Međutim, više puta sam čula da nije isto biti Prevent u Zenici ili npr. Visokom, bar za radnike.
Sada, nakon ovog štrajka sam negdje pročitala pažljivo sročeno saopštenje Vedrana Peršića, njihovog PR menadžera, pomislila da je sve riješeno, međutim, očito nije tako. Radnici iznose neku drugačiju sliku, i, kako to često biva, suprotnu od one zvanično prezentirane.
Ja sam svjesna da nije prava istina ni jedna ni druga verzija (dakle, ni ona koju predstavlja poslovodstvo niti ona, koju nam prikaže radnik). Veliki broj poslodavaca se ponaša tako da radnik treba biti sretan da ima posao, pa makar radio i po 12 sati, bio prijavljen na minimalac, ne ostvarivao mnoga druga prava iz Zakona o radu, (što poslodavac nikada ne priznaje javno, jer ne plaća prekovremeni rad i dr.). Također, postoje radnici kojima je sve teško, pa i doći na vrijeme na posao, ne ići za vrijeme rada na Facebook, ne dopisivati se non-stop putem Messenger-a, ne udaljavati se sa radnog mjesta, sem za vrijeme pauze, a da nadređeni nije obaviješten, dakle, sve neke univerzalne stvari koje traži svaki poslodavac.
Pitam namjerno za ovu kompaniju, koju sam uvijek pominjala u pozitivnom svjetlu, ali sam na osnovu par svojih iskustava sa njima i nekih saznanja, koje sam dobila od radnika stekla utisak da nije zlato sve što sija. U slučaju ove kompanije bih voljela da nisam u pravu i da nju recesija ili nešto drugo neće načeti?!
Znam da oni imaju malo bolje odnose sa vlasti, nego druge, manje kompanije i da će im, ako zatreba, vlast pomoći, jer je svjesna značaja ove kompanije za BiH.
(Ne mislim da bi im vlast pomogla samo zbog poklona a'la Pasat, koji je navodno Nihad Imamović poklonio Tihiću, to je sitnica)
Šta kažete vi, koji možda stvari poznajete malo bolje od mene i imate sa njima bogatija dobra ili loša iskustva?





