Forum Klix.ba

Zaintrigirana aktuelnom temom razveden/a nikako da sama sebi objasnim sta to bude pa ti neko od jednog jedinog, pravog i istinskog "mehlema za dusu" postane otrov koji ti svako malo zagorca zivot, ogadi dan, ucini da se osjecas ko go*no, pretvori te u nulu...

13 godina je iza nas i definitivno je preokret nastupio onog momenta kad smo se vjencali (nakon skoro 8 godina zabavljanja) i danas ja definitivno nisam sa onom osobom u koju sam se zaljubila, koju sam voljela i za koju sam se udala. Sve ono u sta sam se zaljubila je GONE. SVE!

Imamo bebu, ali da se ne lazemo i da nemamo, ja ne znam da li bih smogla snage napraviti taj rez i razvesti se - iz milion razloga. Najradije bih da se nekako naucim da zivim i da ne dozivljavam sve ono u cemu se nadjoh, da se fokusiram na dijete, roditelje krhkog zdravlja (dok ih jos imam) i krivim ne znam koga sto se covjek "presvuce" komplet.

ps Svima je predobar, meni ne radi nista sto bih nekome navela kao konkretan razlog zasto mi je sad oduran (to je vise onako jedan set psiholoskih momenata) i kao neko ko mi je bio ljubav zivota i dan danas u meni ima ljubavi za ono sto smo imali.

Ovo sad me ne ispunjava, osjecam se grozno...FUJ. Najvise mi je ustvari krivo sto nisam bila pametnija - kao se nadjoh u ovoakvoj situaciji uopste ne znam?

belissimma wrote:Zaintrigirana aktuelnom temom razveden/a nikako da sama sebi objasnim sta to bude pa ti neko od jednog jedinog, pravog i istinskog "mehlema za dusu" postane otrov koji ti svako malo zagorca zivot, ogadi dan, ucini da se osjecas ko go*no, pretvori te u nulu...

13 godina je iza nas i definitivno je preokret nastupio onog momenta kad smo se vjencali (nakon skoro 8 godina zabavljanja) i danas ja definitivno nisam sa onom osobom u koju sam se zaljubila, koju sam voljela i za koju sam se udala. Sve ono u sta sam se zaljubila je GONE. SVE!

Imamo bebu, ali da se ne lazemo i da nemamo, ja ne znam da li bih smogla snage napraviti taj rez i razvesti se - iz milion razloga. Najradije bih da se nekako naucim da zivim i da ne dozivljavam sve ono u cemu se nadjoh, da se fokusiram na dijete, roditelje krhkog zdravlja (dok ih jos imam) i krivim ne znam koga sto se covjek "presvuce" komplet.

ps Svima je predobar, meni ne radi nista sto bih nekome navela kao konkretan razlog zasto mi je sad oduran (to je vise onako jedan set psiholoskih momenata) i kao neko ko mi je bio ljubav zivota i dan danas u meni ima ljubavi za ono sto smo imali.

Ovo sad me ne ispunjava, osjecam se grozno...FUJ. Najvise mi je ustvari krivo sto nisam bila pametnija - kao se nadjoh u ovoakvoj situaciji uopste ne znam?

ne kotam te nikako , koji su to psiholoski momenti pa ti je oduran...
radis li, mislim imas li posao ili sjedis i cuvas dijete nije mi jasno nikako sta zelis od njega

belissimma wrote:Zaintrigirana aktuelnom temom razveden/a nikako da sama sebi objasnim sta to bude pa ti neko od jednog jedinog, pravog i istinskog "mehlema za dusu" postane otrov koji ti svako malo zagorca zivot, ogadi dan, ucini da se osjecas ko go*no, pretvori te u nulu...

13 godina je iza nas i definitivno je preokret nastupio onog momenta kad smo se vjencali (nakon skoro 8 godina zabavljanja) i danas ja definitivno nisam sa onom osobom u koju sam se zaljubila, koju sam voljela i za koju sam se udala. Sve ono u sta sam se zaljubila je GONE. SVE!

Imamo bebu, ali da se ne lazemo i da nemamo, ja ne znam da li bih smogla snage napraviti taj rez i razvesti se - iz milion razloga. Najradije bih da se nekako naucim da zivim i da ne dozivljavam sve ono u cemu se nadjoh, da se fokusiram na dijete, roditelje krhkog zdravlja (dok ih jos imam) i krivim ne znam koga sto se covjek "presvuce" komplet.

ps Svima je predobar, meni ne radi nista sto bih nekome navela kao konkretan razlog zasto mi je sad oduran (to je vise onako jedan set psiholoskih momenata) i kao neko ko mi je bio ljubav zivota i dan danas u meni ima ljubavi za ono sto smo imali.

Ovo sad me ne ispunjava, osjecam se grozno...FUJ. Najvise mi je ustvari krivo sto nisam bila pametnija - kao se nadjoh u ovoakvoj situaciji uopste ne znam?

ne kotam te nikako , koji su to psiholoski momenti pa ti je oduran...
radis li, mislim imas li posao ili sjedis i cuvas dijete nije mi jasno nikako sta zelis od njega

belissimma wrote:Zaintrigirana aktuelnom temom razveden/a nikako da sama sebi objasnim sta to bude pa ti neko od jednog jedinog, pravog i istinskog "mehlema za dusu" postane otrov koji ti svako malo zagorca zivot, ogadi dan, ucini da se osjecas ko go*no, pretvori te u nulu...

13 godina je iza nas i definitivno je preokret nastupio onog momenta kad smo se vjencali (nakon skoro 8 godina zabavljanja) i danas ja definitivno nisam sa onom osobom u koju sam se zaljubila, koju sam voljela i za koju sam se udala. Sve ono u sta sam se zaljubila je GONE. SVE!

Imamo bebu, ali da se ne lazemo i da nemamo, ja ne znam da li bih smogla snage napraviti taj rez i razvesti se - iz milion razloga. Najradije bih da se nekako naucim da zivim i da ne dozivljavam sve ono u cemu se nadjoh, da se fokusiram na dijete, roditelje krhkog zdravlja (dok ih jos imam) i krivim ne znam koga sto se covjek "presvuce" komplet.

ps Svima je predobar, meni ne radi nista sto bih nekome navela kao konkretan razlog zasto mi je sad oduran (to je vise onako jedan set psiholoskih momenata) i kao neko ko mi je bio ljubav zivota i dan danas u meni ima ljubavi za ono sto smo imali.

Ovo sad me ne ispunjava, osjecam se grozno...FUJ. Najvise mi je ustvari krivo sto nisam bila pametnija - kao se nadjoh u ovoakvoj situaciji uopste ne znam?

nisam neka pametnica, i naravno da nemam to bracno iskustvo koje bi me, mozda, cinilo podobnim za kometare. Ali samo da pitam par stvari...

Fokusiraj se na ovo sto sam boldirao, poprilicno teske i jake rijeci prema nekome, kako ti kazes, tko ti nije uradio nista nazao...

Neko sa kim si provela 13 godina, ispade promijenio se preko noci, ako si primijetila da stvari idu na gore, zasto nisi reagovala?

Da nemate bebu, ukoliko nisi materijalno ovisna o njemu, zasto se ne bi ispalila ako ti se covjek gadi i oduran ti je?

Preispitaj se zasto se osjecas tako, gdje ste se poceli razilaziti u putevima, sta je to sto radi da ti se gadi?

Salsaon2 wrote:

belissimma wrote:Zaintrigirana aktuelnom temom razveden/a nikako da sama sebi objasnim sta to bude pa ti neko od jednog jedinog, pravog i istinskog "mehlema za dusu" postane otrov koji ti svako malo zagorca zivot, ogadi dan, ucini da se osjecas ko go*no, pretvori te u nulu...

13 godina je iza nas i definitivno je preokret nastupio onog momenta kad smo se vjencali (nakon skoro 8 godina zabavljanja) i danas ja definitivno nisam sa onom osobom u koju sam se zaljubila, koju sam voljela i za koju sam se udala. Sve ono u sta sam se zaljubila je GONE. SVE!

Imamo bebu, ali da se ne lazemo i da nemamo, ja ne znam da li bih smogla snage napraviti taj rez i razvesti se - iz milion razloga. Najradije bih da se nekako naucim da zivim i da ne dozivljavam sve ono u cemu se nadjoh, da se fokusiram na dijete, roditelje krhkog zdravlja (dok ih jos imam) i krivim ne znam koga sto se covjek "presvuce" komplet.

ps Svima je predobar, meni ne radi nista sto bih nekome navela kao konkretan razlog zasto mi je sad oduran (to je vise onako jedan set psiholoskih momenata) i kao neko ko mi je bio ljubav zivota i dan danas u meni ima ljubavi za ono sto smo imali.

Ovo sad me ne ispunjava, osjecam se grozno...FUJ. Najvise mi je ustvari krivo sto nisam bila pametnija - kao se nadjoh u ovoakvoj situaciji uopste ne znam?

nisam neka pametnica, i naravno da nemam to bracno iskustvo koje bi me, mozda, cinilo podobnim za kometare. Ali samo da pitam par stvari...

Fokusiraj se na ovo sto sam boldirao, poprilicno teske i jake rijeci prema nekome, kako ti kazes, tko ti nije uradio nista nazao...

Neko sa kim si provela 13 godina, ispade promijenio se preko noci, ako si primijetila da stvari idu na gore, zasto nisi reagovala?

Da nemate bebu, ukoliko nisi materijalno ovisna o njemu, zasto se ne bi ispalila ako ti se covjek gadi i oduran ti je?

Preispitaj se zasto se osjecas tako, gdje ste se poceli razilaziti u putevima, sta je to sto radi da ti se gadi?

A mozda ste se OBOJE promijenili

ne bih da ikog napadam, ali postale su dosadne ove teme....

znači, kada se posvađam s momkom, mužem, mamom, sestrom ...nebitno...i kada skontam da to 'nije to'..odah ću otvoriti temu i reći kako sam nesretna itd.

dajte ljudi, zasučite rukave, nađite si zanimaciju u životu, manje ćete obraćati pažnju na neke manje bitne stvari...bit ćete sretni da dođete kući..uzmete momka/muža za ruku...i zaspete...nećete imati vremena za izmišljanje problema...

a ako problem već postoji - pa razgovorom se mnogo stvari može riješiti...ja svom dragom ne dozvoljavam da zaspe dok ne riješimo sve nesuglasice...ako nisam upravu-priznam..ali isto mora vrijediti i za njega...ali najbitnije od svega - oboje morate željeti da to uspije...možda on i nije svjestan da je tebi dosadno kraj njega i da ti se 'gadi'...meni se ne bi mogao gaditi otac mog djeteta...jedino kada bi mi nanosio neko zlo-a koliko skužih-tebi on ne nanosi nikakvo zlo...mislim da je kod vas dvoje problem u komunikaciji...ljudi-razgovarajte o svemu! polako - korak po korak-sve će se riješiti ma kakav razvod-ulažite u svoj brak....ne živi se od ljubavi, nego od međusobnog razumijevanja...ali ako očekuješ samo od njega da se trudi-to zaboravi...počni prva...napravi večeru..zavedi ga...uradi mu nešto..nemojte se svađati...povežite se na višem nivou od onog fizičkog....

btw, da svi dnevno izdvojimo onoliko vremena koliko provedemo na netu za razgovor i ugađanje našoj voljenoj osobi i da se istinski posvetimo jedni drugima - život bi nam bio mnogo ljepši...

blackberry wrote:..napravi večeru..zavedi ga...uradi mu nešto..

Univerzalno rjesenje za probleme na Sa-X

belissimma jako mi je zao zbog tvoje situacije.....nije ti lako...ni tebi, ni njemu, jer pretpostavljam da i on osjeca tvoju odbojnost prema njemu
I naravno da nekada ne treba razlog....jednostavno ljubav iscezne....Kao sto bi moj drug rekao prvo dolazi strast! Pa se zaljubis....Pa to predje u ljubav (ako se ne ugasi)....pa postanete najbolji prijatelji.....pa familija....i na kraju suduznici kredita
Ali salu na stranu, znam vise slucajeva gdje su se ljudi vjencali nakon jako duge veze, jer su to svi ocekivali od njih ili im nije "nista bolje naislo" i na kraju to nije bilo to.
U mom slucaju zivim s nekim vec 10 godina i odlicno funkcionisemo, mada ponekad mi se cini da ne bi bas tako bilo da smo se vjecali....Nisam sigurna zasto....
Moj savjet ti je vec izlizana, ali jako istinita fraza "Jednom se zivi", kao i ona "Iskoristi svaki dan svog zivota i uzivaj u njemu". Vjeruj mi bice lakse i njemu i tebi, a i tom djetetu.
Spomenula si roditelje...OK, mozda bi to teze prihvatili, ali ipak tvoja sreca bi im trebala biti na prvom mjestu....a i djeca odrastu i odu i gdje si onda ti? Niko se nece okrenute i reci hvala sto si se "zrtvovala".
Razmisli dobro. Nadji razloge, pootove one u sebi i pokusaj shvatiti sta se promjenilo. Pokusaj to popraviti, a ako ne ide i ako ti i dalje osoba koja ti treba biti najveca potpora u zivotu predstavlja "otrov za dusu" onda kreni dalje...
Ne vidim razlog zasto bi i dalje ostajala u toj zajednici.....Mozda je i za njega to bolje i bio bi sretniji s nekim drugim....kao i ti....Ni prvi, ni zadnji slucaj.
Nije lako znam i potrebna je velika hrabrost za tako esto, ali odvazi sta te jos drzi i veze za njega i koliko su jaki ti razlozi.
Sta god odlucis - sretno!
I ne zaboravi da gledas sebe i udovoljis sebi, ma kako to sebicno zvucalo!

Jesmo sigurno, oboje smo se promijenili po zakonu akcije i reakcije da nista drugo. I neminovno svaki put kad te neko povrijedi malo po malo se ogradis, zatvoris, izgubis povjerenje, postovanje....a kad se toga nakupi...nije dobro. Sasvim sigurno, nije mi vise 20 godina, nisam bezuvjetno i kompletno samo njegova, i ne zna mi sve misli...sam je doveo do toga.

Sljedece, ako iko razgovara i trudi se, to sam ja. On (kao) ima problem da komunicira (shvatila sam da nece, da mu je tako lakse i da se na taj nacin stedi bilo kakve sekiracije).

"Izvini" ne izgovara vec zadnjih 10 godina, a ja se i dan dans pospem pepelom namah.

Inicijativa u bilo kom smislu sa njegove strane u zajednickom zivotu nedostaje i na tom sam nekako oguglala nakon kupovine stana i drugih vecih zajednickih poduhvata. Sekirala sam se i nervirala nenormalno ali mislila sam hajd proslo je. Medjutim to je njegov "mode of action" pa ustvari ne prolazi. Npr kad smo kupovali stan on kao nije imao vremena da cita oglase, zove agencije...pa sam ja to sve preuzela na sebe. Zauzela se maksimalno (i ja radim jako odgovoran i stresan posao i u to vrijeme sam ganjala i magistarski, ali ja sam mogla naci vremena...) i nakon sto bismo konacno otisli pogledati neki stan (da se njemu svida lokacija i milion drugih faktora) samo kaze "ne svidja mi se" - ok, a sta ti imas da ponudis?, kakve si ti stanove nasao u oglasima da su prihvatljivi da ih pogledamo? - NULA! i ne bude mu nezgodno, samo je takav - naposlijetku sbe na kraju bude da sam ja njemu nesto nametnula, da se on nista ne pita i najboli sumarum u njegovoj glavi - on misli da tako meni UGADJA!!!

Helem, vucem ko konj u ovom braku i osjecamse ko budala najveca na svijetu. Proslo je milion godina otkako sam se osjetila mazenom i pazenom a sebe svu sam dala u nasu porodicu. Ne budalesem u smislu da kupujem 100 pari cipela, 50 haljina...sve je usmjereno ka zajednickim=porodicnim potrebama. Nikad pare nisu bile problem (poceli se zabavljati ko postratni studenti i znali hodat sa 0 maraka u dzepu. lezati na travici u parku i biti na sedmom nebu) i radimo oboje.

Nisam dokona da izmisljam probleme (pogotovo ne porodicne) ali on je iz mene isisao SVE. I to pricam o bracnom dijelu zivota - nikad nije stao u moju odbranu (bilo je nebuloznim komentara od njegove rodbine da sam premabiciozna ), nikad se nije postavio kao MUSKARAC, ne pamtim kad je predlozio da negdje izadjemo (da nam bude lijepo) ... ma zapostavljena 100%, mislim o svemu, osmisljavam sve, realizujem sve...ubih se.

A on se kao ubi na poslu (9-5)

Frustracija teska....i nema razgovora uvijek ja vodim monolog i trosim se do besvijesti da ga pritom ne povrijedim -i cak i kad se nekako slozi da je sve sto sam rekla tacno i da imam pravo - slegne ramenima, kao da se boji da ako mi prizna da je pogrijesio da ce doci u neku inferiornu zonu.

Svjesna sam da sam od njega neki maksimum dobila daaaavno, i bilo je prekrasno dok je trajalo. Iskreno, od momenta kad smo se vjencali samo je povlacio malo po malo da bi me ostavio na hladnom ledu da zivim.

To se zove cista dijalektika

da, da. nismo culi obje strane.

felichi wrote:da, da. nismo culi obje strane

Njegova prica bi bila: ona je prezahtjevna,ne zna kako ja dolazim preumoran s posla; ona bi trebala biti zahvalna samo zato sto ja postojim

belissimma wrote:Jesmo sigurno, oboje smo se promijenili po zakonu akcije i reakcije da nista drugo. I neminovno svaki put kad te neko povrijedi malo po malo se ogradis, zatvoris, izgubis povjerenje, postovanje....a kad se toga nakupi...nije dobro. Sasvim sigurno, nije mi vise 20 godina, nisam bezuvjetno i kompletno samo njegova, i ne zna mi sve misli...sam je doveo do toga.

Sljedece, ako iko razgovara i trudi se, to sam ja. On (kao) ima problem da komunicira (shvatila sam da nece, da mu je tako lakse i da se na taj nacin stedi bilo kakve sekiracije).

"Izvini" ne izgovara vec zadnjih 10 godina, a ja se i dan dans pospem pepelom namah.

Inicijativa u bilo kom smislu sa njegove strane u zajednickom zivotu nedostaje i na tom sam nekako oguglala nakon kupovine stana i drugih vecih zajednickih poduhvata. Sekirala sam se i nervirala nenormalno ali mislila sam hajd proslo je. Medjutim to je njegov "mode of action" pa ustvari ne prolazi. Npr kad smo kupovali stan on kao nije imao vremena da cita oglase, zove agencije...pa sam ja to sve preuzela na sebe. Zauzela se maksimalno (i ja radim jako odgovoran i stresan posao i u to vrijeme sam ganjala i magistarski, ali ja sam mogla naci vremena...) i nakon sto bismo konacno otisli pogledati neki stan (da se njemu svida lokacija i milion drugih faktora) samo kaze "ne svidja mi se" - ok, a sta ti imas da ponudis?, kakve si ti stanove nasao u oglasima da su prihvatljivi da ih pogledamo? - NULA! i ne bude mu nezgodno, samo je takav - naposlijetku sbe na kraju bude da sam ja njemu nesto nametnula, da se on nista ne pita i najboli sumarum u njegovoj glavi - on misli da tako meni UGADJA!!!

Helem, vucem ko konj u ovom braku i osjecamse ko budala najveca na svijetu. Proslo je milion godina otkako sam se osjetila mazenom i pazenom a sebe svu sam dala u nasu porodicu. Ne budalesem u smislu da kupujem 100 pari cipela, 50 haljina...sve je usmjereno ka zajednickim=porodicnim potrebama. Nikad pare nisu bile problem (poceli se zabavljati ko postratni studenti i znali hodat sa 0 maraka u dzepu. lezati na travici u parku i biti na sedmom nebu) i radimo oboje.

Nisam dokona da izmisljam probleme (pogotovo ne porodicne) ali on je iz mene isisao SVE. I to pricam o bracnom dijelu zivota - nikad nije stao u moju odbranu (bilo je nebuloznim komentara od njegove rodbine da sam premabiciozna ), nikad se nije postavio kao MUSKARAC, ne pamtim kad je predlozio da negdje izadjemo (da nam bude lijepo) ... ma zapostavljena 100%, mislim o svemu, osmisljavam sve, realizujem sve...ubih se.

A on se kao ubi na poslu (9-5)

Frustracija teska....i nema razgovora uvijek ja vodim monolog i trosim se do besvijesti da ga pritom ne povrijedim -i cak i kad se nekako slozi da je sve sto sam rekla tacno i da imam pravo - slegne ramenima, kao da se boji da ako mi prizna da je pogrijesio da ce doci u neku inferiornu zonu.

Svjesna sam da sam od njega neki maksimum dobila daaaavno, i bilo je prekrasno dok je trajalo. Iskreno, od momenta kad smo se vjencali samo je povlacio malo po malo da bi me ostavio na hladnom ledu da zivim.

Sve ovo napisano je opis 99% muskaraca.

Ima istine i to dosta,ali si mozda malo pretjerala u postotcima.

Ima drugu

Uradi nešto radikalno i ako ga ni to ne probudi razmisli ima li to više smisla... ne traži ispriku u djetetu i roditeljima za produžavanje agonije... niko nije toga vrijedan...

negativ wrote:Uradi nešto radikalno i ako ga ni to ne probudi razmisli ima li to više smisla... ne traži ispriku u djetetu i roditeljima za produžavanje agonije... niko nije toga vrijedan...

Neko uvijek jeste toga vrijedan

seln wrote:Sve ovo napisano je opis 99% muskaraca.

Ako pretpostavimo da je to tako, šta onda žena dobija od odnosa/(su)života s muškarcem? Ako je suditi po uvodnom postu, onda su to samo frustracija, nezadovoljstvo...

Polovina zena je nesretna zbog toga sto nema ono sto drugu polovinu cini nesretnom

Umjesto što si nama ovo ispričala, bolje da si sjela sa čovjekom sa kojim si provela 13g i porazgovarala ali ne samo o njegovoj krivici već i o tome šta njemu smeta u tvom ponašanju.
Zašto nebi htio izaći sa tobom?
Neki razlog mora postojati i u tvom ponašanju osim ako se niste definitivno ugasili i u tom slučaju se bespotrebno zavlačite.
Počečete se mrziti.
Ja jedva čekam svaki slobodan trenutak da izađem sa ženom,odem na koncert ili kod mojih,njenih starih prijatelja.
I kod nas nije isto kao u početku ali nisam nikada ni mislio da će biti,posao,krediti,djeca,škola,roditelji,nervoza...i sve to utiče na normalan život.
I ja sam često ne mogu da pričam,dođem kući sa posla,izjeban sa sto strana i nije mi nidočega a onda ona istresa svoje probleme sa poslom,djecom,kućom...što ja potpuno razumijem ali u tom momentu nisam sposoban da saslušam.
Sve je to normalno i nikom nije kao u početku ali bitno je poznavati partnera,znati kad treba nešto prešutiti,znati kako i na koji način izbječi dalju raspravu i ZAJEDNO izbjeći te napete situacije.Izađi ispred zgrade sa djecom,popijte kafu,otiđite na bazen,lezite...
Nikada krivica nije na jednoj strani osim ako nije u pitanju varanje,maltretiranje...što u tvom slučaju ne pročitah da jeste.
Muškarci su čudna stvorenja,trebamo podršku voljene osobe i trebala si učiniti nešto da on traži taj stan,malo ga pohvaliti,podržati...a kritikom i preuzimanjem takvih stvari na sebe samo postižeš suprotan efekat.
Ja sam od svoje žene imao podršku u svim mojim odlukama i to mi je uvijek davalo dodatnu snagu za iznalaženje najboljeg riješenja.Nekada sam i griješio,gubio novac,dovodio nas u teške situacije i opterečenja ali uvijek sam znao da ona stoji iza mene i da zajedno idemo i kroz dobro i kroz loše.Njena podrška mi je najvažnija u životu a da radi suprotno i kritikuje svaki moj potez,vječito ronda i trubi o svom životu ,odlukama...bez da sagleda i drugu stranu medalje vjerovatno bi i mene nervirala i vremenom bi se udaljili jedno od drugog.
U braku je pored ljubavi jako bitno poznavati partnera,poštovanje,podrška,bilo kakvo vrijeđanje,tuče...ostavljaju ožiljke koji pri svakoj slijedećoj svađi izlaze na površinu i vremenom neminovno vode u propast braka.
Nije ni brak za svakoga,tu nema sebičnosti.Brak je uzimanje i davanje.
Ljubav je osnova svega ali ima i puno drugih stvari koje ga mogu uništiti.

HAVANA wrote:Umjesto što si nama ovo ispričala, bolje da si sjela sa čovjekom sa kojim si provela 13g i porazgovarala ali ne samo o njegovoj krivici već i o tome šta njemu smeta u tvom ponašanju.
Zašto nebi htio izaći sa tobom?
Neki razlog mora postojati i u tvom ponašanju osim ako se niste definitivno ugasili i u tom slučaju se bespotrebno zavlačite.
Počečete se mrziti.
Ja jedva čekam svaki slobodan trenutak da izađem sa ženom,odem na koncert ili kod mojih,njenih starih prijatelja.
I kod nas nije isto kao u početku ali nisam nikada ni mislio da će biti,posao,krediti,djeca,škola,roditelji,nervoza...i sve to utiče na normalan život.
I ja sam često ne mogu da pričam,dođem kući sa posla,izjeban sa sto strana i nije mi nidočega a onda ona istresa svoje probleme sa poslom,djecom,kućom...što ja potpuno razumijem ali u tom momentu nisam sposoban da saslušam.
Sve je to normalno i nikom nije kao u početku ali bitno je poznavati partnera,znati kad treba nešto prešutiti,znati kako i na koji način izbječi dalju raspravu i ZAJEDNO izbjeći te napete situacije.Izađi ispred zgrade sa djecom,popijte kafu,otiđite na bazen,lezite...
Nikada krivica nije na jednoj strani osim ako nije u pitanju varanje,maltretiranje...što u tvom slučaju ne pročitah da jeste.
Muškarci su čudna stvorenja,trebamo podršku voljene osobe i trebala si učiniti nešto da on traži taj stan,malo ga pohvaliti,podržati...a kritikom i preuzimanjem takvih stvari na sebe samo postižeš suprotan efekat.
Ja sam od svoje žene imao podršku u svim mojim odlukama i to mi je uvijek davalo dodatnu snagu za iznalaženje najboljeg riješenja.Nekada sam i griješio,gubio novac,dovodio nas u teške situacije i opterečenja ali uvijek sam znao da ona stoji iza mene i da zajedno idemo i kroz dobro i kroz loše.Njena podrška mi je najvažnija u životu a da radi suprotno i kritikuje svaki moj potez,vječito ronda i trubi o svom životu ,odlukama...bez da sagleda i drugu stranu medalje vjerovatno bi i mene nervirala i vremenom bi se udaljili jedno od drugog.
U braku je pored ljubavi jako bitno poznavati partnera,poštovanje,podrška,bilo kakvo vrijeđanje,tuče...ostavljaju ožiljke koji pri svakoj slijedećoj svađi izlaze na površinu i vremenom neminovno vode u propast braka.
Nije ni brak za svakoga,tu nema sebičnosti.Brak je uzimanje i davanje.
Ljubav je osnova svega ali ima i puno drugih stvari koje ga mogu uništiti.

@Havana, good for you kad si ti tako vokalan i poduzetan, a to je sve sto muz od nase bellisime - nije!!! i u tom je njihov osnovni problem. niti on hoce da prica, a ne daj Boze da izlazi, bazen, romantika, fazoni... ma zivot mi se zgadi kad pomislim da bih citav zivot mogla provesti pored takvog nekog. i nemam trenutno nista pametno reci, samo - I feel for you sister svidja mi se kako pises... i sama sam u mladjem stadiju slicne price (prije bebe) i osjecam sta dolazi. a kad dodje, onda cu odlucivati. i sve ce biti bolno, i jedno i drugo. tako je to...

HAVANA wrote:Umjesto što si nama ovo ispričala, bolje da si sjela sa čovjekom sa kojim si provela 13g i porazgovarala ali ne samo o njegovoj krivici već i o tome šta njemu smeta u tvom ponašanju.
Zašto nebi htio izaći sa tobom?
Neki razlog mora postojati i u tvom ponašanju osim ako se niste definitivno ugasili i u tom slučaju se bespotrebno zavlačite.
Počečete se mrziti.
Ja jedva čekam svaki slobodan trenutak da izađem sa ženom,odem na koncert ili kod mojih,njenih starih prijatelja.
I kod nas nije isto kao u početku ali nisam nikada ni mislio da će biti,posao,krediti,djeca,škola,roditelji,nervoza...i sve to utiče na normalan život.
I ja sam često ne mogu da pričam,dođem kući sa posla,izjeban sa sto strana i nije mi nidočega a onda ona istresa svoje probleme sa poslom,djecom,kućom...što ja potpuno razumijem ali u tom momentu nisam sposoban da saslušam.
Sve je to normalno i nikom nije kao u početku ali bitno je poznavati partnera,znati kad treba nešto prešutiti,znati kako i na koji način izbječi dalju raspravu i ZAJEDNO izbjeći te napete situacije.Izađi ispred zgrade sa djecom,popijte kafu,otiđite na bazen,lezite...
Nikada krivica nije na jednoj strani osim ako nije u pitanju varanje,maltretiranje...što u tvom slučaju ne pročitah da jeste.
Muškarci su čudna stvorenja,trebamo podršku voljene osobe i trebala si učiniti nešto da on traži taj stan,malo ga pohvaliti,podržati...a kritikom i preuzimanjem takvih stvari na sebe samo postižeš suprotan efekat.
Ja sam od svoje žene imao podršku u svim mojim odlukama i to mi je uvijek davalo dodatnu snagu za iznalaženje najboljeg riješenja.Nekada sam i griješio,gubio novac,dovodio nas u teške situacije i opterečenja ali uvijek sam znao da ona stoji iza mene i da zajedno idemo i kroz dobro i kroz loše.Njena podrška mi je najvažnija u životu a da radi suprotno i kritikuje svaki moj potez,vječito ronda i trubi o svom životu ,odlukama...bez da sagleda i drugu stranu medalje vjerovatno bi i mene nervirala i vremenom bi se udaljili jedno od drugog.U braku je pored ljubavi jako bitno poznavati partnera,poštovanje,podrška,bilo kakvo vrijeđanje,tuče...ostavljaju ožiljke koji pri svakoj slijedećoj svađi izlaze na površinu i vremenom neminovno vode u propast braka.
Nije ni brak za svakoga,tu nema sebičnosti.Brak je uzimanje i davanje.
Ljubav je osnova svega ali ima i puno drugih stvari koje ga mogu uništiti.

Interesi su mu drugaciji, i koncerti i sl zezancije su sad "haram"...on je komplet drugi covjek drugacijih interesa i svjetonazora...
Dijete nam je malo pa sa bebom mozemo samo u setnje po gradu ili poneki izlet, ali i to uvijek i samo na moju inicijativu, i cak kad to sve izorganizujem zna mi slozit facu tipa nije mu lijepo, srklet mu od ljudi, vruce/hladno...
On je dosad imao moju podrsku u svemu za sto je pokazao zelju i volju, i nisam tip da bilo sta nabijam na nos...i meni bi bilo puno lakse sa svim obavezama izaci na kraj da znam da je i on iza mene, a ne da ce mi prigovoriti da sam ja nesto sama uradila kako je meni bio ceif (a morala sam ili sama ili nikako).

Da, ja mislim da je uzasno sebican...ne znam samo kako da konacno progutam toliki poraz...

Ne kontam kako se može čovjek tako promijeniti?
Kakav ba haram
Šta bi on da radite?
U čemu on uživa,koja su njegova interesovanja?
Jbg. onda je do njega.

Loulou wrote:

seln wrote:Sve ovo napisano je opis 99% muskaraca.

Ako pretpostavimo da je to tako, šta onda žena dobija od odnosa/(su)života s muškarcem? Ako je suditi po uvodnom postu, onda su to samo frustracija, nezadovoljstvo...

Sjecas li se Mrguda iz Strumpfova? Kad mu ostali pokazuju cvijece, pticice, leptirove, a on samo odgovara "mrzim cvijece, pticice, leptirove...."
Imam Otisak, a more bit da se varam, da je otvaracica teme Mrgud. Sve one stvari koje opisuje kod omrazenog muza ima i hejbet drugih muskaraca, ja sam prepoznao bar polovinu osobina kod mene. To jesu osobine koje tangiraju, idu na zivce, ljute...isto kao sto mene ljuti zenska sitnicavost, nesposobnost u voznji, promjene raspolozenja...a ipak se vec hiljadama godina i u milijardama slucajeva zivjelo i zivi sa "neprijateljem u mom krevetu".
Takodje je izvjesno da veze i brak nakon nekoliko godina izgube pocetnu draz, covjek/zena se malo zasiti, ono sto mu je prije bilo simpaticno pocne nervirati...no, upitao bih se je li to do druge strane ili samo do nase percepcije? Onda, mediji nas bombarduju falangama perfektih zena i muskaraca koje nesvjesno poredimo sa nasim muzem/zenom, na ulici vidimo gomilu muskaraca/zena koje ne bismo gurnuli iz kreveta...jos kad nam dodje ahbabica i isprica kako joj je muz kupio parfem i cvijece (bez obzira sto je to pranje savjesti poslije gimnastike sa koleginicom na poslu)...e, onda nam prekipi.
Onda sjedemo i otvorimo temu na sa-x.