#1 Sto minuta sarajevskih Štuka
Posted: 01/06/2009 13:42
Hrvoje Horvat
Sa dovoljnom zalihom materijala sa dva studijska albuma, sarajevska postava Letu štuke vratila se u subotu navečer u Zagreb na cjelovečernji koncert u Tvornici. Doduše, pred tri mjeseca svirali su na festivalu u Boćarskome domu, ali tu se radilo o skupnom koncertu bez prave koncepcijske težine. Znajući za promjenjivu formu njihovih živih nastupa koji vrludaju od nadahnutih do „razvlačenja“, Tvornica je bila prvo mjesto za provjeriti formu Štuka nakon objavljivanja drugog albuma, osjetljiv test da li prolaze ili padaju kod šire publike.
Do neke mjere radi se o „domaćoj“ postavi jer je Šaran dosta vremena provodio u Zagrebu, pisao pjesme za druge izvođače, od Luke Nižetića do Ede Maajke i drugih, ali ponajviše stoga jer ga publika osjeća kao „svog“, što je glavna razlika između karizmatičnih autora i bezbojnih pozera.
Najveća prednost Štuka upravo su odlične pjesme i autorska raznovrsnost Dina Šarana, sposobnog kantautora koji se jednako uvjerljivo kreće kroz melankolične balade i energične zvučne bombe. Na drugom albumu „Proteini i ugljikohidrati“ pokazao se dorastao zadatku s hvaljenog prvijenca; pridodamo li dobroj zalihi pjesama i sposobnu sviračku ekipu u kojoj su i članovi Rundekova Cargo Orkestra Đani Pervan i trubač Igor Pavlica, trebalo je samo pričekati da prestižna dvorana s oko tisuću ljudi , povuče“ Šarana i jarane na pravi let, uz zborno pjevanje često glasnije od jata na bini.
Otprilike to su i priuštili publici u Tvornici nakon nastupa zagrebačke grupe Pink Studio kojoj je upravo objavljen album prvijenac. Srećom, Pink Studio uživo zvuče bolje nego na ploči, sa odličnom pjevačicom i punom, prirodnom svirkom, za razliku od „šupljeg“ zvuka CD-a i osjećaja posvemašnje konstrukcije.
Iscrpan stominutni koncert Štuka sa svim glavnim hitovima u programu, uključujući i autorsku kolaboraciju Šarana i Darka Rundeka „Sunce“ – duet prvi puta objavljen na debitantskom albumu Štuka – pokazao je da Dino Šaran ima drugačiju karizmu koja ne slijedi uobičajene poze hladnjikavih pop zvijezda domaće scene. Upravo suprotno, „kućna toplina“ njegovo je najjače oružje.
Kao najbolji današnji proizvod nekad daleko aktivnije sarajevske pop-škole, na kojoj je Šaran od 1986., Štuke se jednako dobro kreću kroz mnogo „povijesnih“ stilova, od postpunk infekcije, jazzy-funka ako treba, etno ukrasa, ritmike a la Manu Chao/Clash, natruha hip hopa (s gošćom Remi iz Elementala), raspjevanih refrena, akustike i elektrike. Sa posebnim tekstovima i drugačijim ugođajem većine Šaranovih pjesama dolazi i glavna privlačnost koju su zagrijane Štuke emitirale sa pozornice u Tvornici. Za razliku od deficitarnog Boćarskog doma, izvrstan razglas sve je prenio do publike i završio s ugođajem pravog tuluma.
Najkraće, koncert popunjen pjesmama s inteligentnim tekstovima i spoj netipične pop melodioznosti, fine nostalgije i gitarskih rifova pokazao je da se može raditi drugačije od klišeja srednje struje i postati uspješnim u tom istom mainstreamu, u kojem su Štuke vrlo potreban začin prečesto bezbojnoj konkurenciji.
Sa dovoljnom zalihom materijala sa dva studijska albuma, sarajevska postava Letu štuke vratila se u subotu navečer u Zagreb na cjelovečernji koncert u Tvornici. Doduše, pred tri mjeseca svirali su na festivalu u Boćarskome domu, ali tu se radilo o skupnom koncertu bez prave koncepcijske težine. Znajući za promjenjivu formu njihovih živih nastupa koji vrludaju od nadahnutih do „razvlačenja“, Tvornica je bila prvo mjesto za provjeriti formu Štuka nakon objavljivanja drugog albuma, osjetljiv test da li prolaze ili padaju kod šire publike.
Do neke mjere radi se o „domaćoj“ postavi jer je Šaran dosta vremena provodio u Zagrebu, pisao pjesme za druge izvođače, od Luke Nižetića do Ede Maajke i drugih, ali ponajviše stoga jer ga publika osjeća kao „svog“, što je glavna razlika između karizmatičnih autora i bezbojnih pozera.
Najveća prednost Štuka upravo su odlične pjesme i autorska raznovrsnost Dina Šarana, sposobnog kantautora koji se jednako uvjerljivo kreće kroz melankolične balade i energične zvučne bombe. Na drugom albumu „Proteini i ugljikohidrati“ pokazao se dorastao zadatku s hvaljenog prvijenca; pridodamo li dobroj zalihi pjesama i sposobnu sviračku ekipu u kojoj su i članovi Rundekova Cargo Orkestra Đani Pervan i trubač Igor Pavlica, trebalo je samo pričekati da prestižna dvorana s oko tisuću ljudi , povuče“ Šarana i jarane na pravi let, uz zborno pjevanje često glasnije od jata na bini.
Otprilike to su i priuštili publici u Tvornici nakon nastupa zagrebačke grupe Pink Studio kojoj je upravo objavljen album prvijenac. Srećom, Pink Studio uživo zvuče bolje nego na ploči, sa odličnom pjevačicom i punom, prirodnom svirkom, za razliku od „šupljeg“ zvuka CD-a i osjećaja posvemašnje konstrukcije.
Iscrpan stominutni koncert Štuka sa svim glavnim hitovima u programu, uključujući i autorsku kolaboraciju Šarana i Darka Rundeka „Sunce“ – duet prvi puta objavljen na debitantskom albumu Štuka – pokazao je da Dino Šaran ima drugačiju karizmu koja ne slijedi uobičajene poze hladnjikavih pop zvijezda domaće scene. Upravo suprotno, „kućna toplina“ njegovo je najjače oružje.
Kao najbolji današnji proizvod nekad daleko aktivnije sarajevske pop-škole, na kojoj je Šaran od 1986., Štuke se jednako dobro kreću kroz mnogo „povijesnih“ stilova, od postpunk infekcije, jazzy-funka ako treba, etno ukrasa, ritmike a la Manu Chao/Clash, natruha hip hopa (s gošćom Remi iz Elementala), raspjevanih refrena, akustike i elektrike. Sa posebnim tekstovima i drugačijim ugođajem većine Šaranovih pjesama dolazi i glavna privlačnost koju su zagrijane Štuke emitirale sa pozornice u Tvornici. Za razliku od deficitarnog Boćarskog doma, izvrstan razglas sve je prenio do publike i završio s ugođajem pravog tuluma.
Najkraće, koncert popunjen pjesmama s inteligentnim tekstovima i spoj netipične pop melodioznosti, fine nostalgije i gitarskih rifova pokazao je da se može raditi drugačije od klišeja srednje struje i postati uspješnim u tom istom mainstreamu, u kojem su Štuke vrlo potreban začin prečesto bezbojnoj konkurenciji.