#1 Pomozimo Jozić Mariju!!!!!
Posted: 13/05/2009 10:13
Danas sam dobila sljedeći apel za pomoć:
"Dobri ljudi, i vi koji to želite biti, ma gdje da ste, obraćam vam se, jer znam da vas ima.
Jedno dijete, Mario Jozić iz Zenice, ništa nije uradio posebno, osim što je živio jako težak život tako radosno i hrabro da je svima bio uzor i inspiracija. Tata ga je napustio kad je imao godinu dana, a poslije toga je živio s majkom kod bake i djeda, koji su im bili potpora i oslonac. Djed je ubrzo poginuo od bombe i spasio dječakov život jer je spavao u njegovoj sobi. Ali to nije sve, ono glavno tek slijedi. Pošto je živio sa samohranom majkom Jelenom, borili su se kao dva lava da prežive dolazeće nevolje. Ona je njegovala bolesne i iznemogle, a rođaka Marijana je rješavala školske probleme njenog sina, kao i druga zla koja ih u svemu ovom nisu zaobišla.
Kasnije su preselili kod jednog bolesnog djeda kao podstanari i zauzvrat se brinuli o njemu. Tada je nastupila Srednja škola i sa njom nove nevolje. Kao i svako dijete odraslo bez oca, stalno je bio meta hijena koje su ga vrebale kao lak plijen. Majka je čak i od škole tražila zaštitu policije. Onda ga je počele poticati da se bavi sportom jer je to najbolji način za bijeg od loših uticaja s ulice. Moglo bi se još puno toga pisati o tome šta je majka sve proživljavala pokušavajući da bude i majka i otac, da u isto vrijeme misli o tome šta će sutra jesti i da li će ga neko ubiti na putu od kuće do škole. Da ne govorim o tome što nemaju vlastiti krov nad glavom, jer još uvijek žive u djedovom stanu kojeg je njegovala i koji je u međuvremenu umro i ne zna se koliko će još moći ostati u njemu.
Međutim, zlu nikad kraja. Taman kad se pomislilo da je krenulo na bolje i da je činjenica da se zaljubio u ples i trenirao svaki dan, rješenje za njegov nemiran duh, dogodila se NESREĆA.
Prije 6 mjeseci, ispred stana, vježbajući salto, ovaj, danas 16-togodišnji momak, nespretno je pao i slomio vrat. Mario je preživio iako ljekari nisu davali nadu ni koliki je nokat. Dijagnoza je qvadroplegija (potpune nesposobnosti od vrata na dole), ljekari ne daju nadu za ozdravljenje, ali on se nada....
Iako živi sa nezaposlenom, samohranom majkom u tuđem stanu na trećem spratu, bez lifta, Mario čeka i nada se nekome da dođe i da ga ponese da vidi sunce kojem se raduje više nego iko. Nada se i vjeruje u bolje sutra i da će jednog dana ipak zaplesati.
Mario trenutno boravi u zeničkom Stacionaru gdje je podvrgnut teškim fizijatrijskim vježbama i već polako osjeća bolove, što je dobar znak da se osjećaji vraćaju u ruke i noge. Ljekari ne mogu da vjeruju! Preporučuju mu banjsko liječenje i vježbe, ali majka nije u mogućnosti podnijeti sve te troškove. Vikend, Mario provodi kod kuće, gdje majka preuzima brigu o njemu. I njoj je ostalo samo da se nada i vjeruje u dobre ljude da joj pomognu.
A nadati se u bolje sutra i u dobre ljude i da će ovo dirnuti i vaše srce. Molim se da srce koje čuje ove riječi pomogne ovom dječaku, pa neka naša djela govore više od riječi."
Ž-R kod ABS banke je 191-00000000000-23 s pozivom na broj 5061110500-738358
Sa naznakom: za Jozić Marija
Kontakt telefon 061/432-622 (rodica Marijana) i 061/431-334 (majka Jelena)
Veliki pozdrav uz poruku: „Nada i vjera posljednje umiru!“
"Dobri ljudi, i vi koji to želite biti, ma gdje da ste, obraćam vam se, jer znam da vas ima.
Jedno dijete, Mario Jozić iz Zenice, ništa nije uradio posebno, osim što je živio jako težak život tako radosno i hrabro da je svima bio uzor i inspiracija. Tata ga je napustio kad je imao godinu dana, a poslije toga je živio s majkom kod bake i djeda, koji su im bili potpora i oslonac. Djed je ubrzo poginuo od bombe i spasio dječakov život jer je spavao u njegovoj sobi. Ali to nije sve, ono glavno tek slijedi. Pošto je živio sa samohranom majkom Jelenom, borili su se kao dva lava da prežive dolazeće nevolje. Ona je njegovala bolesne i iznemogle, a rođaka Marijana je rješavala školske probleme njenog sina, kao i druga zla koja ih u svemu ovom nisu zaobišla.
Kasnije su preselili kod jednog bolesnog djeda kao podstanari i zauzvrat se brinuli o njemu. Tada je nastupila Srednja škola i sa njom nove nevolje. Kao i svako dijete odraslo bez oca, stalno je bio meta hijena koje su ga vrebale kao lak plijen. Majka je čak i od škole tražila zaštitu policije. Onda ga je počele poticati da se bavi sportom jer je to najbolji način za bijeg od loših uticaja s ulice. Moglo bi se još puno toga pisati o tome šta je majka sve proživljavala pokušavajući da bude i majka i otac, da u isto vrijeme misli o tome šta će sutra jesti i da li će ga neko ubiti na putu od kuće do škole. Da ne govorim o tome što nemaju vlastiti krov nad glavom, jer još uvijek žive u djedovom stanu kojeg je njegovala i koji je u međuvremenu umro i ne zna se koliko će još moći ostati u njemu.
Međutim, zlu nikad kraja. Taman kad se pomislilo da je krenulo na bolje i da je činjenica da se zaljubio u ples i trenirao svaki dan, rješenje za njegov nemiran duh, dogodila se NESREĆA.
Prije 6 mjeseci, ispred stana, vježbajući salto, ovaj, danas 16-togodišnji momak, nespretno je pao i slomio vrat. Mario je preživio iako ljekari nisu davali nadu ni koliki je nokat. Dijagnoza je qvadroplegija (potpune nesposobnosti od vrata na dole), ljekari ne daju nadu za ozdravljenje, ali on se nada....
Iako živi sa nezaposlenom, samohranom majkom u tuđem stanu na trećem spratu, bez lifta, Mario čeka i nada se nekome da dođe i da ga ponese da vidi sunce kojem se raduje više nego iko. Nada se i vjeruje u bolje sutra i da će jednog dana ipak zaplesati.
Mario trenutno boravi u zeničkom Stacionaru gdje je podvrgnut teškim fizijatrijskim vježbama i već polako osjeća bolove, što je dobar znak da se osjećaji vraćaju u ruke i noge. Ljekari ne mogu da vjeruju! Preporučuju mu banjsko liječenje i vježbe, ali majka nije u mogućnosti podnijeti sve te troškove. Vikend, Mario provodi kod kuće, gdje majka preuzima brigu o njemu. I njoj je ostalo samo da se nada i vjeruje u dobre ljude da joj pomognu.
A nadati se u bolje sutra i u dobre ljude i da će ovo dirnuti i vaše srce. Molim se da srce koje čuje ove riječi pomogne ovom dječaku, pa neka naša djela govore više od riječi."
Ž-R kod ABS banke je 191-00000000000-23 s pozivom na broj 5061110500-738358
Sa naznakom: za Jozić Marija
Kontakt telefon 061/432-622 (rodica Marijana) i 061/431-334 (majka Jelena)
Veliki pozdrav uz poruku: „Nada i vjera posljednje umiru!“