Forum Klix.ba

Dobro jutro lijepi moji (nekome je dobro, a nekome pak nije)

Dakle, prije samog pitanja krachi background story - bila u vezi sa deckom... duzi vremenski period i prije mjesec dana raskinemo, tj. on raskine, posto mi je jel, sasuo u lice da mi ne moze biti nista vise nego prijatelj da je on to meni rekao odmah, na startu nase "veze" pa hajd... iskren i sta sad, vjerovatno bi mi bilo kud i kamo lakse - nego taj je pustio (valjda sto je htio, sta li vec?) da ja napravi tu kobnu gresku i priznam mu da ga volim... i zaista ga volim - i dan danas i najgore od svega... sanjam ga veoma cesto.
U snovima bude stvarno sve super (ne bi bili snovi) sanjam da smo skupa, svaku crtu njegovog tijela pamtim i cujem ga u snu kako prica...
i onda se probudim i shvatim da je sve to samo jos jedna grozna noc bila - podjem da mu se javim pa se ne javim... ne znam bil trebala se javiti? nije dolazio ni na msn ni na facebook (ovo zvucki tako geek-pacenicki ali je tako) pa mozda mjesec dana, istom... prosle subote, dodje (meni naravno secer opadne za 30 jedinica) bude 2-3 min izadje... tako i jos par noci... ne javi se
I evo, sinoc sam ga opet sanjala i ustala i mislila da ce biti kao i do sad, budem neraspolozena 10tak minuta i to je to, medjutim... svaka pomisao na njega stvara onaj grozni osjecaj kao da imate gutu u grlu i podjem plakati pa skontam da nisam u povoljnoj situaciji za to, te da za je*ene suze moram cekati da padne noc
Da li da mu se javim? Sta da radim? Pokusala sam da ga zaboravim... mislila sam da ce vremenom kako obaveze dodju, biti manje vremena da razmisljam o njemu, ali kako vrijeme prolazi osjecam da je sve teze... sama pomisao da ga vidim sa nekim drugim, ma ne mogu ni pomisliti! Jednostavno... dunno what to do

Hvala svima unaprijed, i sorry ako sam jutarnje vrijeme zadnjeg radnog dana pokvarila ovim postom
Pusa svima

MmeDeLafayette wrote:Dobro jutro lijepi moji (nekome je dobro, a nekome pak nije)

Dakle, prije samog pitanja krachi background story - bila u vezi sa deckom... duzi vremenski period i prije mjesec dana raskinemo, tj. on raskine, posto mi je jel, sasuo u lice da mi ne moze biti nista vise nego prijatelj da je on to meni rekao odmah, na startu nase "veze" pa hajd... iskren i sta sad, vjerovatno bi mi bilo kud i kamo lakse - nego taj je pustio (valjda sto je htio, sta li vec?) da ja napravi tu kobnu gresku i priznam mu da ga volim... i zaista ga volim - i dan danas i najgore od svega... sanjam ga veoma cesto.
U snovima bude stvarno sve super (ne bi bili snovi) sanjam da smo skupa, svaku crtu njegovog tijela pamtim i cujem ga u snu kako prica...
i onda se probudim i shvatim da je sve to samo jos jedna grozna noc bila - podjem da mu se javim pa se ne javim... ne znam bil trebala se javiti? nije dolazio ni na msn ni na facebook (ovo zvucki tako geek-pacenicki ali je tako) pa mozda mjesec dana, istom... prosle subote, dodje (meni naravno secer opadne za 30 jedinica) bude 2-3 min izadje... tako i jos par noci... ne javi se
I evo, sinoc sam ga opet sanjala i ustala i mislila da ce biti kao i do sad, budem neraspolozena 10tak minuta i to je to, medjutim... svaka pomisao na njega stvara onaj grozni osjecaj kao da imate gutu u grlu i podjem plakati pa skontam da nisam u povoljnoj situaciji za to, te da za je*ene suze moram cekati da padne noc
Da li da mu se javim? Sta da radim? Pokusala sam da ga zaboravim... mislila sam da ce vremenom kako obaveze dodju, biti manje vremena da razmisljam o njemu, ali kako vrijeme prolazi osjecam da je sve teze... sama pomisao da ga vidim sa nekim drugim, ma ne mogu ni pomisliti! Jednostavno... dunno what to do

Hvala svima unaprijed, i sorry ako sam jutarnje vrijeme zadnjeg radnog dana pokvarila ovim postom
Pusa svima

Toliko puta ispricana prica. Imas mogucnost da pokusas ponovo, ili da ga zaboravis. Ako pokusas ponovo, to moras uciniti na jedan pametniji nacin. Ne smijes biti ocajna, jer ocajne cure nisu zanimljive. Imas li nekog da se druzi sa njim, a dobar je sa tobom ?

Opsesija!
Idi ba zivi, mani se pubertetlija.

nemoj spavati

Ma nije opsesija, stvarno ga volim - i u tome i jeste problem, sto nije kao momci sa kojima sam bila do sada... pa mi dosade za par sedmcia jer nemam sta sa njima pricati, ili ti ga drukcije receno "glupi" ograniceni momci... on nije takav i stvarno mi je bilo kao u bajci sa njim, mozda je zato i dosao kraj, jer bajke ne postoje
@Dile - pokusala sam ne ide vjeruj mi.. heh

:smileykojisipucauvugla

Nađi novog dečka i nek ti on pomogne da ne spavaš noću .

goldenlily wrote:Nađi novog dečka i nek ti on pomogne da ne spavaš noću .

Lakse receno nego ucinjeno

što

na forumu uvijek ima kandidata

MmeDeLafayette wrote:

goldenlily wrote:Nađi novog dečka i nek ti on pomogne da ne spavaš noću .

Lakse receno nego ucinjeno

Ejs,neko davno reče i najveći put počinje prvim korakom...tako da... Nabaci nove tene i na put lagano

Ma ne, shala na stranu sada , ja sam tog decka stvaro za kratko vrijeme zavoljela, ni sama nisam bila svjesna koliko brzo, mozda i to nekima zvuci bezveze i glupo ali eto - tako je, ja vrijeme ne mogu vratiti nazad, da mogu vrlo rado bih ga vratila.
I evo opet ista prica, poslala sam mu sms i osjecam se lakse (ludo, ha?) i sve to u iscekivanju odgovora koji ce biti ili
a) hladan
b) ce me odjebat kulturno kroz neku shalu

i to ce me opet baciti u depresiju narednih nekoliko dana, i sve to tako ide u krug. Zato i kazem da je vremenom sve gore, umjesto da bude lakse i bolje.

i ja sam sa svojom tako prekinuo za ozbiljno.(nisam ja ona je prekinula). sada imamo dvoje prekrasne djece.
glavu gore i pokusaj ponovo, smisli neki originalan nacin. a ima i ona ako te voli vratit ce ti se ako ne....

Sta je ovo....sve iste teme.....

MmeDeLafayette wrote:

goldenlily wrote:Nađi novog dečka i nek ti on pomogne da ne spavaš noću .

Lakse receno nego ucinjeno

ma nije , ima "respo" , samo cek da on ovo vidi , ponudit ce se on odmah....

Mjesec dana je kratko vrijeme da zaboravis nekog koga volis.
Daj samoj sebi vremena i sanjaces sve rijedje i rijedje i bice ti sve lakse i lakse. Uvijek je tako kad izgubimo dragu osobu....na ovaj ili onaj nacin.

I nemoj mu se javljati....imaj samopostovanja. Ipka je on tebe ostavio, a ne ti njega.

besana wrote:Sabur budi strpljiva. Prestaćeš ga sanjati ... nakon par godina

Ovo zvuci pravo utjesno...ti bas hoces nekoga na dusi da nosis

Na temu...zaboravi mirenje, nema od toga nista...da je vrijedilo, ne bi ti on sad bio bivsi...nego...lagano naprijed, u nove pobjede

besana wrote:Sabur budi strpljiva. Prestaćeš ga sanjati ... nakon par godina

Moze biti par godina....moze par mjeseci....a moze i par dana...

U ovakvim stvarima nikad se ne zna.

klin se klinom izbija. evo, pusti da te metar_drva savije, spavaces do podne, kao nikad ranije

niko i ništa ti ne može pomoći, kad preboliš - preboliš. jebiga, desilo se nekad svima.

nemoj na silu tražiti drugog, to nije pošteno ni prema tom nekome, ni prema tebi samoj, ali druži se s ljudima - pa ako nešto naleti, naleti.

i nemoj cugati, biće ti gore, provjereno milion puta

mima wrote:Sta je ovo....sve iste teme.....

Vala bas, al eto, posto mi je nesto plaho dosadno :dubokiuzdah:

Mme - svi smo mi drugaciji, svi drugacije dozivljavamo odredjene zivotne situacije, neki su manje, neki vise emocionalni i tesko ces utjehu, a kamoli recept, naci na forumu. Cinjenice su sljedece: on tebe ne zeli za djevojku i to ti je jasno rekao i, sto se mene tice, to je fer s njegove strane. Sada je iskljucivo na tebi da svoju odluku doneses da li mu mozes biti prijateljica ili ne. Kazes da ga volis i to je u redu. To sto ga volis ne mozes na dugme ugasiti niti bi to trebala. Ja svakoj svojoj bivsoj djevojci (dobro hajde, osim one koju sam istjerao iz auta i zatjerao u tri mjesta rodjenja medju majcinim nogama , ali to i nije bila prava veza ) kazem da je volim i da cu je uvijek voljeti. Ne zato da bi se one osjecale bolje ili iz nekih "drugih motiva", vec zato sto to stvarno jeste tako.

Ne volim ih vise na onaj nacin na koji sam ih volio dok smo bili zajedno, naravno, ali svaka od njih ponaosob predstavlja dio mog zivota i dio onoga sto ja jesam danas. Neke su ostavile mene, neke sam ostavio ja. Ali sam s vremenom sjeo i porazgovarao otvoreno sam sa sobom i jasno sebi postavio stvari u glavi. Za neke mi je trebalo mjesec, za neke mi je trebalo nekoliko njih da predjem preko emocija koje su me "razvaljivale". Sebi sam dao onoliko vremena koliko je potrebno da sam vidim da li mogu razumno o nekim stvarima rasudjivati. I u gotovo svakom slucaju sam dosao do zakljucka da su meni te djevojke bitnije i potrebnije kao drugarice/prijateljice nego da se uz kiseli smjesak mimoidjemo na ulici. To su osobe koje me znaju (neke vise, neke manje) i koje ja znam (opet neke vise, neke manje), koje su vrijedne moga vremena, moje paznje i za koje sam siguran da sam im jednako vrijedan.

Novih ljubavi je uvijek bilo i uvijek ce ih biti. U trenucima kada pomislis da nikoga neces i ne mozes voljeti vise i/ili snaznije, dodje neko ko ti poremeti svijet, koji te fascinira, u koga se zaljubis. To je ljubav i to je ljepota ljubavi. Oslobodi dusu, oslobodi um i oslobodi srce.
Sve dok nisi slobodna, tuguj. Placi. Ne spavaj ili spavaj do podne. Uzmi godisnji, bolovanje. Uzivaj u tome sto te boli i sto ti se place. Bit ces ponosna na te trenutke, ali (sto je puno vaznije) i na sebe poslije toga, jer ces i za 15 godina znati da je vrijedilo. Ako doista jeste.

Ako nije i ako procijenis da ti on ne treba ili ga ne mozes imati za prijatelja, opet dobro. Bar ćeš znati na čemu si i moći ćeš slobodna dalje.

Samo polako, ne žuri, jer k'o žurio - nogu slomio!

JThomas wrote:niko i ništa ti ne može pomoći, kad preboliš - preboliš. jebiga, desilo se nekad svima.

nemoj na silu tražiti drugog, to nije pošteno ni prema tom nekome, ni prema tebi samoj, ali druži se s ljudima - pa ako nešto naleti, naleti.

i nemoj cugati, biće ti gore, provjereno milion puta

... što...šta fali cuganju... ...jedino onaj mahmurluk malo handri...al doliješ se malo ujutro ...i mirna Bosna...

Jedno rjesenje - pronalazenje novog mecaca.
Drugo - oblok vrhunski.
Nadam se da sam bio od pomoci.

Evo mene opet hvala svima na iskrenim savjetima, zaista puno vam hvala
Sto neko rece "traziti utjehu na forumu", ma svjesna sam ja da utjeha nije na forumu, nego eto, koliko god ja prijatelja, prijateljica, drugova, drugarica imala uvijek imam osjecaj da nekoga "davim" sa svojim problemima, a kad neko ima problem i meni se obrati, saslusam ga, dam neki savjet (ako ga imam), dok kad sam ja u problemima, druge u njih ne zelim uvlaciti... to je uvijek tako bilo, mozda to i nije OK prema samoj sebi ali eto - tako je.

Sto se tice ovog sada bivseg momka, ne znam, opet kazem, mozda ce nekima zvucati glupo ali stvarno ga volim i kao sto je vec neko napisao "pojavit ce se kad se najmanje budes nadala" pojavio se - i drukciji je od ostalih... barem od ostalih sa kojima sam ja bila. Sa njim sam pricala na teme sa kojima bi vjerovatno dosta muskih samo sleglo ramenima ili se jednostavno pocela ismijavati.
U periodu dok smo bili skupa pokazivao je toliko razumijevanja, pruzao nekakvu paznju, da li je bila lazna ne znam... bio je romantican - i ja sam tu opet gresku napravila sto sam pala (a rekla sam prije mnogo vremena sama sebi da necu posustati) ali eto - pala sam, priznala mu da ga volim, oci u oci - na sto je on odgovorio "volim i ja tebe" - ja sva happy misleci da je to istina, krenem 200km/h i pocnem mu sastavljati pjesme, stihove, pisala sam mu pisma... ne mailove ili kojekakve http izjave, nego pisma svojerucno, na mirisljavim papirima i suhim laticama ruze (bio maj kad smo se prvi put poljubili) - on je li u tim momentima uzivao? - ne znam, mozda jeste, a mozda i nije... na kraju je ispalo kao da se samo "pretvarao" i drzao me SVO vrijeme u nekom kavezu premazanom jakom, jakom zabludom - jer mi je te noci, kad mi je bio rodjendan rekao da je sve to lijepo, zbunio se (inache nije bio bas veliki govornik u tim situacijama) i da me voli kao prijatelja... e sad, jeste to posteno od njega - sto je priznao, ali nije posteno sto me pola godine ubjedjivao u suprotno...
pricao je o nekakvim mastarijama, da smo jedno drugom podrska... da je tu za mene... da nece otici (kao sto to vecina mojih bivsih uradi bez da se ikada javi posle) i onda... u roku izgovaranja dvije recenice - sav taj mali svijet, ja i on, koji smo gradili, hajmo reci - skupa, srusi se kao kula od karata ... i jednostavno se okrene i ja ga posmatram kako iscezava u daljini, u svjetini... i onda nastupa period u kom ja sama sebe opet okrivljujem za postupke koje nisam uradila, rijeci koje nisam rekla ili napisala, stvari koje nisam ucinila, ali u svemu tome najgore je sjecanje - sjecanje kako je nekada bilo lijepo - makar to lijepo bilo i lazno... i onda se skupljaju knedle u grlu i najradije bi plakala - i evo tako vec traje mjesec dana, a ono sto me najvishe zabrinjava jeste chinjenica da kako vrijeme odmice, meni je sve gore, kako ga sanjam, jos mi je gore, a ponajgore mi je to sto on vjerovatno uziva sa nekim drugim sada - dok ja sama sebe svjesno, ili nesvjesno unistavam ... i znam da to nije fer prema samoj sebi - ali sta cu, iz ove koze u drugu ne mogu, a vrijeme isto vratiti ne mogu...

I da offtopic, sorry ako je tema vec bila otvorena, zaista jutros nisam mislila o tome da li postoji slicna, izvinite jos jednom

Ako ti je rek´o da te voli kao druga ne zovi, ne pitaj i ne trazi ga.

MmeDeLafayette wrote:Evo mene opet hvala svima na iskrenim savjetima, zaista puno vam hvala
Sto neko rece "traziti utjehu na forumu", ma svjesna sam ja da utjeha nije na forumu, nego eto, koliko god ja prijatelja, prijateljica, drugova, drugarica imala uvijek imam osjecaj da nekoga "davim" sa svojim problemima, a kad neko ima problem i meni se obrati, saslusam ga, dam neki savjet (ako ga imam), dok kad sam ja u problemima, druge u njih ne zelim uvlaciti... to je uvijek tako bilo, mozda to i nije OK prema samoj sebi ali eto - tako je.

Sto se tice ovog sada bivseg momka, ne znam, opet kazem, mozda ce nekima zvucati glupo ali stvarno ga volim i kao sto je vec neko napisao "pojavit ce se kad se najmanje budes nadala" pojavio se - i drukciji je od ostalih... barem od ostalih sa kojima sam ja bila. Sa njim sam pricala na teme sa kojima bi vjerovatno dosta muskih samo sleglo ramenima ili se jednostavno pocela ismijavati.
U periodu dok smo bili skupa pokazivao je toliko razumijevanja, pruzao nekakvu paznju, da li je bila lazna ne znam... bio je romantican - i ja sam tu opet gresku napravila sto sam pala (a rekla sam prije mnogo vremena sama sebi da necu posustati) ali eto - pala sam, priznala mu da ga volim, oci u oci - na sto je on odgovorio "volim i ja tebe" - ja sva happy misleci da je to istina, krenem 200km/h i pocnem mu sastavljati pjesme, stihove, pisala sam mu pisma... ne mailove ili kojekakve http izjave, nego pisma svojerucno, na mirisljavim papirima i suhim laticama ruze (bio maj kad smo se prvi put poljubili) - on je li u tim momentima uzivao? - ne znam, mozda jeste, a mozda i nije... na kraju je ispalo kao da se samo "pretvarao" i drzao me SVO vrijeme u nekom kavezu premazanom jakom, jakom zabludom - jer mi je te noci, kad mi je bio rodjendan rekao da je sve to lijepo, zbunio se (inache nije bio bas veliki govornik u tim situacijama) i da me voli kao prijatelja... e sad, jeste to posteno od njega - sto je priznao, ali nije posteno sto me pola godine ubjedjivao u suprotno...
pricao je o nekakvim mastarijama, da smo jedno drugom podrska... da je tu za mene... da nece otici (kao sto to vecina mojih bivsih uradi bez da se ikada javi posle) i onda... u roku izgovaranja dvije recenice - sav taj mali svijet, ja i on, koji smo gradili, hajmo reci - skupa, srusi se kao kula od karata ... i jednostavno se okrene i ja ga posmatram kako iscezava u daljini, u svjetini... i onda nastupa period u kom ja sama sebe opet okrivljujem za postupke koje nisam uradila, rijeci koje nisam rekla ili napisala, stvari koje nisam ucinila, ali u svemu tome najgore je sjecanje - sjecanje kako je nekada bilo lijepo - makar to lijepo bilo i lazno... i onda se skupljaju knedle u grlu i najradije bi plakala - i evo tako vec traje mjesec dana, a ono sto me najvishe zabrinjava jeste chinjenica da kako vrijeme odmice, meni je sve gore, kako ga sanjam, jos mi je gore, a ponajgore mi je to sto on vjerovatno uziva sa nekim drugim sada - dok ja sama sebe svjesno, ili nesvjesno unistavam ... i znam da to nije fer prema samoj sebi - ali sta cu, iz ove koze u drugu ne mogu, a vrijeme isto vratiti ne mogu...

I da offtopic, sorry ako je tema vec bila otvorena, zaista jutros nisam mislila o tome da li postoji slicna, izvinite jos jednom

zasto mislis da te zaista nije volio? zar ljubav ima jacinu ili mjerilo koliko neko nekoga voli? Ti i on, volite se na drugaciji nacin, to je to... nema nista drugo, Ti mozda vise osjecas prema njemu nego on prema tebi, ali nije to razlog da odmah kazes ne voli te ili pretvara se da te voli... A nadam se da se njegova ljubav vidjela u postupcima a ne na rijecima ... Sto e tice "zavlacenja" tih 6 mjeseci, tko zna... mozda covjek upoznao nekoga drugog, mozda mu zaista tvoji silni izljevi ljubavi smetaju jer niste ipak, na istom emotivnom nivou i osjeca se da ti ne moze uzvratiti mjerom koju ti zasluzujes, mozda je "djecacic" koji nema pojma sta zeli u zivotu, mozda je idiot ... Mislim, hladne glave promisli, provrti film, od ponasanja do najsitnijeg detalja, i vjeruj mi, dosta stvari se doci na svoje... Sto se tice sanjanja bivsih ljubavi, nista cudno, svima nam se desava, its state of mind ... A sada iz licnog iskustva, nema gore stvari nego kada se veza zavrsi na takav nacin... Emotivno smo se vezali za nekoga tko nam nije uzvratio istom mjerom i jednostavno se razvojimo.. Nema prevara, nema drugih zena/muskaraca, jednostavno cinjenica da nismo jedno za drugo, da ne ide zajedno i da ljubav koju osjecamo jedno prema drugom nije dovoljna... Sjedis kuci, vrtis film, postavljas milion pitanja i sl. Nema je na msnu, na fejsu, u gradu, ne vidis ne cujes, iako je vidis onaj ruzni osjecaj u stomaka, prereze te na pola... kao sto kazes, knedla u grlu... Nazaslost to je proces koji moras proci. Ali iako ga volis, on je taj koji ne zeli da bude "tvoj"... Po meni ti si ta, koja ga je trebal obrisati, iz svih mogucih kontakata, u gradu ako ga vidis, kulturno mahnuti glavom, sve ostalo izbjegavati po svaku cijenu... I nipokoju cijenu, u novu vezu dok se ne presaberes, ne u glavi, vec u srcu ... Eto dosta od mene