#1 Evanđelje po Barnabi
Posted: 10/08/2009 14:29
Evandjelje po Barnabi
Kur'an:"A nisu ga ni ubili ni raspeli, vec im se pricinilo." (Sura An-Nisa, 157)
Evandjelje po Barnabi
Provodeci zadnje sate na Zemiji, zeleci da iskoristi svaku
dragocjenu minutu, Isus Hrist govori svojim ucenicima.
Evo kako je Barnaba zapisao u svome Evandellju
213
"U istinu ja vam kazem, jedan od vas ce me izdati, tako da cu ja biti
prodat kao ovca; ali jao njemu, jer on ce ispuniti sve sta je nas otac
David rekao o jednom takvom, da ce on pasti u rupu koju je pripremio
drugima".
Na to ucenici pogledase jedan na drugog govoreci sa zaljenjem:
"Ko ce biti izdajnik?"
Tad Juda rece "Hocu li to ja biti, o gospodaru?"
Isus odgovori: "Ti si mi rekao ko ce biti taj ko ce me izdati".
A apostoli to ne cuse.
Kad je janje bilo pojedeno, dzavo dodje na ledja Judina, i on izidje iz kuce,
a Isus mu ponovo rece: "Ucini brzo ono sta moras uciniti".
214
Posto je izisao iz kuce Isus se povuce u vrt da se moli, onako kako je
on imao obicaj da se moli, kleknuvsi na koljena sto puta i padnuvsi
nicice na svoje lice. Juda, posto je znao mjesto gdje je Isus sa svojim
ucenicima, ode prvosveceniku i rece '"Ako mi date sta je obecano, ove
cu vam noci predati u vase ruke Isusa kojeg trazite, jer on je sam sa
jedanaest drugova".
Prvosvecenik odgovori: "Koliko trazis?"
Rece Juda: "Trideset zlatnika".
Tad odmah prvosvecenik izbroji njemu novac i posla farizeje guverneru
da dovedu vojnike i Heroda, a oni dadose legiju njih, zato sto su se
bojali naroda- stoga oni uzese svoje oruzje i sa bakljama i fenjerima na
palicama izidjose iz Jerusalema.
215
Kad se vojnici sa Judom privukose blizu mjesta gdje je bio Isus, Isus
zacu priblizavanje mnostva naroda, zato se on sa strahom povuce u
kucu. A jedanaestorica su spavali.
Tad Bog vidjevsi u opasnosti svog slugu naredi Gabrielu, Mihaelu,
Rafaelu i Urielu, svojim izaslanicima, da uzmu Isusa sa svijeta.
Sveti andjeli dodjose i izvukose lsusa kroz prozor koji gleda na Jug.
Oni ga otkrise i smjestise u trece nebo u drustvo andjela koji vjecno
slave Boga.
216
Juda udje hitro u sobu prije svih, odakle je lsus uzdignut. A ucenici su
spavali. Na to je cudesni Bog cudesno djelovao tako da je Juda bio
tako izmijenjen u govoru i licu nalik lsusu da smo mi vjerovali da je on
lsus. A on je, probudivsi nas trzio gdje je gospodar. Mi smo se tome
cudili i odgovarali.- "Ti gospodaru, si nas gospodar; zar si nas sad
zaboravio?"
A on, smijeseci se rece: "Pa jeste li ludi pa ne znate da sam ja Juda
Iskariot!"
I dok je on ovo govorio vojnici udjose i spustise svoje ruke na Judu,
Mi, posto smo culi sta Juda kaze, i vidjevsi mnostvo vojnika,
pobjegosmo kao izvan sebe. A Ivan, koji je bio umotan u laneno platno,
se probudi i utece, a kad su ga vojnici scepali za laneno platno, on
ostavi laneno platno i pobjeze go. Jer Bog je cuo molitvu Isusovu i
spasio jedanaestoricu od zla.
217
Vojnici uzese Judu i svezase ga, ne bez izrugivanja. On je istinski
poricao da je on Isus; a vojnici rugajuci mu se rekose-. "Gospodine, ne
boj se, jer mi smo dosli da te nacinimo kraljem lzraela, a mi smo te
svezali jer znamo da ti odbijas kraljevstvo".
Juda odgovori: "Pa jeste li vi izgubili razum! Vi ste dosli da uzmete
Isusa iz Nazareta sa oruzjem i fenjerima kao (protiv) lopova; a vi ste svezali mene koji sam vas vodio, da me uicinite kraljem!"
Tad vojnici izgubise strpljene i sa udarcima i sutovima pocese da se
izruguju Judi i oni ga s bijesom odvedose u Jerusalem.
Ivan i Petar su slijedili vojnike izdaleka-, i oni su potvrdili onom koji
pise da su vidjeli svo ispitivanje Jude od prvosvecenika i vijeca farizeja
koji su se skupili da Isusa kazne smrcu. Potom je Juda izgovorio
mnoge rijeci ludosti tako da su se svi smijali, vjerujuci da je on stvarno
Isus, i da je on zbog straha od smrti izigravao ludost. Na to
pismoznanci povezase zavojem njegove oci i rugajuci mu se govorise:
"Isuse, proroce Nazarenaca (jer tako su oni zvali one koji su vjerovali u
Isusa), "reci nam, ko je bio taj ko te je udario?" A oni su ga udarali i
pljuvali mu u lice.
Kad je nastalo jutro, tamo se sakupilo veliko vijece pismoznanaca i
narodnih starjesina" a prvosvecenik je sa farizejima trazio lazne
svjedoke protiv Jude vjerujuci da je on Isus: i oni ne nadjose ono sta su
trazili. A zasto ja kazem da su svecenicke vodje vjerovali da je Juda
Isus? Sta vise, svi ucenici, sa onim koji pise, su vjerovali to; i jos je
sirota djevica majka Isusova sa svojom rodbinom i prijateljima to
vjerovala, tako da je tuga svakojeg bila nevjerovatna. Tako mi Boga
zivog, onaj koji pise je zaboravio sve sta je Isus rekao kako ce on biti
uzdignut sa svijeta i da ce on propatiti u trecoj osobi, i da on nece
umrijeti do kraja svijeta. Zato je on otisao sa majkom Isusovom i sa
Ivanom do krsta.
Prvosvecenik je dao da se Juda pred njega dovede vezan i upita ga
o njegovim ucenicima i njegovom naukovanju. Na to Juda, iako izvan
sebe, ne odgovori nista na to. Prvosvecenik ga onda zamoli Bogom
zivim Izraelovim da mu on kaze istinu. Juda odgovori: "Ja sam vam
rekao da sam ja Juda Iskariot, koji sam vam obecao da cu vam u ruke
dati Isusa Nazarenca; a vi ste, ne znam kako - izvan sebe, jer posto
poto hocete da sam ja Isus".
Prvosvecenik odgovori- "O perverzni zavodnice, ti si obmanuo sav
Izrael, pocevsi od Galileje cak do Jerusalema ovdje, sa svojim naukom
i laznim cudima-. a sad mislis da umaknes zasluznoj kazni koja ti
pristaje izigravajuci da si lud? Tako mi Boga zivog, ti joj neces umaci!"
Rekavsi ovo on naredi svojim slugama da ga udaraju boksajuci i
sutajuci, tako da bi mu se njegovo razumijevanje vratilo u glavu.
Izrugivanje koje je on onda pretrpio u rukama sluga prvosvecenika je
izvan vjerovanja. Jer oni su sa zarom izmisljali nove izume da bi
zadovoljili svijet. Tako ga oni obukose kao madjionicara i tako su ga
obradjivali rukama i nogama, da bi se i sami Kanaanci sazalili da su
vidjeli taj prizor.
Ali svecenicki prvaci i narodne starjesine su imaii svoja srca tako
razjarena protiv Isusa da su - vjerujuci da je Juda stvarno Isus - uzivali
gledajuci ga tako tretiranog.
Kasnije ga odvedose vezanog guverneru koji je potajno volio Isusa.
On, misleci da je Juda lsus, dade da on udje u njegovu prostoriju i
govorio je sa njim pitajuci ga iz kog razloga su ga svecenicke vodje i
narod dali u njegove ruke.
Juda odgovori: "Kad bih ti rekao istinu, ti mi ne bi vjerovao; jer ti si
mozda obmanut kao sto su (vodje) svecenicke i farizeji obmanuti".
Guverner odgovori (misleci da on 2eli govoriti o Zakonu):
"Pa zar ti ne znas da ja nisam Jevrej?, medjutim (vodje) svecenika i
narodne starjesine su te dale u moje ruke; zato nam reci istinu da bih ja
mogao uciniti ono sta je pravedno. Jer, ja imam moc da te oslobodim
i da te kaznim smrcu".
Juda odgovori: "Gospodine, vjeruj mi, ako me kaznis smrcu ucinices
veliku gresku, jer ces ubiti nevinu osobu, videci da sam ja Juda
a ne Isus koji je vrac i svojom vjestinom me je tako transformisao".
Kad je ovo cuo guverner, on se naveliko cudio, tako da je mislio
da ga pusti na slobodu. Guverner zato izidje vani i smijeseci se rece:
"U jednom slucaju, ovaj covjek nije vrijedan smrti vec prije sazaljenja".
"Ovaj covjek kaze", rece guverner, "da on nije Isus, nego izvjesni Juda
koji je vodio vojnike da uzmu Isusa i on kaze da ga je Isus Galilejac
svojom magijskom vjestinom tako preoblicio. Zato, ako je ovo istina,
bila bi velika greska ubiti ga posto je on nevin. Ali, ako je on Isus,
a porice da jest, sigurno je izgubio pamet i bilo bi bezboznicki ubiti
ludjaka".
Tad svecenicke vodje i narodne starjesine sa pismoznancima i
farizejima, povikase govoreci: "On je lsus iz Nazareta, jer mi ga znamo;
jer da on nije zlocinac mi ga ne bismo dali u tvoje ruke. Niti je on lud,
vec prije opak, jer ovom hujdurmom on trazi da umakne iz nasih ruku, a
pobuna koju bi podstakao ako bi umakao, bila bi veca od prethodne".
Pilat (jer takvo je bilo ime guvernera), da bi se otresao od ovakvog
slucaja, rece:"On je Galilejac, a Herod je kralj Galileje: zato ne pripada
meni da takav slucaj sudim, zato ga vodite Herodu".
U skladu s tim oni odvedose Judu Herodu koji je dugo vremena
zelio da lsus dode u njegovu kucu. Medjutim lsus nikad nije 2elio otici u
njegovu kucu, zato sto je Herod bio mnogobozac i obozavao je krive i
lazne bogove, ziveci na nacin necistih mnogobozaca. Sad kad je Juda
bio tu doveden, Herod ga upita za mnoge stvari na koje Juda nije dao
prave odgovore, poricuci da je on lsus.
Tad mu se Herod izrugivao sa svim svojim sudom i dao da bude
obucen u bijelo kao sto se ludjaci oblace i posla ga nazad Pilatu rekavsi
mu:"Ne omahni u pravdi prema narodu lzraela!"
A ovo je Herod napisao zato sto su mu svecenicke vodje,
pismoznanci i farizeji dali veliku kolicinu novca. Guverner, cuvsi da je to
tako bilo od sluge Herodovog, a da bi on takodjer mogao dobiti nesto
novca, simulirao je da on zeli da pusti Judu na slobodu. Na to on dade
da ga njegovi robovi bicuju, a bili su placeni od pismoznanaca da ga
ubiju pod udarcima. Medjutim, Bog koji je odredio stvar, je rezervisao
Judu za krst, da bi on pretrpio tu strasnu smrt kojoj je prodao drugog.
On nije dopustio Judi da umre pod udarcima bica uprkos tome sto su
ga vojnici tako zestoko bicevali da je iz njegovog tijela lila krv. Potom u
izrugivanju oni ga obukose u staru purpurnu odjecu govoreci: "Pristaje
nasem novom kralju da ga obucemo i krunisemo ga". Tako oni
sakupise trnja i nacinise krunu, kao one od zlata i dragog kamenja koje
kraljevi nose na svojim glavama. I ovu krunu od trnja oni stavise na
Judinu glavu, stavivsi mu u ruku trsku kao zezlo i prisilise ga da sjedne
na visoko mjesto. I vojnici dodjose pred njega, klanjajuci se u
izrugivanju, pozdravljajuci ga kao kralja Jevreja. I oni ispruzise svoje
ruke da prime darove, kao sto je obicaj da daju mladi kraljevi; i ne
primivsi nista oni izudarase Judu, govoreci: "Pa kako si ti krunisan ludi
kralju, ako nedes platiti vojnicima i slugama?"
Svestenicke vodje sa pismoznancima i farizejima, vidjevsi da Juda
nije umro pod bicevanjem i strseci se da ga Pilat ne pusti na slobodu,
oni dadose novcani poklon guverneru, koji, primivsi ga - predade Judu
farizejima i pismoznancima kao osudjenika na smrt. Tad oni osudise
dva lopova s njim na smrt na krizu.
Oni ga tako odvedose na brdo Kalvarija, gdje su obicno vjesali
zlocince i tu ga oni razapese golog radi vece sramote. Juda ne ucini
nista osim sto povika: "Boze zasto si me ostavio, posto je zlocinac
pobjegao, a ja umirem nepravedno?"
Uistinu, kazem da je glas, lice i osoba Judina bila tako slicna lsusu,
da su njegovi ucenici i vjernici posve mislili da je on Isus; zato neki
ostavise nauk lsusa, vjerujuci da je Isus lazni prorok i da je magijskom
vjestinom ucinio cuda koja je ucinio: jer Isus je rekao da on nece
umrijeti do kraja svijeta; jer on bi u to vrijeme bio uzet sa svijeta.
Ali oni koji su ostali cvrsti u nauku lsusovom bili su tako opsjednuti
tugom, videci da umire onaj koji je sasvim slican lsusu, da se oni nisu
sjecali sta je lsus rekao. I tako u drustvu sa lsusovom majkom oni
odose na brdo Kalvarija i nisu samo bili prisutni pri smrti Jude,
neprestano pacuci, nego su pomocu Nikodema i Josipa iz Arimateje
dobili od guvernera tijelo Judino da ga sahrane. Na to ga oni skinuse s
krsta s takvim placem da niko ne bi povjerovao i sahranise ga u novu
Josipovu grobnicu, omotavsi ga u stotinu skupocjenih masti.
218
Potom se svaki covjek vrati svojoj kuci. Onaj koji pise sa Ivanom i
Jakovom njegovim bratom, ode sa majkom Isusovom u Nazaret.
Oni ucenici koji se nisu bojali Boga, odose nocu (i) ukradose
tijelo Judino i sakrise ga sireci vijest da je Isus uskrsnuo ponovo; otud
nastade velika zbrka. Prvosvecenik onda naredi da niko ne govori o
Isusu iz Nazareta, pod prijetnjom anateme. I tako tu nastade veliki
progon i mnogi bijahu kamenovani, a mnogi prebijeni, a mnogi prognani
iz zemlje, jer oni nisu mogli da ostanu mirni na takvu stvar.
Novosti stigose u Nazaret kako je Isus, njihov sugradjanin, nakon
sto je umro na krstu ponovo podignut. Na to onaj koji (ovo) pise zamoli
majku lsusovu da se ostavi plakanja, jer je njen sin opet bio podignut.
Cuvsi ovo Djevica Marija rece placuci: "Hajmo u Jerusalem da nadjemo
mog sina. Umrijecu zadovoljna kad ga vidim".
219
Djevica se vrati u Jerusalem sa onim koji pise i lvanom i Jakovom,
na onaj dan na koji je prvosvecenik izdao dekret. Na to Djevica koja se
bojala Boga, iako je ona znala da je dekret prvosvecenika nepravedan,
naredi onima koji su stanovali s njom da zaborave njenog sina. Pa kako
je svaki pojedinac bio uzbudjen! Bog koji raspoznaje srca Ijudi, zna da
smo izmedju zala za smrcu Jude, za kojeg smo vjerovali da je lsus nas
gospodar - i zelje da ga vidimo uskrsnulog opet, mi sa majkom
Isusovom izgarali.
Tako se andjeli, koji su bili zastitnici Marijini, uznesose na trece
nebo, gdje je bio Isus u drustvu andjela i sve mu ispricase.
Zato Isus zamoli Boga da mu da moc da vidi svoju majku i svoje
ucenike. Tad milosrdni Bog naredi svojoj cetvorici omiljenih andjela,
koji su Gabriel, Mihael, Rafael i Uriel, da odnesu lsusa u kucu njegove
majke i da ga tu cuvaju tri dana neprestano, dopustajuci da ga vide
samo oni koji su vjerovali u njegov nauk.
Isus dodje okruzen bljestavilom u sobu gdje je boravila Marija
Djevica sa svoje dvije sestre Martom i Marijom Magdalenom i Lazarom
i onim koji pise i Ivanom i Jakovom i Petrom. Na to oni od straha
padose kao mrtvi. A Isus podize svoju majku i druge sa tla govoreci:
"Ne bojte se, jer ja sam Isus; i ne placite, jer ja sam ziv, ne mrtav". Oni
ostadose svi dugo vremena izvan sebe na prisustvo Isusa, jer su svi
zajedno vjerovali da je Isus mrtav. Tad Djevica placuci rece: "Reci mi
sine moj zasto je Bog dozvolio da umres na sramotu tvoje rodbine i
prijatelja i na sramotu tvog nauka, posto ti je dao moc da dizes mrtve?
Jer, svako ko te je volio bio je kao mrtav".
220
Isus odgovori, grleci svoju majku; 'Vjeruj mi majko, ja ti uistinu
kazem da ja uopse nisam bio mrtav; jer Bog me je ostavio do kraja
svijeta". I rekavsi ovo on zamoli cetiri andjela da se pokazu i posvjedoce
kako je stvar prosla.
Na to se andjeli pokazase nalik na cetiri sjajna sunca, tako da od
straha ponovo svi padose kao mrtvi.
Tad Isus dade cetiri lanena platna andjelima da bi mogli da se
pokriju, da bi se mogli vidjeti i cuti s njegovom majkom i njenim
pratiocima. I podigavsi ih sve, on ih utjesi, rekavsi: 'Ovo su pomagaci
Boziji: Gabriel, koji najavljuje Bozije tajne, Mihael, koji se bori protiv
Bozijih neprijatelja; Rafael, koji prima duse onih koji umiru; i Uriel, koji
ce svakog pozvati na sud Boziji na Dan posljednji".
Potom cetiri andjela ispricase Djevici kako je Bog poslao po Isusa i
preoblicio Judu, da bi on mogao iskusiti kaznu kojoj je prodao drugog.
Tad rece onaj koji pise: "O gospodaru, da li mi je dopusteno da te
sad pitam, kao sto je bilo dopusteno kad si boravio sa nama?"
Isus odgovori: "Pitaj sta zelis Barnaba, a ja cu ti odgovorit".
Tad rece onaj koji pise:"O gospodaru, posto je Bog milosrdan, zasto
nas je tako mucio, dajuci da vjerujemo da si ti mrtav?, a tvoja majka je
tako plakala za tobom da je bila blizu smrti; a ti koji si sveti Boziji, na
tebe je Bog dopustio da padne kleveta da si ubijen medju lopovima na
brdu Kalvarija?"
Isus odgovori: "Vjeruj mi Barnaba, da svaki grijeh, ma koliko mali bio,
Bog kaznjava sa velikom kaznom, posto grijeh vrijedja Boga. Posto su
moja majka i moji vjerni ucenici koji su bili sa mnom voljeli mene malo
sa zemaljskom ljubavlju, pravedni Bog je htio da ovu ljubav kazni sa
sadasnjom tugom, da ona ne bi bila kaznjena u plamenovima pakla.
I mada sam ja bio nevin na svijetu otkad su me ljudi nazvali "Bog i "sin
Boziji", Bog je - a da mi se demoni ne bi rugali na Dan sudnji - htio da
mi se liudi rugaju na ovom svijetu smrcu Jude, cineci da svi ljudi vjeruju
da sam ja umro na krstu. A ovo izrugivanje ce se nastaviti do dolaska
Ahmeda Poslanika Bozijeg, koji ce, kad on dodje otkriti ovu prevaru
onima koji vjeruju u Boziji Zakon."
Govoreci tako lsus rece: 'Ti si pravedan, o Gospode Boze nas,jer samo tebi
pripada cast i slava bez kraja .
221
I Isus se okrenu onom koji pise i rece: "Gledaj Barnaba da obavezno
napises moje Evandjelje o svemu sta se zbilo za vrijeme mog boravka
na svijetu. I opisi na isti nacin ono sta se desilo Judi, da vjernici ne
budu prevareni i da svi vjeruju istnu".
Tad rece onaj koji pise: 'Sve cu uciniti ako Bog htjedne, o gospodaru;
medjutim kako se to desilo Judi ja ne znam, jer nisam vidio sve".
Isus oogovari: "Ovdje su Ivan i Petar koji su vidjeli sve i oni ce ti
reci sve sta se zbilo.
I Isus nam naredi da pozovemo njegove vjerne ucenike, da bi oni
mogli da ga vide. Tad Ivan i Petar sazvase zajedno sedam ucenika sa
Nikodemom i Josipom i mnoge druge od sedamdeset dvojice i oni
jedose sa Isusom.
Treceg dana Isus rece: "Idite na Goru Maslinsku sa mojom majkom,
jer ja cu se tamo uspeti u nebo i vi cete vidjeti ko ce me uznijeti"
Tako tamo odose svi, izuzev dvadeset petorice od sedamdeset dva
ucenika, koji su zbog straha pobjegli u Damask.
I posto oni svi stajase u molitvi, u podne dodje Isus sa velikim
mnostvom andjela koji su hvalili Boga: a sjaj njegovog lica ih tako prestravi da oni padose svojim licima na zemlju. Medjutim, Isus ih
podize tjeseci ih i govoreci: "Ne bojte se, ja sam vas gospodar'.
I on ukori mnoge koji su vjerovali da je on umro i opet ustao, rekavsi:
"Da li vi mene i Boga drzite lazljivcima?, jer Bog mi je podario da zivim
skoro do kraja svijeta, kao sto sam vam rekao. Uistinu, ja vam kazem,
ja nisam umro, nego Juda izdajnik. Pazite, jer Sotona ce uciniti svaki
pokusaj da vas prevari, budite moji svjedoci u svom lzraelu i po citavom
svijetu, o svim stvarima koje ste culi i vidjeli".
I govorivsi tako on zamoli Boga za spas vjernika i obracenje
grjesnika. I njegova molitva se zavrsi, on zagrli svoju majku, rekavsi:
"Mir neka je tebi majko moja, pocivaj u Bogu koji je stvorio tebe i mene"
I tako govoreci on se okrenu svojim ucenicima, rekavsi- "Neka je Bozija
milost i milosrdje uz vas". Potom pred njihovim ocima cetvorica andjela
ga uznesose u nebo.
222
Nakon Isusovog odlaska ucenici su se razasuli kroz razlicite dijelove
Izraela i svijeta, a istina je - koju mrzi Sotona - bila proganjana, kao i
uvijek, lazju. Jer neki zli ljudi su, izdavajuci se za ucenike, propovijedali
da je Isus umro i ponovo ustao. Drugi su propovijedali da je on stvarno
umro, ali ne i uskrsnuo. Neki su propovijedali i jos propovijedaju da je
Isus sin Boziji, medju kojima je Pavle obmanut. Ali mi, onako kako sam
ja napisao, tako mi propovijedamo onima koji se boje Boga, da bi se oni
spasili na Dan posljednji od Bozijeg suda. Amen."
Tako je zapisao Barnaba, svjedok posljednih dana Isusovih na
Zemlji.
Kur'an:"A nisu ga ni ubili ni raspeli, vec im se pricinilo." (Sura An-Nisa, 157)
Evandjelje po Barnabi
Provodeci zadnje sate na Zemiji, zeleci da iskoristi svaku
dragocjenu minutu, Isus Hrist govori svojim ucenicima.
Evo kako je Barnaba zapisao u svome Evandellju
213
"U istinu ja vam kazem, jedan od vas ce me izdati, tako da cu ja biti
prodat kao ovca; ali jao njemu, jer on ce ispuniti sve sta je nas otac
David rekao o jednom takvom, da ce on pasti u rupu koju je pripremio
drugima".
Na to ucenici pogledase jedan na drugog govoreci sa zaljenjem:
"Ko ce biti izdajnik?"
Tad Juda rece "Hocu li to ja biti, o gospodaru?"
Isus odgovori: "Ti si mi rekao ko ce biti taj ko ce me izdati".
A apostoli to ne cuse.
Kad je janje bilo pojedeno, dzavo dodje na ledja Judina, i on izidje iz kuce,
a Isus mu ponovo rece: "Ucini brzo ono sta moras uciniti".
214
Posto je izisao iz kuce Isus se povuce u vrt da se moli, onako kako je
on imao obicaj da se moli, kleknuvsi na koljena sto puta i padnuvsi
nicice na svoje lice. Juda, posto je znao mjesto gdje je Isus sa svojim
ucenicima, ode prvosveceniku i rece '"Ako mi date sta je obecano, ove
cu vam noci predati u vase ruke Isusa kojeg trazite, jer on je sam sa
jedanaest drugova".
Prvosvecenik odgovori: "Koliko trazis?"
Rece Juda: "Trideset zlatnika".
Tad odmah prvosvecenik izbroji njemu novac i posla farizeje guverneru
da dovedu vojnike i Heroda, a oni dadose legiju njih, zato sto su se
bojali naroda- stoga oni uzese svoje oruzje i sa bakljama i fenjerima na
palicama izidjose iz Jerusalema.
215
Kad se vojnici sa Judom privukose blizu mjesta gdje je bio Isus, Isus
zacu priblizavanje mnostva naroda, zato se on sa strahom povuce u
kucu. A jedanaestorica su spavali.
Tad Bog vidjevsi u opasnosti svog slugu naredi Gabrielu, Mihaelu,
Rafaelu i Urielu, svojim izaslanicima, da uzmu Isusa sa svijeta.
Sveti andjeli dodjose i izvukose lsusa kroz prozor koji gleda na Jug.
Oni ga otkrise i smjestise u trece nebo u drustvo andjela koji vjecno
slave Boga.
216
Juda udje hitro u sobu prije svih, odakle je lsus uzdignut. A ucenici su
spavali. Na to je cudesni Bog cudesno djelovao tako da je Juda bio
tako izmijenjen u govoru i licu nalik lsusu da smo mi vjerovali da je on
lsus. A on je, probudivsi nas trzio gdje je gospodar. Mi smo se tome
cudili i odgovarali.- "Ti gospodaru, si nas gospodar; zar si nas sad
zaboravio?"
A on, smijeseci se rece: "Pa jeste li ludi pa ne znate da sam ja Juda
Iskariot!"
I dok je on ovo govorio vojnici udjose i spustise svoje ruke na Judu,
Mi, posto smo culi sta Juda kaze, i vidjevsi mnostvo vojnika,
pobjegosmo kao izvan sebe. A Ivan, koji je bio umotan u laneno platno,
se probudi i utece, a kad su ga vojnici scepali za laneno platno, on
ostavi laneno platno i pobjeze go. Jer Bog je cuo molitvu Isusovu i
spasio jedanaestoricu od zla.
217
Vojnici uzese Judu i svezase ga, ne bez izrugivanja. On je istinski
poricao da je on Isus; a vojnici rugajuci mu se rekose-. "Gospodine, ne
boj se, jer mi smo dosli da te nacinimo kraljem lzraela, a mi smo te
svezali jer znamo da ti odbijas kraljevstvo".
Juda odgovori: "Pa jeste li vi izgubili razum! Vi ste dosli da uzmete
Isusa iz Nazareta sa oruzjem i fenjerima kao (protiv) lopova; a vi ste svezali mene koji sam vas vodio, da me uicinite kraljem!"
Tad vojnici izgubise strpljene i sa udarcima i sutovima pocese da se
izruguju Judi i oni ga s bijesom odvedose u Jerusalem.
Ivan i Petar su slijedili vojnike izdaleka-, i oni su potvrdili onom koji
pise da su vidjeli svo ispitivanje Jude od prvosvecenika i vijeca farizeja
koji su se skupili da Isusa kazne smrcu. Potom je Juda izgovorio
mnoge rijeci ludosti tako da su se svi smijali, vjerujuci da je on stvarno
Isus, i da je on zbog straha od smrti izigravao ludost. Na to
pismoznanci povezase zavojem njegove oci i rugajuci mu se govorise:
"Isuse, proroce Nazarenaca (jer tako su oni zvali one koji su vjerovali u
Isusa), "reci nam, ko je bio taj ko te je udario?" A oni su ga udarali i
pljuvali mu u lice.
Kad je nastalo jutro, tamo se sakupilo veliko vijece pismoznanaca i
narodnih starjesina" a prvosvecenik je sa farizejima trazio lazne
svjedoke protiv Jude vjerujuci da je on Isus: i oni ne nadjose ono sta su
trazili. A zasto ja kazem da su svecenicke vodje vjerovali da je Juda
Isus? Sta vise, svi ucenici, sa onim koji pise, su vjerovali to; i jos je
sirota djevica majka Isusova sa svojom rodbinom i prijateljima to
vjerovala, tako da je tuga svakojeg bila nevjerovatna. Tako mi Boga
zivog, onaj koji pise je zaboravio sve sta je Isus rekao kako ce on biti
uzdignut sa svijeta i da ce on propatiti u trecoj osobi, i da on nece
umrijeti do kraja svijeta. Zato je on otisao sa majkom Isusovom i sa
Ivanom do krsta.
Prvosvecenik je dao da se Juda pred njega dovede vezan i upita ga
o njegovim ucenicima i njegovom naukovanju. Na to Juda, iako izvan
sebe, ne odgovori nista na to. Prvosvecenik ga onda zamoli Bogom
zivim Izraelovim da mu on kaze istinu. Juda odgovori: "Ja sam vam
rekao da sam ja Juda Iskariot, koji sam vam obecao da cu vam u ruke
dati Isusa Nazarenca; a vi ste, ne znam kako - izvan sebe, jer posto
poto hocete da sam ja Isus".
Prvosvecenik odgovori- "O perverzni zavodnice, ti si obmanuo sav
Izrael, pocevsi od Galileje cak do Jerusalema ovdje, sa svojim naukom
i laznim cudima-. a sad mislis da umaknes zasluznoj kazni koja ti
pristaje izigravajuci da si lud? Tako mi Boga zivog, ti joj neces umaci!"
Rekavsi ovo on naredi svojim slugama da ga udaraju boksajuci i
sutajuci, tako da bi mu se njegovo razumijevanje vratilo u glavu.
Izrugivanje koje je on onda pretrpio u rukama sluga prvosvecenika je
izvan vjerovanja. Jer oni su sa zarom izmisljali nove izume da bi
zadovoljili svijet. Tako ga oni obukose kao madjionicara i tako su ga
obradjivali rukama i nogama, da bi se i sami Kanaanci sazalili da su
vidjeli taj prizor.
Ali svecenicki prvaci i narodne starjesine su imaii svoja srca tako
razjarena protiv Isusa da su - vjerujuci da je Juda stvarno Isus - uzivali
gledajuci ga tako tretiranog.
Kasnije ga odvedose vezanog guverneru koji je potajno volio Isusa.
On, misleci da je Juda lsus, dade da on udje u njegovu prostoriju i
govorio je sa njim pitajuci ga iz kog razloga su ga svecenicke vodje i
narod dali u njegove ruke.
Juda odgovori: "Kad bih ti rekao istinu, ti mi ne bi vjerovao; jer ti si
mozda obmanut kao sto su (vodje) svecenicke i farizeji obmanuti".
Guverner odgovori (misleci da on 2eli govoriti o Zakonu):
"Pa zar ti ne znas da ja nisam Jevrej?, medjutim (vodje) svecenika i
narodne starjesine su te dale u moje ruke; zato nam reci istinu da bih ja
mogao uciniti ono sta je pravedno. Jer, ja imam moc da te oslobodim
i da te kaznim smrcu".
Juda odgovori: "Gospodine, vjeruj mi, ako me kaznis smrcu ucinices
veliku gresku, jer ces ubiti nevinu osobu, videci da sam ja Juda
a ne Isus koji je vrac i svojom vjestinom me je tako transformisao".
Kad je ovo cuo guverner, on se naveliko cudio, tako da je mislio
da ga pusti na slobodu. Guverner zato izidje vani i smijeseci se rece:
"U jednom slucaju, ovaj covjek nije vrijedan smrti vec prije sazaljenja".
"Ovaj covjek kaze", rece guverner, "da on nije Isus, nego izvjesni Juda
koji je vodio vojnike da uzmu Isusa i on kaze da ga je Isus Galilejac
svojom magijskom vjestinom tako preoblicio. Zato, ako je ovo istina,
bila bi velika greska ubiti ga posto je on nevin. Ali, ako je on Isus,
a porice da jest, sigurno je izgubio pamet i bilo bi bezboznicki ubiti
ludjaka".
Tad svecenicke vodje i narodne starjesine sa pismoznancima i
farizejima, povikase govoreci: "On je lsus iz Nazareta, jer mi ga znamo;
jer da on nije zlocinac mi ga ne bismo dali u tvoje ruke. Niti je on lud,
vec prije opak, jer ovom hujdurmom on trazi da umakne iz nasih ruku, a
pobuna koju bi podstakao ako bi umakao, bila bi veca od prethodne".
Pilat (jer takvo je bilo ime guvernera), da bi se otresao od ovakvog
slucaja, rece:"On je Galilejac, a Herod je kralj Galileje: zato ne pripada
meni da takav slucaj sudim, zato ga vodite Herodu".
U skladu s tim oni odvedose Judu Herodu koji je dugo vremena
zelio da lsus dode u njegovu kucu. Medjutim lsus nikad nije 2elio otici u
njegovu kucu, zato sto je Herod bio mnogobozac i obozavao je krive i
lazne bogove, ziveci na nacin necistih mnogobozaca. Sad kad je Juda
bio tu doveden, Herod ga upita za mnoge stvari na koje Juda nije dao
prave odgovore, poricuci da je on lsus.
Tad mu se Herod izrugivao sa svim svojim sudom i dao da bude
obucen u bijelo kao sto se ludjaci oblace i posla ga nazad Pilatu rekavsi
mu:"Ne omahni u pravdi prema narodu lzraela!"
A ovo je Herod napisao zato sto su mu svecenicke vodje,
pismoznanci i farizeji dali veliku kolicinu novca. Guverner, cuvsi da je to
tako bilo od sluge Herodovog, a da bi on takodjer mogao dobiti nesto
novca, simulirao je da on zeli da pusti Judu na slobodu. Na to on dade
da ga njegovi robovi bicuju, a bili su placeni od pismoznanaca da ga
ubiju pod udarcima. Medjutim, Bog koji je odredio stvar, je rezervisao
Judu za krst, da bi on pretrpio tu strasnu smrt kojoj je prodao drugog.
On nije dopustio Judi da umre pod udarcima bica uprkos tome sto su
ga vojnici tako zestoko bicevali da je iz njegovog tijela lila krv. Potom u
izrugivanju oni ga obukose u staru purpurnu odjecu govoreci: "Pristaje
nasem novom kralju da ga obucemo i krunisemo ga". Tako oni
sakupise trnja i nacinise krunu, kao one od zlata i dragog kamenja koje
kraljevi nose na svojim glavama. I ovu krunu od trnja oni stavise na
Judinu glavu, stavivsi mu u ruku trsku kao zezlo i prisilise ga da sjedne
na visoko mjesto. I vojnici dodjose pred njega, klanjajuci se u
izrugivanju, pozdravljajuci ga kao kralja Jevreja. I oni ispruzise svoje
ruke da prime darove, kao sto je obicaj da daju mladi kraljevi; i ne
primivsi nista oni izudarase Judu, govoreci: "Pa kako si ti krunisan ludi
kralju, ako nedes platiti vojnicima i slugama?"
Svestenicke vodje sa pismoznancima i farizejima, vidjevsi da Juda
nije umro pod bicevanjem i strseci se da ga Pilat ne pusti na slobodu,
oni dadose novcani poklon guverneru, koji, primivsi ga - predade Judu
farizejima i pismoznancima kao osudjenika na smrt. Tad oni osudise
dva lopova s njim na smrt na krizu.
Oni ga tako odvedose na brdo Kalvarija, gdje su obicno vjesali
zlocince i tu ga oni razapese golog radi vece sramote. Juda ne ucini
nista osim sto povika: "Boze zasto si me ostavio, posto je zlocinac
pobjegao, a ja umirem nepravedno?"
Uistinu, kazem da je glas, lice i osoba Judina bila tako slicna lsusu,
da su njegovi ucenici i vjernici posve mislili da je on Isus; zato neki
ostavise nauk lsusa, vjerujuci da je Isus lazni prorok i da je magijskom
vjestinom ucinio cuda koja je ucinio: jer Isus je rekao da on nece
umrijeti do kraja svijeta; jer on bi u to vrijeme bio uzet sa svijeta.
Ali oni koji su ostali cvrsti u nauku lsusovom bili su tako opsjednuti
tugom, videci da umire onaj koji je sasvim slican lsusu, da se oni nisu
sjecali sta je lsus rekao. I tako u drustvu sa lsusovom majkom oni
odose na brdo Kalvarija i nisu samo bili prisutni pri smrti Jude,
neprestano pacuci, nego su pomocu Nikodema i Josipa iz Arimateje
dobili od guvernera tijelo Judino da ga sahrane. Na to ga oni skinuse s
krsta s takvim placem da niko ne bi povjerovao i sahranise ga u novu
Josipovu grobnicu, omotavsi ga u stotinu skupocjenih masti.
218
Potom se svaki covjek vrati svojoj kuci. Onaj koji pise sa Ivanom i
Jakovom njegovim bratom, ode sa majkom Isusovom u Nazaret.
Oni ucenici koji se nisu bojali Boga, odose nocu (i) ukradose
tijelo Judino i sakrise ga sireci vijest da je Isus uskrsnuo ponovo; otud
nastade velika zbrka. Prvosvecenik onda naredi da niko ne govori o
Isusu iz Nazareta, pod prijetnjom anateme. I tako tu nastade veliki
progon i mnogi bijahu kamenovani, a mnogi prebijeni, a mnogi prognani
iz zemlje, jer oni nisu mogli da ostanu mirni na takvu stvar.
Novosti stigose u Nazaret kako je Isus, njihov sugradjanin, nakon
sto je umro na krstu ponovo podignut. Na to onaj koji (ovo) pise zamoli
majku lsusovu da se ostavi plakanja, jer je njen sin opet bio podignut.
Cuvsi ovo Djevica Marija rece placuci: "Hajmo u Jerusalem da nadjemo
mog sina. Umrijecu zadovoljna kad ga vidim".
219
Djevica se vrati u Jerusalem sa onim koji pise i lvanom i Jakovom,
na onaj dan na koji je prvosvecenik izdao dekret. Na to Djevica koja se
bojala Boga, iako je ona znala da je dekret prvosvecenika nepravedan,
naredi onima koji su stanovali s njom da zaborave njenog sina. Pa kako
je svaki pojedinac bio uzbudjen! Bog koji raspoznaje srca Ijudi, zna da
smo izmedju zala za smrcu Jude, za kojeg smo vjerovali da je lsus nas
gospodar - i zelje da ga vidimo uskrsnulog opet, mi sa majkom
Isusovom izgarali.
Tako se andjeli, koji su bili zastitnici Marijini, uznesose na trece
nebo, gdje je bio Isus u drustvu andjela i sve mu ispricase.
Zato Isus zamoli Boga da mu da moc da vidi svoju majku i svoje
ucenike. Tad milosrdni Bog naredi svojoj cetvorici omiljenih andjela,
koji su Gabriel, Mihael, Rafael i Uriel, da odnesu lsusa u kucu njegove
majke i da ga tu cuvaju tri dana neprestano, dopustajuci da ga vide
samo oni koji su vjerovali u njegov nauk.
Isus dodje okruzen bljestavilom u sobu gdje je boravila Marija
Djevica sa svoje dvije sestre Martom i Marijom Magdalenom i Lazarom
i onim koji pise i Ivanom i Jakovom i Petrom. Na to oni od straha
padose kao mrtvi. A Isus podize svoju majku i druge sa tla govoreci:
"Ne bojte se, jer ja sam Isus; i ne placite, jer ja sam ziv, ne mrtav". Oni
ostadose svi dugo vremena izvan sebe na prisustvo Isusa, jer su svi
zajedno vjerovali da je Isus mrtav. Tad Djevica placuci rece: "Reci mi
sine moj zasto je Bog dozvolio da umres na sramotu tvoje rodbine i
prijatelja i na sramotu tvog nauka, posto ti je dao moc da dizes mrtve?
Jer, svako ko te je volio bio je kao mrtav".
220
Isus odgovori, grleci svoju majku; 'Vjeruj mi majko, ja ti uistinu
kazem da ja uopse nisam bio mrtav; jer Bog me je ostavio do kraja
svijeta". I rekavsi ovo on zamoli cetiri andjela da se pokazu i posvjedoce
kako je stvar prosla.
Na to se andjeli pokazase nalik na cetiri sjajna sunca, tako da od
straha ponovo svi padose kao mrtvi.
Tad Isus dade cetiri lanena platna andjelima da bi mogli da se
pokriju, da bi se mogli vidjeti i cuti s njegovom majkom i njenim
pratiocima. I podigavsi ih sve, on ih utjesi, rekavsi: 'Ovo su pomagaci
Boziji: Gabriel, koji najavljuje Bozije tajne, Mihael, koji se bori protiv
Bozijih neprijatelja; Rafael, koji prima duse onih koji umiru; i Uriel, koji
ce svakog pozvati na sud Boziji na Dan posljednji".
Potom cetiri andjela ispricase Djevici kako je Bog poslao po Isusa i
preoblicio Judu, da bi on mogao iskusiti kaznu kojoj je prodao drugog.
Tad rece onaj koji pise: "O gospodaru, da li mi je dopusteno da te
sad pitam, kao sto je bilo dopusteno kad si boravio sa nama?"
Isus odgovori: "Pitaj sta zelis Barnaba, a ja cu ti odgovorit".
Tad rece onaj koji pise:"O gospodaru, posto je Bog milosrdan, zasto
nas je tako mucio, dajuci da vjerujemo da si ti mrtav?, a tvoja majka je
tako plakala za tobom da je bila blizu smrti; a ti koji si sveti Boziji, na
tebe je Bog dopustio da padne kleveta da si ubijen medju lopovima na
brdu Kalvarija?"
Isus odgovori: "Vjeruj mi Barnaba, da svaki grijeh, ma koliko mali bio,
Bog kaznjava sa velikom kaznom, posto grijeh vrijedja Boga. Posto su
moja majka i moji vjerni ucenici koji su bili sa mnom voljeli mene malo
sa zemaljskom ljubavlju, pravedni Bog je htio da ovu ljubav kazni sa
sadasnjom tugom, da ona ne bi bila kaznjena u plamenovima pakla.
I mada sam ja bio nevin na svijetu otkad su me ljudi nazvali "Bog i "sin
Boziji", Bog je - a da mi se demoni ne bi rugali na Dan sudnji - htio da
mi se liudi rugaju na ovom svijetu smrcu Jude, cineci da svi ljudi vjeruju
da sam ja umro na krstu. A ovo izrugivanje ce se nastaviti do dolaska
Ahmeda Poslanika Bozijeg, koji ce, kad on dodje otkriti ovu prevaru
onima koji vjeruju u Boziji Zakon."
Govoreci tako lsus rece: 'Ti si pravedan, o Gospode Boze nas,jer samo tebi
pripada cast i slava bez kraja .
221
I Isus se okrenu onom koji pise i rece: "Gledaj Barnaba da obavezno
napises moje Evandjelje o svemu sta se zbilo za vrijeme mog boravka
na svijetu. I opisi na isti nacin ono sta se desilo Judi, da vjernici ne
budu prevareni i da svi vjeruju istnu".
Tad rece onaj koji pise: 'Sve cu uciniti ako Bog htjedne, o gospodaru;
medjutim kako se to desilo Judi ja ne znam, jer nisam vidio sve".
Isus oogovari: "Ovdje su Ivan i Petar koji su vidjeli sve i oni ce ti
reci sve sta se zbilo.
I Isus nam naredi da pozovemo njegove vjerne ucenike, da bi oni
mogli da ga vide. Tad Ivan i Petar sazvase zajedno sedam ucenika sa
Nikodemom i Josipom i mnoge druge od sedamdeset dvojice i oni
jedose sa Isusom.
Treceg dana Isus rece: "Idite na Goru Maslinsku sa mojom majkom,
jer ja cu se tamo uspeti u nebo i vi cete vidjeti ko ce me uznijeti"
Tako tamo odose svi, izuzev dvadeset petorice od sedamdeset dva
ucenika, koji su zbog straha pobjegli u Damask.
I posto oni svi stajase u molitvi, u podne dodje Isus sa velikim
mnostvom andjela koji su hvalili Boga: a sjaj njegovog lica ih tako prestravi da oni padose svojim licima na zemlju. Medjutim, Isus ih
podize tjeseci ih i govoreci: "Ne bojte se, ja sam vas gospodar'.
I on ukori mnoge koji su vjerovali da je on umro i opet ustao, rekavsi:
"Da li vi mene i Boga drzite lazljivcima?, jer Bog mi je podario da zivim
skoro do kraja svijeta, kao sto sam vam rekao. Uistinu, ja vam kazem,
ja nisam umro, nego Juda izdajnik. Pazite, jer Sotona ce uciniti svaki
pokusaj da vas prevari, budite moji svjedoci u svom lzraelu i po citavom
svijetu, o svim stvarima koje ste culi i vidjeli".
I govorivsi tako on zamoli Boga za spas vjernika i obracenje
grjesnika. I njegova molitva se zavrsi, on zagrli svoju majku, rekavsi:
"Mir neka je tebi majko moja, pocivaj u Bogu koji je stvorio tebe i mene"
I tako govoreci on se okrenu svojim ucenicima, rekavsi- "Neka je Bozija
milost i milosrdje uz vas". Potom pred njihovim ocima cetvorica andjela
ga uznesose u nebo.
222
Nakon Isusovog odlaska ucenici su se razasuli kroz razlicite dijelove
Izraela i svijeta, a istina je - koju mrzi Sotona - bila proganjana, kao i
uvijek, lazju. Jer neki zli ljudi su, izdavajuci se za ucenike, propovijedali
da je Isus umro i ponovo ustao. Drugi su propovijedali da je on stvarno
umro, ali ne i uskrsnuo. Neki su propovijedali i jos propovijedaju da je
Isus sin Boziji, medju kojima je Pavle obmanut. Ali mi, onako kako sam
ja napisao, tako mi propovijedamo onima koji se boje Boga, da bi se oni
spasili na Dan posljednji od Bozijeg suda. Amen."
Tako je zapisao Barnaba, svjedok posljednih dana Isusovih na
Zemlji.