Mora se ukinuti nacionalistička vlast
Američki institut za mir već duže vrijeme vodi debatu o stanju u Bosni i Hercegovini ispitujući moguća rješenja za izbjegavanje ponavljanja nasilja. Kao prilog raspravi, Dani objavljuju tekst uglednog pravnika Jima O'Briena, direktora savjetničke ekspertne grupe Albright Stonebridge i bivšeg predsjedničkog izaslanika za Balkan početkom devedesetih. O'Brien predlaže strategiju koja bi se odvijala u dvije etape: prvo, BiH bi trebala političke stranke lišiti njihove etničke, nacionalističke privlačnosti, a drugo, međunarodna zajednica trebala bi ubrzati proces pristupa Europskoj uniji za cijelu balkansku regiju. Tekst je autorski i stavovi izneseni u njemu ne izražavaju nužno stavove USIP-a
Američki institut za mir (USIP) je objavio nekoliko dokumenata u kojima je analizirana situacija u Bosni i Hercegovini. Svi ukupno nude raznolik opis toka situacije u BiH. Ova kratka zabilješka nudi drugačiji pristup. Ja se fokusiram na ono što se može učiniti. Ne na uzroke ili opise. Zbog razloga što dobrih namjera kao i novca u Bosni ima samo za nekolicinu stvari, potrebno je pažljivo odabrati način djelovanja.
Predlažem strategiju, koja bi imala dva dijela:
- Unutar Bosne lišiti političke partije osnovice njihove moći.
- U regiji, ubrzati proces pridruživanja EU.
Upravo sada međunarodna zajednica nastoji sprovesti velike inicijative. Strancima je teško da ove inicijative pokrenu, dok je u simboličnim i bitnim pitanjima Bosancima vrlo lako da mobiliziraju svoje političke baze. Umjesto toga, predlažem da ovlastimo birokratiju Europske unije da prisiljava bosanske političare na "male bitke": da se izbore sa stotinama konkretnih regulacija, kao što je kontrola ptičje kuge, koje se poklapaju s europskim perspektivama. Upravo bi to strancima donijelo brojčanu prednost i u pitanjima koja se tiču svakodnevnog života.
Ako se uradi ispravno, plan je jednostavan, ali efektan. Jedna verzija tog plana od prije deset godina nalagala je podjelu ratnih nacionalističkih partija, čime bi se glasačima dala mogućnost glasanja za europsku budućnost i položili temelji za nenacionalističku vlast.
Da bi ovaj plan uspio, morat će uključivati postojeći fokus Kontakt grupe na zahtjev za ispunjenjem pet ciljeva i dva uvjeta (5+2) za kandidaturu za Europsku uniju. U nastavku predlažem kako to učiniti.
U Bosni
Uspjeh ili neuspjeh svake bosanske političke stranke ovisi o kontroliranju javnih usluga, radnih mjesta, policije, medija i prihoda od privatizacije, te o distribuiranju istih u biračkom tijelu. Tri političke stranke iz ratnog perioda (HDZ, SDA i SDS) su otvoreno slijedile tu agendu, što u biti znači da su oponašale ulogu koju je u Jugoslaviji igrala Titova partija. Dejtonski sporazum ispunili su u skladu s tim. Poslijeratni takmaci imali su više uspjeha (SNSD srpskog premijera Milorada Dodika) ili manje (SBiH Harisa Silajdžića, novi HDZ) ili su propali (multinacionalna koalicija) ovisno o tome u kojoj su mjeri u svom biračkom tijelu igrali tu ulogu.
Budući da Dejtonski sporazum definira svako biračko tijelo prema etničkim ili nacionalnim terminima, radi se o samoojačavajućem krugu: političari nagrađuju svoje glasače odobravanjem njihovih etničkih sklonosti, dok birači, prirodno, teže za nagrađivanjem političara koji se služe takvom retorikom. Dok se ovakav krug nastavlja, ni jedan politički recept ne može popularne partije činiti manje nacionalističkim, niti manje nacionalističke partije više popularnim. Ipak, mi se možemo pozabaviti rezultatima koje političari moraju postići.
Na sreću, neki se praktični, važni koraci mogu poduzeti kako bi se potkopala partijska retorika:
- Povećati ovlaštenja državne vlade u vezi svih pitanja oko pridruživanja Europskoj uniji. To je konzistentno s dejtonskim ustavom i upućivalo bi političku aktivnost na zajedničke institucije, a ne na entitete. Ustavni amandman kojim bi se ova stvar raščistila bio bi dobrodošao, ali sam po sebi ne bi trebao postati centralna tačka političke borbe.
Smanjiti vladajućim strankama prostor za kontrolu nad imenovanjima putem:
- reduciranja procenta BDP-a koji se troši na javni sektor;
- povećane transparentnosti u pitanjima javnih prihoda i osnovnih sredstava (imovine);
- transparentne privatizacije preostale imovine i prirodnih resursa, kojom bi upravljao povjerenički fond;
- državne službe u kojoj se imenovanja vrše na osnovu zasluga.
Ovi su koraci u saglasnosti sa svim važećim EU zakonima. Isti ili slični koraci bili su dijelom drugih EU kandidatura. Pozdravio bih kreativne sugestije kako bi se drugi dijelovi europske legislative mogli koristiti da se poslovi oslobode kontrole i da se tako minira kontrola političkih partija nad državom.
EU i SAD bi se trebali složiti da ovi zahtjevi budu dio mandata novog specijalnog izaslanika EU (EUSR) i da budu adresirani kao prioriteti ove kancelarije, čak i prije procesa pridruživanja. Radi se o urgentnom prioritetu da se ova kancelarija što prije otvori i počne starati za internacionalnu agendu. Jedan korak u ovom pravcu, kojeg je predložio Dan Serwer, dopredsjednik USIP-ovog centra operacija za postkonfliktni mir i stabilnost, je da države EU i SAD prebace veliki procenat, možda svo bilateralno osoblje svojih ambasada u EUSR.
Komisija bi morala priznati da su njeni procesi eksplozivno politički, a ne samo birokratski i da bi trebalo naglasiti da će oni imati najveće političke efekte. Ova bi preporuka, dakako, trebala ostati u privatnosti, kako ne bi kreirala politička talasanja.
- Državni premijer treba biti odgovoran za svoj kabinet, s ovlastima da zapošljava i otpušta ministre.
Dejtonski ustav predviđa jedinstveno sjedište vlade. Multietničke pogodbene sheme su postdejtonski kompromisi. Glasači moraju primiti k znanju da je samo jedna osoba odgovorna.
- Nadalje, potrebno je reducirati kolektivno predsjedništvo na ceremonijalnu ulogu (njemački, a ne francuski model).
Tročlano predsjedništvo je trag jugonostalgije. Njegovi članovi ostaju među bosanskim najbitnijim liderima i izbori kojima dolaze na vlast i u kojima preovladava populistička retorika dovode samo do većih podjela u državi. Međunarodna zajednica mora početi tretirati ove predsjednike kao puke figure i o političkim stvarima komunicirati jedino s Vladom.
- Osigurati uklanjanje predsjednika iz političkih partija.
Separiranje predsjednika iz partijskih politika eventualno će umanjiti njihovu važnost, kao predvodnika partijske discipline, a njihov izbor pretvoriti u manje popularni referendum o nacionalnim apelacijama. Oštra redukcija troškova ovog nivoa vlasti i kresanje budžeta može ubrzati ovaj proces.
- Povinovati se EU zakonu za ljudska prava.
Dejtonski ustav daje primarnost Europskom zakonu o ljudskim pravima, a sam mu se stav mora povinovati. Ovo ima dvije implikacije:
1. Dejtonsko pravilo biranja tročlanog predsjedništva bit će proglašeno invalidnim. Ono je bilo samo opravdani izuzetak u Europskom zakonu kakav je postojao 1995. I zakon i situacija sada su se promijenili. Po mojim saznanjima, ovaj slučaj je još uvijek neodlučen pred Europskim sudom za ljudska prava. Uskoro bi trebalo doći do odluke. Ako presuda bude pravilna, morat će doći do revizije predsjedničkog pravila.
2. Dejtonsko ustavno izjednačavanje etničkog identiteta i teritorijalnog prava glasa također je upitne legalnosti po Europskom zakonu o ljudskim pravima. Ova agenda, koja je samo ilustrativna, mogla bi biti usvojena i prihvaćena od strane EU (Europske komisije za ključne zemlje članice) i SAD-a, bez oslanjanja na multilateralne strukture Kontakt grupe, Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija ili Vijeća za implementaciju mira.
Moj fokus odstupa od trenutne diskusije o Bosni iz više razloga:
1. Ustavna reforma je neophodna. Ona svakako može poboljšati bosanske upravljačke strukture i stoga ne smije biti omalovažena. Ipak, koliko god da se pregovara s vođama koji profitiraju u postojećem sistemu, to neće biti dovoljno.
2. Takozvani Prud 3 ili drugi procesi pregovora između trenutnih bosanskih političkih vođa, osuđeni su na propast. Oni neće promijeniti bazičnu strukturu koja im je od koristi.
3. "5+2" može ostati kao potreban uvjet za zatvaranje Ureda visokog predstavnika i početak formalne europske kandidature. Oni postižu potpuno pogrešnu stvar, jer oni neće, kao što danas zamišljaju, reducirati moć trenutnih bosanskih vođa (ustvari, mogu je i uvećati; kontrola nad imovinom bivše Jugoslavije znači novac i utjecaj na ekonomski razvoj). Dok čekamo dogovor oko "5+2", moj je prijedlog da pridruživanje započne pod pokroviteljstvom EUSR-a i onoga što ostane od OHR-a.
- Zaključak
Bosanski političari će nastaviti s opstrukcijama
Tokom vremena, bosanske političke vođe će nastaviti s opstruiranjem svega što umanjuje njihovu moć. Povremeno, zapadne vođe će morati intervenirati na političkom nivou. Dvije snažne struje vremenom će biti usmjerene protiv bosanskih političara. Prvo, dok bosanski susjedi i, vremenom, mnogi od bosanskih građana, budu rapidno napredovali prema EU, bosanski političari će se sve više početi doimati kao anahroni, što zapravo i jesu. Drugo, i još važnije, bosanski političari će biti oslabljeni u svojim svađama, jer će dok budu gubili privilegije oko kojih se bore - auti, državni poslovi, trošenje novca na predsjednike, biti sve ranjiviji. Štoviše, agenda koju predlažem mora biti nemilosrdna, uz uspostavljenu suradnju između EU i SAD-a. Politički direktori neće morati intervenirati po svakom pitanju, kao ni Vijeće za implementaciju mira (PIC). Slabeći i škripeći birokratski aparat može se pustiti da nastavi s radom. Jedna od verzija ove agende isprobana je 1999. - 2000. Međunarodna zajednica se fokusirala na kontrolu ekonomskih pitanja i razvoja od strane političkih partija, koju su one sticale kontrolom medija, zapošljavanja, javnih sigurnosnih agencija i drugih poluga moći. Rezultirajuće podjele među ratnim partijama stvorile su kontekst u kojem su Bosanci izabrali svoju prvu nenacionalističku vladu.
- Regionalni kontekst
Potreban je jači američki angažman
Glavni cilj balkanske politike još od 1999. jeste cementiranje regiona u Europu. Uprkos problemima oko zastoja tog procesa, europska perspektiva regiona ostaje jaka. Ovaj proces treba i mora biti nastavljen bez obzira na Bosnu, koja bi mogla zauzeti zadnje sjedište.
Glavna tačka internacionalne pažnje trebala bi biti jačanje i ubrzavanje procesa pridruživanja EU Hrvatske, Srbije i Makedonije. Ovo znači intenzivan napor u rješavanju pitanja slovensko-hrvatske granice, imena Makedonije i srpskog ispunjavanja odredbi Međunarodnog tribunala u Haagu. Pravedno je da ove procese, javno, vodi Europa. Ipak, u stvarnosti, jači utjecaj SAD-a u regionu, tj. jači američki angažman, posebno u Hrvatskoj i Grčkoj, bit će kritično bitan u pomaku po ovom pitanju. To su dakle područja koja bi trebalo prepustiti američkom naporu i to na nivou političkog direktora, pa čak i višem. Europske perspektive Crne Gore, Kosova i Albanije također je potrebno ohrabrivati. Sposobnost vlada trebalo bi biti glavno, ako ne i jedino pitanje u svim navedenim slučajevima.
DANI - Broj 637 - 28.08.2009
_______________________________
PS. Moj stav je u naslovu.
