#1 Lijepi, slatki, umiljati i k tomu još na poklon :D
Posted: 09/09/2009 10:40
Pozdrav svima!
Prije otprilike 5 mjeseci smo se rodili u podrumu jednog haustora. Dobri ljudi nas nisu tjerali iz ulaza nego su nas hranili da narastemo veliki veeeeeliki
. Kada smo malo odrasli, nismo se više mogli provlačiti kroz našu rupicu, tako da sada živimo u grmlju kraj ceste. Jako smo mršavi jer nas je mama vrlo brzo ostavila, a još uvijek ne znamo da sami nešto ulovimo. Sve nam je zanimljivo, tako da ove dane (prije kiše i snijega) provodimo trčeći i igrajući se. No, kraj našeg žbuna (u kojem se krijemo) se nalazi cesta. Već nas dvoje nedostaje. U početku nas je bilo 6. Sada nas je samo 4. Jako smo lijepi. Nismo dali da nas diraju da vide jesmo li braco ili seka, ali nemojte da iz ovog zaključite da ne volimo da se mazimo. Jako brzo bismo se privikli na život u kući i spavanje na toplom. Zahvaljujemo se uvijek na svakom zalogaju hrane koji nam ponekad neko da.
Mili moji, znam da je teško prihvatiti životinju sa ulice, ali ovim bebama samo treba čišćenje od buha i unutrašnjih parazita. Veoma su zdravi i razigrani. Spol i nije bitan, jer od srca preporučujem kastraciju/sterilizaciju. Ja ih ne mogu uhvatiti i držati u kući do udomljenja jer Piki nije još uvijek ozdravila i ne smijem je izlagati novom stresu. Ako neko može pomoći oko privremenog čuvanja, bila bih jako zahvalna jer im ne bi škodilo malo prilagođavanja na život u kući. Da se razumijemo, oni žele da uđu u kuću. Svaki dan me čekaju pred haustorom, penju se uz stepenice i ne zna se ko se više gura da prvi uđe. Najviše im je žao kada moraju da izađu. Tada plaču. Zbog toga sam im obećala da ću dati sve od sebe da im nađem topli dom i nekog ko će ih svaki dan voljeti i biti zahvalan na tome što ga/nju ima.
A evo i sličica ovih antistres-loptica:
Ja sam najveća pričalica. Volim da me nosaju i maze. Btw, njena sestra (okot od prošle godine) je moja maca Kia. Tako da sam za ovu lutkicu jako vezana.

Ja sam lutkica sa rozim nosićem...med medeni...

Da, da...ne čini vam se
moje okice su plave...i skroz sam bijela...malo sam strašljiva, ali bez problema prilazim ljudima...

I na kraju, mali (budući) Garfild. Ovdje nešto pričam...

Pokažimo još jednom koliko smo humani i spasimo ova četiri mala života....
Kontakt:
Berina (061/182-966)
Amela (061/597-481)
Prije otprilike 5 mjeseci smo se rodili u podrumu jednog haustora. Dobri ljudi nas nisu tjerali iz ulaza nego su nas hranili da narastemo veliki veeeeeliki
Mili moji, znam da je teško prihvatiti životinju sa ulice, ali ovim bebama samo treba čišćenje od buha i unutrašnjih parazita. Veoma su zdravi i razigrani. Spol i nije bitan, jer od srca preporučujem kastraciju/sterilizaciju. Ja ih ne mogu uhvatiti i držati u kući do udomljenja jer Piki nije još uvijek ozdravila i ne smijem je izlagati novom stresu. Ako neko može pomoći oko privremenog čuvanja, bila bih jako zahvalna jer im ne bi škodilo malo prilagođavanja na život u kući. Da se razumijemo, oni žele da uđu u kuću. Svaki dan me čekaju pred haustorom, penju se uz stepenice i ne zna se ko se više gura da prvi uđe. Najviše im je žao kada moraju da izađu. Tada plaču. Zbog toga sam im obećala da ću dati sve od sebe da im nađem topli dom i nekog ko će ih svaki dan voljeti i biti zahvalan na tome što ga/nju ima.
A evo i sličica ovih antistres-loptica:
Ja sam najveća pričalica. Volim da me nosaju i maze. Btw, njena sestra (okot od prošle godine) je moja maca Kia. Tako da sam za ovu lutkicu jako vezana.

Ja sam lutkica sa rozim nosićem...med medeni...

Da, da...ne čini vam se

I na kraju, mali (budući) Garfild. Ovdje nešto pričam...

Pokažimo još jednom koliko smo humani i spasimo ova četiri mala života....
Kontakt:
Berina (061/182-966)
Amela (061/597-481)

