#1 Poziv na solidarnost - danas 5 do 12
Posted: 05/08/2009 10:55
Ne vidjeh da je iko postavio ovu temu, sinoc je Bakir na FTV rekao ovo gore navedeno. Tuzna je sudbina te porodice koja vec danima spava pod vedrim nebom.
PET DO DVANAEST
Piše: Bakir Hadžiomerović
05/08/09 08:59
Kako bi barem pokušali razbiti taj strašni mrak, okupimo se danas na Marijin-Dvoru, u pet do dvanaest, u jedanaest sati i 55 minuta, i dokažimo da je Sarajevo još u stanju da ne dozvoli da djeca, bilo čija, spavaju pod vedrim nebomNa ljetnoj sam pauzi. Mislim, "60 minuta" se ne emitira tokom ljeta i, manje-više, osjećam se "opušteno". Ali. kako da budeš sretan u zemlji nesretnih ljudi, gdje Bosna i Hercegovina nesumnjivo pripada? Sjećam se ljeta '92., kada nam je, sad već rahmetli, dragi komšija, na vrata donio glavicu zelene salate, paradajz, glavicu luka i dvije-tri mrkve. Sjećam se, bili smo tada familijarno iznenađeni, bolje reći oduševljeni, a na pitanje otkud ovo, Komšija je kratko odgovorio: "Ma, ne možeš biti zadovoljan dok su oko tebe ljudi gladni i nesretni", okrenuo se i otišao.
Tako je to nekad hodalo, u Sarajevu, u Bosni, a vjerujem i u Hercegovini, u prijeratnom miru i u ratu, sve dok nam globalizacija nije mozak popila i od svih nas načinila robote programirane za rješavanje vlastitih problema i, hajmo biti iskreni do kraja, bijednike kojih se ne tiču tuđi problemi i tuđa neimaština.
Bračni par Spahić iz okolice Visokog sa pripadajućih osmoro maloljetne djece (najmlađe ima oko dvije godine i, osobno sam se uvjerio, neprestano spava) već pet dana ispred takozvane zgrade institucija BiH, pod vedrim nebom, bezuspješno pokušava skrenuti pažnju na svoju užasnu sudbinu. Prvih dana Spahići su se besmisleno nadali da će im neki preplaćeni državni birokrata riješiti sve životne probleme. To se, naravno, nije dogodilo! Kako su dani prolazili, građani Sarajeva (da, da, govorimo o istim onim Sarajlijama koji su četiri godine gladovali pod četničkom opsadom i pljuvali sve evropske vlade zato što ne razumiju naše muke), te su, dakle, Sarajlije pokazivale sve više ravnodušnosti prema nesretnoj obitelji Spahić, prema djeci koja su spavala i još spavaju pod vedrim nebom, usred glavnog grada države koja se još zove Bosna i Hercegovina.
Haj'mo malo bit konkretni! Zamislite vlastito maloljetno dijete koje spava pod vedrim nebom. Zamislite da vaše dijete leži na travi i da ONO jadno, nesposobno, nikakvo, od tebe, od kojeg očekuje kakvu-takvu pomoć, čokoladu, sok, ljudsku riječ, da od tebe, dakle, doživi da ga obiđeš kao fekaliju... Zamislite, uostalom, da vaše dijete očekuje pomoć od bilo kojeg aktuelnog zvaničnika Bosne i Hercegovine? A Spahići su, nažalost, došli dotle i nama im dalje. Armela, Amina, Belmina, Belmin, Ajdin, Nedim, Aida i Amar još borave tu, u centru Sarajeva, pred takozvanom državnom vladom, na otvorenom, dok svi mi pored njih, što bi narodna kazala, prolazimo kao pored turskog groblja. I zato ne treba da nas čudi što će, recimo, kompromitirani smijenjeni državni ministar Tarik Sadović u narednih godinu dana ništa ne radeći u džep strpati 60 hiljada maraka, dok će se ispred zgrade (u kojoj on prima ničim zasluženu platu) osmero djece Spahića skapavati na suncu i provesti noć pod golim sarajevskim nebom. Nebom koje je nekada bacalo svjetla daleko, a koje danas, barem na primjeru nesretne porodice iz okoline Visokog, ne predstavlja ništa drugo nego totalni mrak i samo mrak.
Kako bi barem pokušali razbiti taj strašni mrak, okupimo se danas na Marijin-Dvoru, u pet do dvanaest, u jedanaest sati i 55 minuta, i dokažimo da je Sarajevo još u stanju da ne dozvoli da djeca, bilo čija, spavaju pod vedrim nebom. Danas ćemo vidjeti gdje smo, danas ćemo saznati šta smo... Koliko nas bude, biće! I to je jedino što nam je preostalo. Jer političke stranke su, kako pozicija, tako i lažna opozicija, na dugom godišnjem odmoru negdje daleko, tamo gdje je prilično skupo i gdje Spahići nikada stići neće.
Ostali smo samo mi, građani Bosne i Hercegovine. Da spašavamo maloljetne Spahiće od vrelog sarajevskog ljeta. Dođite da pokažemo da smo još ljudi.
Mozda je malo kasno za poziv, ali ko moze neka dodje......
Kako rece @Komi,ta "blijeda i mlitava" okupljanja bas postala svrha sama sebi.Tek toliko da se malo umiri savjest,pa jos ako poneko vidi i cuje,tim bolje.Nikoga "podrska" nije usrecila...
A sto se tice "kakofonije",sam eto velis da si nekoga,nekad i negdje pokusavao "opametiti" "nekim bezveznim protestima prosle zime".Vjerujem ja da si ti "ljudina",no fakat je fakat,i ponovo pogledaj sta si sam rek'o.Dakako,nisam bas imao pravo da te licno prozovem,niti imam nesto licno protiv tebe,stavise...Naravno da ti i ja ne mozemo,a i da mozemo,sigurno ne bismo,podnosili jedan drugome dokaze o svojoj humanosti i plemenitosti.Medjutim,kad evo sada opet kazes da ti nisu potrebne organizacije,prosvjedi,pozivi,mediji...to slabo ima logicke veze sa onim da ih "gledas svaki dan" i da si odlucio bas danas,kad si procitao apel,da im konacno i pomognes.Ja opet vjerujem da bi ti to svakako i uradio,pa me stoga cudi da se o tome podnosi javni izvjestaj.Vidis,razlika izmedju tebe i mene je sto ti,a ni bilo ko drugi,nemas pojma jesam li ja bio i hocu li otici,pa makar sve usput "ceskao muda i kritikovao".