Forum Klix.ba

nasla sam interesantna tekst

U ovom članku, pokušat ćemo da razjasnimo mnoge predrasude koje su vezane za islam. Prije nego što direktno pogledamo listu tih predrasuda, važno je da se osvrnemo na glavne izvore islama.
Islam je naziv načina života kojeg naš Stvoritelj želi da pratimo. Mi izbjegavamo da koristimo riječ „religija“ zato što u mnogim neislamskim društvima postoji razdvajanje između religije i države. Ovo razdvajanje nije relevantno islamu. Naš Stvoritelj je obaviješten o svemu što radimo uključujući naše političke, socijalne, ekonomske i druge aspekte života. Prema tome, islam je cjelokupni način života.
Izvor islama je Allah, Stvoritelj svega nama poznatog i nepoznatog. On je Jedan i Jedini. Allah nas islamu uči kroz dva izvora: Kur'an i Sunnet. Kur'an i Sunnet su poslati nama, čovječanstvu, po Allahovom Poslaniku Muhammedu Ibn Abdullahu, da bi nam približili Allahov mir i dobročinstvo. Allahov Poslanik, a.s., nije bio ništa više i ništa manje, nego smrtni poslanik besmrtnog Stvaraoca. Kur'an je knjiga koja sadrži doslovnu riječ Allahovu. Allah ju je poslao Svom anđelu (Džibrilu-Gabrijelu), a od anđela došla je do Allahovog Poslanika koji ju je nama prenio. Kur'an obuhvata mnoštvo različitih tema, uključujući predstavljanje riječi Allahove, priče ranijih generacija, pravila koja su tražena od čovječanstva da ih se pridržavaju, informacije o onome šta će se dešavati u budućnosti. Kur'an tvrdi da se ne može podvrgnuti promjeni od strane nekog drugog, osim Allaha, i to je potvrđeno njegovom 1400- godišnjom historijom najranijeg i posljednjeg primjerka koji su identični.
Sunnet je termin koji se koristi za opis Poslanikovog, a.s., života. Poslanikov, a.s., život je primjer svim muslimanima. Štagod da je Poslanik, a.s., uradio, rekao ili šutnjom odobrio smatra se izvorom islama u istoj ravni koliko i Kur'an. Poslanikova, a.s., uloga nije prenaglašena: njegov život je diktiran onim što je Stvoritelj želio, a Poslanik, a.s., nije islamu ništa dodao niti oduzeo prema svom ličnom prohtjevu. Njegov život je bio takav da ga je njegova žena nazvala „Kur'anom koji zemljom hoda“. Kur'an i Sunnet su dva jedina sredstva pomoću kojih nas Allah direktno uči islamu. Ovo nas vodi sljedećem jednostavnom, ali važnom principu: ako neki čovjek ili žena unosi u vjeru ili ponašanje nešto što je suprotno Kur'anu ili Sunnetu, onda se to vjerovanje ili ponašanje ne može smatrati „islamskim“.
Ovo pravilo se odnosi na muslimane i nemuslimane. Prema tome, ne možemo poistovijetiti muslimane sa islamom. Islam je način života; muslimani su ljudi koji trebaju pratiti taj način života. Musliman može tvrditi da poštuje islam, ali može raditi pogrešno. U kontekstu predrasuda možemo preformulisati gornji princip na malo drugačiji način: neke predrasude o islamu uslovljene su pogrešnim vjerovanjima i aktivnostima muslimana a druge značajnim nedostatkom razumijevanja ili stereotipiranja islama od strane nemuslimana. U daljem tekstu navešćemo nekoliko predrasuda . Umjesto jednostavnog navođenja predrasude mi smo, također, naveli i neke razloge zbog kojih su ih ljudi usvojili. Zato, svako navođenje predrasude je u sljedećoj formi:

zato što:




Poslije svakog navođenja predrasude i njenih mogućih razloga, mi jasno pokazujemo zašto je ta predrasuda pogrešna, navodeći jednu ili više mogućnosti:

1. razlog je pogrešan
2. razlog logički ne vodi predrasudi
3. glavni dio informacije je ignorisan

Naši odgovori na predrasude su uzeti iz Kur'ana i Sunneta a svi drugi pristupi su nedovoljni: islam je način života koji je čvrsto baziran na školskom pristupu, a taj pristup je baziran na znanju.

1. predrasuda

Islam je „religija mira“ zato što:
 Arapska riječ el-islam potiče iz arapske riječi es-selam što znači mir
Možda izgleda čudno smatrati ovo kao predrasudom, ali korijen riječi islam je riječ es-silm što znači pokornost, ili predanost. Mi to shvatamo kao pokornost Allahu. Uprkos mnogim plemenitim namjerama koje su uslovile mnoge muslimane da tvrde da islam potiče iz riječi mir, moramo kazati da to nije tačno. Allah u Kur'anu kaže: „Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo (mi smo muslimani)" (El-Bekare: 136).
Drugi korijen islama može biti riječ es-selam (mir). Međutim tekst iz Kur'ana pojašnjava da je Allah jasno htio da smisao ovog života bude pokornost Njemu. Ovo podrazumijeva pokoravanje Njemu u svakom vremenu i mjestu; u vrijeme mira, rata, lahkoća ili poteškoća.


2. predrasuda

U islamu, negiranje ljudskih prava je u redu, zato što:

 Islam se ptorivi čistoj demokratiji
 Islam toleriše ropstvo

Ova predrasuda ne opravdava navedene razloge jer oni ignorišu veliki broj bitnih informacija.
Kao što je ranije rečeno, islam je cjelokupni način života. Prema tome nije iznenađujuće da se Stvoritelj brine o metodi koju biramo za upravljanje samima sobom. Značajno pravilo kojeg se islamaska država mora pridržavati je navedeno u Kur'anu:
„O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše“ (En-Nisa: 59).
Iz ovoga je jasno da državna obaveza pokornosti Stvoritelju je podjednako važna kao i individualna. Prema tome, islamska država mora usvojiti zakon iz Kur'ana ili Sunneta. Ovaj princip isključuje određene opcije islamske države u političkim i ekonomskim sistemima, kao što je čista demokratija, neograničeni kapitalizam, komunizam, socijalizam, itd. Na primjer, čista demokratija smješta ljude izvan Kur'ana i Sunneta, što predstavlja nepokornost Stvoritelju. Međutim, najbolja alternativa čistoj demokratiji je demokratija koja sprovodi i implementira šerijat (islamski zakon). Allah, također, u Kur'anu navodi:
„Sve što vam je dato - samo je uživanje u životu na ovom svijetu, a ono što je u Allaha - bolje je i trajnije za one koji vjeruju i u Gospodara svoga se uzdaju; za one koji se klone velikih grijeha i razvrata i koji, kad ih ko rasrdi, opraštaju; za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i koji molitvu obavljaju, i koji se o poslovima svojim dogovaraju, a dio od onoga čime smo ih opskrbili udjeljuju“ (Eš-Šura: 36-38).
Allah nam ovim poručuje da sprovodimo svoje radnje savjetujući jedni druge i konsultujući se međusobno. Ovo je metodologija islamske države; konsultovanje jednih sa drugima i držanje Kur'ana i Sunneta kao nečeg najbitnijeg. Svaki zakon koji se suprotstavlja Kur'anu i Sunnetu je bespravan. Ovaj veliki princip konsultacije je sigurno dovoljan da obuhvati formu upravljanja u kojoj se svi mogu čuti i u kojoj se to ohrabruje. Ustvari, važno je kazati da su rane islamske države bile u ovakvoj formi. Beznačajne vlade mnogih „muslimanskih država“ danas ne primjenjuju ovaj princip i čine mnoge zločine protiv ljudi.
Što se roptsva tiče, islam ima jedinstven stav među „religijama“ u svojoj iskrenoj namjeri da mirno ukloni taj princip. Prije pojave islama, ropstvo je bilo uveliko rasprostranjeno po čitavom svijetu. Poslanik islama nas je naučio da je oslobađanje roba dobar čin kod Allaha. U hadiskim zbirkama posebno u Sahihu-l-Buhari nalazimo:
„Ebu Hurejre pripovijeda: „Poslanik, a.s., je rekao: „Ko bude oslobodio roba muslimana, Allah će osloboditi sve njegove dijelove tijela od Vatre kao što je on oslobodio sve djelove tijela roba svoga.“ Said ibn Mardžana kaže da, kada je ovaj hadis izrečen Aliji ibn el-Husejinu, da je on nakon toga oslobodio svog roba. Abdullah ibn Džafer mu je za njega nudio deset hiljada dirhema ili jednu hiljadu dinara“ [3:46:693].
Također, u Muvetti Imama Malika nalazimo: „Aiša, majka vjernika pripovijeda: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio upitan: „Kojeg roba je najbolje osloboditi? On, s.a.v.s., je odgovorio: „Najskupljeg i najvrjednijeg svom vlasniku“ [3:46:704].
Tretiranje ropstva u islamu je drugačije od neislamskog. U Sunenu Ebu Davuda se navodi:
„Ebu Hurejre pripovijeda: „Poslanik, a.s., je rekao: „Niko od vas ne smije kazati robu: „Moj robe“ (abdi) niti „Moja robinjo“ (amati), a rob ne smije kazati: „Moj gospodaru (gospodarice)“ (rabbi ili rabbati). Vlasnik roba treba kazati: „Moj mladiću“ (fetaja) ili „Moja djevojko“ (fetati), a rob treba kazati „Moj gazda (sejjidi) ili „Moja gazdarice (sejjideti) jer ste svi vi (Allahovi) robovi a Gospodar je Allah, Uzvišeni“ [41:4957].
U Sahihu-l-Buhari nalazimo: „El-Me'rur bin Suvejd pripovijeda:
„Vidio sam Ebu Zerra el-Gifarija kako nosi ogrtač, i njegov rob je, također, nosio ogrtač. Mi smo ga upitali u vezi toga (kako da i jedan i drugi nose iste ogrtače?). On je odgovorio: „Jednom sam izgrdio jednog čovjeka a on se na to požalio Poslaniku. Poslanik me upitao: „Jesi li ga izgrdio vrijeđajući njegovu majku?! On je dodao: „Vaši robovi su vaša braća u vjeri nad kojima vam je Allah dao vlast. Zato, ako neko ima svoga brata u vjeri pod vlašću svojom, neka ga onda hrani od onog što sam jede i neka ga oblači sličnom odjećom kojom sebe oblači. Ne smijete ih opterećivati onim što ne mogu podnijeti, a ako im nešto teško zadate, onda im u tome pomozite“ [3:46:721].
Kao rezultat učenja islama ropstvo je, mirno i bez prolijevanja krvi, skoro potpuno iskorijenjeno sa mnogih prostora muslimanskog svijeta.


3. predrasuda

U islamu su žene podređene muškarcima zato što:

 Muškarac se može oženiti sa četiri žene, a žena se može udati samo za jednog muškarca
 Muškarčev dio nasljedstva je veći nego ženin
 Muškarac može oženiti nemuslimanku, a žena se ne može udati za nemuslimana
 Žene moraju biti pokrivene

Ova naširoko rasprostranjena predrasuda ne opravdava date razloge. Prvi i najbitniji prigovor na ovo pitanje „jesu li muškarci i žene jednaki“? je taj što je ono loše formulisano. To je pitanje na koje se ne može tako jednostavno odgovoriti. Problem kojeg ljudi posebno ignorišu je taj što ta „jednakost“ nije definisana. Ovo je veoma opasna stavka: jednakost mora biti spomenuta uvažavajući neke mjerljive osobine. Na primjer, žene su prosječno superiorne u odnosu na muškarce, ako pitamo ko je niži po visini? (Rast i razvoj, Enciklopedija Britannica, 1992). Žene su također, u prosjeku superiornije od muškaraca ako pitamo kome su djeca više naklonjena, majkama ili očevima? Žene su isto u prosjeku sureriornije od muškaraca ako pitamo ko ima tendenciju da se više podržava? S druge strane, muškarci su u prosjeku superiorniji od žena ako pitamo ko je viši po visini, itd. Svako pitanje se može preokrenuti, a što je još važnije, ove osobine su beznačajne.
Koja je onda značajna osobina oko koje se raspravljamo u terminima o jednakosti spolova? S tačke gledišta Kur'ana i Sunneta očigledno važna osobina je, ko je draži Allahu, muškarci ili žene? Ovo pitanje je posebno obrađeno u Kur'anu:
„A onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je - ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda“ (En-Nisa: 124);
„Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslušnim muškarcima i poslušnim ženama, i iskrenim muškarcima i iskrenim ženama, i strpljivim muškarcima i strpljivim ženama, i poniznim muškarcima i poniznim ženama, i muškarcima koji dijele zekat i ženama koje dijele zekat i muškarcima koji poste i ženama koje poste, i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio“ (El-Ahzab: 35).
Kur'an i Sunnet svaki put ponavljaju da Allah favorizuje neku osobu na osnovu njene lične svijesti i trezvenosti, strahopoštovanja, ljubavi i vjere u Allaha. Svi drugi kriteriji su isključeni: spol, etnička grupa, država, porijeklo, itd.
Znajući da Allah ne favorizuje jedan spol nad drugim, ne možemo primijetiti razlike među spolovima u islamu. Prvo, muškarci i žene nisu isti, kao što znamo. Stvoritelj u Kur'anu kaže:
„Poslije ona, kada je rodi, reče: "Gospodaru moj, rodila sam žensko"- a Allah dobro zna šta je rodila - "a žensko nije kao muško; nadjela sam joj ime Merjema, i ja nju i porod njezin stavljam pod Tvoje okrilje od prokletog šejtana“ (Alu Imran: 36).
Muškarci i žene su različiti po načinu mišljenja i svojim odgovornostima i obavezama u islamu. Međutim, vezani su obavezama jedni prema drugima, naročito u sljedećoj veoma važnoj obavezi koja se mora spomenuti u svakoj diskusiji koja se tiče muškaraca i žena:
„Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna“ (En-Nur: 32).
U ovom ajetu, Stvoritelj naglašava da muslimani treba da teže braku: samačko stanje se ne podržava. Imajući ovo na umu, možemo razumijeti da su gore četiri spomenuta razloga pogrešna.
Muškarci i žene se razlikuju po obavezama u porodici. Oboje ih moraju izvršavati. Žene nisu obavezne da rade, dok muškarci to jesu. Muškarac mora obezbijediti potrebne uslove za život članova svoje porodice. Žena ne mora trošiti novac za to, iako će biti nagrađena ako to uradi. Allah u Kur'anu kaže:
„Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! - Allah je, zaista, uzvišen i velik!“ (En-Nisa: 34).
U Buharijinoj zbirci čitamo sljedeće:
„Pripovijeda Amr ibn el-Haris: „Abdullahova žena Zejneb kaže: „Bila sam u džamiji kada je Poslanik, a.s., rekao: „O žene! Dajite milostinju čak i od svoga nakita.“ Zejneb je izdržavala Abdullaha i onu siročad koja su bila pod njenom zaštitom. Jednom je Abdullahu rekla: „Hoćeš li upitati Allahovog Poslanika da li će mi biti dovoljno da dam dio zekata tebi i siročadima koja su pod mojom zaštitom?“ On je odgovorio: „Hoćeš li ga ti upitati?“ (Dodala je Zejneb): „Ja sam otišla Poslaniku, a.s., i vidjela jednu ženu Ensarijku kako stoji ispred vrata Poslanika koja je imala isti problem kao ja. Bilal je prošao pored nas i mi smo ga zamolile: „Upitaj Poslanika, a.s., da li mi je dozvoljeno da dam zekat na svoga muža i siročad koja su pod mojom zaštitom? I još smo zamolile Bilala da ne obaviještava Poslanika, a.s., o nama. Bilal je otišao unutra i pitao Poslanika, a.s., izlažući mu naš problem. Poslanik, a.s., je upitao: „Ko su te dvije?“ Bilal reče da je to bila Zejneb. Poslanik, a.s., reče: „Koja Zejneb?“ Bilal odgovori: „Žena Abdullaha (Ibn Mes'uda).“ Poslanik, a.s., reče: „Da (dozvoljeno joj je) i ona će dobiti duplu nagradu (za to): jednu zato što pomaže rodbinu, a drugu zato što daje zekat“ [2:24:545].
S obzirom da su muževi dužni da izdržavaju svoje žene i da je brak veoma preporučen cilj islama, lahko je vidjeti zašto je dio ženinog nasljedstva kao polovina nasljedstva muškarca. Također zapažamo da su muškarci dužni da obezbijede ženi prigodan miraz (u braku). Ustvari, pogodnije je o ovome govoriti koristeći termine muževi i žene nego muškarci i žene. Allah u Kur'anu kaže:
„I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte“ (En-Nisa: 4); „One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu - samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. - A Allah je silan i mudar“ (El-Bekare: 228).
Ovim je Stvoritelj naveo da Mu žene nisu draže od muškaraca, ili obrnuto. To je prosto način dijeljenja odgovornosti u domaćinstvu kod dvoje odraslih: neko mora donijeti konačnu odluku po pitanju dnevnih obaveza. Tako će se pokazati dalje u odjeljku o različitim predrasudama u kojima se kaže da konačnu odluku treba ostaviti mužu, da se odluke najbolje donose zajedničkom konsultacijom.
Iako je muškarcima dozvoljeno da ožene četiri žene, njima je, također, naređeno da steknu preduslove da budu sposobni da ih finansijski izdržavaju. Oni se, također, moraju odnositi pravedno i jednako prema svakoj supruzi, uz poštovanje bračnih (seksualnih) i ekonomskih obaveza.
Allah u Kur'anu kaže: „Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili - eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati“ (En-Nisa: 3).
Štaviše, ženama je dozvoljeno da odbiju bilo koji bračni prijedlog od strane svojih prosaca, za koji osjeća da se ne može pridržavati pravila Kur'ana i Sunneta. Ona može odbiti prijedlog u kome se, pored nje, toleriše vjenčanje druge žene. Iako je beznačajno za islam, vrijedno je zapaziti da Judaizam i hrišćanstvo dozvoljavaju poligamiju. To nije toliko strano nemuslimanima kao što se često tvrdi.
Konačno, pokrivanje žena je također nelogična premisa na osnovu koje bi se tvrdilo da su žene podređene muškarcima. Prikladnije je optužiti društvo da vrši eksploataciju žena ako radije toleriše pornografiju od nametanja pokrivanja žena. Imajući u vidu da Allah nije ni muško ni žensko, da ne favorizuje stvorenja prema njihovom spolu, da brine o svima nama (muškarcima i ženama), te da je seksualni nagon kod muškaraca jači od onog kod žena... S obzirom na sve to, nelogično je negativno shvatiti sljedeće naredbe u Kur'anu:
„O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je“ (El-Ahzab: 59);
„Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite“ (En-Nur: 30-31).
O ovoj predrasudi bi se moglo još pisati. Većina toga će pokazati kako sadašnje navike i običaji ljudi u mnogim muslimanskim zemljama idu protiv onoga što je Kur'an i Sunnet naredio. Tako u nekim islamskim zemljama žene se tretiraju kao nečije vlasništvo, nisu obrazovane i nije im dozvoljeno da imaju ekonomska prava, a sve to je neislamski. Što se tiče ovoga, savjetujemo svakom da prvo pročita Kur'an i Sunnet prije nego što optuži islam. Uvijek se sjetite da je islam cjelokupni način života i da su muslimani ljudi koji tvrde da prate taj način života. A znamo da musliman može tvrditi da poštuje islam, ali da pored toga radi pogrešno.

4. predrasuda

Islam je pogodan samo za Arape zato što:

 Većina muslimana su Arapi
 Kur'an je na arapskom jeziku

Prvi razlog za ovu predrasudu je daleko od istine. U muslimanskom svijetu koji broji 1.5 milijardi sljedbenika samo su 18% Arapi. Najmnogoljudnija muslimanska država u svijetu je Indonezija. Druga po redu je Bangladeš. Nijedna od ovih država nije arapska.
Islam je najbrže rastuća religija na svijetu (Enciplopedija Britannica). On ima pristalica na svim naseljenim kontinentima i pristupačna je Arapima i nearapima. U Sjedinjenim Državama se očekuje da će muslimani postati najveća religiozna manjina krajem ovog vijeka, nadmašivši Jevreje.
Univerzalni poziv islama Arapima i nearapima egzistira uprkos tome što je Kur'an na arapskom. Allah u Kur'anu kaže da je ovaj način života, zvani islam, za sve ljude:
„A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali“ (El-Enbija: 107).
Štaviše, da bi im sudio, Stvoritelj ne uzima u obzir boju niti maternji jezik kojim ljudi govore, bili oni Arapi ili ne. Umjeto toga kriterijum je nivo njihove svijesti o Allahu:
„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa“ (El-Hudžurat: 13).
Razlog da arapski jezik bude jezik Kur'ana je vrlo prosto objašnjen:
„A da Kur’an objavljujemo na tuđem jeziku, oni bi, sigurno, rekli: "Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje je Arap?" - Reci: "On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji neće da vjeruju - i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju” (Fussilet: 44).
Međutim, bitno je, također, da se naglasi da je Kur'an u svojoj formi na arapskom jeziku doslovna riječ Božija – a svaki prijevod je nazvan prijevod značenja Kur'ana jer svaki prevodilac uključuje svoja vlastita shvatanja Teksta.


5. predrasuda

Islam odbacuje Isusa zato što:

 Isus se ne smatra „Božijim sinom“

Kur'an i Sunnet nas, bez ikakve sumnje, uče da islam smatra iskaz o trojstvu velikom neistinom. Kur'an kaže:
„Oni govore: "Milostivi je uzeo dijete!" - Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Milostivom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Milostivi ima dijete - ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Milostivog tražiti utočište!“ (Merjem: 88-93).
Međutim, predrasuda da je Isus odbačen ne proizilazi iz gore navedenog razloga. Preciznije je reći da je poistovjećivanje Isusa sa „Božijim sinom“ odbačeno. Kao što je Muhammedu, s.a.v.s., data čast i Isusu je data ista čast kao i ostalim poslanicima. U Kur'anu se navodi:
„Recite: "Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo“ (El-Bekare: 136).

Kad pocinje drugo poluvrijeme

drugi dio

http://www.monteislam.com/index.php?akc ... ain_id=135

Islam između istine i optužbe – Prof. dr. Hamid Tahir (pdf)

http://bosnamuslimmedia.com/2008/11/07/ ... tahir-pdf/

@di wrote:
Obratite kad onaj cigan Ceric govori

Takav jezik ne možeš koristiti na ovom forumu ,kao ni ona dva epiteta(da neko priča "gluposti" ako piše tekst bez uvreda) ili onaj epitet za Isusa.
Drugi put slijedi ban.

@di wrote:1. Predrasuda

Nijedna religija na svijetu nije religija mira, pa da se i ta religija zvala MIR (na bilo kojem jeziku) ona bi izzazvala krvoproljice!!! Nije zbog religije same, nego zbog LJUDI!

Tačno, to ti je prva predrasuda krvoproljevna, dodao bih

E ovako:

Predrasuda1 - Nemam nikakav komentar ni misljenje.

Predrasuda2 - Prema objasnjenju i citatima koje je navela @ljubav_aha se moze zakljuciti kako islam trazi da robovi dobiju odredjena prava i objasnjava se nacin na koji se oni tretiraju, ali nigdje nije receno da se ne smiju uzimati robovi. To je naravno odredjeni napredak u odnosu na vrijeme prije nastanka islama, ali iz ugla danasnjeg vremena nije ni blizu napretka. I ako se robovima daju preva, svejedno se daje mogucnost uzimanja robova, a po mom misljenju je to krsenje ljudskih prava.

Ili neko mozda misli da robovlasnicki sistem nije krsenje ljudskih prava u slucaju da oni koji drze robove slijede odredjena pravila?


Predrasuda3 - O ovome je bila tema i mislim da sam na njoj iznio dovoljno citata na osnovu kojih je lako zakljuciti da je dozvoljeno udaranje zena, da muskarci imaju puno vise prava i obaveza koje im daju osjecaj superiornosti, da se zene smatraju nerazumnima i najcescim stanovnicima pakla, da zene mogu biti vlasnistvo muskarca i mnoge druge stvari.

Sva objasnjenja o razlikama ne piju vode jer su razlike evidentne, ali u navedenim citatima se ne govori samo o razlikama nego o posjedovanju, poslusnosti, o nerazumnosti, a jedina uloga koja se pripisuje zenama je uloga majke i supruge, cime se totalno negira identitet zene i njene druge sposobnosti i sve se svodi na objekat za radjanje djece.

Predrasuda 4 - Ovdje bih se zadrzao na argumentu da je kur'an na arapskom jeziku, ali i dao jos neke.
Sto se tic arapskog jezika, stalno se napominje da se smisao i znacenje mijenja svakim prevodom. Samim tim, da bi neko u potpunosti mogao razumjet to mora znati arapski. Znaci, u potpunosti je prilagodjen jednom narodu.
Dalje, vec sam i o tome govorio, svaka religija, pa tako i islam, je jako povezana sa kulturom i vremenom u kojoj je nastala. Vecina propisa ima smisla samo ako se uzme u obzir vrijeme i kultura iz tog vremena (to su i mnogi vjernici uzimali kao argument, da moramo razumjeti vrijeme i kulturu da bismo razumjeli kur'an). Mnogi od tih propisa imaju jako prakticnu primjenu, ali SAMO ako se povez sa kulturom ili vremenom, ili sa oboje. rimjer za to je upravo pomenuti odnos prema zenama (napredak u odnosu na to vrijeme i kulturu, ali u danasnjem vremenu predstavlja apsolutno negiranje zenskih prava i zena kao licnosti), zabrana svinjetine (opasna u toj klimi i u to vrijeme, danas kad postoje frizideri vise nije nista opasnija od nekih drugih vrsta mesa), odnos prema vodi koji je specifican upravo za predjele u kojima je evidentan nedostatak vode, kao i jos mnoge druge stvari...

Predrasuda 5 - ni na ovo nemam nikakav komentar.

Ateisti ionako zive u zabludi i predrasudi sami po sebi, pa nema potrebe da se bave predrasudama u Islamu ...

Nema drugih životnih problema nego na internet forumu raspredati o predrasudama u Islamu i u ove ramazanske dane zlonamjernima se postavljati na penal da te sto bolje mogu napucati.
Besposličarski mentalitet postavljanja tema na forume sa jednim ciljem da se pobudi što veće prupucavanje i pljuvanje nevodeći baš interesa o ljudima koji žive taj vjernički život i koji vjeru doživljavaju kao svoju privatnu stvar.
Sad me baš interesuje o kakvim vi predrasudama pišete, kakvu toplu vodu izmišljate?????
Kopirajus se neprovjereni tekstovi i razmišllanja možda i zlonamjernih anonimaca o čemu???
"o predrasudama u Islamu"
Izgleda da svako pokušava pod plaštom internetske anonimnosti palamudi i pravi se pametan a u suštini je isfrustrirani lik koji u stvari i nevjeruje u ono o čemu piše.

Komentar na naslov teme: mislim da bi bilo bolje da piše Deset predrasuda o islamu (a ne u islamu, jer je odmah drugo značenje).
Ovakvih tema je previše. Koliko god stranica da napišemo, neki ljudi su, pored svih čula, jednostavno i gluhi i nijemi i slijepi...

Ateista wrote:Predrasuda3 - O ovome je bila tema i mislim da sam na njoj iznio dovoljno citata na osnovu kojih je lako zakljuciti da je dozvoljeno udaranje zena, da muskarci imaju puno vise prava i obaveza koje im daju osjecaj superiornosti, da se zene smatraju nerazumnima i najcescim stanovnicima pakla, da zene mogu biti vlasnistvo muskarca i mnoge druge stvari.

Sva objasnjenja o razlikama ne piju vode jer su razlike evidentne, ali u navedenim citatima se ne govori samo o razlikama nego o posjedovanju, poslusnosti, o nerazumnosti, a jedina uloga koja se pripisuje zenama je uloga majke i supruge, cime se totalno negira identitet zene i njene druge sposobnosti i sve se svodi na objekat za radjanje djece.

mislio sam da sam ti i za udaranje objasnio i sve tvoje navedane citate .
Kad kažeš objekat za rađanje djece naj radije bi ti puko šamar islam fino kaže 3 puta majka jednom otac.Iz ovog bi neko mogao zaključit šta islam kaže o ženama i koliko poštovanje zaslužuje taj "objekat za radjanje djece" toliko poštovanje da kad bi se čitav zapad sastavio sa svim sbojim "liberalizmom" ne bi mogao toliko poštovanje koliko islam zahtjeva.

mare 28 wrote:Komentar na naslov teme: mislim da bi bilo bolje da piše Deset predrasuda o islamu (a ne u islamu, jer je odmah drugo značenje).
Ovakvih tema je previše. Koliko god stranica da napišemo, neki ljudi su, pored svih čula, jednostavno i gluhi i nijemi i slijepi...

koje tacno znacenje

predrasude jesu nastale prvo u razlicitm grupama ciji su pripadnici iste religije,ali ne i istih razmisljanja,otuda upravo i imamo problema sa razumjevanjem Kura'na,Islam i udaljavanje od jednostavne sustine

Ateista wrote: E ovako:

Predrasuda 4 - ...Ovdje bih se zadrzao na argumentu da je kur'an na arapskom jeziku, ali i dao jos neke.
Sto se tic arapskog jezika, stalno se napominje da se smisao i znacenje mijenja svakim prevodom. Samim tim, da bi neko u potpunosti mogao razumjet to mora znati arapski. Znaci, u potpunosti je prilagodjen jednom narodu...

smisao je mijenja ,a to je upravo fazon,razumijevanje Kur'an

prevodi ostalih svetih knjiga su radjeni sa jednim ciljem,prosirenje religije,tacnije receno,siroke narodne mase su lakse i brze prihvatale religiju,ali danas je Islam i dalje na ljestivici vodecih svjetskih religija,a sto se tice prevoda kur'an,potrebno je takodjer znanje jezika,jer se i jezik mijenjao kroz istorije i kulturu drustava istog govornog podrucja , a prenosenje informacija sa koljena na koljeno je takodjer najosjetljivija karika u lancu proslijedjivanja informacija

ljubav_aha wrote:Sunnet je termin koji se koristi za opis Poslanikovog, a.s., života. Poslanikov, a.s., život je primjer svim muslimanima. Štagod da je Poslanik, a.s., uradio, rekao ili šutnjom odobrio smatra se izvorom islama u istoj ravni koliko i Kur'an.

a ovo je dio teksta sa kojim se apsolutno ne slazem

ljubav_aha wrote:

ljubav_aha wrote:Sunnet je termin koji se koristi za opis Poslanikovog, a.s., života. Poslanikov, a.s., život je primjer svim muslimanima. Štagod da je Poslanik, a.s., uradio, rekao ili šutnjom odobrio smatra se izvorom islama u istoj ravni koliko i Kur'an.

a ovo je dio teksta sa kojim se apsolutno ne slazem

a što?

kesir, Kur'an je Bozija rijec,savjet,a zivot Muhamed a.s.a. je ipak bio njegov zivot,smijesno je kopirati bukvalno sto i kako je radio,jer je puno savjeta doneseno pod tadasnjim uslovima zivljenja,kulture i slicno

a zar nije aiša rekla(hadis je sahih) da je poslanik bio kuran koji hoda.nemoj vjerovat sve što kažu o njemu kao i hadise koje citiraju van konteksta ili samo dijelove hadisa i da tako hadis gubi na značenju kao što je to ateista učinio na temi žena u islamu pa sam mu ja postavio link za potpun hadis ili za ono o robovlasništvu kad sam mu citiraotefsir.Ne kažem da su hadisi isto vrijedni kako kuran (jer hadisi mogu biti lažni) ali su ipak veoma važni.

http://www.youtube.com/watch?v=JMFpXDWYSYE odg. na predrasude

ljubav_aha wrote:

ljubav_aha wrote:Sunnet je termin koji se koristi za opis Poslanikovog, a.s., života. Poslanikov, a.s., život je primjer svim muslimanima. Štagod da je Poslanik, a.s., uradio, rekao ili šutnjom odobrio smatra se izvorom islama u istoj ravni koliko i Kur'an.

a ovo je dio teksta sa kojim se apsolutno ne slazem

selam alejkum

Ehh...jos da ti imas pravo da se oko tih, fundamentalnih pitanja slazes i ne slazes, bilo bi super...odnosno nebi.

Abdullah ibn Amr r.a. kaze:"Cuo sam Vjerovjesnika s.a.v.s. kada je rekao:"Zaista, Allah nece odjednom(naglo) oduzeti znanje nakon sto vam ga je dao, nego ce ga oduzimati smrcu ucenjaka s njihovim znanjem, tako da ce ostati ljudi neznalice.Od njih ce biti trazene fetve-sudovi, pa ce ih davati po svom misljenju.Tako ce druge odvoditi u zabludu, a i sami ce biti u zabludi.""


Važna karakteristika i posebnost ove skupine je i autentičnost izvora iz kojih crpe šerijatsko vjersko znanje. Zbog toga, prilikom istraživanja bilo kojeg vjerskog pitanja, prvo se vraćaju Kur'anu, vjerodostojnom sunnetu i idžmau ( kocenzusu ) islamskih učenjaka, nastojeći razumjeti ova pomenuta tri izvora, onako kako su ih razumjele prve generacije muslimana od ashaba, tabi'ina i ostalih ispravnih prethodnika ovoga ummeta jer su oni sigurno najbolje razumjeli objavu.

KUR'AN I SUNNET:
Što se tiče Kur'ana, kao originalne Božje objave, teško je pobrojati ajete u kojima se nareðuje slijeđenje onoga što je Allah objavio :
''Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika . A kako malo pouku primate.'' (El-A'raf, 3).

''Kada im se kaže :Prihvatite ono što Allah objavljuje, i Poslanika, -vidiš licemjere kako se od tebe sasvim okreću. '' (En-Nisa, 61).

Ovaj ajet jasno upućuje, da onaj ko se pozove da radi po Kur'anu i sunnetu pa to odbije, spada u licemjere, jer se gleda na općenitost teksta a ne na posebnost povoda objave ajeta. (Edvaul-Bejan, 86).
Samom Poslaniku s.a.v.s. je bilo nareðeno da slijedi Allahovu objavu :
''… Reci: Nezamislivo je da ga ja sam od sebe mijenjam, ja samo slijedim ono što mi se objavljuje, ja se bojim, ako budem neposlušan svome Gospodaru, patnje na Velikom danu.'' (Junus, 15).

''Reci: Ja vam ne kažem: U mene su Allahove riznice, niti: Meni je poznat nevidljivi svijet, niti vam kažem: ja sam melek. Ja samo slijedim ono što mi se objavljuje…'' (El-En'am,50).

''Reci: Ja nisam prvi poslanik i ne znam šta će biti sa mnom ili s vama, ja slijedim samo ono što mi se objavljuje i samo sam dužan da otvoreno opominjem'' (El-Ahkaf, .

Iz ovih i sličnih ajeta vidimo da j Poslanik s.a.v.s. slijedio Allahovu objavu i u tome je sigurno bio najdosljedniji, pa je zbog toga slijeðenje Poslanika ujedno i slijeðenje onoga što je Allah objavio. To nam potvrðuje i Kur'an:
''Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu…'' (En-Nisa, 80).
''Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti, a Allah prašta i samilostan je.'' (Ali Imran, 31).

Zbog toga, islamski učenjaci se slažu da je i Poslanikov sunnet jedan vid objave od Uzvišenog Allaha jer on sigurno nije govorio po svome nahoðenju od onoga trenutka kada ga je Allah odabrao za Svoga Poslanika. Kaže Uzvišeni Allah u prijevodu značenja :
'' On ne govori po hiru svome – to je samo objava koja mu se obznanjuje.''
(En-Nedžm, 3 – 4).

Mufesiri u komentaru ajeta :
''Allah je vjernike Svojom milošću obasuo kada im je jednog izmeðu njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi. '' (Ali-Imran, 164 ), kažu da se ''mudrost'' koja se spominje u ajetu odnosi na sunnet, odnosno cjelokupnu poslanikovu praksu kojom je ljudima pojašnjavao Kur'an. (Tefsir Ibn Kesir,1 / 175 i 1 / 401; Tefsir od Kurtubija, 2 / 137; Er-risale str. 78 , od Imama Šafije).
Da je i sunnet vrsta objave i da ograničavanje samo na Kur'an u vjerskim propisima nije dovoljno bez vraćanja na Poslanikovu praksu upućuje i slijedeći hadis : Od Mikdama b. Ma'di Keriba se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao :
''Data mi je knjiga i ono što joj je slično, dat mi je Kur'an i ono poput njega .Blizu je vrijeme kada će čovjek koji je dobro napunio svoj stomak, zavaljen u svoju udobnu stolicu reći: Evo vam Kur'an pa šta u njemu naðete od halala to smatrajte dozvoljenim, a šta u njemu naðete od harama to smatrajte zabranjenim, uistinu vam se zabranjuje meso domaćih magaraca i meso životinja koje imaju očnjake…'' .
(Ahmed, 13 / 291; Ebu Davud , br.4604; Tirmizi, br.2664; Ibn Madže, br.12 ; Mervezi u Es-sunne, br.257; Adžuri u Eš-šeria, br.97, i drugi. Vidjeti: Sahihul-džamia, br.2634);

Abdullah b. Mes'ud je jedne prilike prokleo one žene koje se tetoviraju i one koje čupaju obrve i one koje prave razmak meðu zubima kako bi se na taj način uljepšale mijenjajući Allahovo stvaranje, pa je jedna žena sa nadimkom Ummu Ja'kub čuvši to upitala:
''A otkud to ? ''Abdullah joj odgovori : ''Kako da ne proklinjem onoga koga je Poslanik prokleo a i takav je proklet u Allahovoj knjizi?'' Žena reče :''Tako mi Allaha pročitala sam sve što je izmeðu korica (znači čitav Kur'an), i nisam to našla.''
Abdullah joj reče :''Da si čitala sigurno bi našla.'', pa je proučio slijedeći ajet :''Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani toga se proðite…'' .
( El-Hašr, 7; Hadis bilježi Buhari,br. 5939 ).
Kaže Hassan b. Atijje r.h. (poznati tabi'in, pouzdan prenosilac. Umro oko120 h. Godine.
Vidjeti: Mizanul-I'tidal,1/479) :
''Džibril a.s. je Poslaniku s.a.v.s. dostavljao sunnet kao što mu je dostavljao Kur'an i poučavao ga je sunnetu kao što ga je poučavao Kur'anu.'' (Predaju bilježi Mervezi u Es-sunne, br.104, Ibn Abdul Berr u Džamiu Bejanil-Ilmi 2/192, El-lalikaiu Šerh Usuli I'tikad, br.99, Ibn Betta u El-Ibane, br77.Ibn Hadžer kaže da je ova predaja vjerodostojna. Vidjeti : Fethul-Bari, 13/305).
Radi ovih i sličnih Kur'ansko hadiskih tekstova, pripadnici ehli sunneta vel džem'ata ova dva neprikosnovena izvora uvijek stavljaju na prvo mjesto i uzimaju ih za sudce u svojim sporovima :
''I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima meðusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.'' (En-Nisa, 65 ) ;
''O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i onaj svijet…'' . (En-Nisa, 59).
Obraćanje Allahu je vraćanje Njegovoj knjizi, a obraćanje Poslaniku nakon njegove smrti, je vraćanje na njegov sunnet. (Vidjeti Essunne od Mervezija, br.2, El-ibane od Ibn Betta, br.74, i Er-risale od imama Šafije str.79-80).
Kao što je ashabima bilo nareðeno da se pokoravaju Poslaniku s.a.v.s. za vrijeme njegovog života, isto tako je njima, a i ostalim muslimanima obaveza da mu se pokoravaju i nakon njegove smrti, slijedeći njegovu praksu koja je sačuvana i prenesena. (Es-sunne ve mekanetuha fit-tešri'l-lislamij str.55 od dr. Mustafe Es-Sibaija). Iskreno i dosljedno pridržavanje Kur'ana i sunneta, je jedina garancija ustrajnosti na pravom putu i očuvanja od zablude, kako kaže Poslanik s.a.v.s. u hadisu koga prenosi Ebu Hurejre r.a : '' Ostavljam vam dvije stvari kojih ako se budete pridržavali, nećete zalutati: Allahovu knjigu i moj sunnet. '' (Hadis bilježi Malik u Muvetta, br.1874; Hakim u Mustedreku, 1 / 93. Vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani. Vidjeti: Sahihul-džamia, br.2937, i Es-Sahiha, br.1261 ).
Rekao je Abdullah b. Mes'ud r.a., govoreći o opasnosti ostavljanja namaza u džematu:
''...a ako ostavite sunnet vašeg poslanika sigurno ćete zalutati...'' . (Muslim, br.654).

Kako smo vidjeli, Poslanikov sunnet nadopunjuje i pojašnjava Allahovu knjigu pa zbog toga , sve što je preneseno vjerodostojnim predajama, shodno ocjenama hadiskih stručnjaka, ehli sunnet uzima kao dokaz u vjeri. Iz prije citiranog hadisa smo vidjeli da je Poslanik s.a.v.s. najavio dolazak ljudi koji će odbacivati njegov sunnet pravdajući se da je Kur'an dovoljan, što je bez sumnje očita zabluda, jer je razumijevanje većine Kur'anskih propisa nemoguće bez hadisa. Zbog toga, nikako se ne može smatrati pripadnikom ehli sunneta onaj ko bez ikakvog razloga odbacuje vjerodostojan sunnet, pravdajući se da je Kur'an dovoljan ili da razum odbacuje odreðenje hadise.
Praksa prvih generacija je bila, da kada bi im došao vjerodostojan hadis po nekom pitanju ostavljali bi svačije mišljenje i svačiji govor.
Mnogobrojne su izreke velikana ovoga ummeta na ovu temu pa ćemo uz Allahovu dozvolu spomenuti neke koje se prenose od četvorice imama:

Imam Ebu Hanifa r.h.( 150 h.) :
-''Ako se potvrdi vjerodostojnost hadisa to je moj mezheb''.
-''Nikome nije dozvoljeno da slijedi naše mišljenje ukoliko ne zna odakle smo ga uzeli, A u drugom rivajetu:'' Teško ti se o Ja'kube! ( Ebu Jusuf, jedan od najpoznatijih učenika Ebu Hanife ), nemoj pisati sve što čuješ od mene, ja ponekad u danu imam jedno mišljenje kojeg sutra promijenim ili sutra imam mišljenje kojeg ću promijeniti prekosutra''.
-''Ako kažem mišljenje koje je suprotno Allahovoj knjizi i Poslanikovom govoru, ostavite moje mišljenje''.

Imam Malik b. Enes r.h.(179 h.) :
-''Ja sam samo čovjek, pogodim i promašim, pa pogledajte moje mišljenje; Ako je u skladu sa Kur'anom i sunnetom, prihvatite ga, a ako nije u skladu sa njima ostavite ga.''
-''Nema nikoga nakon Allahovog Poslanika s.a.v.s. ,a da se od njegovog govora ne oduzima ili dodaje…''

Imam Šafija r.h.(204 h.) :
-''Ne postoji niko a da do njega ne dolazi Poslanikov s.a.v.s. sunnet ili mu ostaje skriven, pa šta god ja rekao ili koje god pravilo uspostavio, ako se od Poslanika s.a.v.s prenese govor suprotan od onog šta sam ja rekao, tada je Poslanikov govor i moj govor.''
-''Muslimani su suglasni da onaj kome se jasno ukaže Poslanikov s.a.v.s. sunnet, nije mu dozvoljeno da ga ostavi radi bilo čijeg mišljenja.''
-''Ako u mojoj knjizi naðete nešto što je suprotno sunnetu Allahovog Poslanika s.a.v.s., radite po sunnetu a ostavite moje mišljenje.''A u drugom rivajetu:''…slijedite sunnet i ne osvrćite se ni na bilo čije mišljenje.''
-''Svaki hadis od Allahovog Poslanika s.a.v.s. je i moje mišljenje iako ga niste čuli od mene.''

Imam Ahmed b. Hanbel r.h.(241 h.) :
-''Nemoj me slijepo slijediti,(misli se na fifhsko pravna rješenja po odreðenim pitanjima) ni Malika ni Šafiju ni Evzai'ja ni Sevrija, već uzmi odakle su oni uzeli.''
-''Ko odbije hadis od Poslanika s.a.v.s. takav je na rubu propasti.''
(Ove i slične izreke četvorice imama sa detaljnim izvorima vidjeti u : Sifetu Salatin-Nebijji od šejha Albanija r.h. str. 22-29).
Na kraju možemo reći da je odbijanje Poslanikovog s.a.v.s. sunneta, odbijanje ulaska u džennet, kako se prenosi u hadisu koga prenosi Ebu Hurejre r.a. da je Muhammed s.a.v.s. rekao:''Svi moji sljedbenici će ući u džennet osim onih koji to odbiju.
Rekoše: A ko će to odbiti Božiji Poslaniče ?On odgovori: Ko se meni pokori ući će u džennet a ko mi bude nepokoran, taj je odbio.'' (Buhari, br. 7280).
Uzvišenog Allaha molimo da nam omili sunnet Njegovog Poslanika s.a.v.s. i da naše misli, djela i postupci budu u skladu sa onim čim je on došao.

kopirano s neke stranice

kesir wrote:a zar nije aiša rekla(hadis je sahih) da je poslanik bio kuran koji hoda.nemoj vjerovat sve što kažu o njemu kao i hadise koje citiraju van konteksta ili samo dijelove hadisa i da tako hadis gubi na značenju kao što je to ateista učinio na temi žena u islamu pa sam mu ja postavio link za potpun hadis ili za ono o robovlasništvu kad sam mu citiraotefsir.Ne kažem da su hadisi isto vrijedni kako kuran (jer hadisi mogu biti lažni) ali su ipak veoma važni.

kesir,mene hadis-i jos manje zanimaju,a ralzog je jendostavan,narod previse obraca paznju pricama i slicni,i upravo tako svjesno ili nesvjesno se udaljavaju od islam reigije,i sto je meni vrlo ironicno,ocjacaju se bliskijim Bogu,umjesto da,kao vjernici mucnu glavom i dozive emocije iz direktnih izvora

mrle wrote:
Iz ovih i sličnih ajeta vidimo da j Poslanik s.a.v.s. slijedio Allahovu objavu i u tome je sigurno bio najdosljedniji, pa je zbog toga slijeðenje Poslanika ujedno i slijeðenje onoga što je Allah objavio. To nam potvrðuje i Kur'an:
''Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu…'' (En-Nisa, 80).

...kopirano s neke stranice

obicno se postira link,kad se kopira,pa mozda nije lose da dodas izvor teksta

pokornost prema Alah dz.s. se cesto poredi sa paralelnom pokornoscu prema Muhamed a.s.v.s.,sto je ipak pretjerivanje,ali se jedino moze prihvatiti kao cinejnica da je Muhamed a.s.v.s. bio izabran kao savjetnik direktnom Bozijom voljom,ali ne kao posrednik,a posrednistvo Islam ne prakticira ,a mnogi upravo teze k tome

sunnet

"Došao je Sunnet u svojoj općenitosti kao pojašnjenje za ono što je u Plemenitom Kur'anu, objašnjavajući njegove nejasne propise, detaljno izlažući opšte njegove naredbe i propise, kao i objašnjavajući samu svrhu tih propisa. Isto tako, u Sunnetu su došli propisi koji nisu spomenuti u Kur'anu, ali ne izlazeći iz okvira opštih kur'anskih pravila i zakona, a time postižući i ostvarujući same kur'anske ciljeve i svrhe. Stoga s pravom možemo reći da je Sunnet praksa i u djelo sprovođenje onoga što je došlo u Kur'anu, i ta praksa ili praktikovanje Kur'ana kroz Sunnet ima različite oblike. Nekada je njen izvor sami govor ili riječi Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, koje je rekao određenim povodom, nekada je to samo Poslanikovo, sallallahu 'alejhi ve sellem, djelo, a nekada može biti i govor ili djelo ashaba, a nekada Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, vidi djelo ili čuje riječi, a potom to odobri i potvrdi šutnjom ne koreći njegovog počinioca.

treci dio izvora sunnet-a

"Ono što je došlo u sunnetu, a nije spomenuto u Kur'anu, kao što je zabrana jedenja mesa domaćeg magarca, oblačenja svilene odjeće i zlata (za muškarce) i dr."

ko izmisli ovaj treci dio,i na osnovu cega se MORA SLIJEDITI

razumijem Poslanikovu praksu i savjete,ali ne treba pretjerivati sa detljima

npr. : "Od Poslanikovog, sallallahu 'alejhi ve sellem, pojašnjenja je tzv. ''ograničavanje neograničenog ili opšteg kur'anskog propisa'' kao što je u Allahovim riječima: ''A kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove.'' (Prijevod značenja El-Maide, 38.) Kao što vidimo u ovom ajetu nije precizirano na kojem mjestu će se kradljivcu ruka odsjeći, jer u arapskom jeziku rukom se naziva i šaka, podlaktica i nadlaktica. Međutim, u Sunnetu je pojašnjeno da se ruka sječe u zglobu šake, kao što je to sam Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, učinio kada mu je doveden kradljivac pa mu je odsjekao ruku u zglobu šake''. (Bilježi ga Ed-Darekutni)

eh,evo,to je ono,sto mi se ne dopada jer "odjseci nekome ruke" se moze prevesti i na drugaciji nacin,a ne doslovno,bukvalno odsijecanje sake,ruke,sta god ovo je ziasta kontraditkorno Bozijoj volji

ljubav_aha wrote:eh,evo,to je ono,sto mi se ne dopada jer "odjseci nekome ruke" se moze prevesti i na drugaciji nacin,a ne doslovno,bukvalno odsijecanje sake,ruke,sta god ovo je ziasta kontraditkorno Bozijoj volji

ne može se d rugačije nikako prevest poslaniku je dolazila objava i njemu ju je Gospdar objasio (i naše je da ga onjasnimo sura sudnji dan 19 ajet.)Ako si vjernik/ca onda se nemaš šta bojat jer nećeš ukrast.normalno uvjek ima iznimki npr. jedne godine je bila suša na području arabije za vrijeme omera r.a. pa je on te godine ukinuo tu kaznu zato što bi neko mogao ukrasti da spasi porodicu ili sebe.

evo zašto je zlato muškarcima zabranjeno :"Zlato također ima veliki psihološki uticaj u jačanju volje i odeđenosti.Ono je idol uma.jednom kada uhvati pojedinčevu pažnju okreće ga ga od svega drugoga osim sebe

Zato je zlato uzrok nepokornosti Allahu primjer karuna i musa a.s. ako ne znaš pročitaj pa češ vidjet.Zbog njega se ubija vara laže pljačka krade itd.

nemoj okrećat se protiv poslanika on nam je poakzao kako da živimo po kuranu ako njega slijediš nećeš pogriješit vjeruj mi.

obelix1 wrote:Nema drugih životnih problema nego na internet forumu raspredati o predrasudama u Islamu i u ove ramazanske dane zlonamjernima se postavljati na penal da te sto bolje mogu napucati.
Besposličarski mentalitet postavljanja tema na forume sa jednim ciljem da se pobudi što veće prupucavanje i pljuvanje nevodeći baš interesa o ljudima koji žive taj vjernički život i koji vjeru doživljavaju kao svoju privatnu stvar.
Sad me baš interesuje o kakvim vi predrasudama pišete, kakvu toplu vodu izmišljate?????
Kopirajus se neprovjereni tekstovi i razmišllanja možda i zlonamjernih anonimaca o čemu???
"o predrasudama u Islamu"
Izgleda da svako pokušava pod plaštom internetske anonimnosti palamudi i pravi se pametan a u suštini je isfrustrirani lik koji u stvari i nevjeruje u ono o čemu piše.

Malo pogledaj moje postove pa ces naci na puno mjesta objasnjene moje razloge zasto se ukljucujem u ove teme, da ne ponavljam vise svakom ko papagaj.
Na ovom forumu ima svako pravo da se ukljuci u raspravu i kaze svoje misljenje, ako se tebi i Istocnjaku ne svidjaju moji argumenti jer nemate odgovore na njih onda vrlo jednostavno - nemojte ni citati i rijesen problem. Kao sto vidis, ima ih zainteresovanih za raspravu koji o ovim temama raspravljaju u argumentima i sa uvazavanjem tudjeg misljenja.