Forum Klix.ba

Cesto cujem od svojih poznanika da je na njihovim poslovima opsti haos od kada je recesija dosla na ove prostore. Ljudi su se okrenuli samo sebi i svojim interesima , timski rad vise gotovo i ne postoji cak i kada je neophodan, kolege podmecu jedni drugima, tudje zasluge pripisuju sebi. Sefovi kritikuju i kad ne treba, vrijedjaju, omalovazavaju... a pozadina svega toga je da ne moraju staviti sebi na teret onaj dio svoga zadatka da nekome kazu da je dobio otkaz, jer je recesija i troskovi se moraju smanjiti. -hoce da to zaposlenici urade sami. I ja sam dosta toga u zadnje vrijeme iskusila, ali nekako to pustim da prodje.
Desava li se to i u vasim firmama? Voljela bih znati kako se vi nosite s tim?
Ako ste u poziciji sefa, recite da li je to danas tesko biti u ovakvom vremenu - voditi ljude "pod opterecnjem"? Ako niste na poziciji sefa, kakav vam je odnos s kolegama i sefom samim i prozivljavate li sukobe, tako da vam dodje da odete odatle?

Ma sve je to opet od firme do firme, od sefa do sefa .. ali mislim i da uposlenici nisu bas nevini u svemu ovome, u medjuljudskim odnosima itd. Mi smo navikli da su za sve krivi sefovi, recesija, firme, budze itd .. tipicno bosanski odnosno balkanski.

Jeste doslo malo teze vrijeme, neki su ovu priliku iskoristili da se unaprijede, neki da se dodatno obrazuju, neki da otpustaju itd. Ali mislim da kljucnu ulogu igra odnos uposlenika prema svojoj okolini, sefu, manageru, firmi itd. Mi to zanemarujemo vrlo cesto, zelimo da se svijet oko nas pocne mijenjati pa onda cemo i mi. Evo dobrog clanka na temu međuljudskih odnosa na ebiznis-u, ovdje

Murisno1 wrote:Ma sve je to opet od firme do firme, od sefa do sefa .. ali mislim i da uposlenici nisu bas nevini u svemu ovome, u medjuljudskim odnosima itd. Mi smo navikli da su za sve krivi sefovi, recesija, firme, budze itd .. tipicno bosanski odnosno balkanski.

Jeste doslo malo teze vrijeme, neki su ovu priliku iskoristili da se unaprijede, neki da se dodatno obrazuju, neki da otpustaju itd. Ali mislim da kljucnu ulogu igra odnos uposlenika prema svojoj okolini, sefu, manageru, firmi itd. Mi to zanemarujemo vrlo cesto, zelimo da se svijet oko nas pocne mijenjati pa onda cemo i mi. Evo dobrog clanka na temu međuljudskih odnosa na ebiznis-u, ovdje

Slazem se... Ako je odnos zaposlenika u redu, trudi se da da sve od sebe da zavrsi posao i sve ostalo, onda bi rezultati odnosa po slijedu logickom trebali biti OK... ali nisu! Nailazi na sukobe zbog toga sto se max trudi i nerazumijevanje o strane kolega i sefa. Uposlenik je neko ko nema sanse da sebi dopusti da se ponasa neprikladno, pogotovu sad, jer zna sta ga ceka. Mislim da je ovo individualni pristp svake osobe pojedinacno, kako problemu, tako i rijesavanju problema.

sposa0408 wrote:

Murisno1 wrote:Ma sve je to opet od firme do firme, od sefa do sefa .. ali mislim i da uposlenici nisu bas nevini u svemu ovome, u medjuljudskim odnosima itd. Mi smo navikli da su za sve krivi sefovi, recesija, firme, budze itd .. tipicno bosanski odnosno balkanski.

Jeste doslo malo teze vrijeme, neki su ovu priliku iskoristili da se unaprijede, neki da se dodatno obrazuju, neki da otpustaju itd. Ali mislim da kljucnu ulogu igra odnos uposlenika prema svojoj okolini, sefu, manageru, firmi itd. Mi to zanemarujemo vrlo cesto, zelimo da se svijet oko nas pocne mijenjati pa onda cemo i mi. Evo dobrog clanka na temu međuljudskih odnosa na ebiznis-u, ovdje

Slazem se... Ako je odnos zaposlenika u redu, trudi se da da sve od sebe da zavrsi posao i sve ostalo, onda bi rezultati odnosa po slijedu logickom trebali biti OK... ali nisu! Nailazi na sukobe zbog toga sto se max trudi i nerazumijevanje o strane kolega i sefa. Uposlenik je neko ko nema sanse da sebi dopusti da se ponasa neprikladno, pogotovu sad, jer zna sta ga ceka. Mislim da je ovo individualni pristp svake osobe pojedinacno, kako problemu, tako i rijesavanju problema.

standardno razmišljanje i razumijem ga .. ali stvari su malo drugačije nego što većina misli. Odnos kolega, prijatelja, sefa, supruge prema individui je rezultat njegovog ili njenog odnosa prema navedenima ... možda to zvuči otrcano, ono kao .. ja se trudim al moj šef je opet šupak itd itd ...

to je malo teško za svariti .. da većina ovo razumije i da je malo otvorenija prema ovim pitanjima i svjesnija svojih grešaka sve bi bilo lakše .. u svim poljima, ne samo u odnosu sa kolegama, sa parama, u biznisu itd itd ..

kad bismo prestali okrivljivati uslove u kojima radimo ili živimo i shvatili da je greška, error unutra duboko ... i onda još kad bismo promijenili tu suštinu, čuda se počnu dešavati ... iz iskustva velim

ali tako ti je to ...

Ja radim na trecem poslu i nigdje jos nisam nasao harmoniju i slogu.
Zbog toga se uglavnom orjentiram na visinu place kao vazniji faktor, pa guram dok mi ne dosadi.
Kad mi dosadi atmosfera na poslu, promijenim posao.

Hmmmm....zanimljiva tema, jos vise zato sto bih puno toga imala da kazem, no medjutim skratit cu i reci samo da mi se ne svidja ovaj kapitalisticko-porodicni biznis na nasim prostorima gdje ljudi dobivaju mjesta i pozicije po poznanstvu a ljudi koji stvarno imaju znanje (mozda ne i iskustvo) ...ali Boze moj tu je da se stekne,ne dobivaju ono sto zasluzuju... pa kad fino dodjes kao novi kolacic svi se na tebe istresaju i bukvalno si otirac bez obzira sto ti oko tebe nemaju ni srednju skolu zavrsenu .....ali oni su tu pobogu 10 godina i uvijek su u pravu.... ......seljacka posla:))...ja sam svasta nesto prozvijela i stalno dolazim u sukobe i to cak s određenom grupom "nadređenih" jer ne dam na sebe sto bi rekli i onda sam stalno kod sefa:))) ....ne kazem da sam cvjecka ali ne mora me se kuditi i taziti dlaka u jajetu samo trazim realan pristup situaciji ..... ...ljudi ne razmisljaju a i meni jezik duzi od pameti ali sto sti ljudi znaju biti isfrustrirani pa to je za nepovjerovati.... ... .....meni je jedna od kolegice ciji referat na pola ja radim a ne ona a tu je ne znam ni ja koliko godina a i dalje ne zna kao prijetila "samo li ti nadjem gresku"!!!!!-na poslu koji radim za nju!!!...heej nevjerovatno!!....sta vise reci....

...

Prolaznik wrote:Ako može mala digresija i da se čuje druga strana priče. Ja sam vlasnik firme i direktor. Imam oko 20 zaposlenih i prvih pet godina sam se trudio da imam firmu u kojoj vlada harmonija, radna disciplina i odgovornost. Pokušavao sam na razne način da izgradim taj duh kroz školovanja i edukacije, pravilnike, zajedničke izlete, dan firme, prigodne poklone, 13. platu... Nastojao sam da se ljudima ne približavam previše kako ne bi razvili neke jaranske odnose ali i ne previše daleko kako ne bi stvorio klimu hladnoće. Treba li napomenuti da su plate bile uvijek redovne i svi prijavljeni na puni iznos? I šta je na kraju bilo? Rezultat svega je da su svi očekivali i tražili samo više i više a za uzvrat nisu davali ništa. Međusobno su bili kao rogovi u vreći mada nije bilo potrebno jer je sistem u firmi takav da nema napredovanja. Svako ima svoje radno mjesto i radi samo ono što se od njega očekuje. Svejedno su se svađali posebno kad neko treba za nekoga da povuće jer je ovaj ili odsutan ili trenutno prezauzet.

Zbog grešaka i šteta otpustio sam nekoliko ljudi, ukinuo sve povlastice i uveo sistem kazne. Stanje je i dalje isto samo što me manje košta vremena, živaca i para. I uopšte se ne osjećam loše zbog toga. Sami su tražili. Izgubio sam vjeru da kod nas može vladati atmosfera kao u nekim normalnim sredinama u kojima sam imao sreće da sam radim (vani).

I na kraju. Niko od zaposlenih mi nije rod, komšija ili došao po preporuci.

prosao iste zablude..samo tako, kakva 13.plata kakav team building...rad, red, disciplina..motivacija otkaz..kakav god da si, na kraju ti se hebeni shef i vlasnik

Prolaznik wrote:Ako može mala digresija i da se čuje druga strana priče. Ja sam vlasnik firme i direktor. Imam oko 20 zaposlenih i prvih pet godina sam se trudio da imam firmu u kojoj vlada harmonija, radna disciplina i odgovornost. Pokušavao sam na razne način da izgradim taj duh kroz školovanja i edukacije, pravilnike, zajedničke izlete, dan firme, prigodne poklone, 13. platu... Nastojao sam da se ljudima ne približavam previše kako ne bi razvili neke jaranske odnose ali i ne previše daleko kako ne bi stvorio klimu hladnoće. Treba li napomenuti da su plate bile uvijek redovne i svi prijavljeni na puni iznos? I šta je na kraju bilo? Rezultat svega je da su svi očekivali i tražili samo više i više a za uzvrat nisu davali ništa. Međusobno su bili kao rogovi u vreći mada nije bilo potrebno jer je sistem u firmi takav da nema napredovanja. Svako ima svoje radno mjesto i radi samo ono što se od njega očekuje. Svejedno su se svađali posebno kad neko treba za nekoga da povuće jer je ovaj ili odsutan ili trenutno prezauzet.

Zbog grešaka i šteta otpustio sam nekoliko ljudi, ukinuo sve povlastice i uveo sistem kazne. Stanje je i dalje isto samo što me manje košta vremena, živaca i para. I uopšte se ne osjećam loše zbog toga. Sami su tražili. Izgubio sam vjeru da kod nas može vladati atmosfera kao u nekim normalnim sredinama u kojima sam imao sreće da sam radim (vani).

I na kraju. Niko od zaposlenih mi nije rod, komšija ili došao po preporuci.

da ti nisi moj sef
odnedavno sam tu, a svi pricaju kako je dobro stanje bilo prije...bas ovo sto si naveo : izleti, pokloni za n.godinu/1.maj/ovo-ono... to se ukinulo prije godinu-dvije. kolege? ne znam kako bih ih okarakterisala... jedva cekaju kraj radnog vremena i u minuti svi kliznu, ne daj boze da iko ostane da zavrsi posao. sef se zali na njih kako su nemotivirani, bilo plate ili ne,... oni se zale na sefa kako je hladan i distanciran, a u zadnje vrijeme, i na neredovna primanja. ne znam, vjerujem da nije lako biti sef, ali ne mogu se oteti utisku da, u slucaju da sam ja sef(ica), stvari bih poslozila puno drukcije...

besana wrote:To j4e oduvijek tako, veze nema sa recesijom. Oduvijek su kolege podmetale jedni drugima.

dito

...

He-he,mudrijasi.Da vam je udruzeni rad a individualan profit Ono s cime morate uvijek racunati,a to vam vrlo tesko pada,jeste da ce vas vasi "robovi" prvom prilikom napustiti,bez da se i osvrnu.Ako pak smatrate da je najamni rad tako plemenit i ugodan,zasto postajete izrabljivaci Pljun'te u sake,zasuc'te rukave,i bujrum,rijesite se upravljackih i vlasnickih "muka".Gospodin @prolaznik (s vrlo indikativnim avatarom) nabraja sta je sve poduzeo kako bi podigao produktivnost svoje firme,kao,toliki je filantrop,medjutim,to nije nista drugo do investicija,izdavanje sredstava koja ce pospjesiti eksploataciju,uvecati produktivnost,stvarati veci visak vrijednosti,ukratko,oploditi kapital,a od svega toga ce samo on imati fajde Naime,kao sto sam rece,u njegovoj firmi nema niti osnova za napredak radnika...

Prolaznik wrote:Nisam ti šef i ne radiš u mojoj firmi jer ja nisam nikoga primao već više od 5 godina. I ja sam kao ti govorio da bih mogao drugačije nego većina BH robovlasnika. Tako sam pokušao ali onda sam uvidio da je sa ljudima jako teško raditi i nikada ne možeš svima biti fin a istovremeno imati produktivnost, odgovornost....

Kada budeš vodila tim od 5 ljudi i bila odgovorna za njihov nerad onda ćeš me se sjetiti.

ma vjerujem ti i slazem se s tobom. sve mi se cini da je narocito tesko raditi sa starijim ljudima, jer vecina tih ljudi i sad zivi u nekom starom sistemu, a bogme, cesto ga i spominju. jednostavno, sistem rada se drasticno promijenio, i to nikako da se shvati. ne mozes vise raditi kao sto si radio prije 20 godina, danasnje vrijeme zahtjeva od tebe da pratis sve novosti, razvoj novosti i tokove informacija. odgovornost je kljucna stvar, koju, cini mi se, svi izbjegavaju u sirokom luku. ovdje gdje ja radim, ljudi su navikli da im se daju tacni inputi kako da urade nesto. ma nema sanse da bi neko proguglao, sam predlozio novo rjesenje,... pa ne postoje vise firme s 300 radnika, kao prije rata, gdje se pomalo stopis, sad vecina firma zaposljava nekoliko radnika i svako je odgovoran za uspjeh/neuspjeh. ne mozes sve svaliti na sefa. e, to fali... odgovornost!

Panthera wrote:

Prolaznik wrote:Ako može mala digresija i da se čuje druga strana priče. Ja sam vlasnik firme i direktor. Imam oko 20 zaposlenih i prvih pet godina sam se trudio da imam firmu u kojoj vlada harmonija, radna disciplina i odgovornost. Pokušavao sam na razne način da izgradim taj duh kroz školovanja i edukacije, pravilnike, zajedničke izlete, dan firme, prigodne poklone, 13. platu... Nastojao sam da se ljudima ne približavam previše kako ne bi razvili neke jaranske odnose ali i ne previše daleko kako ne bi stvorio klimu hladnoće. Treba li napomenuti da su plate bile uvijek redovne i svi prijavljeni na puni iznos? I šta je na kraju bilo? Rezultat svega je da su svi očekivali i tražili samo više i više a za uzvrat nisu davali ništa. Međusobno su bili kao rogovi u vreći mada nije bilo potrebno jer je sistem u firmi takav da nema napredovanja. Svako ima svoje radno mjesto i radi samo ono što se od njega očekuje. Svejedno su se svađali posebno kad neko treba za nekoga da povuće jer je ovaj ili odsutan ili trenutno prezauzet.

Zbog grešaka i šteta otpustio sam nekoliko ljudi, ukinuo sve povlastice i uveo sistem kazne. Stanje je i dalje isto samo što me manje košta vremena, živaca i para. I uopšte se ne osjećam loše zbog toga. Sami su tražili. Izgubio sam vjeru da kod nas može vladati atmosfera kao u nekim normalnim sredinama u kojima sam imao sreće da sam radim (vani).

I na kraju. Niko od zaposlenih mi nije rod, komšija ili došao po preporuci.

prosao iste zablude..samo tako, kakva 13.plata kakav team building...rad, red, disciplina..motivacija otkaz..kakav god da si, na kraju ti se hebeni shef i vlasnik

POGRESNO, POGRESNO, POGRESNO!

Dokle god imas takav stav kao sef imaces radnike koji ce raditi, al' ce te mrziti iz dna duse i otici ce cim im se prva prilika koja iole bolje zvuci ukaze... S druge strane, postavka @prolaznika gdje nema unaprijedjenja je takodje jako losa jer ljudi nemaju motivaciju da se trude. Nikad niko nije rekao da je takmicenje medju radnicima lose za firmu... Imaces neke koji se vole malo manje ili malo vise, ali svi moraju biti svjesni da ce biti nagradjeni za rad iznad ocekivanog jednako kao i kaznjeni za rad ispod ocekivanog... Formula je vrlo jednostavna.

Prvo, u ljudskoj je prirodi da ce u situaciji kakva je postavljena gore svako raditi onoliko koliko se od njega ocekuje da bi izbjegao kaznu, ali nece se potruditi da ode korak dalje jer nema nikakvog hajra od toga - naprotiv, u vecini slucajeva takvi proaktivni samo ispadnu levati jer onda ocekivanja postaju veca, nema nikakvih dodatnih beneficija od toga a i kolege ga gledaju kao izroda.

Uzecu sebe za primjer: kada sam poceo raditi u firmi u kojoj radim, jasno mi je definisano sta se od mene ocekuje, ali i sta bi trebao dostignuti da bi bio unaprijedjen (sto u ovom konkretnom primjeru znaci znacajnu povisicu i sluzbena kola). Onog momenta kada sam dosegao pomenute uslove, to sam unaprijedjenje dobio, i postavljeni su novi ciljevi za naredno unaprijedjenje. I vjerujte mi da radim k'o crnac, al radim s merakom jer znam da se ucinjeno cijeni i da me negdje vodi... I ne razmisljam na nacin "ako ovo ne uradim mogu fasovati otkaz" nego "ako i ovo uradim mogu napredovati".

Prolaznik wrote:Ako može mala digresija i da se čuje druga strana priče. Ja sam vlasnik firme i direktor. Imam oko 20 zaposlenih i prvih pet godina sam se trudio da imam firmu u kojoj vlada harmonija, radna disciplina i odgovornost. Pokušavao sam na razne način da izgradim taj duh kroz školovanja i edukacije, pravilnike, zajedničke izlete, dan firme, prigodne poklone, 13. platu... Nastojao sam da se ljudima ne približavam previše kako ne bi razvili neke jaranske odnose ali i ne previše daleko kako ne bi stvorio klimu hladnoće. Treba li napomenuti da su plate bile uvijek redovne i svi prijavljeni na puni iznos? I šta je na kraju bilo? Rezultat svega je da su svi očekivali i tražili samo više i više a za uzvrat nisu davali ništa. Međusobno su bili kao rogovi u vreći mada nije bilo potrebno jer je sistem u firmi takav da nema napredovanja. Svako ima svoje radno mjesto i radi samo ono što se od njega očekuje. Svejedno su se svađali posebno kad neko treba za nekoga da povuće jer je ovaj ili odsutan ili trenutno prezauzet.

Zbog grešaka i šteta otpustio sam nekoliko ljudi, ukinuo sve povlastice i uveo sistem kazne. Stanje je i dalje isto samo što me manje košta vremena, živaca i para. I uopšte se ne osjećam loše zbog toga. Sami su tražili. Izgubio sam vjeru da kod nas može vladati atmosfera kao u nekim normalnim sredinama u kojima sam imao sreće da sam radim (vani).

I na kraju. Niko od zaposlenih mi nije rod, komšija ili došao po preporuci.

Nemoj da se ljutis ali znas kako kazu "riba od glave smrdi" salu na stranu, postaviti dobru atmosferu u firmi od 20 ljudi stvarno ne bi smjeo biti nikakav problem. Drugo je kada imas firmu od 200 ili vise ljudi, tu se onda stvara prostor da se ne vidi odmah da neko ne radi dobro, da je neko ugrozen itd, ali u firmi sa 20 ljudi ti kao vlasnik moras znati tacno sta ko radi i koliko, ko je timski igrac a ko ne, ko se vidi tu na duze staze a kome je to prolazna stanica itd...
U idelanoj postavci ti bi u firmi od 20 ljudi kao vlasnik koji prati svoj biznis trebao biti u stanju da zamjenis svakog od svojih uposlenih u roku od 24h isto ili bolje obavljajuci njegov posao.

Ja dok sam radio u firmama sa po 20-ak ljudi, to je bilo milina...svi se ujutro izdogovaramo sve uz kafu i svako radi svoje. Kasnije kada sam poceo raditi u vecim firmama, onda su tu problemi jer ne mozes sve ispratiti ili ti nije nadleznosti itd...

Ja sam u svom poslu vodio (i vodim) timove od 20-ak ljudi i tu uvijek imas dva pristupa...jedan je teror a drugi je ljudski. Oba mogu biti uspjesna stim sto terorom nikada neces imati produktivne saradnike kao kada nastupas ljudski. Ja se uvijek trudim da izgradim atmosferu u kojoj radnici nedovoljno angazovanje ili neuspjeh na poslu izbjegavaju prije svega da me ne bi razocarali...a ne zbog eventualnih sankcija. Sankcije se moraju pedagoski primjenjivati tako da svaki uposlanik tacno zna sta je dovelo do toga. Gledam da kada neko pogrijesi jednom, nikada se ne kaznjava. Prvo mu se objasni gdje je pogrijesio, kako je trebalo i jedino ukoliko se desavaju iste greske onda se prave rezovi. Kada hvalis, hvali pred svima. Kada kudis, kudi nasamo.
Gradi atmosferu u kojoj se guranje problema pod tepih izbjegava.
Sve se to uci...postoje ljudi koji su prirodno talentovani za to i koji nisu ali ti koji nisu mogu nauciti. Ima dosta knjiga na tu temu upravljanja ljudima koje su pisali ljudi pametniji od nas.

Neko je gore napisao da kao ima fakultet a pamet mu sole radnici koji imaju srednju skolu ali imaju iskustvo. To je obrtanje teza.
Skola sluzi da te nauci nesto. Diploma je potvrda tog stecenog znanja. Tom radniku koji radi 10 godina, diploma kao potvrda znanja na toj poziciji i za taj posao ne treba jer radi taj posao 10 godina i veoma cesto on bolje poznaje posao od tog nekoga ko je tek dosao pa ma kakvu skolu imao. U zdravoj firmi, gleda se prvo znanje. Mozes imati 35 diploma ako ne znas da radis, sta ti to vrijedi. U mojoj firmi, sjede jedni pored drugih ljudi sa fakultetima i srednjim skolama na identicnom poslu i niko oko toga nema problem.

...

Ljudi su lako kvarljiva roba

U zavisnosti da li su podredjeni ili nadredjeni ili vlasnici/direktori razvijaju svoje metode pokvarenosti ... neki manje neki vise ...

Njavise je podredjenih ... pa su oni i najglasniji kako uvijek njih svi mrze ... pa se nekako stekne dojam da su svi vlasnici/direktori/sefovi djubrad mazohisticka... sto nije tacno

Svejedno ... to je jednostavno do covjeka i prilike na kojoj se nadje da ispolji ono sto jeste... jer ljudi su takvi kakvi su i uvijek ce tako biti ... i zato se ne kaze dzaba najteze je radit sa ljudima.

...

Pricamo o dvije razlicite kategorije radnika... Skladistar ne ocekuje napredovanje i najcesce nema takav mentalitet. Takodje, postoje vrlo jednostavne granice onoga sto on moze uraditi i nema prostora da pokaze da se trudi manje ili vise. Tu je, kako si sam rekao, ili radi svoj posao kako treba ili ne radi.

S druge strane imas poslove gdje ljudi mogu odraditi samo ono sto se ocekuje, ali ima prostora da odrade znatno vise... Takve ljude treba znati motivisati a prijetnja otkazom nije pravi nacin za to.

...

Majku mu,pa zasto ne bi i oni "investirali milionce" i preuzeli "odgovornost" umjesto da rintaju za najamninu Je l' cilj,ili barem tendencija,kapitalizma da svi budemo jednaki,da svi imamo jednake sanse Ako jeste,cisto sumnjam da iko bira i dobrovoljno pristaje da bude "prasinar" Da ne ulazimo dublje,ja znam da je cilj kapitalisticke klase da uvijek na trzistu ima ne samo dovoljno,nego i viska radne snage raspolozive za eksploataciju,i ona to sistematski obezbjedjuje,na sve moguce i nemoguce nacine,o kojima nije pristojno ni razgovarati,posto, ma sta bilo ko mislio o tome,za stvaranje bogatstva iliti oplodjivanje kapitala iliti ubiranje profita...uslov svih uslova,osnov svih osnova jeste najamni rad,koji moraju da obavljaju oni koji nemaju nista drugo da prodaju do vlastitu kozu.Kako biva to da jedni nemaju nista za prodati do vlastitu radnu snagu (ne rad!!!)i da su je prisiljeni prodavati radi gole egzistencije pod uslovima koje odredjuju oni koji je kupuju ni zbog cega drugog do li da bi pravili profit,meni je poznato i jasno,a siguran sam i vecini vas vrlih investitora i ulagaca...

...

Prolaznik wrote:Pošto niko od vas kritičara ne poznaje mene, moju firmu i djelatnost kojom se bavim poštedite me paušalnih ocjena. Isto tako moj avatar nema nikakve veze sa mojim stavovima i odnosom do ljudi i okoline.

Gospodo kapitalizam nije samo robovlasnički odnos kakav uglavnom vlada na našim prostorima i kako ga uposlenici pojmljuju. Kapitalizam je i kada je uložim svojih vlastitih milion maraka u neku djelatnost, infrastrukturu i zaposlim određen broj ljudi te preuzmem odgovornost do njih, investitora, isporučioca, banaka a prije svega države i poreznih organa. Kapitalizam je konkurencija ne samo mene sa ostalim ponuđačima već i konkurencija slobodnih radnika da dobiju posao koji mu nudim. Nisu sve firme takve da se u njima čovjek gradi i napreduje. Ja imam jednostavnu djelatnosti i to svaki koji konkuriše zna. Ako mu se ne sviđa ne uzima posao.

Ako tražim radnika za neko radmo mjesto npr. skladištar i u startu mu kažem da nema napredovanja ali da će za svoj odgovoran posao imati 1.200 neto platu onda mu odmah razbijam iluzije da će za 6 mjeseci biti moj zamjenik. Ako mu se ne sviđa neka ne uzima posao i slobodan ga je napustiti čim nađe bolji. Ne tražim da me voli. Neka me ne krade. Neka ne izdaje pogrešnu robu. I tu je kraj. Ne treba da se izgrađuje niti da unapređuje posao. Ima sve propisano i samo treba da se drži procedure. Šta ga imam motivirati osim platom? Kome treba karijera neka ide tamo gdje je može graditi. Ja ga ne vežem konkurentskom klauzulom jer zaboga, nije inžinjer sa tri doktorata koja sam mu ja financirao. Šta je tu problematično?

Nema udruženog rada, nema samoupravljanja. Formula je jednostravna. Ja uložio pare i sve ostalo a njega unajmio i platio da mi radi. Ja uzimam profit, a on dobija platu. Ako smatra da više vrijedi nego što dobija poželim mu sreću i predam knjižicu. Ne maltertiram ga, ne derem se, nema mobinga, nema prekovremenih i dodatnih poslova. Koliko sam obećao, toliko je prihvatio i dobio.

Slazem se da niko ne poznaje ovde tvoj posao bolje od tebe i zato sam i pisao krajnje uopsteno. Zelio sam da podijelim neko moje iskustvo iz najbolje namjere i zao mi je ako si me pogresno shvatio.

U svakom slucaju, pod predpostavkom da kako kazes radnici imaju redovne plate, placene doprinose i niko ih ne maltretira ...zaista nema razloga da nemas odlicnu atmosferu u svojoj firmi. Jednostavno imas eliminisano sve ono sto kvari atmosferu.
A vjeruj mi da ja razumijem potpuno i vlasnike kapitala...to je tek stres i odgovornost....i za sebe i za druge.
Po meni, kapitalista je neko ko ne radi, nego za njega radi kapital. Moj cilj da sam nekim slucajem na tvome mjestu bi bio da postavim sistem tako da moze savrseno dobro da funkcionise i bez mene ili sa minimlanim uplitanjem . Naravno to nije lako i veoma rijetko vidim takvu situaciju u okruzenju. Mada naravno nismo svi isti i ima ljudi koji istinski vole svoj posao i bilo bi ima dosadno bez toga. Meni ne bi.

...

Prolaznik wrote:

patrius wrote:Majku mu,pa zasto ne bi i oni "investirali milionce" i preuzeli "odgovornost" umjesto da rintaju za najamninu Je l' cilj,ili barem tendencija,kapitalizma da svi budemo jednaki,da svi imamo jednake sanse Ako jeste,cisto sumnjam da iko bira i dobrovoljno pristaje da bude "prasinar" Da ne ulazimo dublje,ja znam da je cilj kapitalisticke klase da uvijek na trzistu ima ne samo dovoljno,nego i viska radne snage raspolozive za eksploataciju,i ona to sistematski obezbjedjuje,na sve moguce i nemoguce nacine,o kojima nije pristojno ni razgovarati,posto, ma sta bilo ko mislio o tome,za stvaranje bogatstva iliti oplodjivanje kapitala iliti ubiranje profita...uslov svih uslova,osnov svih osnova jeste najamni rad,koji moraju da obavljaju oni koji nemaju nista drugo da prodaju do vlastitu kozu.Kako biva to da jedni nemaju nista za prodati do vlastitu radnu snagu (ne rad!!!)i da su je prisiljeni prodavati radi gole egzistencije pod uslovima koje odredjuju oni koji je kupuju ni zbog cega drugog do li da bi pravili profit,meni je poznato i jasno,a siguran sam i vecini vas vrlih investitora i ulagaca...

Ti si poprilično polupao lončiće. Daj baci više tu staru knjigu iz Marksizma o poštedi nas priča o eksploataciji radnika, obespravljivanju, gomilanju i oplođavanju kapitala i ostale gluposti. Otvori prozor i pogledaj da je život malo drugačiji nego što su nas svojevremeno pogrešno učili. Privatna inicijativa je pokretač razvoja i napretka. Da nije tako sad bi komunizam vladao svijetom a zapad bi primao humanitarnu pomoć od bratske i komunističke Sjeverne Koreje gdje vlada puna zaposlenost i jednakost u svakom pogledu a pogotovo u nemaštini i praznim stomacima.

Sa ovim se ne slazem ali to ode onda u off topic :
Prije svega, na svijetu nikada nije postojala niti jedna jedinia zaista komunisticka zemlja da bi mogli znati da li komunizam funkcionise ili ne. SSSR-to svakako nije bio. Komunizam i revolucija u SSSR-u su finasirani upravo od strane kapitalista jer su znali da drustvo ne moze preci iz feudalizma u komunizam kako je i sam Marks govorio. Ideja je kasnije potpuno satanizovana do te mjere da ljudi na zapadu dan danas zaziru od same rijeci bez da znaju osnovne stvari o komunizmu.
Drugo, komunizam da bi uspjeo, mora biti globalni. Ne moze jedna zemlja biti komunisticka u kapitalistickom okruzenju. Evo uzmite npr. Kubu. Ko zna kakav bi bio kvalitet zivota na Kubi da nije pod sankcijama od same revolucije odnosno od svog nastanka? Srbija je za 4 godine sankcija pala na koljena. Isto tako je i SSSR u hladnom ratu financiski iscrpljen u tzv. trci u naoruzanju. Naravno, to je bio i cilj.
To je isti koncept kao i recimo u Francuskoj revoluciji koja je po prvi put svrgnula neke "Bogom date" monarhe koji su vladali narodom. I sta se desava, ostale monarhije su se uplasile da bi se te ideje mogle prosiriti i na njihova kraljevstva pa su odmah napale Francusku.
Isto tako su se kapitalisti uplasili da bi se neke nove ideje mogle prosiriti i prilicno efikasno su zaustavili samu ideju komunizma. Komunizam nikada nije trebao da se desi u Rusiji nego u Engleskoj ili Francuskoj ili americi i tada bi mozda imao vise sansi za uspjeh. Ovako, nikada necemo znati.

Ipak, kapitalizam se sada susrece sa problemom za koji nema rijesenje. Ne treba njima jeftina radna snaga. Njima trebaju (i dolaze) masine. Masine rade 24h, jeftnije su, ne strajkuju, ne bune se, ne idu na godisnji odmor - sve u svemu, sa masinama imas jeftniji prozivod. Problem je jedino sto onda vremenom taj prozivod nece imati ko da kupi. Ali ovo je sve jos uvijek relativno daleka buducnost.