#1 Glumac ili naivka
Posted: 02/09/2009 08:41
Sad cu vam i ispricati zasto i kako.
Prije nepune 3 godine na netu upoznam ja jednog momka (osoba X), onako usput na nekom bezveznom chatu, i malo po malo razvije se neka komunikacija izmedju nas. Nista posebno, vec eto znate kako to vec biva, nadje se nesto sto oboje volimo, nesto u cemu oboje uzivamo i pise se o tome. Osoba X zivi van BiH, tako da se u pocetku ta komunikacija svodila samo na net.
Dodje osoba X u BiH na godisnji odmor i mi se i licno upoznamo. U pocetku samo poznanici, a nekako vremenom smo postajali sve bliskiji, do prijatelja. Bar smo oboje tako tretirali nas odnos. Da se razumijemo, nismo balavci, oboje smo u 30-im.
Dublja osjecanja smo nastojali drzati na distanci, jer smo oboje izasli iz losih brakova, oboje smo bili povrijedjeni u tim brakovima i eto nekako smo se nasli u tome da s vremena na vrijeme pruzimo razumijevanje jedno drugome, da razgovaramo o nekim stvarima o kojima bas ne pricamo sa svima (los brak, tezina samackog zivota.....).
Izmedju nas je postojala hemija, ali smo razgovarali o tome i oboje zakljucili da je za nas bolje da se drzimo prijateljstva, iz jednostavnog razloga sto je on van BiH i tu je samo na godisnjem odmoru ili praznicima i nema se namjeru vracati ovamo, a ja opet nemam namjeru otici iz BiH.
Prosle godine osoba X opet dodje u BiH na godisnji odmor, i mi opet neko vrijeme provedemo zajedno, dobro se zezajuci i jos vise zblizavajuci. Hemija jos jaca, ali sve drzimo na distanci. Postajemo jako dobri prijatelji.
Ove godine isto,osoba X na godisnji u BiH, ali ovaj puta je hemija bila toliko jaka da to vise nismo bogli kontrolisati, i desilo se to sto se desilo.
I ono sto vam mogu reci bilo je fenomenalno. 15 dana provedenih s njim bilo je nesto fantasticno, nesto sto sam ja mislila da se meni ne moze desiti. Toliko paznje, toliko njeznosti, prosto za ne povjerovati. Ja totalno odlijepila, a po njegovoj reakciji, ni njemu nije bilo svejedno, bar je tako pokazivao, sad vise ne znam.
Dodje i dan kad je osoba X trebala nazad u drzavu svog prebivalista. Ma tuga brate. Ne zna se kome je vise zao, njemu ili meni, ma skoro da se rasplakasmo.
Moli me da ga ne zaboravim, da mu se javljam, da se cuvam......, a ja na sedmom nebu. Srce mi se cijepa sto odlazi neko pored koga sam se osjecala tako pozeljno, zenstveno, zasticeno. Nekako osjetim da se njegovim odlaskom odvaja dio mene, jer sam ga zaista nekako upila u sebe i dusom i tijelom. Obeca mi da ce se potruditi doci cesce, sada kao ima veci razlog da bude tu, i eto, rastanemo se.
Svo vrijeme njegovog putovanja sam primala poruke, gdje je, dokle je dosao, kako napreduje putovanje, pa onda poruka "dobro sam stigao, jako jako mi nedostajes".
I znate sta onda. NISTA. Poslije toga, nikad vise nista.
Ja slala poruke na mob., slala e-mail, odgovora nema.
Zabrinula se, da mu se nije nesto dogodilo, prosto ludim. Odem do njegove sestre koja ima butik tu u gradu, ono kao da nekako pokusam ispipati o cemu se radi. Ona mi kaze da se cuje s bratom redovno,bas su sinoc pisalni na net-u, dobro je, radi ...
A gdje sam ja tu. Ja kao budala kakva ne odvajam se od mob-a, racunar ne gasim, da slucajno ne bih dobila kakav e-mail a da mi promakne, i tako vec vise od mjesec dana.
Sta se desilo, nemam pojma, nije mi svejedno i nemogu da ne mislim o tome, a ne znam ni sta da mislim, proganja me sve to, nije mi jasno sta je htio od mene, nije mi jasno zasto je to ucinio,nije mi jasno zasto se jednostavno vise ne javlja, ma nista mi vise nije jasno.
Da li sam ja bila toliko naivna i nasjela, ili je on bio tako dobar glumac.
Ljudi moji osjecam se tako jadno, tako iskoristeno, prevareno. Nikome ne mogu reci da mi se vise nikada nije javio, prijatelji pitaju jesmo li u kontaktu, kazem da jesmo, oni sretni zbog mene, a ja prosto ludim.
Eto dugo je bilo, ko je imao strpljenja da ovo procita svaka mu cast. A meni je trebalo da to izbacim iz sebe, pa makar i na forumu. A sad vi ako hocete komentarisite, pisite nesto o tome, kritikujte mene, hvalite njega, ili obratno, pisite svoje misljenje ili iskustvo.
Pisite bilo sta, samo pisite.
Prije nepune 3 godine na netu upoznam ja jednog momka (osoba X), onako usput na nekom bezveznom chatu, i malo po malo razvije se neka komunikacija izmedju nas. Nista posebno, vec eto znate kako to vec biva, nadje se nesto sto oboje volimo, nesto u cemu oboje uzivamo i pise se o tome. Osoba X zivi van BiH, tako da se u pocetku ta komunikacija svodila samo na net.
Dodje osoba X u BiH na godisnji odmor i mi se i licno upoznamo. U pocetku samo poznanici, a nekako vremenom smo postajali sve bliskiji, do prijatelja. Bar smo oboje tako tretirali nas odnos. Da se razumijemo, nismo balavci, oboje smo u 30-im.
Dublja osjecanja smo nastojali drzati na distanci, jer smo oboje izasli iz losih brakova, oboje smo bili povrijedjeni u tim brakovima i eto nekako smo se nasli u tome da s vremena na vrijeme pruzimo razumijevanje jedno drugome, da razgovaramo o nekim stvarima o kojima bas ne pricamo sa svima (los brak, tezina samackog zivota.....).
Izmedju nas je postojala hemija, ali smo razgovarali o tome i oboje zakljucili da je za nas bolje da se drzimo prijateljstva, iz jednostavnog razloga sto je on van BiH i tu je samo na godisnjem odmoru ili praznicima i nema se namjeru vracati ovamo, a ja opet nemam namjeru otici iz BiH.
Prosle godine osoba X opet dodje u BiH na godisnji odmor, i mi opet neko vrijeme provedemo zajedno, dobro se zezajuci i jos vise zblizavajuci. Hemija jos jaca, ali sve drzimo na distanci. Postajemo jako dobri prijatelji.
Ove godine isto,osoba X na godisnji u BiH, ali ovaj puta je hemija bila toliko jaka da to vise nismo bogli kontrolisati, i desilo se to sto se desilo.
I ono sto vam mogu reci bilo je fenomenalno. 15 dana provedenih s njim bilo je nesto fantasticno, nesto sto sam ja mislila da se meni ne moze desiti. Toliko paznje, toliko njeznosti, prosto za ne povjerovati. Ja totalno odlijepila, a po njegovoj reakciji, ni njemu nije bilo svejedno, bar je tako pokazivao, sad vise ne znam.
Dodje i dan kad je osoba X trebala nazad u drzavu svog prebivalista. Ma tuga brate. Ne zna se kome je vise zao, njemu ili meni, ma skoro da se rasplakasmo.
Moli me da ga ne zaboravim, da mu se javljam, da se cuvam......, a ja na sedmom nebu. Srce mi se cijepa sto odlazi neko pored koga sam se osjecala tako pozeljno, zenstveno, zasticeno. Nekako osjetim da se njegovim odlaskom odvaja dio mene, jer sam ga zaista nekako upila u sebe i dusom i tijelom. Obeca mi da ce se potruditi doci cesce, sada kao ima veci razlog da bude tu, i eto, rastanemo se.
Svo vrijeme njegovog putovanja sam primala poruke, gdje je, dokle je dosao, kako napreduje putovanje, pa onda poruka "dobro sam stigao, jako jako mi nedostajes".
I znate sta onda. NISTA. Poslije toga, nikad vise nista.
Ja slala poruke na mob., slala e-mail, odgovora nema.
Zabrinula se, da mu se nije nesto dogodilo, prosto ludim. Odem do njegove sestre koja ima butik tu u gradu, ono kao da nekako pokusam ispipati o cemu se radi. Ona mi kaze da se cuje s bratom redovno,bas su sinoc pisalni na net-u, dobro je, radi ...
A gdje sam ja tu. Ja kao budala kakva ne odvajam se od mob-a, racunar ne gasim, da slucajno ne bih dobila kakav e-mail a da mi promakne, i tako vec vise od mjesec dana.
Sta se desilo, nemam pojma, nije mi svejedno i nemogu da ne mislim o tome, a ne znam ni sta da mislim, proganja me sve to, nije mi jasno sta je htio od mene, nije mi jasno zasto je to ucinio,nije mi jasno zasto se jednostavno vise ne javlja, ma nista mi vise nije jasno.
Da li sam ja bila toliko naivna i nasjela, ili je on bio tako dobar glumac.
Ljudi moji osjecam se tako jadno, tako iskoristeno, prevareno. Nikome ne mogu reci da mi se vise nikada nije javio, prijatelji pitaju jesmo li u kontaktu, kazem da jesmo, oni sretni zbog mene, a ja prosto ludim.
Eto dugo je bilo, ko je imao strpljenja da ovo procita svaka mu cast. A meni je trebalo da to izbacim iz sebe, pa makar i na forumu. A sad vi ako hocete komentarisite, pisite nesto o tome, kritikujte mene, hvalite njega, ili obratno, pisite svoje misljenje ili iskustvo.
Pisite bilo sta, samo pisite.