Forum Klix.ba

Sam sam iskusio sve nevolje koje nosi Panični poremećaj i zato znam o čemu se radi i koliko boli može nanijeti. Sasvim slučajno sam naišao na izvanrednu knjigu koja mi je mnogo pomogla u savladavanju panike. Knjiga se zove:

Panic Away by Joe Barry

Joe Barry je čovjek koji je imao panični poremećaj i koji za razliku od mnogih autora koji su napisali knjige vezane za ovaj poremećaj, zna kako to izgleda u stvarnosti, a ne u teoriji.

Knjiga je napisana na engleskom i danas predstavlja jedan od najuspješnijih programa za potpuno izliječenje od paničnog poremećaja i općenite nervoze.

Ako želite ovu knjigu ili bilo kakav savjet ili pomoć slobodno mi se obratite. Moja mail adresa je: [email protected].

Ja ne verujem da se panicni poremecaj moze izleciti uz pomoc knjige. To moze biti pomoc i podrska ljudima koji su poceli da se lece, veruju u izlecenje i vec im je malo bolje.

goga+ wrote:Ja ne verujem da se panicni poremecaj moze izleciti uz pomoc knjige. To moze biti pomoc i podrska ljudima koji su poceli da se lece, veruju u izlecenje i vec im je malo bolje.

Panični poremećaj je povezan sa psihom a da se neliječi raznim lijekovima treba pokušati sa biljnim dodatcima prehrani,oni koji sadrže serotonin što je dobro za raspoloženje.Isto tako kretati se u vedrom društvu.Javite mi se na PP.

koji su simptomi? nedavno sam prisustvovo' sceni gdje cura pada u nekakav trans mashe rukama i govori moje ruke ruke..i jos se nekih zena okupilo ja mislim da su one unjele vise panike nego sto jest..pa sam se nazivciro i nedade mi se petljat..
zivo me zanima kakvi su simptomi..

Panthera wrote:koji su simptomi? nedavno sam prisustvovo' sceni gdje cura pada u nekakav trans mashe rukama i govori moje ruke ruke..i jos se nekih zena okupilo ja mislim da su one unjele vise panike nego sto jest..pa sam se nazivciro i nedade mi se petljat..
zivo me zanima kakvi su simptomi..

Pogrešno tumačenje nekih fizioloških simptoma (lupanje srca, ubrzano disanje i slično). Osoba sa paničnim napadima misli da takvi simptomi vode ili u ludilo ili u smrt. Ovo je pretjerano pojednostavljen opis panike, ako te interesuje više, sigurna sam da možeš naći na netu svega. Panični napadi su teko za osobu i ako možete sami da promijenite način mišljenja, to je super (vezano za temu). Ne bih se složila da je rješenje paničnog poremećaja u unosu kvalitetnije prehrane iako bi se prije svakog tretmana panike trebala uraditi kompletna medicinska pretraga jer npr. lupanje srca može ukazivati na neku srčanu manu pa već nije panika. Ako osoba permanentno izbjegava zdravu hranu i radi toga ima nekih fizioloških poteškoća, to nije panika, to je medicinski problem.

modesti wrote:

Panthera wrote:koji su simptomi? nedavno sam prisustvovo' sceni gdje cura pada u nekakav trans mashe rukama i govori moje ruke ruke..i jos se nekih zena okupilo ja mislim da su one unjele vise panike nego sto jest..pa sam se nazivciro i nedade mi se petljat..
zivo me zanima kakvi su simptomi..

Pogrešno tumačenje nekih fizioloških simptoma (lupanje srca, ubrzano disanje i slično). Osoba sa paničnim napadima misli da takvi simptomi vode ili u ludilo ili u smrt. Ovo je pretjerano pojednostavljen opis panike, ako te interesuje više, sigurna sam da možeš naći na netu svega. Panični napadi su teko za osobu i ako možete sami da promijenite način mišljenja, to je super (vezano za temu). Ne bih se složila da je rješenje paničnog poremećaja u unosu kvalitetnije prehrane iako bi se prije svakog tretmana panike trebala uraditi kompletna medicinska pretraga jer npr. lupanje srca može ukazivati na neku srčanu manu pa već nije panika. Ako osoba permanentno izbjegava zdravu hranu i radi toga ima nekih fizioloških poteškoća, to nije panika, to je medicinski problem.

Sta ciniti kada si sudionik panicnog napada..i ono hoces da pomognes osobi?

Pokušati skrenuti joj pažnju na neke vanjske podražaje. Npr. da izbroji koliko slika ima u prostoriji ili da broji od 100 prema 1 preskačući po 2 broja. Usmjeriti pažnju na nešto vani a ne na unutrašnje simptome. I uputiti je stručnjaku da joj proba trajno pomoći.

A kad tripuješ da ćeš se onesvijestiti? O_o

modesti wrote:Pokušati skrenuti joj pažnju na neke vanjske podražaje. Npr. da izbroji koliko slika ima u prostoriji ili da broji od 100 prema 1 preskačući po 2 broja. Usmjeriti pažnju na nešto vani a ne na unutrašnje simptome. I uputiti je stručnjaku da joj proba trajno pomoći.

a fizicki podrazaji tipa ventiliranje, otkopcavanje odjece, voda secer?

Zašto bi se onesvijestila? Najčešće se osobe sa paničnim napadima ne onesvijeste već misle da će se onesvijestiti radi prebrzog disanja. Na kraju krajeva, šta će se desiti i ako se onesvijesti? Šta je to tako strašno? Da li si se ikad onesvijestila pa imaš strah od toga?

Ventiliranje nije potrebno, iz filmova znaš da se može dati papirnata kesa da se diše u nju (radi prebrzog disanja nedostaje dušika) i to može imati nekog efekta da se osoba smiri ako se uspaničila radi prebrzog disanja. Ali dugoročno gledano, panika se treba riješavati uz pomoć stručnjaka. Ja ne znam šta je našem narodu (generalno govorim) i što više vjeruje hodžama i babama gatarama nego psiholozima

To o cemu pricate je anksioznost, a anksioznost stvara napade panike i nema sanse da se lijeci promjenom ishrane i nekakvim biljcicama...ja se s tim borim vec 9 godina...ima boljih i gorih faza...ljeto je definitivno najgore radi vrucina i opcenito nedostatka have...pogotovo u javnim prevoznim sredstvima kada zatvore sve prozore da ih ne bi prmaha naduvala ...simptomi su lupanje srca, vrtoglavica, znojenje..elem osjecaj kao pred srcani udar...za onoga ko od toga boluje strava i uzas a za okolinu neshvatljivo...posto se ne smatra bolescu vec "poremecajem"...jer u principu osoba je u potpunosti zdrava kako fizicki tako i psihicki...
ma kako god primjetila sam da danas masa ljudi boluje od toga (najvise zena) ili bolje receno bori se nekako...psihijatar negine i naravno daje se i odgovarajuca terapija

@opet ja, nije anGsioznost već anKsioznost a druga stvar, meni tvoj opis više liči na panični poremećaj sa agorafobijom koje spadaju u Anksiozne poremećaje ali se ta velika grupa poremećaja dijeli na: Generalizirani anksiozni poremećaj, Fobije, Opsesivno-kompulzivni poremećaj, Panični poremećaj sa ili bez agorafobije... dakle, po tvom opisu je ipak panika sa agorafobijom. Imaš jako puno na internetu o tome pa možeš sama pročitati i odlučiti hoćeš li se pokušati riješiti tog poremećaja.

Još nešto, nije bolest već poremećaj jer se smatra da nije organski uzrokovan. Stvar je psihologije, ponašanje i mišljenje.

modesti wrote:@opet ja, nije anGsioznost već anKsioznost a druga stvar, meni tvoj opis više liči na panični poremećaj sa agorafobijom koje spadaju u Anksiozne poremećaje ali se ta velika grupa poremećaja dijeli na: Generalizirani anksiozni poremećaj, Fobije, Opsesivno-kompulzivni poremećaj, Panični poremećaj sa ili bez agorafobije... dakle, po tvom opisu je ipak panika sa agorafobijom. Imaš jako puno na internetu o tome pa možeš sama pročitati i odlučiti hoćeš li se pokušati riješiti tog poremećaja.

Još nešto, nije bolest već poremećaj jer se smatra da nije organski uzrokovan. Stvar je psihologije, ponašanje i mišljenje.

hvala..omaklo mi se..majkemi i to fol dva puta ...sada bi se mogla poceti vaditi da je korijen u njem. rijeci Angst=strah znam da je na eng. anxiety

a znam da nije bolest to sam i napisala...medjutim, kada ti nesto zivot toliko promijeni i kada moras ulagati monstruozne napore da bi obavio normalne svakodnevne stvari onda na samog sebe gledas kao na bolesnika

molim za pomoc

pocelo sve nakon panicnog napada gdje su simptomi bili najzastrasujuci moguci,nakon par mjeseci osjecam se mnogo bolje mada jos nije to to,bolje sam u smislu sto izlazim,idem na kafu i to mada moram priznati teske volje iako prije napada nije mi bilo tesko nista a prije dva mjeseca sam bio lose da nisam smio iz kuce izaci...necu vam pisati koje sam sve simptome imao jer ih je puno nestalo,nego cu vam pisati sta imam trenutno pa mi vi recite jeli to anksioznost,panicni poremecaj,depresija sta vec??

bljeskovi pred ocima,smeta mi toliko svijetlost da naocare suncane moram nositi stalno
derealizacija (ne uvijek)
imam osjecaj ljuljanja,nestabilnosti...ne vrtoglavica nego osjecaj da cu negdje zapeti pasti i tako
neraspolozenost
juce bio na svadbi i ona guzva a ja se sav tresem,i noge mi ko gumene,knedla u grlu,znoje mi se dlanovi


jako sam disciplinovan i sada trcim 4-5 puta u sedmici,kafe maksimalno dvije na dan kao i cigare 5 cigara na dan nema vise,ishranu sam promijenio i to....

da li je moj problem panicni poremecaj ili sta vec???

kad cu biti 100% onaj stari???

ja sam bolje nego sto sam bio,procitao sam mnogo postova gdje ljudi kazu da se muce po 5-6 godina sa tim,ali ja sam ubijedjen da su to ljudi koji nimalo ne rade na sebi,nego bi samo da leze i cekaju da lijek uradi sav posao,ja uio[pste necu da pijem lijekove i ubijedjen sam da se voljom moze izaci iz ovoga

Kongitivno - bihevijoralna terapija!
Po tome sto opisujes pretpostavljam da je anksioznost pracena panicnim napadima. Zacarani krug!
Savjet, ne produzuj agoniju, vec odmah poduzmi neke korake!

Bolesti kao panicni poremecaj i hronicna depresija javljaju se kao posljedica zivotnog stila. To su bolesti modernog drustva, epidemija koja zahvata zapadnu civilizaciju. Sta mislite koliko je oboljelih od ovih bolesti u plemenskim zajednicama?

Zivimo neispunjene zivote, u svijetu bez smisla. Dok sami ne pronadjemo smisao i snagu, ovi problemi ce napadati sve jace i jace.

Zato bih svakome preporucio citanje knjige "Moc sadasnjeg trenutka" od Eckharta Tolle-a. Trebamo shvatiti nasu zavisnost na mislima, koje ne kontrolisemo i koje ne mozemo zaustaviti. Moramo preuzeti punu kontrolu za nase mentalno i fizicko zdravlje. Oporavak je moguc, ali zahtjeva naporan rad.

Ja se vec oko godinu i po mucim sa panicnim ili bolje reci anksioznoscu...i prosla sam sve moguce simptome..od vrtoglavice,pulsa koji je udarao 140 u min.,tlaka koji je skakao pa se spustao,obruca oko glave,osjetljivosti ociju na svijetlost,hodanja kao da idem u krivo,slabosti u nogama,nesanice,straha od izlaska sama van kuce i jos nekih bezze strahova...a najgore mi je osjecaj gusenja.to mi je zadnji simptom i on mi je nekako najgori..Vadila sam sve nalaze i doktorica kaze da je od stresa...kaze idi kuci i mjenjaj zivot..sto je lakse rec nego uciniti
Na netu sam pronasla tu lindenovu metodu i stranicu anksioznost.net i one su mi dosta pomogle da shvatim ovo svoje stanje..Primjetila sam da sto manje razmisljam o tome da se bolje osjecam...takodje pocela sam sadit malu bascicu i u tome pronasla zadovoljstvo..tako da kad me god stisne u prsima i ne da mi disati a ja u bastu i radi...i cim zaboravim na to ono popusti..Uglavnom mogu reci da sam zadnja tri mjeseca dosta dobro hvala Bogu..nisam pila nikakvu terapiju ..sem persena po potrebi a ni on mi tad nije koristio..A jos mi znaci i to da imam kolegu koji je takodjer to ''prezivio''...bio je cak i gori od mene i on mi dosta pomogne sa savjetima..i on kaze samo bjezat od samoce...druzit se i naravno da je drustvo pozitivno i veselo..ne davati vaznosti simptomima...prihvatiti da ce jedno vrijeme biti tu i ne obracat paznju toliko.. i vremenom samo nestane..

pratim

Anskioznosti su skloni ljudi koji:
-su preveliki perfekcionisti
-previse detaljisu
-previse planiraju
-hoce sve da imaju pod kontrolom ('controlfreak')
-potiskuju emocije i prave se emocionalni nedodirljivi i hladni
Isto tako se zna javiti nakon vecih zivotnih sokova, npr. smrti roditelja ili bliskih clanova familije, gubitka egzistencije itd. Ovo drugo se ne moze kontrolisati, al ove stvari gore sigurno mogu i to treba uciti i raditi na tome.

neretvanac wrote:Anskioznosti su skloni ljudi koji:
-su preveliki perfekcionisti
-previse detaljisu
-previse planiraju
-hoce sve da imaju pod kontrolom ('controlfreak')
-potiskuju emocije i prave se emocionalni nedodirljivi i hladni
Isto tako se zna javiti nakon vecih zivotnih sokova, npr. smrti roditelja ili bliskih clanova familije, gubitka egzistencije itd. Ovo drugo se ne moze kontrolisati, al ove stvari gore sigurno mogu i to treba uciti i raditi na tome.

Na osnovu cega si ovo zakljucio?


Sent from my iPhone using Tapatalk - now Free

una_bo wrote:

neretvanac wrote:Anskioznosti su skloni ljudi koji:
-su preveliki perfekcionisti
-previse detaljisu
-previse planiraju
-hoce sve da imaju pod kontrolom ('controlfreak')
-potiskuju emocije i prave se emocionalni nedodirljivi i hladni
Isto tako se zna javiti nakon vecih zivotnih sokova, npr. smrti roditelja ili bliskih clanova familije, gubitka egzistencije itd. Ovo drugo se ne moze kontrolisati, al ove stvari gore sigurno mogu i to treba uciti i raditi na tome.

100% Tacno, bar kod mene. Ja hocu da sve bude na vrijeme, na svom mjestu, da su drugi ljudi odgovorni kao ja, da sve bude onako kako sam planirala i ako ne bude...poludim:)

Dakle, previse planiram, previse detaljisem, hocu da je sve pod kontrolom...Emocije svakako potiskujem. Sad sam i nekako bolja po tom pitanju ali ranije...bila sam poput zatvorene pećine.

@neretvanac, imas li rjesenje za ovo? Kako prevazici?

anći wrote:Ja se vec oko godinu i po mucim sa panicnim ili bolje reci anksioznoscu...i prosla sam sve moguce simptome..od vrtoglavice,pulsa koji je udarao 140 u min.,tlaka koji je skakao pa se spustao,obruca oko glave,osjetljivosti ociju na svijetlost,hodanja kao da idem u krivo,slabosti u nogama,nesanice,straha od izlaska sama van kuce i jos nekih bezze strahova...a najgore mi je osjecaj gusenja.to mi je zadnji simptom i on mi je nekako najgori..Vadila sam sve nalaze i doktorica kaze da je od stresa...kaze idi kuci i mjenjaj zivot..sto je lakse rec nego uciniti
Na netu sam pronasla tu lindenovu metodu i stranicu anksioznost.net i one su mi dosta pomogle da shvatim ovo svoje stanje..Primjetila sam da sto manje razmisljam o tome da se bolje osjecam...takodje pocela sam sadit malu bascicu i u tome pronasla zadovoljstvo..tako da kad me god stisne u prsima i ne da mi disati a ja u bastu i radi...i cim zaboravim na to ono popusti..Uglavnom mogu reci da sam zadnja tri mjeseca dosta dobro hvala Bogu..nisam pila nikakvu terapiju ..sem persena po potrebi a ni on mi tad nije koristio..A jos mi znaci i to da imam kolegu koji je takodjer to ''prezivio''...bio je cak i gori od mene i on mi dosta pomogne sa savjetima..i on kaze samo bjezat od samoce...druzit se i naravno da je drustvo pozitivno i veselo..ne davati vaznosti simptomima...prihvatiti da ce jedno vrijeme biti tu i ne obracat paznju toliko.. i vremenom samo nestane..

Zelim ti svu srecu ovog svijeta...da se sto prije vratis "normalnom zivotu".

I ja evo dvije i pol godine pokusavam prevazici anksioznost i panicne koji su mi se vratili poslije porodjaja, nakon duze od 10 godina. Puno mi je bolje i uspjela sam se izvuci bez lijekova. Sve je stvar volje. Prije 2 godine nisam smjela sama maknuti iz kuce. Sada se sama mogu kretati, ne smijem sa djetetom koje ima 2.5 godine, ali sama smijem. Voljela bih da mogu sama sa djetetom negdje izaci ali eto...jos uvijek se uzasno bojim da cu dobiti panicni napad kad sama sa njom izadjem i da cu joj pustiti ruku i da ce je, ne daj Boze, udariti auto. Da napomenem da ne smijem ni auto voziti

Uglavnom, drago mi je cuti da je neko ko se susretao s anksioznoscu, bolje. I mene kad uhvati, pokusavam se baviti necim sto ce mi skrenuti paznju i zaista je istina da vremenom simptomi popuste, samo ne obracati paznju na njih.

Female_Sa wrote:

anći wrote:Ja se vec oko godinu i po mucim sa panicnim ili bolje reci anksioznoscu...i prosla sam sve moguce simptome..od vrtoglavice,pulsa koji je udarao 140 u min.,tlaka koji je skakao pa se spustao,obruca oko glave,osjetljivosti ociju na svijetlost,hodanja kao da idem u krivo,slabosti u nogama,nesanice,straha od izlaska sama van kuce i jos nekih bezze strahova...a najgore mi je osjecaj gusenja.to mi je zadnji simptom i on mi je nekako najgori..Vadila sam sve nalaze i doktorica kaze da je od stresa...kaze idi kuci i mjenjaj zivot..sto je lakse rec nego uciniti
Na netu sam pronasla tu lindenovu metodu i stranicu anksioznost.net i one su mi dosta pomogle da shvatim ovo svoje stanje..Primjetila sam da sto manje razmisljam o tome da se bolje osjecam...takodje pocela sam sadit malu bascicu i u tome pronasla zadovoljstvo..tako da kad me god stisne u prsima i ne da mi disati a ja u bastu i radi...i cim zaboravim na to ono popusti..Uglavnom mogu reci da sam zadnja tri mjeseca dosta dobro hvala Bogu..nisam pila nikakvu terapiju ..sem persena po potrebi a ni on mi tad nije koristio..A jos mi znaci i to da imam kolegu koji je takodjer to ''prezivio''...bio je cak i gori od mene i on mi dosta pomogne sa savjetima..i on kaze samo bjezat od samoce...druzit se i naravno da je drustvo pozitivno i veselo..ne davati vaznosti simptomima...prihvatiti da ce jedno vrijeme biti tu i ne obracat paznju toliko.. i vremenom samo nestane..

Zelim ti svu srecu ovog svijeta...da se sto prije vratis "normalnom zivotu".

I ja evo dvije i pol godine pokusavam prevazici anksioznost i panicne koji su mi se vratili poslije porodjaja, nakon duze od 10 godina. Puno mi je bolje i uspjela sam se izvuci bez lijekova. Sve je stvar volje. Prije 2 godine nisam smjela sama maknuti iz kuce. Sada se sama mogu kretati, ne smijem sa djetetom koje ima 2.5 godine, ali sama smijem. Voljela bih da mogu sama sa djetetom negdje izaci ali eto...jos uvijek se uzasno bojim da cu dobiti panicni napad kad sama sa njom izadjem i da cu joj pustiti ruku i da ce je, ne daj Boze, udariti auto. Da napomenem da ne smijem ni auto voziti

Uglavnom, drago mi je cuti da je neko ko se susretao s anksioznoscu, bolje. I mene kad uhvati, pokusavam se baviti necim sto ce mi skrenuti paznju i zaista je istina da vremenom simptomi popuste, samo ne obracati paznju na njih.

Ma ja sam sigurna da ce sve proci...eto ti si se jednom vec izborila s tim...tako da bi sad trebalo biti jos lakse...jer znas da mozes...A vremenom dodje sve na svoje...evo moj kolega nije smio biti sam ni kuci ni vani..uvijek neko morao biti sa njim...a eno sad je sasvim ok i vozi auto pa zasto ne bi i mi
A imam i ja hiljadu strahova...ti si se bar porodila..a ja kontam kak cu zatrudnit...sta ako me bude hvatalo..sta ako pobacim kad se prepadnem zbog neceg ..al onda sama sebi kazem da ne smijem unaprijed razmisljat i to negativno...bice kako ce biti...pa se smirim pa osjecam da imam snage za sve...a nekad opet mi dan ne pase pa sam bez volje..al dopustam si i takve dane...
Mislim da trebamo sto manje razmisljati o tome...gledat da smo sto zauzetiji...i suocavat se sa strahovima pa i kad dozivimo panicni...jednostavno dopustit taj dan da smo izmucene al sutra nastavit kao da nije nista bilo...A i radit na tome da se ne bojimo napada..ja sama sebi reknem pa sta ako me i uhvati-spremna sam i odmah podje popustat taj osjecaj da cu imati panicni..
A i ja tebi zelim sve najbolje ,da se sto prije izboris s anskioz. i izadjes da prosetas sa svojim dijetetom a doci ce i to sigurno Samo hrabro

Evco Vam lijeka...pozz http://www.youtube.com/watch?v=GHedq4JTBdo