KO JE KO U BOSANACA I HERCEGOVACA...

[Real Khan]

Dragi forumaši, nakon dužeg vremena sam odlučio ponovo otvoriti temu na kojoj ćemo, nadam se, moći razmijeniti podatke i promišljanja u domeni socijalne i političke misli u Bosni i Hercegovini. Svrha ove teme je da se napokon na znanstveno-utemeljeni način pozabavimo promišljanjem i jačanjem bosanskohercegovačkog zdravog (liberalno-demokratskog) patriotizma. Dosta je bilo mitologija, političkih fantazmogorija i halucinacija. Vrijeme je da se snagom argumenata iznesu zdrave ideje koje ćemo ovdje braniti (a neki i napadati).

Za početak ću vam postaviti nekoliko sažetaka o nekim ključnim političkim promišljanjima pomalo zaboravljenih bosanskih intelektualaca. Najviše citata sam pokupio iz nekoliko knjiga koje vam toplo preporučujem da nekako nabavite i pročitate u originalu. Radi se o djelima Prof. dr. Esada Zgodića (1. Zgodić, Esad (1998) Bošnjačko iskustvo politike: Osmansko doba, Sarajevo: Euromedia; 2. Zgodić, Esad (2007) Ideja bosanske nacije i druge teme, Sarajevo; i 3. Zgodić, Esad (2003) Bosanska politička misao: austrougarsko doba, Sarajevo: DES). Da se razumijemo, ovdje neće biti samo riječi o bošnjačkim (muslimanskim) intelektualcima, nego ćemo se kritički osvrnuti i na neke značajne ličnosti unutar bosansko-katoličke (hrvatske) i bosansko-pravoslavne (srpske) inteligencije. Zamolio bih stoga da ne upropaštavate temu upadicama tipa "a šta je sa ovim ili onim..." Ako imate nešto o "ovome ili onome" molim lijepo postavite da svi vidimo i kritički raspravimo snagom argumenata... Još nešto, ovdje se ne radi o biografijama, nego isključivo o socijalnim i političkim promišljanjima starih bosanaca i hercegovaca. Vidjet ćete da se mnoge stvari koje su njih mučile mogu prepoznati i u naše moderno doba...

Za početak sam odabrao ponešto o Mehmed-beg Kapetanoviću Ljubušaku

Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak

Legitimnost vlasti i politički konformizam

Kad je već došlo do instaliranja austro-ugarske vlasti u BIH on u općem kulturnom razvoju, a ne opozicionoj politici vidi prostor muslimanskog opstanka i njegovog prosperiteta. Dakle u prosvjećivanju a ne u političkoj subverziji prepoznao je egzistencijalno produktivan odnos prema vlasti, a ta je vlast kulturna i moćna vlast. Austrougarska monarhija je, dakle, kulturna i moćna, dok su Njemci i Ugari prijatelji muslimana. Umjesto bošnjačke vjersko-etničke izolacije on insistira na eksploataciji političkih, kulturnih i ekonomskih mogućnosti što ih sa sobom donosi režim. Njegov prepoznatljiv konformistički funkcionalizam nastoji doktrinarno utemeljiti znajući da je BIH prva zemlja sa toliko muslimana pod upravom kršćanskog vladara. I u dogmatici islama pronalazi izvorište za racionalizaciju muslimanskog političkog konformizma. U tom smislu i piše gdje se poziva na Kuran, podložni i vjerni budite Bogu, svecu i starijem od sebe tj. vladaru pod čijem se okrilju nalazimo. Ističe da u Kuranu ne piše da ne trebamo biti vjerni onom ko nije naše vjere. „Vjera nikom ne stavlja da ne bude istinit i ozbiljan već baš ko temeljito svoj zakon izvršava mora biti prijatelj srcem i dušom onoj vladi pod kojom svoja sveta prava ima“.

Koncepcija bošnjaštva

U koncepciji bošnjaštva relevantno mjesto zauzima i Mehmed-beg Kapetanović. On je prvi obrazovani Bošnjak koji će na tlu austrougarske vladavine Bosnom osmisliti bošnjaštvo kao nacionalni odgovor na ondašnju muslimansku razapetost između nostalgije prema Turskoj i utapanja nacionalne osebujnosti u katolički Evropski duh. No, međutim, i u onom vremenu kao i u modernom, ova ideja bošnjaštva sadrži određenu kontroverzu. Naime patriotizam se više ne poima kao odanost imperijama pod koje je Bosna zapadala već to je sada isključivo bosanski patriotizam i odanost Bosni kao jedinoj domovini. Unutar takve domovinske percepcije Bosne u svojoj koncepciji bošnjaštva on među Bošnjacima-muslimanima prvi put eksplicitno razdvaja pojam narodnosti i vjere. On kaže: ...“što se tiče Srba i Hrvata, to su ogranci od jugoslavenskog viteškog naroda kao što smo i mi jedan ogranak“. Vjerovao je da je pravoslavno-srpska i katoličko-hrvatska identifikacija političkog karaktera te da će je vrijeme izbrisati i da će doći do svebošnjačkog (svebosanskog) narodnog ujedinjenja. Prije svega posebnost bošnjačke narodnosti manifestira se u tome što ona ima „svoju lijepu i znamenitu historičnu prošlost“. U tumačenju fenomena legitimnosti vlasti on uvodi u diskurs i moderne pojmove a to su: „jednakost i građanska ravnopravnost“.

[Real Khan]

Nastavak slijedi...

Osman-Nuri Hadžić

Aksiološki postulati: islam, domovina, narod

Islam je za Hadžića apsolutno središte vrijednosti, aksiomasko izvorište orjentiranja, i percepcije svijeta života i njegove interpretacije. On kaže: „nama je naša vjera najsvjetija i najuzvišenija stvar, i ništa na svijetu nije tako veliko i uzvišeno. Ako nam neko povrijedi čast, imetak mi mu možemo oprostiti ali povrede vjere, vjerskih osjećanja ne možemo niti smijemo oprostiti“. Njegov sociološki diskurs do kraja je posredovan islamom. Islam je vjera razuma, u njegovim zasadama sadržana su načela napredka, usavršavanja, milosrđa. Islam i civilizacija su dva nerazlučiva faktora. U njegovoj percepciji islam ne proizvodi anarodnu svijest niti se ignorantski odnosi spram patriotizma kao vrijednosti. Naprotiv, uz islam i respekt etničkog, narodnog individualiteta i patriotske samosvijesti kao idealnog normativiteta, ulazi vrijednosno aksiomatski krug unutar kojeg se kreće njegovo mišljenje, vrednovanje i interpretiranje onodobne sociologije zbilje. Vjera, domovina, narod su najuzvišenije ideje, najsvetije stvari što ih čovjek može imati, za koje svaki čovjek mora raditi.

Kritička anatomija muslimanske zajednice

Polazeći od islama kao integralnog središta Hadžić poduzima opsežnu kritičku anatomiju bošnjačko-muslimanskog društva u BIH i to iz perspektive sociološkog diskursa. To znači njegovoj kritičkoj refleksiji izložene su sve relevantne dimenzije društvene egzistencije Bošnjaka-muslimana. Na nivou deskripcije njegovi uvidi identificiraju spoljne manifestacije muslimanske egzsitencije. Na razini dijagnoze, njegova misao identificira opću dekadenciju muslimanske egzistencije. I napokon, socijalno-psihološki uviđa da zbog straha od novog okupatora muslimani zapadaju u sferu indolencije i dekadencije. Sublimirajući takvu deskripciju on će reći: „U ovo 20 godina vidno je da muslimani zapadaju i nazaduju i iz dana u dan sve više propadaju. Bogatstvo i posjedi koje su imali do okupacije počelo je opadati i izmiče iz muslimanskih ruku“.

Kritika pansrbizma i pankroatizma

Kritička anatomija muslimanske zajednice vršena je u kontekstu radikalne kritike „Džabićevog pokreta“ za vjersku i prosvjetnu autonomiju. No dio njenih važnih komponenti odnosi se na fenomene koji se događaju van ovog pokreta. Riječ je o kritici velikosrpske politike i o pogledima na državno-pravni status BIH. Kritika protiv pansrbizma velikosrpske politike stoji kao konstanta u njegovom mišljenju i angažmanu. Njegova kritika počinje rano još u polemici sa Milanom Nedeljkovićem kao paradigmom srpskog etnocentrizma-narcizma i dehumanizacije Bošnjaka. Nastavlja sa kritikom srpskih intervencija i srpskog upliva u vođstvo i u političku orijentaciju muslimanskog opozicionog pokreta za autonomiju tih „poštarskih memorandumaša“. No ova kritika je koncepcijska i kritizira u to vrijeme tzv. muslimansku autosrbizaciju. Muslimanskoj autosrbizaciji odnosno intelektualcima koji prihvataju srpstvo kao nacionalnu identifikaciju prigovara prije svega njihova moralna odgovornost u devalviranju bošnjačko-muslimanske narodne tradicije i islamske aksiologije. Na isti način se kritički osvrće na pokušaje kroatiziranja Bošnjaka-muslimana...

[Real Khan]

Ovo će izazvati dosta polemike... Sljedeći je Safvet-beg Bašagić

Safvet-beg Bašagić

Njegova politička misao ostala je na margini interpretativnih pregnuća i u rijetkim osvrtima njegov se politički angažman, uglavnom ne ocjenjuje kao angažman u duhu politike kao poziva nego kao angažman pod prisilom okolnosti. No neovisno od ovoga on je ipak pojmio smisao i moć politike, te početkom 1907. godine ističe potrebu političkog odgajanja našeg naroda. „Ime politika je rastegljiv pojam u njoj se može najveći neprijatelj da nametne narodu za učitelja i vođu i da ga demagoški zavodi na krivi put“.

Koncepcija bošnjaštva

Bašagić, kao što je to poznato javnosti jedno vrijeme u doba austrougarske vladavine Bosnom manifestirao svoju hrvatsku identifikaciju. Međutim ta njegova hrvatska identifikacija još u njegovoj mladosti može se pojmiti kao identifikacija sa političkim hrvatstvom (dakle, državljanskim a ne etničkim). Također on nije nigdje svoju identifikaciju kao etničko-hrvatsku smatrao eksplicitno niti je u svom rukopisu koncepcijski ili tematski razvijao ideju i pojam etničkog hrvatstva kao supstancijalnog određenja etničkog identiteta bosanskih muslimana. Naprotiv njegova mladost je vezana za saradnju sa listom Bošnjak i on upravo razvija i publicira svoje poimanje bošnjaštva. On prije svega govori o bosanskom narodu, a pod bosanskim narodom podrazumijeva bosanski muslimanski element. Tako da se on suprotstavlja bilo kakvoj politici kroatizacije i srbizacije Bošnjaka odnosno on radikalno odbacuje muslimansku autosrbizaciju ili autokroatizaciju. On insistira da bošnjaci sačuvaju svoje ime i odbiju svaku politiku preimenovanja u prosrpsko ili prohrvatsko. Uvjeren je da je bosanstvo duboko historijski utemeljeno tako da ga nikakva politika njegove izvanjske, nasilne srbizacije i kroatizacije ne može dovesti u pitanje. U konstituivne elemente bošnjačkog narodnog individualiteta uvrštava povijesno genetičku-etničku osnovu „Bošnjaci su porijeklom slaveni“. Dakle on ovom izjavom odvaja Bošnjake od Turaka, odnosno osmanlija, a sdruge strane, bez obzira na srodstvo (prvobitno) on odvaja Bošnjake od etničkih Srba i Hrvata.

Domovina-patriotizam-islam

Bašagić formulira i publicira svoju koncepciju bošnjaštva u ranom mladalačkom periodu u doba saradnje sa listom Bošnjak. Ipak nešto kasnije on deklarila svoju hrvatsko-jezičnu identifikaciju nazivajući svoj jezik hrvatskim. No, on ovu identifikaciju neće isticati ni u listu Behar niti u društvu Gajret koje je on osnovao. Muslimani pod političkim pritiskom hrvatskog i srpskog nacionalnog pokreta i oportunizmom austro-ugarske vlasti koja će i bosanski jezik administrativno zabraniti 1907. godine, a prihvatiti dvoimeni srpsko-hrvatski naziv jezika. Kasnije više eksplicitno nego posredno i to povodom 9 godišnjice lista Behar, on deklarativno i programski prihvata pankroatizam indirektno deklarira svoju hrvatsko-jezičku identifikaciju. Mada više ne govori eksplicitno o bošnjaštvu, međutim to nije nastalo u sadržinskom smislu već se razvija i publicira pod pojmom domovine. Otuda je i Bašagićevo rano poimanje bošnjaštva u uskoj vezi sa njegovim shvatanjem domovinskog fenomena. On dakle i dalje njeguje kult Bosne i Bošnjaka ali sad u formi hipostaze domovinskog patriotizma i to u racionalnom diskursu. Pojmovi domovine i naroda su u ovom kontekstu gotovo istovjetni iako dijelovi naroda mogu egzistirati van domovine, u supstancijalnom smislu domovina je matica jednog naroda.

[Real Khan]

Muhamed Emin Hadžijahić

Islam i patriotizam

Islam zapravo, legitimira domovinski patriotizam. U njegovoj percepciji islam ne producira anacionalnu svijest. Islam ne traži indolenciju spram domovinske svijesti, ne postavlja kao imperativ ravnodušnost spram državljanskog oblika muslimanske egzistencije, ne nalaže utapljanje u prazni, apstraktni kosmopolitizam i transhistorijsku egzsitenciju. I za islam je domovinski patriotizam vrijednost, pripada normativitetima i muslimanskim imperativima. On, za razliku od Bašagića, ne razvija sadržinski ovu misao, ipak je jasno da hoće i islamskom dogmatikom poduprijeti bosanski patriotizam.

Politički konformizam i muslimansko iseljavanje

Budući da su domovina i patriotizam aksiomatske vrijednosti, i kako one imaju svoje uporište u islamskim normativitetima, to je razumljivo što se iz njih deducira i pleodaje protiv različitih oblika degradacije tih vrijednosti. U konkretno-povijesnom kontekstu, temeljni oblik te degradacije jest, u njegovoj percepciji, iseljavanje muslimana Bosne i Hercegovine. Ali ni sa stanovišta islamske dogmatike bosanskohercegovački muslimani ne mogu opravdati svoje emigriranje. U krajnjem, emigriranje je protivno islamskom imperativu očuvanja islama i u Bosni i Hercegovini, jer ako trend iseljavanja bude nastavljen „...najposlije će se u Bosni zgrada islamstva s mjesta pokrenuti ili se može iz temelja oboriti“. Hadžijahić je svjestan ograničenih dosega svog koncepcijskog poimanja patriotizma u demotiviranju muslimana na seobe. Obaveza služenja u austrougarskoj vojsci nije, također, racionalni razlog za muslimanske seobe. „...Jer u svakoj državi je svako osobno dužan biti vojnik“. Ni muslimansko nazadovanje u privredi i trgovini nije razlog za seobe. „Kad je govor o nazadovanju: koliko god da je taj nazadak istinit i stvaran, on se ne odnosi samo na muslimane, nego pogađa i (sve) ostale“.

[dr trocki]

http://www.ossbb.edu.ba./Safvet.html

[Jazz_Junkie]

Na forumu politika nista novo...

[dr trocki]

http://domovina.110mb.com/zivotopisi/nu ... -osman.htm

[Bistra_boza]

Jos malo ubleha o velicini.........

[Real Khan]

Kao što na početku rekoh, nije namjera ove teme da postavljamo životopise ili CV poznatih Bosanaca. Nije namjera ni da "veličamo" bilo koga. Poenta je u tome da se na raznim temama raspravljalo o mnogim stvarima o kojima se ovdje na forumu "mislilo" da je bilo "ovako ili onako".

U te teme svakako spadaju one koje se tiču, od strane velikosrpskih ideologa osporavanog, "bošnjaštva", "bosanskog jezika", kao i historijske podvale da je bošnjačka inteligencija propagirala isključivo panislamski identitet bosanskih muslimana na uštrb Bošnjaštva i bosanskog identiteta. Svrha ovih historiografskih prikaza jeste da se takve zablude jednom za sva vremena razbistre i da se dokaže da su Bošnjaci i bosanski jezik doista historijske činjenice koje su pod ogromnom prisilom (pod okupacijom) i administrativnim ukazom ondašnjih vlasti ZABRANJENE, i da se umjesto njih nametnula upotreba "srpskohrvatskog" jezika, kao i identiteta "muhamedanaca", "neopredjeljenih"... pa na kraju "velikodušnog davanja identiteta Muslimanima" kao etničko-nacionalne odrednice bosanskih muslimana.

Ovdje treba obavezno imati u vidu ondašnji politički kontekst unutar kojeg su djelovali bosanski intelektualci nakon Berlinskog kongresa 1878. Tada je stanovništvo Bosne bilo u doslovice rečeno pravnom haosu. Zemlja u vlasništvu veleposjednika Bošnjaka-muslimana je otimana kroz razne "agrarne reforme", državno-pravni status Bosne je bio pod upitnikom "zahvaljujući" teritorijalnim aspiracijama susjednih država Hrvatske i Srbije (poznato, zar ne?). Identitet bošnjačko-muslimanskog stanovništva je doveden u pitanje i nametali su se razni projekti asimilacije i prozelitizma, što je sasvim logično dovelo do velikih migracija Bošnjaka-muslimana za Tursku (o čemu je sa žaljenjem pisao i veliki Aleksa Šantić, između ostalih), a oni koji su ostajali u Bosni su bili suočeni sa ogromnim pritiscima. To je doba kada najveći dio katoličkog i pravoslavnog stanovništva definitivno i bespovratno prihvaća hrvatski ili srpski identitet, a bosanski muslimani su ostali u najmnju ruku obezglavljeni, zbunjeni, i u strahu... Vjerujte da je bila potrebna ogromna politička hrabrost u ono vrijeme pisati i pričati o Bošnjaštvu, bosanskom jeziku, državnosti Bosne i Hercegovine i sličnim temama koje su bile na nišanu velikodržavnih projekata iz susjednih zemalja. Mislim da je došlo vrijeme da je opet na neki način opasno pisati o istim temama jer odmah se jave "komšije" i "susjedi" kojima je to veliki trn u oku.

Eto, to su teme o kojima želim raspraviti na ovom topicu, ali molim vas da raspravljamo snagom argumenata i nepobitnih činjenica. Tema jeste pomalo teška i nije na prvi pogled "atraktivna" kao one dnevnopolitičke, ali mislim da je potrebno ponekad ukrstiti argumente i razjasniti neke stvari koje nam se svako malo lupaju o glavu...

[patrius]

Sve sam go Bosnjak u Bosanaca i Hercegovaca

[Real Khan]

Sve sam go Bosnjak u Bosanaca i Hercegovaca

Sasvim logično i rekao bih opravdano...imajući u vidu da se stanovništvo Bosne oduvjek zvalo Bošnjacima (Bošnjanima) bez obzira na vjersku diferencijaciju (prvobitno Crkva bosanska i katolici), a nakon dolaska Osmanskog carstva muslimani, katolici, pravoslavci, jevreji, itd.

Možda nisi čuo za Fra Antuna Kneževića koji je sa ponosom naglašavao da je on Bošnjak iz Varcara... Na žalost, kao što sam ranije naveo, nakon dolaska AU monarhije, bespovratno je završen proces identifikacije bosanskih katolika sa Hrvatima i bosanskih pravoslavaca sa Srbima. Šta se sad može, izgleda da su jedino bosanski muslimani ostali vjerni svojim bosanskim (bošnjačkim) korjenima... Uostalom, sve je to BILA stvar ličnog izbora, sticaja okolnosti... a dalje je sve preraslo u pitanje porodičnog naslijeđa i tradicije.

[patrius]

Da,u pravu si,sve je to stvar licnog izbora,"sticaja okolnosti",porodicnog nasljedja i tradicije,i ponecega jos.Mada,sve to skupa ne govori ni o cemu niti bilo sta objasnjava,a pogotovo ne ono sto si ti htio da objasnis.I tako sad,ono sto si rekao u prvoj,sve si opovrgnuo u zadnjoj recenici. Znam ja,recimo,i da se Petar Kocic nazivao Bosnjaninom,no dobro...
Sta sad da radimo s ovim tvojim problemom Je l' to "uostalom stvar licnog izbora i tradicije" ili je posrijedi nesto drugo,recimo npr.Austro-ugarska "bespovratno(a kako inace nesto i moze biti zavrseno osim bespovratno )zavrsila proces identifikacije",(ili mozda bolje reci reidentifikacije) Za koju cemo se,od ove tvoje dvije posve oprecne teze,uhvatiti

[klif]

Ivan Frano Jukić, bosanski franjevac, prosvjetitelj, etnograf, pjesnik i književnik, rođen je u Banjaluci 1818. godine, a preminuo u izgnanstvu u Beču 1857. Pokretač je jedne od prvih svjetovnih škola u Bosni 1849. godine. Istovremeno Jukić slovi i kao pokretač i urednik prvog književnog časopisa u Bosni "Bosanski Prijatelj". Njegov "Zemljopis i Poviestnica Bosne" dugo su smatrani najznačajnijim djelom za izučavanje historije i geografskih odlika zemlje Bosne. Zagovarao je kulturne i lične slobode, slobodu štampe i svjetovno školstvo. Pisao i pod pseudonimom Slavoljub Bošnjak, čime je isticao svoju bezgraničnu ljubav prema Bosni i svoje bošnjaštvo. Kako je živio u 19. vijeku za vrijeme srpskih i hrvatskih nacionalnih pokreta, koji su vršili jak pritisak na Bošnjake Ivan Frano Jukić je 1848. godine objavio i sljedeći tekst: "Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas.... Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo."

http://bs.wikipedia.org/wiki/Ivan_Franjo_Juki%C4%87

[ld]

Hasan Kafija Pruščak je bio jedan od najplodonosnijih bošnjačkih školnika i jedan od najvećih bošnjačkih mislilaca. Puno ime mu je bilo: Hasan Kafi b. Turhan b. Dawud b. Ya'kub az-Zibi al-Aqhisari al-Bosnawi. Kafi je njegovo književno ime, az-Zibi (lokalitet u neposrednoj blizini današnjeg Bugojna), al-Aqhisari (njegov rodni Prusac), i al-Bosnawi (Bošnjak) predstavlja oznaku njegove etničke pripadnosti. Rođen je 1544. godine u Pruscu, nedaleko od Donjeg Vakufa. Studirao je u Instanbulu punih 9 godina, a 1583 je imenovan za kadiju prusačkog kadiluka. Dr. Amir Ljubović navodi da je Hasan Kafija Pruščak "napisao, koliko je za sada poznato, sedamnaest djela iz različitih znanstvenih oblasti i vjerskih disciplina, a predmet njegovog posebnog interesovanja su bili politika, filologija, pravo, spekulativna teologiija i logika." Napisao je poznato djelo Zrcalo za Prinčeve - pomodnu raspravu o vlasti, kao i popis bošnjačkih učenih autora. Iz oblasti logike/filozofije, Pruščak je napisao dva, svjetski priznata i veoma poznata djela: Kafijin Kompendijum iz Logike i Komentar Kafijina Kompendijuma iz Logike (stručno obrađen komentar na prvo djelo). Prvo djelo, Kafijin Kompendijum iz Logike, nastalo je 1580. godine, a drugo djelo, Komentar Kafijina Kompendijuma iz Logike, nastalo je 1583. godine.
U svom prvom naučnom djelu iz logike, Hasan Kafija Pruščak je logičku problematiku razvrstao u sljedeće kategorije: (1) O riječima, (2) O ishodištima predodžbi - pet univerzalija, (3) O ciljevima predodžbi - interpretativni govor, (4) O ishodištima tvrdnji - sud, i (5) O ciljevima tvrdnji - silogizam. Petu kategoriju je podijelio na 4 sub-kategorije: (a) Apodiktika, (b) Dijalektika, (c) Retorika, (d) Poetika, i (e) Sofistika. U komentaru na svoje drugo logičko djelo, uz Uvod - komentar dijeli na tri logička poglavlja: (1) O riječima, (2) O ishodištima predodžbi - pet univerzalija, i (3) O ciljevima predodžbi - interpretativni govor. Jedno od njegovih najpoznatijih djela iz apologetike je 'Dženetske Bašče - O Temeljima Vjerovanja.'
U svom stručnom naučnom stvaralaštvu, Hasan Kafija Pruščak je isto tako napisao više djela i brošura iz akaida u kojima pojašnjava osnovne postavke akide ehli sunneta vel džema'ata. Ta djela su, pojašnjava Dr. Zuhdija Adilović, odigrala veliku ulogu u osvješćivanju muslimana u tadašnjoj Bosni i susjednim predjelima. Dr. Adilović ističe da je jedno od najznačajnihih djela Hasana Kafije "Svjetlo Istinske Spoznaje o Temeljima Vjerovanja u kome je dao komentar na poznatu poslanicu iz akide čuvenog imama Tahavija." Nadalje, Dr. Adilović ističe da "s obzirom da je Hasan Kafi živio u periodu početka dekadence Osmanskog hilafeta, dao svoj doprinos u analizi tadašnjeg stanja i ponudio konkretne prijedloge za njegovo prevazilaženje, tvrdeći da je polazna tačka u renesansi i napretku ispravno i čvrsto vjerovanje, smatram da mi danas možemo mnogo naučiti iz tog vrijednog djela i prepoznati greške u shvatanju glavnih temelja islamskog vjerovanja." Upravo je Hasan Kafija Pruščak taj koji je predskazao propast Osmanske Carevine upravo zbog toga što se tadašnja carska elita odala razvratu.

[Real Khan]

Da,u pravu si,sve je to stvar licnog izbora,"sticaja okolnosti",porodicnog nasljedja i tradicije,i ponecega jos.Mada,sve to skupa ne govori ni o cemu niti bilo sta objasnjava,a pogotovo ne ono sto si ti htio da objasnis.I tako sad,ono sto si rekao u prvoj,sve si opovrgnuo u zadnjoj recenici. Znam ja,recimo,i da se Petar Kocic nazivao Bosnjaninom,no dobro...
Sta sad da radimo s ovim tvojim problemom Je l' to "uostalom stvar licnog izbora i tradicije" ili je posrijedi nesto drugo,recimo npr.Austro-ugarska "bespovratno(a kako inace nesto i moze biti zavrseno osim bespovratno )zavrsila proces identifikacije",(ili mozda bolje reci reidentifikacije) Za koju cemo se,od ove tvoje dvije posve oprecne teze,uhvatiti

Šta sam ja to "opovrgnuo" u svom izlaganju? Ja samo napominjem da se treba imati u vidu politički kontekst u doba kada su pisali navedeni ljudi, a taj kontekst se odnosi na razne PROCESE koji su onda počinjali, trajali, neki još uvijek traju, a neki su završeni. Stavljaš mi u tastaturu (da ne kažem u usta) nekakve "oprečne teze" i kao uzgred iznosiš isključivo svoje mišljenje koje se krije iza pojma, tačnije tumačenja, jednog procesa - "reidentifikacije". Nisi (a možda i jesi) svjestan koliko se pogrešnog krije iza tvog tumačenja identifikacije bosanskih katolika sa Hrvatima i bosanskih pravoslavaca sa Srbima. Da bi postojala "reidentifikacija", to bi impliciralo da su se određene grupe ljudi pod bilo kojim okolnostima opredjelile da OBNOVE nekakav svoj identitet. To sigurno navodi na zaključak da su oduvijek u Bosni živjeli Hrvati i Srbi, pa su imali nekakav "diskontinuitet", pa su se "vratili svojim korijenima" kroz proces "reidentifikacije". Ta priča je u najmanju ruku infantilna, sociološki i historijski potpuno neutemeljena iz jednostavnog razloga što u vrijeme prije dolaska Osmanlija na ove prostore jednostavno nigdje u svijetu (pa tako ni u Europi) nije postojala nacionalna svijest u ovakvom modernom obliku kakva se javlja tek u vrijeme propasti feudalnih država. Dakle, pitanje je o kakvoj ti "reidentifikaciji" želiš da pričaš. Ako postoji nekakav objektivan argument, molim te podijeli ga sa nama pa da dalje raspravimo.

[klif]

Fra Matija Divković (Jelaške kod Vareša 1563. - Olovo, 21. kolovoza 1631), bosanski franjevac, prvi izdao knjigu na narodnom jeziku i prema tome utemeljitelj narodne književnosti u Bosni i Hercegovini.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Matija_Divkovi%C4%87

[Real Khan]

Hasan Kafija Pruščak je bio jedan od najplodonosnijih bošnjačkih školnika i jedan od najvećih bošnjačkih mislilaca. Puno ime mu je bilo: Hasan Kafi b. Turhan b. Dawud b. Ya'kub az-Zibi al-Aqhisari al-Bosnawi. Kafi je njegovo književno ime, az-Zibi (lokalitet u neposrednoj blizini današnjeg Bugojna), al-Aqhisari (njegov rodni Prusac), i al-Bosnawi (Bošnjak) predstavlja oznaku njegove etničke pripadnosti. Rođen je 1544. godine u Pruscu, nedaleko od Donjeg Vakufa. Studirao je u Instanbulu punih 9 godina, a 1583 je imenovan za kadiju prusačkog kadiluka. Dr. Amir Ljubović navodi da je Hasan Kafija Pruščak "napisao, koliko je za sada poznato, sedamnaest djela iz različitih znanstvenih oblasti i vjerskih disciplina, a predmet njegovog posebnog interesovanja su bili politika, filologija, pravo, spekulativna teologiija i logika." Napisao je poznato djelo Zrcalo za Prinčeve - pomodnu raspravu o vlasti, kao i popis bošnjačkih učenih autora. Iz oblasti logike/filozofije, Pruščak je napisao dva, svjetski priznata i veoma poznata djela: Kafijin Kompendijum iz Logike i Komentar Kafijina Kompendijuma iz Logike (stručno obrađen komentar na prvo djelo). Prvo djelo, Kafijin Kompendijum iz Logike, nastalo je 1580. godine, a drugo djelo, Komentar Kafijina Kompendijuma iz Logike, nastalo je 1583. godine.
U svom prvom naučnom djelu iz logike, Hasan Kafija Pruščak je logičku problematiku razvrstao u sljedeće kategorije: (1) O riječima, (2) O ishodištima predodžbi - pet univerzalija, (3) O ciljevima predodžbi - interpretativni govor, (4) O ishodištima tvrdnji - sud, i (5) O ciljevima tvrdnji - silogizam. Petu kategoriju je podijelio na 4 sub-kategorije: (a) Apodiktika, (b) Dijalektika, (c) Retorika, (d) Poetika, i (e) Sofistika. U komentaru na svoje drugo logičko djelo, uz Uvod - komentar dijeli na tri logička poglavlja: (1) O riječima, (2) O ishodištima predodžbi - pet univerzalija, i (3) O ciljevima predodžbi - interpretativni govor. Jedno od njegovih najpoznatijih djela iz apologetike je 'Dženetske Bašče - O Temeljima Vjerovanja.'
U svom stručnom naučnom stvaralaštvu, Hasan Kafija Pruščak je isto tako napisao više djela i brošura iz akaida u kojima pojašnjava osnovne postavke akide ehli sunneta vel džema'ata. Ta djela su, pojašnjava Dr. Zuhdija Adilović, odigrala veliku ulogu u osvješćivanju muslimana u tadašnjoj Bosni i susjednim predjelima. Dr. Adilović ističe da je jedno od najznačajnihih djela Hasana Kafije "Svjetlo Istinske Spoznaje o Temeljima Vjerovanja u kome je dao komentar na poznatu poslanicu iz akide čuvenog imama Tahavija." Nadalje, Dr. Adilović ističe da "s obzirom da je Hasan Kafi živio u periodu početka dekadence Osmanskog hilafeta, dao svoj doprinos u analizi tadašnjeg stanja i ponudio konkretne prijedloge za njegovo prevazilaženje, tvrdeći da je polazna tačka u renesansi i napretku ispravno i čvrsto vjerovanje, smatram da mi danas možemo mnogo naučiti iz tog vrijednog djela i prepoznati greške u shvatanju glavnih temelja islamskog vjerovanja." Upravo je Hasan Kafija Pruščak taj koji je predskazao propast Osmanske Carevine upravo zbog toga što se tadašnja carska elita odala razvratu.

Bravo @Id, imao sam namjeru u narednim danima pisati i o Hasanu Kafiji Pruščaku... Da se još nadovežem: interesantno je da je H.K. Pruščak pisao i o vlasti, odnosu vladara prema podanicima, organizaciji države (poznata 4 stuba države) i zbog toga zauzima važno mjesto unutar historije socijalne i političke misli Europe i svijeta. I dan-danas na mnogim zapadnim univerzitetima se izučavaju djela Pruščaka, koja su prevedena na skoro sve svjetske jezike i sve imalo ozbiljne biblioteke posjeduju njegova djela. Znamo da je o istim temama prije Pruščaka pisao i italijanski filozof Nikolo Makijaveli (1469. – 1527.) ali se promišljanja Makijavelija i Pruščaka dijametralno razlikuju. Dok je Makijaveli pisao da vladar treba biti strog, beskrupulozan i ukratko našim žargonom "namazan svim bojama i lakovima", Hasan Kafija Pruščak piše da vladar treba biti visoko moralan, dobar, pošten, pametan i omiljen među podanicima zbog svoje mudrosti, znanja i ostalih plemenitih vještina i osobina. Samo moralan vladar zaslužuje vlast i može očekivati od podanika ispunjavanje njihovih dužnosti.

Sljedbenici politike Makijavelija se danas u modernoj politologiji nazivaju "real-političarima", a sljedbenici Pruščaka su ljudi poput Imanuela Kanta.

Kant is known for his theory that there is a single moral obligation, which he called the "Categorical Imperative", and is derived from the concept of duty. Kant defines the demands of the moral law as "categorical imperatives." Categorical imperatives are principles that are intrinsically valid; they are good in and of themselves; they must be obeyed in all situations and circumstances if our behavior is to observe the moral law.

[patrius]

Da,u pravu si,sve je to stvar licnog izbora,"sticaja okolnosti",porodicnog nasljedja i tradicije,i ponecega jos.Mada,sve to skupa ne govori ni o cemu niti bilo sta objasnjava,a pogotovo ne ono sto si ti htio da objasnis.I tako sad,ono sto si rekao u prvoj,sve si opovrgnuo u zadnjoj recenici. Znam ja,recimo,i da se Petar Kocic nazivao Bosnjaninom,no dobro...
Sta sad da radimo s ovim tvojim problemom Je l' to "uostalom stvar licnog izbora i tradicije" ili je posrijedi nesto drugo,recimo npr.Austro-ugarska "bespovratno(a kako inace nesto i moze biti zavrseno osim bespovratno )zavrsila proces identifikacije",(ili mozda bolje reci reidentifikacije) Za koju cemo se,od ove tvoje dvije posve oprecne teze,uhvatiti

Šta sam ja to "opovrgnuo" u svom izlaganju? Ja samo napominjem da se treba imati u vidu politički kontekst u doba kada su pisali navedeni ljudi, a taj kontekst se odnosi na razne PROCESE koji su onda počinjali, trajali, neki još uvijek traju, a neki su završeni. Stavljaš mi u tastaturu (da ne kažem u usta) nekakve "oprečne teze" i kao uzgred iznosiš isključivo svoje mišljenje koje se krije iza pojma, tačnije tumačenja, jednog procesa - "reidentifikacije". Nisi (a možda i jesi) svjestan koliko se pogrešnog krije iza tvog tumačenja identifikacije bosanskih katolika sa Hrvatima i bosanskih pravoslavaca sa Srbima. Da bi postojala "reidentifikacija", to bi impliciralo da su se određene grupe ljudi pod bilo kojim okolnostima opredjelile da OBNOVE nekakav svoj identitet. To sigurno navodi na zaključak da su oduvijek u Bosni živjeli Hrvati i Srbi, pa su imali nekakav "diskontinuitet", pa su se "vratili svojim korijenima" kroz proces "reidentifikacije". Ta priča je u najmanju ruku infantilna, sociološki i historijski potpuno neutemeljena iz jednostavnog razloga što u vrijeme prije dolaska Osmanlija na ove prostore jednostavno nigdje u svijetu (pa tako ni u Europi) nije postojala nacionalna svijest u ovakvom modernom obliku kakva se javlja tek u vrijeme propasti feudalnih država. Dakle, pitanje je o kakvoj ti "reidentifikaciji" želiš da pričaš. Ako postoji nekakav objektivan argument, molim te podijeli ga sa nama pa da dalje raspravimo.

Prvo,nema nikakvog "mog" tumacenja identifikacije bilo koga s bilo kime ili cime,niti me se,najposlije,uopce tice ko se s cime/kime identifikuje.No,da bi se neko,ako mu je vec volja,s necime/nekime identifikovao,to nesto valjda treba i da postoji.Kako se bilo ko sta s bilo kime ili cime uopce identifikuje
U proslom sistemu smo imali slucaj da se ljudi jesu doduse izjasnjavali po nacionalnim pripadnostima,no nisu se bas nadmetali u tome.Danas opet imamo - sta Pravi stampedo osvijestenih nacionalno-vjerskih "stjegonosa".Zadivljujuci je taj njihov "revival" taman onoliko koliko je i licemjeran

[Ima Bosne_Bice Bosne]

Sve sam go Bosnjak u Bosanaca i Hercegovaca

Ma znamo mi da bi tebi bolje prijali tekstovi o opisima velikih Bosnjaka iz Srbije: Dusana, Lazara, Milosa,Kara i Svinjara.

[ld]

jako je interesantno napomenuti da u proslom sistemu jako malo ili nimalo se ucilo o bosnjacima i njihovim zaslugama i dostignucima,bilo za vrijeme osmanlija,austro-ugarske ili za one dvije jugoslavije.
forsirao se uglavnom boj na kosovu,kraljevic marko i sava kovacevic,pa nije ni cudo sto su bosnjaci sada gdje jesu,70-tak godina obrazovanja pod beogradskom direktivom,gdje su samo pojedini i vrlo podobni mogli da napreduju,i uglavnom i ti podobni su bili iz mjesananih brakova
tihi kulturocid i mjenjanje historije kako je srbima odgovaralo

[Real Khan]

jako je interesantno napomenuti da u proslom sistemu jako malo ili nimalo se ucilo o bosnjacima i njihovim zaslugama i dostignucima,bilo za vrijeme osmanlija,austro-ugarske ili za one dvije jugoslavije.
forsirao se uglavnom boj na kosovu,kraljevic marko i sava kovacevic,pa nije ni cudo sto su bosnjaci sada gdje jesu,70-tak godina obrazovanja pod beogradskom direktivom,gdje su samo pojedini i vrlo podobni mogli da napreduju,i uglavnom i ti podobni su bili iz mjesananih brakova
tihi kulturocid i mjenjanje historije kako je srbima odgovaralo

...što dodatno opravdava ovu temu, jer kako rekoh u uvodu, cilj je jačanje bosanskohercegovačkog patriotizma. Kako jačati patriotizam ako ne poznaješ svoju domovinu i njene intelektualne dragulje? kako ćeš voljeti svoju domovinu ako ne znaš na šta trebaš biti ponosan? Imajući u vidu ovu tačnu konstataciju koju je iznio kolega @Id, nije ni čudo da se u proteklih 70-tak godine dobar dio stanovništva Bosne i Hercegovine jednostavno "odrodio" i otuđio od svoje jedine istinske domovine. Upravo zbog onih historijskih falsifikata i friziranja historije Bosne i Hercegovine zarad ispunjenja političkih ciljeva velikodržavnih projekata, otvorio sam ovu temu da se barem ovdje raskrinkaju mnoge laži i falsifikati. A ako se neko pita zašto pišem ovdje umjesto da pišem knjige na ovu temu...reći ću samo da mnogo više Bosanaca i Hercegovaca čita forum Sarajevo-x.com nego što pročitaju knjiga.

[patrius]

Sve sam go Bosnjak u Bosanaca i Hercegovaca

Ma znamo mi da bi tebi bolje prijali tekstovi o opisima velikih Bosnjaka iz Srbije: Dusana, Lazara, Milosa,Kara i Svinjara.

Ili,recimo npr.Izetbegovica Nego,ko ste to "vi",molim lijepo,i kako ste dosli do tako pronicljivog zakljucka?

[Real Khan]

Sve sam go Bosnjak u Bosanaca i Hercegovaca

Ma znamo mi da bi tebi bolje prijali tekstovi o opisima velikih Bosnjaka iz Srbije: Dusana, Lazara, Milosa,Kara i Svinjara.

Ili,recimo npr.Izetbegovica Nego,ko ste to "vi",molim lijepo,i kako ste dosli do tako pronicljivog zakljucka?

U svojoj izbornoj kampanji za Predsjednika Woodrow Wilson je jednom izjavio: "A nation which does not remember what it was yesterday, does not know what it is today, nor what it is trying to do. We are trying to do a futile thing if we do not know where we came from or what we have been about..."

Ne bih glumio advokata forumaša @Ima Bosne_Bice Bosne, ali pretpostavljam da je čovjek pod onim "mi" mislio na ljude uopće, Bosance i Hercegovce, forumaše sa-x, ili bilo koju drugu grupu ljudi... Zar je toliko važno navesti o kome je riječ? Nego, je li te to nešto uvrijedio pominjući Dušana, Lazara i ostale?

[patrius]

Naravno,nema potrebe da glumis Zanimalo me samo je li rijec o jednini ili mnozini,mozda covjek sam sebi persira
Ne,naravno,ni najmanje nisam uvrijedjen,niti vidim,gospodo draga (pred)umisljena,zasto bih bio Da je isto tako spomenuo i,recimo npr.Milosa Obolica (uhh,ovo bi moglo biti zahebano ),postigao bi isti efekat A sada mi,zamolio bih,malo pojasni zasto si pomislio da me uvrijedio pominjanjem bilo koga,a pogotovu navedene gospode Hajde ziv izdrav bio

[Real Khan]

Naravno,nema potrebe da glumis Zanimalo me samo je li rijec o jednini ili mnozini,mozda covjek sam sebi persira
Ne,naravno,ni najmanje nisam uvrijedjen,niti vidim,gospodo draga (pred)umisljena,zasto bih bio Da je isto tako spomenuo i,recimo npr.Milosa Obolica (uhh,ovo bi moglo biti zahebano ),postigao bi isti efekat A sada mi,zamolio bih,malo pojasni zasto si pomislio da me uvrijedio pominjanjem bilo koga,a pogotovu navedene gospode Hajde ziv izdrav bio

Pomislio sam da te uvrijedilo pominjanje dotične gospode zato što si odreagirao kao upaljen kutnjak Dakle, nema tu nikakve dublje pozadine... Nego, imaš li ti šta konkretno, konstruktivno i argumenovano nabaciti na ovu temu, ili samo imaš zadaću ovo minirati?