#1 Ko je kriv za probleme povratnika u Foči?
Posted: 09/08/2009 23:00
Nezaposleni povratnik bez prihoda kriv za sve probleme povratnika u Foču
U posljednje vrijeme sve češće me zovu prijatelji i poznanici iz cijelog svijeta i pitaju zašto se javno ne oglasim povodom posljednjih događaja vezanih za Udruženje povratnika i raseljenih lica u Opštinu Foča.
U Foču, moj rodni grad, vratio sam se od inada nakon izjave gospodina Irfana Ajanovića na jednoj javnoj tribini u Aachenu, u Njemačkoj, da je proces povratka na svoje završen. „Pa kako završen kad još nije kako treba ni započeo“, pitao sam se tada i počeo pakovati svoje stvari za povratak. Šta sam od tada pa do dana danšnjeg predeverao nikada nisam pričao, nego sam se trudio da javnost bude upoznata o nedaćama ostalih povratnika u Foču. U martu ove godine u programu televizije Liberty pojavio se predsjedavajući Skupštine opštine Foča Lutvija Šukalo i izjavio da je u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine planirano da motorkultivatore u Foči dobiju ljudi koji žive u gradu, gdje mogu obrađivati jedino „zelene gradske površine“.
I kako sam ja pravi potomak starog tvrdoglavog Bošnje opet reagujem iz inada. Odem u Poljoprivrednu zadrugu u Ustikolini i kupim 500 sadnica jabuka. Okavedao sam se sadeći ih po Sjeverovićima. Zadnjih stotinjak sadnica podijelio sam, jer nisam više imao snage, ali postigao sam ono što sam htio. Iz Foče se moglo vidjeti i golim okom da Bradarići imaju šta obrađivati i da ne diraju „zelene gradske površine“.
Upravni odbor Udruženja je 2. aprila uputio predsjednicima stranki koje su delegirale g. L. Šukala zahtjev za njegov opoziv, zbog iznesenih neistina, grubog vrijeđanja ugleda Udruženja i neoprostive zamjene teza. Udruženje povratnika i raseljenih lica u Opštinu Foča je nevladina, nestranačka organizacija koja nema mogućnosti i ne može popravljati ničiji položaj, niti uslove života u Foči. To je zadatak predstavnika vlasti. Udruženje je tu da olakša povratnicima javno predstavljanje nedaća sa kojima se bore i da im pomogne da javno pokažu koliko su sposobni, šta mogu, znaju i umiju. Stoga smo i organizovali razne kurseve, smotre njihovog stvaralaštva i sajmove, posjetu ljekara i uradili Bazu podataka povratnika u Opštinu Foča. Pomagali smo povremeno da se dostavi i podijeli pomoć koju upućuju oni što žele da se olakša položaj najugroženijih, ali i naglašavali stalno da je trajno poboljšanje uslova života ove ugrožene kategorije stanovništva zadatak opštinskih vlasti.
Nakon našeg zahtjeva uslijedila je kratka prepiska sa L. Šukalom, predsjedavajućim SO Foča. Skoro istovremeno je među povratnike puštana priča da sam u Sjeveroviće posadio sadnice koje su bile donirane njima. Krajem aprila održali smo javni sastanak na kojem su prisutni imali priliku da postave pitanja o onome što smatraju da smo uradili nepravilno. Na sva postavljena pitanja dali smo odgovor koji smo poduprli dokumentima. Sastanku je prisustvovao i Lutvija Šukalo.
Bez obzira na sva naša obrazloženja data na tom sastanku, predsjedavajući i dalje preko nekolicine svojih poslušnika pušta glasine o mojem nepoštenju i samovoljnom ponašanju. Jedan sastanak održali su u Ribarskom restoranu, a druge u kancelariji predsjedavajućeg SO Foča, L. Šukala. U istoj je kancelariji 20. maja izdiktiran, napisan te potom na adresu Saveza udruženja – udruga izbjeglica i raseljenih lica B i H u Sarajevu sa opštinskog faksa odaslan dopis sa naslovom urgencija. Ovaj dopis potpisali su Kundo Izet, Đuderija Ibro, Humić Suljo, Čapra Zineta, Đuderija Džehva – Nađa, Jusufović Salem i Mezbur Emin. Napominjem da Kundo Izet i nije član Udruženja. Istina, on je učestvovao sa nama 2006. g. u pripremama za osnivanje, a onda jednom rekao: „Ma nema od ovoga ništa“. Jednostavno je otišao i odnio sve spise i zapisnike tako da smo sve odrađeno morali ponoviti.
Nakon svih ovih peripetija predložio sam Upravnom odboru Udruženja da prije ljeta pripremimo i održimo Skupštinu Udruženja. Smatrali su da bi to bilo ishitreno i da nema potrebe da se sa tim žuri.
Krajem juna odlazim u posjetu svojoj porodici u Njemačkoj. Čim sam otišao predsjedavajući SO Foča vrši pritisak na predsjednika Skupštine Udruženja, Saliha Musića, da hitno sazove Skupštinu Udruženja. Okuplja grupu povratnika i sa njima održava sastanak. Sastanak vodi, uz prisustvo i marljivo sufliranje predsjedavajućeg SO Foča L. Šukala, ista radna grupa koja je poslala i dopis nezadovoljstva Savezu udruženja – udruga izbjeglica i raseljenih lica B i H u Sarajevu, a ne predsjednik Skupštine Udruženja Salih Musić. Prema važećim zakonima o ovakvim udrugama Skupštinu Udruženja dužan je pripremiti i voditi Upravni odbor Udruženja. Na sastanku nije poštovan osnovni princip Udruženja, da članovi Udruženja mogu biti samo osobe koje žive na području opštine Foča i da se u rukovodstvo Udruženja mogu birati samo oni koji imaju ličnu kartu SO Foča.
Shvativši da je sastanak samo izrežirani igrokaz u kojem su izigrani i oni i svi principi Udruženja, vjerni članovi Salih Musić, Ismet Hotović i prof. dr. Hasan Balić su napustili sastanak prije njegovog završetka.
Prisutni povratnici su pokazali da su ogorčeni svojim položajem, da su uslovi u kojima žive katastrofalni, a sve to vrijeme među njima je sjedio već devet godina predsjedavajući SO Foča, L. Šukalo, dakle predstavnik vlasti koji bi konačno trebao da počne rješavati te nagomilane povratničke probleme. Kako to da za sve što je upitno budem kriv ja, povratnik kao i oni, nezaposlen, bez plate? Ja, koji sam vlastiti poslovni prostor ustupio Udruženju na korištenje, a financijsku podršku vlastitog opstanka tražim od porodice? Ima li tu imalo logike?
U kojoj je mjeri to bio sastanak članova Udruženja, a koliko smišljeni puč predsjedavajućeg SO Foča, L. Šukala govori i činjenica da je sastanku aktivno prisustvovao i Amir Čaušević, namještenik SO Foča za rješavanje problema povratničke populacije, te da je na sastanak doveo i svoju ženu i svoju djecu. Tri dana kasnije isti se pojavio u prostoriji Udruženja i tražio da mu se preda oprema koju je Udruženju povratnika i raseljenih lica u opštinu Foča doniralo Dansko vijeće za izbjeglice (DRC). Samo zahvaljujući hrabrom i odlučnom reagovanju člana Upravnog odbora Udruženja, Ismeta Hotovića, spriječena je još veća eskalacija vještački izazvanih nesporazuma.
Kad se sve to događalo nisam bio u Foči i sve to sam pročitao u „Dnevnom avazu“ od 13. 07. ove godine, a kad sam stigao u Foču sa detaljima farse su me upoznali prijatelji. Ja još uvijek čekam da me o svemu pismeno obavijeste aktivni izvođači svih tih zbivanja, jer tek poslije takve obavijesti mogu zvanično reagovati. To je jedini razlog zbog kojeg se do sada još nisam javno oglasio.
Sva podmetanja, spletkarenja i ogovaranja uveliko su oštetila ugled Udruženja i još više pogoršala ionako nikakav status povratnika u Opštini Foča. Ja ne bježim od dijaloga, niti smatram da sam samo ja Bogom dan da se brinem o povratnicima, ali ne dozvoljavam da se blati niti moj ugled niti ugled Udruženja. Sredstva i način kojima su se poslužili „pučisti“ u Foči sve su prije nego demokratska. Mi smo valjda jedina nevladina organizacija u B i H u čije dokidanje se sa beskrajnim žarom uključila izvršna opštinska vlast.
Pozivam one koji su dobro obaviješteni o svim mojim „protivzakonskim“ radnjama da se okane ogovaranja, spletkarenja i sjedničenja iza mojih leđa. Neka se brate časno pojave pred nadležnim okružnim sudom i protiv mene javno podnesu tužbu i podastru je svim dokazima koje posjeduju.
Svim čestitim građanima Opštine Foča koji su me u danima svih hajki na moju ličnost podržavali srdačno se zahvaljujem, ma gdje se oni u svijetu nalazili.
Mehmed Bradarić – Kemo, profesor historije
U posljednje vrijeme sve češće me zovu prijatelji i poznanici iz cijelog svijeta i pitaju zašto se javno ne oglasim povodom posljednjih događaja vezanih za Udruženje povratnika i raseljenih lica u Opštinu Foča.
U Foču, moj rodni grad, vratio sam se od inada nakon izjave gospodina Irfana Ajanovića na jednoj javnoj tribini u Aachenu, u Njemačkoj, da je proces povratka na svoje završen. „Pa kako završen kad još nije kako treba ni započeo“, pitao sam se tada i počeo pakovati svoje stvari za povratak. Šta sam od tada pa do dana danšnjeg predeverao nikada nisam pričao, nego sam se trudio da javnost bude upoznata o nedaćama ostalih povratnika u Foču. U martu ove godine u programu televizije Liberty pojavio se predsjedavajući Skupštine opštine Foča Lutvija Šukalo i izjavio da je u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine planirano da motorkultivatore u Foči dobiju ljudi koji žive u gradu, gdje mogu obrađivati jedino „zelene gradske površine“.
I kako sam ja pravi potomak starog tvrdoglavog Bošnje opet reagujem iz inada. Odem u Poljoprivrednu zadrugu u Ustikolini i kupim 500 sadnica jabuka. Okavedao sam se sadeći ih po Sjeverovićima. Zadnjih stotinjak sadnica podijelio sam, jer nisam više imao snage, ali postigao sam ono što sam htio. Iz Foče se moglo vidjeti i golim okom da Bradarići imaju šta obrađivati i da ne diraju „zelene gradske površine“.
Upravni odbor Udruženja je 2. aprila uputio predsjednicima stranki koje su delegirale g. L. Šukala zahtjev za njegov opoziv, zbog iznesenih neistina, grubog vrijeđanja ugleda Udruženja i neoprostive zamjene teza. Udruženje povratnika i raseljenih lica u Opštinu Foča je nevladina, nestranačka organizacija koja nema mogućnosti i ne može popravljati ničiji položaj, niti uslove života u Foči. To je zadatak predstavnika vlasti. Udruženje je tu da olakša povratnicima javno predstavljanje nedaća sa kojima se bore i da im pomogne da javno pokažu koliko su sposobni, šta mogu, znaju i umiju. Stoga smo i organizovali razne kurseve, smotre njihovog stvaralaštva i sajmove, posjetu ljekara i uradili Bazu podataka povratnika u Opštinu Foča. Pomagali smo povremeno da se dostavi i podijeli pomoć koju upućuju oni što žele da se olakša položaj najugroženijih, ali i naglašavali stalno da je trajno poboljšanje uslova života ove ugrožene kategorije stanovništva zadatak opštinskih vlasti.
Nakon našeg zahtjeva uslijedila je kratka prepiska sa L. Šukalom, predsjedavajućim SO Foča. Skoro istovremeno je među povratnike puštana priča da sam u Sjeveroviće posadio sadnice koje su bile donirane njima. Krajem aprila održali smo javni sastanak na kojem su prisutni imali priliku da postave pitanja o onome što smatraju da smo uradili nepravilno. Na sva postavljena pitanja dali smo odgovor koji smo poduprli dokumentima. Sastanku je prisustvovao i Lutvija Šukalo.
Bez obzira na sva naša obrazloženja data na tom sastanku, predsjedavajući i dalje preko nekolicine svojih poslušnika pušta glasine o mojem nepoštenju i samovoljnom ponašanju. Jedan sastanak održali su u Ribarskom restoranu, a druge u kancelariji predsjedavajućeg SO Foča, L. Šukala. U istoj je kancelariji 20. maja izdiktiran, napisan te potom na adresu Saveza udruženja – udruga izbjeglica i raseljenih lica B i H u Sarajevu sa opštinskog faksa odaslan dopis sa naslovom urgencija. Ovaj dopis potpisali su Kundo Izet, Đuderija Ibro, Humić Suljo, Čapra Zineta, Đuderija Džehva – Nađa, Jusufović Salem i Mezbur Emin. Napominjem da Kundo Izet i nije član Udruženja. Istina, on je učestvovao sa nama 2006. g. u pripremama za osnivanje, a onda jednom rekao: „Ma nema od ovoga ništa“. Jednostavno je otišao i odnio sve spise i zapisnike tako da smo sve odrađeno morali ponoviti.
Nakon svih ovih peripetija predložio sam Upravnom odboru Udruženja da prije ljeta pripremimo i održimo Skupštinu Udruženja. Smatrali su da bi to bilo ishitreno i da nema potrebe da se sa tim žuri.
Krajem juna odlazim u posjetu svojoj porodici u Njemačkoj. Čim sam otišao predsjedavajući SO Foča vrši pritisak na predsjednika Skupštine Udruženja, Saliha Musića, da hitno sazove Skupštinu Udruženja. Okuplja grupu povratnika i sa njima održava sastanak. Sastanak vodi, uz prisustvo i marljivo sufliranje predsjedavajućeg SO Foča L. Šukala, ista radna grupa koja je poslala i dopis nezadovoljstva Savezu udruženja – udruga izbjeglica i raseljenih lica B i H u Sarajevu, a ne predsjednik Skupštine Udruženja Salih Musić. Prema važećim zakonima o ovakvim udrugama Skupštinu Udruženja dužan je pripremiti i voditi Upravni odbor Udruženja. Na sastanku nije poštovan osnovni princip Udruženja, da članovi Udruženja mogu biti samo osobe koje žive na području opštine Foča i da se u rukovodstvo Udruženja mogu birati samo oni koji imaju ličnu kartu SO Foča.
Shvativši da je sastanak samo izrežirani igrokaz u kojem su izigrani i oni i svi principi Udruženja, vjerni članovi Salih Musić, Ismet Hotović i prof. dr. Hasan Balić su napustili sastanak prije njegovog završetka.
Prisutni povratnici su pokazali da su ogorčeni svojim položajem, da su uslovi u kojima žive katastrofalni, a sve to vrijeme među njima je sjedio već devet godina predsjedavajući SO Foča, L. Šukalo, dakle predstavnik vlasti koji bi konačno trebao da počne rješavati te nagomilane povratničke probleme. Kako to da za sve što je upitno budem kriv ja, povratnik kao i oni, nezaposlen, bez plate? Ja, koji sam vlastiti poslovni prostor ustupio Udruženju na korištenje, a financijsku podršku vlastitog opstanka tražim od porodice? Ima li tu imalo logike?
U kojoj je mjeri to bio sastanak članova Udruženja, a koliko smišljeni puč predsjedavajućeg SO Foča, L. Šukala govori i činjenica da je sastanku aktivno prisustvovao i Amir Čaušević, namještenik SO Foča za rješavanje problema povratničke populacije, te da je na sastanak doveo i svoju ženu i svoju djecu. Tri dana kasnije isti se pojavio u prostoriji Udruženja i tražio da mu se preda oprema koju je Udruženju povratnika i raseljenih lica u opštinu Foča doniralo Dansko vijeće za izbjeglice (DRC). Samo zahvaljujući hrabrom i odlučnom reagovanju člana Upravnog odbora Udruženja, Ismeta Hotovića, spriječena je još veća eskalacija vještački izazvanih nesporazuma.
Kad se sve to događalo nisam bio u Foči i sve to sam pročitao u „Dnevnom avazu“ od 13. 07. ove godine, a kad sam stigao u Foču sa detaljima farse su me upoznali prijatelji. Ja još uvijek čekam da me o svemu pismeno obavijeste aktivni izvođači svih tih zbivanja, jer tek poslije takve obavijesti mogu zvanično reagovati. To je jedini razlog zbog kojeg se do sada još nisam javno oglasio.
Sva podmetanja, spletkarenja i ogovaranja uveliko su oštetila ugled Udruženja i još više pogoršala ionako nikakav status povratnika u Opštini Foča. Ja ne bježim od dijaloga, niti smatram da sam samo ja Bogom dan da se brinem o povratnicima, ali ne dozvoljavam da se blati niti moj ugled niti ugled Udruženja. Sredstva i način kojima su se poslužili „pučisti“ u Foči sve su prije nego demokratska. Mi smo valjda jedina nevladina organizacija u B i H u čije dokidanje se sa beskrajnim žarom uključila izvršna opštinska vlast.
Pozivam one koji su dobro obaviješteni o svim mojim „protivzakonskim“ radnjama da se okane ogovaranja, spletkarenja i sjedničenja iza mojih leđa. Neka se brate časno pojave pred nadležnim okružnim sudom i protiv mene javno podnesu tužbu i podastru je svim dokazima koje posjeduju.
Svim čestitim građanima Opštine Foča koji su me u danima svih hajki na moju ličnost podržavali srdačno se zahvaljujem, ma gdje se oni u svijetu nalazili.
Mehmed Bradarić – Kemo, profesor historije
