Asik ajsa ili zdrijebica

I do
imam gotovo sve od doticnog gdina. cijenim ga mlogo
so, sad rade te privatne poruke jel?
Miladin Sobic - Zdrebica
Ni sad neznam kako je dovedoh
one noci do studenske sobe
ni sad neznam kako kraj nje legoh
bjese ljeto na njoj malo robe
skroz pokisla od ljetnjega pljuska
niz lice se kotrljale kapi
tanka suknja kukovima uska
gladna kuja za kurjakom vapi
a nije znala da sam pjesnik i
da moze u stihove moje
Ashik Ajsha u najboljem dobu
udje u njih al kroz moju sobu
strgoh suknju docekase bedra
niz kicmu mi triput prodje jeza
skidoh bluzu dotakoh joj njedra
jezik mi se u cvorove sveza
a nije znala da sam pjesnik i
da moze u stihove moje
Ashik Ajsha u najboljem dobu
udje u njih al kroz moju sobu
pricala mi kako zivi sama muz
joj radi za njemacku marku
novca ima al joj ljubav treba
a ljuljala me kao more barku
mozda i nije htjela mozda i nije htjela
da se da, tjelo joj vrelo pogibija prava
a vani kisa pojacava
kod komsije igrali su karte
culi su se psovke i galama
casovnik je svercovao sate
od prozora bjezala je tama
kad zaspali smo onako postranacke
dok se zo4ra zarila u licu
posle lude noci dubrovacke
cesto sanjam u polju Zdrebicu
a nije znala da sam pjesnik i
da moze u stihove moje
Ashik Ajsha u najboljem dobu
udje u njih al kroz moju sobu
ni sad neznam kako je dovedoh
one noci do studenske sobe
Miladin Sobic - Umjesto gluposti
Kad se noću smirim i očekujem san,
slušam zadnja auta kako zvižde kroz grad.
Umjesto gluposti,s plafona silaziš ti,
uz tihu muziku,opet skupa smo mi.
Nemam pojma koji je dan,
baš me briga što se u Svijetu zbiva,
samo da te ubili nisu,da si još u meni živa.
Želim da stotinu dana ne svane dan,
kad se noću privučeš i gurneš me u san.
Ja sam nalik čistom zidu,ti si slika i ram,
ja sam prazna tišina,ti najljepša muzika što znam.
Ništa ljepše između nas,no što je pjesma i što je stih,
nepresušni izvor si moj,ljepši od svih.
Mi nećemo promijeniti svijet,trave su davno doživjele kraj,
ali uvijek će ih biti za nas,ljubavi znaj........
Kad se noću smirim i očekujem san,
slušam zadnja auta kako zvižde kroz grad.
Umjesto gluposti,s plafona silaziš ti,
uz tihu muziku,opet skupa smo mi.
Nemam pojma koji je dan,
baš me briga što se u Svijetu zbiva,
samo da te ubili nisu,da si još u meni živa.
Želim da stotinu dana ne svane dan,
kad se noću privučeš i gurneš me u san.
Ja sam nalik čistom zidu,ti si slika i ram,
ja sam prazna tišina,ti najljepša muzika što znam.
Ništa ljepše između nas,no što je pjesma i što je stih,
nepresušni izvor si moj,ljepši od svih.
Mi nećemo promijeniti svijet,trave su davno doživjele kraj,
ali uvijek će ih biti za nas,ljubavi znaj...