ja sam odavno primjetila vezu izmedju bolesti i onog tzv. svakodnevnog stresa, stresa koji nastaje u komuniciranju, a koji ljudi danas kao da ne primjete. Znaju da su nervozni, da imaju mučninu vrtoglaviocu visok pritisak i aritmiju, ali obično kažu. " ma nasekirala se na poslu, nasekiro me muž, dijete, kona, ona "koza" za šalterom, sestra u bolnici, revizor, drot itd. itd.
Skoro svaki dan na ulici i u saobrćaju čujem najmanje par ljudi kako govore o tome kako ih je neko "nasekiro"...
U stvari nisu ih nasekirali muž, dijete, brat, sestra doktor, šef/ica itd. nasekirala ih je loša komunikacija od strane tog muža, djeteta, brata, sestre( pogotovo one medicinske koja često naruši zdravlje pacijnetu svojim neotesanim komuniciranjem), neka sirovina od drota, revizora, etc. ali kod nas je tema komunikacije i medjuljudskih odnosa taboo tema.
Evo jedan primjer.
Ulazi jedna gospodja u jedan express restoran kod nas i pita kuhara sa druge strane pulta: "Oprostite, je li ovo sve što imate?", obzirom da meni i nije bio naročito bogat, pogotovoe je bio oskudan salatama.
Kuhar je gleda direkto u oči i onako povišenim tonom uzlazom putanjom i očigledno malo "uvrijedjen" joj se obrati:
"Gospodjo imate čorbu, gulaš, rižu kao prilog, dinstanu junetinu, buraniju!....Jel vam to malo!!!
"Znam ali nemate baš neki izbor salata", reče ova gospodja
"Pa eno Vam salata, šta je ono tamo...jel ono salata ?!" Opet povišenim tonom ( i pred-industrijskim nastupom) odgovara kuhar, pokazujući na tanjiriće na kojima su bili izrezani komadi krastava a u drugom tanjiru narendana kupus salata.
"Pa nije vam to baš salata, to je samo narezani krastavac, ali dobro...nema veze.." reče žena očigledno i logično isfrustrirana, pozdravi se uljudno i izadje vani.
Kuhar je poslija toga "drobio" nekoliko minuta pred svim gostima koji su tu jeli, očigledno uvrijedjen.
Očigledno je da su i jedno i drugo isfurstrirani, naročito gospodja i to s pravom jer se on obratio prilično agresivno, a da ne kažem necivilizovano.
Evo još jednog primjera jednog izvora frustracije za mog brata , kojeg inače smatram jako odgovornom osobom.
On rijetko dobije odgovor od većine naših javnih službi (ministarstava itd.) iako im više puta šalje pisma, i emailove. I ja sam sama šokirana

ovakvom neodgovornošću službenih osoba u mom rodnom gradu i svaki put kad se meni to desi jasno vidim da ću se te sedmice razboljeti. Dakle opet govorimo o lošoj tj. nikakvoj komunikaciji.
Poslijeratno Sarajevo je grad koji su karadžić i umobolni sljedbenici prilično unazadili ( ali na razočarenje umobolnih ne i uništili) ne samo bukvalnim uništavanjem grada i ubijanjem civila artiljerijom za vrijeme agresije na BiH nego i tako što su protjerali seosko stanovništvo sa svojih ognjišta koje je bilo primorano odjednom naći se u gradovima, u kojima usljed agresije nije bilo preostalo dovoljno kapaciteta na raspolaganju da emancipuju to seosko stanovništvo, kao što nije preostalo kapaciteta emancipovati ni sve one ruralne stanovnike koji su došli u BH gradova iz drugih zemalja u regiji, a koje niko nije protjero sa njihovih ognjišta nego su ušli u BiH iz oportunističkih razloga (ovi potonji su po tom moralnom osnovu sasvim drugačiji od naših domaćih seljana, ali to je već druga priča). Kada se radi o načinu komuniciranja, ( koji smatram primarnim uzrokom nervoza i stresa), i u prvom i u drugom primjeru se radi o ruralnom komuniciranju, koji je oprečan onom urbanom.
I tako od prestanka agresije na BiH pa do danas traje sudar ta dva sistema vrijednosti (dva načina komuniciranja) - onog urbanog-kozmopolitskog s jedne strane i onog ruralnog s druge. Upravo iz tog sudara oprečnih vrijednosti nastaju svakodnevne frustracije i jednih i drugih građana u gradovima BiH. To su dva različita i oprečna svijeta kada je u pitanju način komuniciranja.
Obzirom da se ovo može nažalost pogrešno protumačiti, dužna sam napomenuti da različitost izmedju ruralnog i urbanog sistema vrijednosti APSOLUTNO ne podrazumijeva da su jedni "bolji" ili "gori " od drugih. Komuniciranje izvorno nema veza sa moralnim kvalitetama nego za načinom/stilom življenja. Naravno da neko ko je rodjen u gradu može svojim ponašanjem i komuniciranjem biti daleko veći "papak" od nekoga sa sela, i time uzrokovati frustraciju...što svojom arogantnošču što svojom neotesanšću ( mada se u tom slučaju ne može nazvati kozmopolitom, tj. civilzovanom osobom sve i da je u Sarajevu još od Ilira...).
Tu je jedino riješenje da oni civilizovani u ovoj zemlji krenu u akciju i počnu raditi na uspostavi nekog standarda komuniciranja i ponašanja i to preko medija i škola. Nama je prijeko potrebana jaka kampanja promocije zdravih ljudskih vrijednosti, tj. uzajamno uvažavanje i saradnja za što veću dobrobit društva. Nama je potrebno promovisanje i stvaranje Savjesnog gradjanina kao standarda!!! Kad uspijemo to, biće daleko, dalkeo manje nervoze i stresa i svi ćete se sjetiti ove moje poruke i vidjeti koliko smo godina izgubili uzalud!!!
Dakle najveći a najzanemareniji izvor frustracija, nervoza i stresa potiće upravo od nezdrave tj. loše komunikacije pa se tu treba usmejriti.
