#1 Leksikon Sarajeva - V. Zujo
Posted: 15/08/2009 21:41
Svima onima kojima pogled na Sarajevo rasiri zjenice, grudi i usne, ... toplo preporucujem da nabave Leksikon Sarajeva - autor: Valerijan Zujo.
Za one koji to pozele, ..... uvodni tekst iz Leksikona Sarajeva.
Dunjdjerin niki na jednoj crkvi lip nacini toran, kojeg kada dovrsio bijase, sajde na zemlju i, metnuvsi ruku na celo, poce ga od sviju strana promatrati, ovako u sebi govoreci.
"Sada neka dojde tko mu drago, nece na ovomu tornu nikakve mahane naci."
Dvoje dice, koja na crkvenoj ulici jedno drugom prah u oci sipajuci igrau se, motreci dundjerina okolo torna obiodecega, jedno rece:
"Sta ovaj okolo torna gledajuci u njega obihodi? Valjada mu je toran grbav." Jos ovo i ne svrsi svoje govorenje, a drugo povika: "Nakjivo tojan! Nakjivo tojan!"
Dundjerin pogleda u dicu pak opet u toran i vidi da nije niotkud nakrivo, ali za izvaditi njima iz glave tu zlu misao, upita njih: "Je li, dico, nakrivo toran?" Rekose: "Jest!" - "Ej dobro", ... slidi dundjerin, ... "mi cemo njega sada popraviti."
On uzamsi klupko kanafa, penje se po svojih skelah gori na toran pak, svezavsi jedan kraj za kriz, baci klupko na zemlju njima govoreci: "Uzmite to uze pak vucite onamo na pravac otkuda je toran grbav, a ja cu ga ramenom poduprti, i kada bude dosta onda mi kazite."
Dica vuku za kanaf, a dundjerin, poduprvsi ramenom toran, stenje kako da bi mu tezko bilo, pak pita njih: "Jel` dobro?" Oni rekose: "De jos malo." Drugi put uprvsi, rece: "Hocu l` jos?" Rekose: "Dobro je." Dundjerin upita: Je l` dobro?" Odgovorise: "Jest."
Tada on, otrgnuvsi kanaf od kriza, sajde na zemlju veseleci se sto je tako lako izpravio toran, a dica povikase: "Mi nacinismo tojan! Mi nacinismo tojan!" Ele, dundjerin njima odgovori: "Volim da ste ga i vi nacinili nego da je grbav."
Matija Antun Reljkovic (Relkovic)
Za one koji to pozele, ..... uvodni tekst iz Leksikona Sarajeva.
Dunjdjerin niki na jednoj crkvi lip nacini toran, kojeg kada dovrsio bijase, sajde na zemlju i, metnuvsi ruku na celo, poce ga od sviju strana promatrati, ovako u sebi govoreci.
"Sada neka dojde tko mu drago, nece na ovomu tornu nikakve mahane naci."
Dvoje dice, koja na crkvenoj ulici jedno drugom prah u oci sipajuci igrau se, motreci dundjerina okolo torna obiodecega, jedno rece:
"Sta ovaj okolo torna gledajuci u njega obihodi? Valjada mu je toran grbav." Jos ovo i ne svrsi svoje govorenje, a drugo povika: "Nakjivo tojan! Nakjivo tojan!"
Dundjerin pogleda u dicu pak opet u toran i vidi da nije niotkud nakrivo, ali za izvaditi njima iz glave tu zlu misao, upita njih: "Je li, dico, nakrivo toran?" Rekose: "Jest!" - "Ej dobro", ... slidi dundjerin, ... "mi cemo njega sada popraviti."
On uzamsi klupko kanafa, penje se po svojih skelah gori na toran pak, svezavsi jedan kraj za kriz, baci klupko na zemlju njima govoreci: "Uzmite to uze pak vucite onamo na pravac otkuda je toran grbav, a ja cu ga ramenom poduprti, i kada bude dosta onda mi kazite."
Dica vuku za kanaf, a dundjerin, poduprvsi ramenom toran, stenje kako da bi mu tezko bilo, pak pita njih: "Jel` dobro?" Oni rekose: "De jos malo." Drugi put uprvsi, rece: "Hocu l` jos?" Rekose: "Dobro je." Dundjerin upita: Je l` dobro?" Odgovorise: "Jest."
Tada on, otrgnuvsi kanaf od kriza, sajde na zemlju veseleci se sto je tako lako izpravio toran, a dica povikase: "Mi nacinismo tojan! Mi nacinismo tojan!" Ele, dundjerin njima odgovori: "Volim da ste ga i vi nacinili nego da je grbav."
Matija Antun Reljkovic (Relkovic)
. Ali, kao i sve druge lijepe knjige koje nemam 
, citacu ga u bibliotekama (u kojima ih uspijem ugrabiti...)
