Lacrymosa wrote:...e sta se podrazumjeva pod tim pojmom? Jesam li ja licemjerka ako vjerujem u Boga i postujem sve imanske sartove, a ne nosim maramu i sl.? Pitanje se odnosi samo na vjernike, bez ateistickih upada...HVALA!
Katie Byron reče da na Balkanu ljudi teško izlaze iz svoga
uvjerenja.
Znači ja sam tebe
spustio na prvu: sve je lijepo dok to radiš u gomili, no rijetko je vidjeti one

i koji su sposobni ozbiljnije braniti svoj stav: bilo koji (jer ovdje Katie i govori o tome): jedan na jedan.
Šta meni znači ako si ti vjernik ili ne po vlastitom iskazu.
Uključuje li to: intuiciju, nivo, svjesnosti, kreativnost, spremnost za stjecanje novih saznanja?
A: gdje su: ateisti, teisti, agnostici, mistici, antiteisti.
Ljudi se bacaju ciframa: a niko ne kaže, npr. u obrani ateizma (slučajno sam uzeo za primjer, jer i kod radikalnih vjernika je isto) da je Evropa danas stjecište raznih novih kultova, paganskih smjerova, pa makar se i mnogi izjašnjavali samo formalno pripadnicima neke monoteističke prenominacije.
10.000 sljedbenikâ Oshoa u Njemačkoj, hiljade sljedbenikâ nedavno preminule proročice Gabriele iz Wurzburga tj. zajednice prakršćanâ; tisuće novopaganâ: a upravo su oni, a ne ateisti
dovkinsovskoga tipa podigli rejversko-britansku društvenu revoluciju '90-ih, itd., itd.
Novu društvenu tendenciju uvijek podiže duhovno ili ateistički rečeno novoideološko ubjeđenje...
Isto je i obratno.
Na siteu Byron Katie, nekih davnih godina kada sam čitao, misleći, što i danas prilično zastupam, da njena filozofija nije ni za domaćice (uz dužno poštovanje istih), bio sam zapanjen kad ugledah onlinerski blurb Erice Jong...
Takvih i inače u životu koji napišu 3, 30, 303 posta: sa namjerom da nešto dokažu sebi, uvijek ima.
Međutim, pravo pitanje u životu uvijek je: jesi li spreman u komunikaciji s nekim doznati nešto novo.
Ergo, ako je neko potpuno pokriven, možda može nešto saznati iz tvoga dodira ljudskog: ako je dovoljno otvoren.
