i to nerijetko u estetizaciju. Nije važno biti odgovoran nego lijep i zabavan. Naravno da je jedna takva izjava skandalozna. A, kao što sam rekao, religije mogu dati odsudan doprinos duhovnoj obnovi politike u kojoj će se uvijek iznova spajati interesi i etička načela, dakle, s onu stranu realne i idealističke politike.
  
  DANI: Možemo li vjerske zajednice smatrati naprosto dijelom civilnog društva u BiH i uspostaviti takav dijalog?
  
  KRISTIĆ: Da, u suvremenom kontekstu, mjesto religijskih zajednica i jest u civilnom društvu. Oslonjene na svoje vjernike, njihovu dobrotu i angažman, a ne na političko-svjetovnu vlast, trebale bi se zajedno s drugim takoreći nevladinim organizacijama boriti za opće dobro. Dakle, bez privilegija i povlastica, i da im ugled bude razmjeran koliko su konkretno pridonijele općem dobru. U skladu je to s riječima D. Bonhoeffera: "Crkva je Crkva samo onda kad je za druge." Religijske institucije ne smiju postati same sebi svrha što je kušnja svake institucije. Tu su da služe ljudima, a ne da ljudi služe njima, da posreduju božansko, a ne da zauzmu mjesto božanskog.
  
  DANI: Međutim, kod nas se kritičari takvog stanja u vjerskim zajednicama proglašavaju reakcionarnim boljševicima, i to od strane respektabilnih intelektualaca.
  
  KRISTIĆ: Takvo etiketiranje demantira samo sebe. Biti čovjek za druge, tako je D. Bonhoeffer nazvao Isusa, mjera je istinske religioznosti. Ustvari, to i jest pravo iskustvo transcendencije u ovom svijetu ili da parafraziram J. B. Metza, katoličkog teologa, strast za Boga u ovom se svijetu zbiljski može utjeloviti samo u strasti za marginalizirane. Prava vjera nas čini osjetljivijim za tuđu patnju, a za vlastitu krivnju, zamjena teza je pad u ono biološko-animalno, u religiju koja potvrđuje našu urođenu sebičnost i narcisoidnost. Podsjećati vjerske institucije na to, na njihovo poslanje i zadaću, nije pravo samo vjernika, nego cjelokupne javnosti u kojoj one djeluju.
  
  DANI: Jesu li to nužno "glasnogovornici ljevice", što je kvalifikacija koja se može čuti u pojedinim intelektualnim krugovima?
  
  KRISTIĆ: Očito je kako idemo iz krajnosti u krajnost. Klatno ulijevo: u komunističkom razdoblju vjerske zajednice su bile istisnute iz javnog. Klatno udesno: nakon pada komunizma došlo je do nekritičkog sljubljivanja vjerskih zajednica i državnih struktura. A nije rješenje ni puka sljubljenost ni puka odvojenost. Po prirodi stvari u svakom društvu mjesto religijskih zajednica bila bi konstruktivna opozicija. One u ime utopije Božjeg kraljevstva, dakle, prostora savršene pravde bez dominacije, ne bi smjele dozvoliti da se niti jedan političko-društveni projekt proglasi savršenim i dovršenim. On je relativan i uvijek se mora ići dalje. Vjerske zajednice bi trebale podsjećati na ono što nedostaje i tražiti poboljšanje ostvarenog... Nijedan političko-društveni projekt ne smije za sebe prisvojiti predikate zemaljskog raja ili vječnosti. To je temeljni smisao konstruktivne opozicije. Očuvanje relativnosti svega zemaljskog.
  
  DANI: Ali kako doći do te konstruktivnosti? U svome govoru u Kairu je Barack Obama izjavio da on lično ima poslanje od zajedničkog Boga hrišćana, muslimana i Židova. Ako znamo kakvi sve lobiji i interesne skupine stoje iza američke politike, dakle društvo u kojem nema ekonomske, a prema tome i nikakve demokratije, onda to nije ništa drugo neko korištenje retorike sakralnog kako bi se ojačale upravo one religiozne strukture koje stoje uz strukture moći. Slažete li se?
  
  KRISTIĆ: To je tipičan odraz američke duhovnosti, svijesti o mesijanizmu američke nacije, ali je i velika stvar da su tu imenovani muslimani i Židovi. No, meni se nameće pitanje kako velike religije svijeta ili, eto, Katolička crkva i dalje mirno supostoje sa svjetskim sustavom politike i ekonomije koji, sve je to jasnije, vode svijet u propast: ekološke katastrofe, nestanak hrane, sve veći broj stanovnika, sve veća zaduženja siromašnih…Kako to da kršćani mirno kupuju proizvode onih koji financiraju ratove, nuklearno oružje, čije proizvode prave djeca-radnici po Indiji, Kini, Tajvanu… Nije li molitva za mir i pravdu tada "ruganje Bogu"? Ne pristati na to bio bi neki suvremeni oblik otpora iz vjere sustavu koji je sve manje pravedan… A koliko je taj sustav krhak, pokazuje svjetska ekonomska kriza.
  
  DANI: Ako se zna da jedan kontroverzni biznismen godinama ne plaća porez i godinama živi i zarađuje od poreza, može li on biti vakif zgrade Islamske zajednice? Ili, može li vjerski velikodostojnik blagosiljati zgradu Vlade RS-a, prilikom čije su izgradnje nestali milioni eura?
  
  KRISTIĆ: Odgovarati je suvišno. No, ovo vaše pitanje i slična mogu stvoriti krivi dojam da je sve do vjerskih poglavara. Naš je problem što mi gotovo nemamo odraslih vjernika. Većina je odgojena u poslušničkom, nekritičkom i pasiviziranom mentalitetu. Trebamo demokratizaciju vjerskih zajednica iznutra, kritičku masu koja će slobodno propitivati i kreirati zbilju svake vjerske zajednice.
  
  DANI: Budimo sarkastični do kraja: "Kome, ba, da se mi prilagođavamo?"
  
  KRISTIĆ: Stoljećima su na našim prostorima u odsustvu moderne vjerske zajednice pokušavale riješiti nacionalno pitanje. Ali to ne ide iz same naravi vjerskih zajednica. To pitanje mogu riješiti samo političke stranke (obilježje moderne) odnosno to se može riješiti na osnovi postignuća modrene: kroz racionalno dogovaranje i kompromise. Prilagođavanje, dogovor je političko umijeće. Kad su u pitanju svjetonazori, primjerice, religijski, tu nema prilagođavanja, što je razumljivo, ali politika je stvar ratia i dogovora… Zato religizirana politika, odnosno svjetonazorska politika ne može ponuditi rješenje: za nju je svaki kompromis poraz, zato je tako ostrašćena, zajapurena, nabijena emocijama… Istina je da su vjerske zajednice kod nas na neki način majke nacionalnih zajednica. Ali one ne bi smjele biti posesivne majke koje neće dati djeci da odrastu. Treba ih pustiti u avanturu moderne već jednom, odgovornog političkog života i da drže svoj usud u svojim rukama. A to otvara prostor vjerskim zajednicama da se vrate svom izvornom poslanju. One ne smiju biti tutor političkim subjektima, i obratno!
  
  DANI: Ako vjerske zajednice poredimo s nevladinim sektorom, shvatit ćemo da NGO sektor nema ni približno infrastrukturu kojom raspolažu vjerske zajednice, nema pristup džematima, župama, parohijama...
  
  KRISTIĆ: Vjerske zajednice su pozvane pokretati ili bar prednjačiti u procesima pomirenja, opraštanja, uspostave socijalne pravde i nitko od njih nema bolje predispozicije za to, na koncu i u smislu infrastrukture o kojoj govorite. Tim više je tragičnije da one to ne čine. Izbjegavajući to - već smo naveli neke ključne razloge kao što je religijsko-politički nacionalizam - one bježe od svoje biti, a to se uvijek plaća frustriranošću i mahnitim ponašanjem. Ako će religije šutjeti o ključnim životnim pitanjima - pomirenje, nenasilje, socijalna pravda… - onda će zapasti u banalan govor o tome tko što smije nositi, kako izgledati, s kim se družiti, kako će se listati sveta knjiga… Onda se zapadne u paradoks o kojem je progovorio papa Ivan XXIII: "U Crkvi se zgražalo zbog gole ženske ruke, a šutjelo se kad su se spaljivali goli Židovi."
  
  DANI: Postavit ćemo onda jedno blasfemično pitanje: treba li nam onda Bog?
  
  KRISTIĆ: Da i Ne! Još je D. Bonhoeffer istaknuo da je kršćanin pozvan u svijetu živjeti kao da Boga nema. To će reći da Bog nije poput posesivne majke koja ne dopušta svome djetetu da sazrije i osjeti avanturu, ljepote i opasnosti, slobode. Moram za sebe, svoje vrijeme, društvo, narod, zajednicu, svijet, uzeti odgovornost u svoje ruke. Ne smijem se zaklanjati iza Boga bježeći od vlastite odgovornosti. Bog nije ideološka zakrpa za naš kukavičluk.
  
  DANI: Hoćete reći da Bog biva nametnut, ne kao "Bog", bez obzira postoji li ili ne, već nametnut kao jedan od učesnika u sistemu nepravde?
  
  KRISTIĆ: Religija koja ne osnažuje ljudskost, ne otvara nove mogućnosti i prostore za nju, za ljepotu, nadu, smisao, slobodu, koja ne umanjuje strah, mržnju, osjećaj ugroženosti… Ona je zlo…
  
  DANI: U mnogim vjerskim časopisima nailazimo na rubrike pitanja i odgovora, u kojima vjernici postavljaju najbanalnija pitanja, na koja odgovaraju "autoriteti". Šta možemo zaključiti na osnovu nivoa tih pitanja i odgovora?
  
  KRISTIĆ: Da, to je religijski formalizam, moralizatorsko cjepidlačenje, kojem se podlegne kad se u vjeri izbjegnu ozbiljna životna pitanja. Morali bi i vjernici na našim prostorima čuti i usvojiti ono što je opravdano u kritici religije Marxa, Feuerbacha, Nietzschea… Jer zapadni su kršćani iskusili da su ti ljudi s kršćanstva protresli mnogo od onoga što je bilo lažno kršćanstvo, svrgli s prijestolja "nametnutog" i "lažnog" Boga.
  
  DANI: Znači, takav doživljaj vjere je usmjeren direktno protiv neoliberalnog kapitalizma i klasnih nepravdi...
  
  KRISTIĆ: Za židovstvo, kršćanstvo i islam na to pitanje se bez dvojbe može odgovoriti pozitivno. Nedavno sam pisao o njemačkom isusovcu Alfredu Delpu kojeg su ubili nacisti kao protivnika svoga režima. On je negdje oko 1943. oblikovao ideju trećeg puta, odnosno onog što je kasnije bilo socijalno-tržišno gospodarstvo zahvaljujući kojem se zbilo njemačko gospodarsko čudo. A to je treći put između komunizma i socijalizma/marksizma, odnosno spoj slobodnog tržišta i brige za socijalno slabe što je zadaća prvenstveno države koja mora udomiti ethos u gospodarstvu. Na tu je ideju iznova došao iz vjere i živeći među socijalno pregaženim.

DANI, Broj 642 - 02.10.2009

[Fair Life]

Niko ni slovca da napise.

Evo ja cu...

Kristića za reisa !????

[Abacija]

Niko ni slovca da napise.

Evo ja cu...

Kristića za reisa !????

Pa cekali smo tebe. Valjda je red da pokretac teme prvi napise komentar inace je @zoomke stavi pod kljuc.

Meni je svejedno ko ce biti reis, samo nek se ne petlja u politiku. To vazi i za ostale vjerske poglavnike.

[pure_love]

Niko ni slovca da napise.

Evo ja cu...

Kristića za reisa !????

valjda bi trebalo biti Kristica za novog kardinala ?????

[Fair Life]

Pa cekali smo tebe. Valjda je red da pokretac teme prvi napise komentar inace je @zoomke stavi pod kljuc.

Meni je svejedno ko ce biti reis, samo nek se ne petlja u politiku. To vazi i za ostale vjerske poglavnike.

Mnogo sto-sta je red, pa fercera bez ikakvog reda.

Sam Kristic je lijepo pokazao svojim intervjuom na to sta je red a sta je preko reda i bez reda.

[Adooo123]

Interesantan je ovaj gospodin Kristić. Kao teolog se opredjelio da komantariše ključne stvari po pitanju vjere.
Želio bih da "svratim" pažnju na par stvari koje je spomenuo dotični gospodin. Kao prvo, njegova definicija sekularizma
je krajnje upitna s obzirom da je sasvim poznat rezultat sekularizam VS religija. On priča o nekakvoj integraciji ova dva pojma pod jednim krovom, ali vjerovatno vrlo dobro zna da religija predstavlja Boga kao postojeću činjenicu. Ako se Bog preko vjere izjašnjava da zaista postoji i pri tome je poslao Božanske zakone koje ljudi moraju poštovati, kako ona gospodin Kristić misli oduzeti Bogu te Božanske zakone i dati pravo čovjeku da sprovodi svoje zakone. Gospodine Kristiću to je pravi sekularizam, odnosno, vrhovna vlast na Zemlji pripada čovjeku a ne Bogu.
Još bi jednu stvar komentarisao.
Kristić preporučuje: "Morali bi i vjernici na našim prostorima čuti i usvojiti ono što je opravdano u kritici religije Marxa, Feuerbacha, Nietzschea… Jer zapadni su kršćani iskusili da su ti ljudi s kršćanstva protresli mnogo od onoga što je bilo lažno kršćanstvo, svrgli s prijestolja "nametnutog" i "lažnog" Boga."
Kristić zna jednu vrlo bitnu stvar u svemu ovome, ali je meni bitnije da li to poznaju "naivni" čitaoci, gledaoci.
Gospodo draga, autori koje navodi Kristić predstavljaju autore najkrvavijh djela koje je vidjela Evropa. Zapravo, svi znamo da je djelo Karla Marxa (kapitalizam) predstavljalo temelj ideologiji komunizma. Takav komunizam je objelodanio Lenjin, a pročitajte malo kakav je to sistem bio. Drugo autor Nietzschea je ima više djela (tako je govorio Zaratustra, antikrist), i ova djela su predstavalja temelj ideologiji fašizma, koje je sproveo A. Hitler. Nemam prostora za iznosenje veza izmedju mavedenih režima i autora, ali se to moze lahko provjeriti po raznim sajtovima i knjigama.
Sve u svemu, lahko je zakljuciti da gospodin Kristić o vjeri govori kao o nekoj stranoj i njemu nerazumljivoj organizaciji, te je usput želi marginizirati i smjestit u isti koš sa nevaldinim organizacijama. Sta reci vec ... hehehehe.

[Energični leptir]

svi znamo da je djelo Karla Marxa (kapitalizam) predstavljalo temelj ideologiji komunizma.

Toliko znaš o tome da ne znaš ni kako se djelo zove... Sjedi jedan! Idemo dalje!

[Real Khan]

Interesantan je ovaj gospodin Kristić. Kao teolog se opredjelio da komantariše ključne stvari po pitanju vjere.
Želio bih da "svratim" pažnju na par stvari koje je spomenuo dotični gospodin. Kao prvo, njegova definicija sekularizma
je krajnje upitna s obzirom da je sasvim poznat rezultat sekularizam VS religija. On priča o nekakvoj integraciji ova dva pojma pod jednim krovom, ali vjerovatno vrlo dobro zna da religija predstavlja Boga kao postojeću činjenicu. Ako se Bog preko vjere izjašnjava da zaista postoji i pri tome je poslao Božanske zakone koje ljudi moraju poštovati, kako ona gospodin Kristić misli oduzeti Bogu te Božanske zakone i dati pravo čovjeku da sprovodi svoje zakone. Gospodine Kristiću to je pravi sekularizam, odnosno, vrhovna vlast na Zemlji pripada čovjeku a ne Bogu.
Još bi jednu stvar komentarisao.
Kristić preporučuje: "Morali bi i vjernici na našim prostorima čuti i usvojiti ono što je opravdano u kritici religije Marxa, Feuerbacha, Nietzschea… Jer zapadni su kršćani iskusili da su ti ljudi s kršćanstva protresli mnogo od onoga što je bilo lažno kršćanstvo, svrgli s prijestolja "nametnutog" i "lažnog" Boga."
Kristić zna jednu vrlo bitnu stvar u svemu ovome, ali je meni bitnije da li to poznaju "naivni" čitaoci, gledaoci.
Gospodo draga, autori koje navodi Kristić predstavljaju autore najkrvavijh djela koje je vidjela Evropa. Zapravo, svi znamo da je djelo Karla Marxa (kapitalizam) predstavljalo temelj ideologiji komunizma. Takav komunizam je objelodanio Lenjin, a pročitajte malo kakav je to sistem bio. Drugo autor Nietzschea je ima više djela (tako je govorio Zaratustra, antikrist), i ova djela su predstavalja temelj ideologiji fašizma, koje je sproveo A. Hitler. Nemam prostora za iznosenje veza izmedju mavedenih režima i autora, ali se to moze lahko provjeriti po raznim sajtovima i knjigama.
Sve u svemu, lahko je zakljuciti da gospodin Kristić o vjeri govori kao o nekoj stranoj i njemu nerazumljivoj organizaciji, te je usput želi marginizirati i smjestit u isti koš sa nevaldinim organizacijama. Sta reci vec ... hehehehe.

Kao što ti lijepo reče @energični, SJEDI JEDAN (sa postoljem)...

Ako ćemo mak na konac, onda su i svete knjige svih religija djela "odgovorna za najveće zločine" jer su u ime tih knjiga ili nakon pogrešnog tumačenja tih knjiga pokrenuti i krstaški ratovi i svi ostali međureligijski sukobi... Nije Marks u svom KAPITALU ili u KOMUNISTIČKOM MANIFESTU predvidio jednog Staljina, Čaušeskua...nego je predviđao ono što se manje-više sada uveliko dešava u jednoj Švedskoj (mada ne još doslovice onako kako je previdio Marks, ali su na dobrom putu). Koliko se ja sjećam, pisao je Marks da je komunizam moguć kao završna faza industrijalizma i društva obilja u najrazvijenijim industrijskim zemljama ... dakle, nije predvidio da će socijalizam i komunizam započeti svoju PRAKSU u potpuno nerazvijenim feudalnim državama poput carske Rusije, ili industrijski potpuno nerazvijene Rumunije, Jugoslavije,... Nisu ni Hegel, Niče i ini njemački filozofi predvidjeli nekog Adolfa Hitlera, nije ni Isus Krist predvidio da će se roditi španska loza Aragonesa i da će protjerati Jevreje i muslimane iz Španije... nije ni Muhamed a.s. predvidio Osamu bin Ladena, Al'Qaidu, Talibane i nekoga poput ibn Vehaba... Naprotiv, svi ovi "autori" koje ti smatraš "odgovornim za zlodjela" su samo pogrešno intepretirani u praksi.

[seln]

Ako se Bog preko vjere izjašnjava da zaista postoji i pri tome je poslao Božanske zakone koje ljudi moraju poštovati, kako ona gospodin Kristić misli oduzeti Bogu te Božanske zakone i dati pravo čovjeku da sprovodi svoje zakone. Gospodine Kristiću to je pravi sekularizam, odnosno, vrhovna vlast na Zemlji pripada čovjeku a ne Bogu.

Ovo je neznanje ili teska ignorancija, i ne znam sta je od toga gore. Sekularizam nije to sto si naveo vec, kratko i jasno, razdvajanje drzave i religije. U drzavama sa slobodom vjeroispovijesti je kao takav nuzan, jer ciji bi se religijski zakoni provodili u npr. Svicarskoj, gdje imas katolike, starokatolike i protestante? Ili u Bosni?
Vrhovna vlast na zemlji nikad nije pripadala bogu, vec uvijek nekoj oligarhiji koja je za sebe tvrdila da ima ekskluzivni ugovor sa bogom glede tumacenja njegove volje. Bozja vlast na zemlji ne prestaje sekularizmom; ko sprecava bilo koga da se u intimi svoje nastambe posveti zivotu po bozjim zakonima? Samo, on te zakone ne smije nametati nikome drugom.
Ono o komunizmu necu ni komentarisati, post je definitivno misljenje klerikalnog desnicara i, cini mi se, revizioniste.

[popajic]

Postao/la Fair Life dana 04/10/2009 22:46
Niko ni slovca da napise.

ugledah temu i pomislih - moj fair,ili ces vec na prvoj stranici bi "ubijen" kao massanger ove tabu teme, ili ce se tema u laganom luku zaobici iz vec poznatih razloga.
Jer kao ce ovi zgurani u "vlastite" redove racionalno objasniti ovu cinjenicu :

Politički govor kod nas je govor straha, podjela, prkosa, govor erosa bez ethosa i ratia… Umjesto da naprave odmak od toga, dopuštaju da i religijski govor bude govor zbijanja vlastitih redova, govor zaštite svoga teritorija, govor zastrašivanja neprijatelja.

Donedavno su vjerski oci iritirali svojim mijesanjem u politiku...danas je i kreiraju .Postali su VIP "svojih" naroda , sto je puno unosnije i popularnije od propovijedanja 10 bozijih zapovijesti.
Bog se la(h)ko preskace kad se ukaze mogucnost kreiranja vlastitih zapovijesti. A ukazala se !
Amin !

[Vodenjak]

Postao/la Fair Life dana 04/10/2009 22:46
Niko ni slovca da napise.

ugledah temu i pomislih - moj fair,ili ces vec na prvoj stranici bi "ubijen" kao massanger ove tabu teme, ili ce se tema u laganom luku zaobici iz vec poznatih razloga.
Jer kao ce ovi zgurani u "vlastite" redove racionalno objasniti ovu cinjenicu :

Politički govor kod nas je govor straha, podjela, prkosa, govor erosa bez ethosa i ratia… Umjesto da naprave odmak od toga, dopuštaju da i religijski govor bude govor zbijanja vlastitih redova, govor zaštite svoga teritorija, govor zastrašivanja neprijatelja.

Donedavno su vjerski oci iritirali svojim mijesanjem u politiku...danas je i kreiraju .Postali su VIP "svojih" naroda , sto je puno unosnije i popularnije od propovijedanja 10 bozijih zapovijesti.
Bog se la(h)ko preskace kad se ukaze mogucnost kreiranja vlastitih zapovijesti. A ukazala se !
Amin !

A ja ugledah temu, procitah joj potpisnika i ponadah se da je Fair dosao tobe...