#1 Kako smo pobijedili Srbiju i Crnu Goru
Posted: 23/10/2004 04:01
Kako smo pobijedili Srbiju i Crnu Goru
http://www.startbih.info/broj/dossier.asp?br=152
Piše: Eldin KARIĆ
1. Atmosfera uoči utakmice između nogometnih selekcija Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore (što reče jedan: nije ovo takmica nego čitav turnir) sve više podsjeća na prve dane proljeća 1992. godine. Dok se s one strane Drine sve glasnije čuju povici i alarmira svjetska javnost o strahu od razularenih navijača (čitaj: mudžahedina), s ove naše strane dolaze pomirljive poruke kako se ništa neće desiti jer za rat je potrebno dvoje.
2. Fudbalski savez Srbije i Crne Gore mobilisao je sve, od sportista i navijača do političara i obavještajaca. Utakmicu protiv Bosne i Hercegovine proglasili su suretom visokog rizika. Možda mi i nismo svjesni sposobnosti Salihamidžića, Barbareza, Musića..., ali ipak mislim da malo pretjeruju.
Aaaa..., mislite...., ma nije.... E, možda, vidiš..., dobro ste. Vjerovatno su oni mislili na ono drugo. Na mudžahedine koji sa isukanim sabljama patroliraju oko Bilinog polja, a njihove hanume opasane eksplozivom prinose himber umornim ratnicima. Ovo je idealna prilika da se podeblja teza o mudžahedinima i antisrpskom raspoloženju u Bosni i Hercegovini.
3. Evo otkako su počele pripreme za ovu utakmicu visokog rizika još niko nije uradio komparativnu analizu kvalitete srednjeg reda bh. nogometne selekcije i half linije srpsko-crnogorskog sastava. Ali su zato razmotreni svi mogući scenariji terorističkih napada na ciljeve po desnom boku odbrane srpstva.
4. Uzaludne su bile utjehe ušanovića kako možemo mirno spavati jer frke neće biti. Čak su uspjeli lobirati kod portira svjetske fudbalske federacije da, ako nema problema, sačekaju pred vratima kako bi ih primila sekretarica sekretara za uređenje vrta ispred zgrade Svjetske nogometne asocijacije. I dok su oni tako neometano cupkali (ne daju im zapaliti) pred čvrsto zadihtovanim vratima pored njih je, uz sve dužne počasti i pratnju vodećih ljudi u svijetu nogometa prošla delegacija prijateljskog FS SiCG. Naravno, ovo potonje je izmišljeno, ali takav je odnos uticaja i lobističkog potencijala našeg nogometnog saveza u odnosu na istočne susjede.
5. A, to je baš tako. Činjenica da se međunarodna zajednica uključila u ovoj sukob i presudila u korist naše štete najbolje govori koliki uticaj i moć imaju samozvani bh. nogometni autoriteti. Teško je ne primijetiti da su se FIFA-e i UEFA ponijele poput UNPROFOR-a u opkoljenom Sarajevu i bez velikog razmišljanja odlučila kako će sukobe iz stadiona u Zenici prebaciti na nekomforni stadion Asim Ferhatović, alijas Koševo. Inspiracija srbijanskih i crnogorskih fudbalera baždirana je na četrdesetak hiljada razularenih mudžahedina. Dvadesetak hiljada krvožednih talibana nije dovoljno motivirajući za Petkovićeve izabranike.
6. Nogometni unproforci su presudili - meč visokog rizika između Talibanije i ratom iscrpljene & ugrožene SiCG odigraće se na tolerantnom Koševu. Na stadionu koji je dobio ime po istaknutom talibanskom golgeteru i začetniku loze najboljih ćevabdžija zapadno od Kabula. Na istom terenu na koji su vračevi sjevernoameričkih siouxa bacili čini da bh.reprezentacija ne može uzeti nikoga jačeg od reprezentacije Italije iz '96. godine i selekcije Danske iz '97. godine.
7. Ali, zadržimo se malo na ovom sihirama obuzetom stadionu. Dugo godina je reprezentacija BiH tražila tim i selektora, ali je i dalje minimalan poraz bio uspjeh vrijedan pažnje. Nema šta se nije probalo, samo što se u kombinacijama za mjesto na klupi bh. selekcije još nije počela spominjati i svemoguća Seada Palavrić. A onda smo otkrili tajnu bh. sportskog čuda - stadion Bilino polje. Mjesto nepobjedivosti i ukazanja nogometnog znanja. Ni karizma i znanje Blaža Sliškovića ne mogu se porediti sa natprirodnim moćima ove zeničke misterije. Kako je počelo, turistički djelatnici iz Međugorja ostaće bez posla, jer čuda više ne žive u Hercegovini. Hodočasnici će se preseliti u dolinu Bosne.
8. Ipak bi se moglo razmisliti i o malo racionalnijem objašnjenju. Da li je nekom palo napamet da ni Danci, a ni Srbi, ne vjeruju pretjerano u te naše vradžbine. Iza svega stoji vrlo lako objašnjivo i sportski opravdano rješenje. Stadion u Zenici je za dvadesetak procenata manji od sarajevskog. To znači manje trčanja i više šansi fizički nespremnijim selekcijama, poput naše. Ako je bh. reprezentacija na zeničkom stadionu izdržala protiv Španije šezdeset minuta, na Koševu ne bi dočekali ni kraj prvog poluvremena. Toliko o sihirama i natprirodnom.
9. Vratimo se još malo ovom oktobarskom proljeću '92. Iako to ne odgovara Iliji Petkoviću i njegovom gazdi Vojislavu Koštunici, ali u selekciji nogometne reprezentacije BiH, pored Hasana Salihamidžića, Saše Papca i Sergeja Barbareza igraju Branimir Bajić, Vladan Grujić, Dušan Kerkez i Zvjezdan Misimović. Ni nalik na Abu Musa'b al-Zarqawi niti na al – Muqrin. Bez obzira na ime i prezime, po terenu stadiona Koševo, u dresu bh. reprezentacije trčaće jedanaest najboljih nogometaša koje ova zemlja trenutno ima. Nikom od njih neće biti važno čije interese štiti Tihić a čije Paravac, i da li je Jelavić u zatvoru zato što je Hrvat ili zbog toga što je krao. Njihov jedini cilj je zavući što više lopti iza leđa Dragoslava Jevrića.
10. E, tako smo mi na ukletom Koševu, u utakmici visokog rizika, pred trideset i kusur hiljada mudžahedina koji razulareno skandiraju: Vladan Grujić!, pobijedili i Srbiju i Crnu Goru i FIFA-u i UEFA-u sa nekoliko decenija razlike.
http://www.startbih.info/broj/dossier.asp?br=152
Piše: Eldin KARIĆ
1. Atmosfera uoči utakmice između nogometnih selekcija Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore (što reče jedan: nije ovo takmica nego čitav turnir) sve više podsjeća na prve dane proljeća 1992. godine. Dok se s one strane Drine sve glasnije čuju povici i alarmira svjetska javnost o strahu od razularenih navijača (čitaj: mudžahedina), s ove naše strane dolaze pomirljive poruke kako se ništa neće desiti jer za rat je potrebno dvoje.
2. Fudbalski savez Srbije i Crne Gore mobilisao je sve, od sportista i navijača do političara i obavještajaca. Utakmicu protiv Bosne i Hercegovine proglasili su suretom visokog rizika. Možda mi i nismo svjesni sposobnosti Salihamidžića, Barbareza, Musića..., ali ipak mislim da malo pretjeruju.
Aaaa..., mislite...., ma nije.... E, možda, vidiš..., dobro ste. Vjerovatno su oni mislili na ono drugo. Na mudžahedine koji sa isukanim sabljama patroliraju oko Bilinog polja, a njihove hanume opasane eksplozivom prinose himber umornim ratnicima. Ovo je idealna prilika da se podeblja teza o mudžahedinima i antisrpskom raspoloženju u Bosni i Hercegovini.
3. Evo otkako su počele pripreme za ovu utakmicu visokog rizika još niko nije uradio komparativnu analizu kvalitete srednjeg reda bh. nogometne selekcije i half linije srpsko-crnogorskog sastava. Ali su zato razmotreni svi mogući scenariji terorističkih napada na ciljeve po desnom boku odbrane srpstva.
4. Uzaludne su bile utjehe ušanovića kako možemo mirno spavati jer frke neće biti. Čak su uspjeli lobirati kod portira svjetske fudbalske federacije da, ako nema problema, sačekaju pred vratima kako bi ih primila sekretarica sekretara za uređenje vrta ispred zgrade Svjetske nogometne asocijacije. I dok su oni tako neometano cupkali (ne daju im zapaliti) pred čvrsto zadihtovanim vratima pored njih je, uz sve dužne počasti i pratnju vodećih ljudi u svijetu nogometa prošla delegacija prijateljskog FS SiCG. Naravno, ovo potonje je izmišljeno, ali takav je odnos uticaja i lobističkog potencijala našeg nogometnog saveza u odnosu na istočne susjede.
5. A, to je baš tako. Činjenica da se međunarodna zajednica uključila u ovoj sukob i presudila u korist naše štete najbolje govori koliki uticaj i moć imaju samozvani bh. nogometni autoriteti. Teško je ne primijetiti da su se FIFA-e i UEFA ponijele poput UNPROFOR-a u opkoljenom Sarajevu i bez velikog razmišljanja odlučila kako će sukobe iz stadiona u Zenici prebaciti na nekomforni stadion Asim Ferhatović, alijas Koševo. Inspiracija srbijanskih i crnogorskih fudbalera baždirana je na četrdesetak hiljada razularenih mudžahedina. Dvadesetak hiljada krvožednih talibana nije dovoljno motivirajući za Petkovićeve izabranike.
6. Nogometni unproforci su presudili - meč visokog rizika između Talibanije i ratom iscrpljene & ugrožene SiCG odigraće se na tolerantnom Koševu. Na stadionu koji je dobio ime po istaknutom talibanskom golgeteru i začetniku loze najboljih ćevabdžija zapadno od Kabula. Na istom terenu na koji su vračevi sjevernoameričkih siouxa bacili čini da bh.reprezentacija ne može uzeti nikoga jačeg od reprezentacije Italije iz '96. godine i selekcije Danske iz '97. godine.
7. Ali, zadržimo se malo na ovom sihirama obuzetom stadionu. Dugo godina je reprezentacija BiH tražila tim i selektora, ali je i dalje minimalan poraz bio uspjeh vrijedan pažnje. Nema šta se nije probalo, samo što se u kombinacijama za mjesto na klupi bh. selekcije još nije počela spominjati i svemoguća Seada Palavrić. A onda smo otkrili tajnu bh. sportskog čuda - stadion Bilino polje. Mjesto nepobjedivosti i ukazanja nogometnog znanja. Ni karizma i znanje Blaža Sliškovića ne mogu se porediti sa natprirodnim moćima ove zeničke misterije. Kako je počelo, turistički djelatnici iz Međugorja ostaće bez posla, jer čuda više ne žive u Hercegovini. Hodočasnici će se preseliti u dolinu Bosne.
8. Ipak bi se moglo razmisliti i o malo racionalnijem objašnjenju. Da li je nekom palo napamet da ni Danci, a ni Srbi, ne vjeruju pretjerano u te naše vradžbine. Iza svega stoji vrlo lako objašnjivo i sportski opravdano rješenje. Stadion u Zenici je za dvadesetak procenata manji od sarajevskog. To znači manje trčanja i više šansi fizički nespremnijim selekcijama, poput naše. Ako je bh. reprezentacija na zeničkom stadionu izdržala protiv Španije šezdeset minuta, na Koševu ne bi dočekali ni kraj prvog poluvremena. Toliko o sihirama i natprirodnom.
9. Vratimo se još malo ovom oktobarskom proljeću '92. Iako to ne odgovara Iliji Petkoviću i njegovom gazdi Vojislavu Koštunici, ali u selekciji nogometne reprezentacije BiH, pored Hasana Salihamidžića, Saše Papca i Sergeja Barbareza igraju Branimir Bajić, Vladan Grujić, Dušan Kerkez i Zvjezdan Misimović. Ni nalik na Abu Musa'b al-Zarqawi niti na al – Muqrin. Bez obzira na ime i prezime, po terenu stadiona Koševo, u dresu bh. reprezentacije trčaće jedanaest najboljih nogometaša koje ova zemlja trenutno ima. Nikom od njih neće biti važno čije interese štiti Tihić a čije Paravac, i da li je Jelavić u zatvoru zato što je Hrvat ili zbog toga što je krao. Njihov jedini cilj je zavući što više lopti iza leđa Dragoslava Jevrića.
10. E, tako smo mi na ukletom Koševu, u utakmici visokog rizika, pred trideset i kusur hiljada mudžahedina koji razulareno skandiraju: Vladan Grujić!, pobijedili i Srbiju i Crnu Goru i FIFA-u i UEFA-u sa nekoliko decenija razlike.
