Forum Klix.ba

... osim nepresusnog izvora ideoloskog goriva za indoktrinaciju masa?

Historija: uciteljica, ili trovacica zivota?

Historija je drustvena nauka koja se bavi proucavanjem proslosti. Kao i ostale drustvene nauke, za cilj ima sirenje ljudske spoznaja o svijetu koji nas okruzuje. U tom kontekstu, nema smisla sporiti smislenost ove akademske discripline. Medjutim, cijena koju placamo za ovaj oblik znanja je cesto prevelika.

Zivot je nevjerovatno komplikovan slijed medjusobno vise-manje povezanih dogadjaja. Stvari su rijetko crno-bijele, i zavise iskljucivo od perspektive posmatraca. Cak i u najjednostavnijim slucajevima, odgovori na pitanja kao "Zbog cega nasa veza nije uspjela?" ili "Da li je cijena javnog prevoza previsoka" nisu jednoznacni. Razliciti ljudi imaju razlicita misljenja. I gdje je tu istina? Sta je uopste istina? Na zalost, zivot nije matematika pa da istinistost neke tvrdnje mozemo utvrditi primjenom jednostavnih logickih operacija. I kako onda ispitati tvrdnje o istinitosti, o uzroku i posljedicama, na tako nevjerovatno komplikovane sisteme, kao sto su ljudska drustva, zemlje, ratovi, politika? I to ne sada, vec desetinama generacija u proslosti. Veoma tesko, cak i uz ogromnu kolicinu truda i rada. Mozda kada bi svi imali intelektualne kapacitete i radne navike nekog kao Noam Chomsky, koji gotovo profesionalno apsorbira i tumaci informacije o svijetu i drustvu koje ga okruzuje, a i dalje je u stanju da pravi greske. Kako uopste mozemo biti toliko arogantni da iznosimo autoritativne stavove, ili apsolutne istine na ovako kliskom terenu?

Ljudi su racionalna bica koja vole uzrocno posljedicne veze koje opisuju njihovu okolinu. Sto jednostavnije, to bolje. Valjda nam je to evoluciono nasljedje. Nije tesko vidjeti zasto bi ovakva osobina ljudskog mozga doprinijela prezivljavanju. I tu upadamo u zamku koju nam stidljivi historicari nesvjesno postavljaju. Naime, proucavanja nekog dogadjaja samo po sebi nije previse zanimljivo za prosjecnu osobu. To je posao za knjiske moljce. Ljudima treba nesto opipljivo, nesto crno-bijelo, mi i oni, nesto na cemu mogu zasnovati svakodnevne aktivnosti. Ljudima treba IDEOLOGIJA. Tumacenje historije se, manje-vise, nalazi u temelju svih modernih politickih ideologija. Pogotovo onih dominantni u nasoj neposrednoj okoliki, kao sto su razliciti oblici nacionalizma.

Moja gruba hipoteza je sljedeca. Pojednostavljeno tumacenje historije (kome smo skloni po prirodi, genetski) neminovno rezultira indoktrinacijom masa razlicim ideologijama. Historija je izuzetno opasno oruzje, obicno u rukama onih voljnih da ga upotrijebe (u samoodbrani naravno, kako drugacije?). Dok mase pasu ideologiju, pastiri ih vjesto muzu i konstantno gnoje teren historijskim gnojivom. Bilo bi lijepo kada bi se, za promjenu, vise koncentrisali na buducnost. Kada bi se u skolama ucila buducnost umjesto proslosti. Proslost je svakako suvise komplikovana, to je breme koje svi nosimo, od koga ne mozemo pobjeci, ali i na koje ne mozemo uticati. Kada bi barem desetio dio enertije koju trosimo na razglabanje proslosti ulozili u price o buducnosti....

Hvala na paznji,
dr.Gonzo

P.S.
Ovo je kratka sustina razmisljanja koja mi se konstantno namecu kad god se osvrnem na politicku situaciju na Balkanu. Planiram napisati i jedan podrobniji (iako i dalje amaterski) osvrt na temu, ali prije toga bih rado cuo i misljenja drugih ljudi...

Ako dobro poznajemo historiju,znaćemo se dobro postaviti prema budućnosti.

Slazem se sa Van Halen ako znas historiju svoje domovine onda ti jednostavno doslje nece moci svoju mitomaniju nabijati/naturati, i mozak sa njom ispirati.

dr. Gonzo, pišeš ono što ja mislim

dr.Gonzo wrote:... osim nepresusnog izvora ideoloskog goriva za indoktrinaciju masa?

Historija: uciteljica, ili trovacica zivota?

Historija je drustvena nauka koja se bavi proucavanjem proslosti. Kao i ostale drustvene nauke, za cilj ima sirenje ljudske spoznaja o svijetu koji nas okruzuje. U tom kontekstu, nema smisla sporiti smislenost ove akademske discripline. Medjutim, cijena koju placamo za ovaj oblik znanja je cesto prevelika.

Zivot je nevjerovatno komplikovan slijed medjusobno vise-manje povezanih dogadjaja. Stvari su rijetko crno-bijele, i zavise iskljucivo od perspektive posmatraca. Cak i u najjednostavnijim slucajevima, odgovori na pitanja kao "Zbog cega nasa veza nije uspjela?" ili "Da li je cijena javnog prevoza previsoka" nisu jednoznacni. Razliciti ljudi imaju razlicita misljenja. I gdje je tu istina? Sta je uopste istina? Na zalost, zivot nije matematika pa da istinistost neke tvrdnje mozemo utvrditi primjenom jednostavnih logickih operacija. I kako onda ispitati tvrdnje o istinitosti, o uzroku i posljedicama, na tako nevjerovatno komplikovane sisteme, kao sto su ljudska drustva, zemlje, ratovi, politika? I to ne sada, vec desetinama generacija u proslosti. Veoma tesko, cak i uz ogromnu kolicinu truda i rada. Mozda kada bi svi imali intelektualne kapacitete i radne navike nekog kao Noam Chomsky, koji gotovo profesionalno apsorbira i tumaci informacije o svijetu i drustvu koje ga okruzuje, a i dalje je u stanju da pravi greske. Kako uopste mozemo biti toliko arogantni da iznosimo autoritativne stavove, ili apsolutne istine na ovako kliskom terenu?

Ljudi su racionalna bica koja vole uzrocno posljedicne veze koje opisuju njihovu okolinu. Sto jednostavnije, to bolje. Valjda nam je to evoluciono nasljedje. Nije tesko vidjeti zasto bi ovakva osobina ljudskog mozga doprinijela prezivljavanju. I tu upadamo u zamku koju nam stidljivi historicari nesvjesno postavljaju. Naime, proucavanja nekog dogadjaja samo po sebi nije previse zanimljivo za prosjecnu osobu. To je posao za knjiske moljce. Ljudima treba nesto opipljivo, nesto crno-bijelo, mi i oni, nesto na cemu mogu zasnovati svakodnevne aktivnosti. Ljudima treba IDEOLOGIJA. Tumacenje historije se, manje-vise, nalazi u temelju svih modernih politickih ideologija. Pogotovo onih dominantni u nasoj neposrednoj okoliki, kao sto su razliciti oblici nacionalizma.

Moja gruba hipoteza je sljedeca. Pojednostavljeno tumacenje historije (kome smo skloni po prirodi, genetski) neminovno rezultira indoktrinacijom masa razlicim ideologijama. Historija je izuzetno opasno oruzje, obicno u rukama onih voljnih da ga upotrijebe (u samoodbrani naravno, kako drugacije?). Dok mase pasu ideologiju, pastiri ih vjesto muzu i konstantno gnoje teren historijskim gnojivom. Bilo bi lijepo kada bi se, za promjenu, vise koncentrisali na buducnost. Kada bi se u skolama ucila buducnost umjesto proslosti. Proslost je svakako suvise komplikovana, to je breme koje svi nosimo, od koga ne mozemo pobjeci, ali i na koje ne mozemo uticati. Kada bi barem desetio dio enertije koju trosimo na razglabanje proslosti ulozili u price o buducnosti....

Hvala na paznji,
dr.Gonzo

P.S.
Ovo je kratka sustina razmisljanja koja mi se konstantno namecu kad god se osvrnem na politicku situaciju na Balkanu. Planiram napisati i jedan podrobniji (iako i dalje amaterski) osvrt na temu, ali prije toga bih rado cuo i misljenja drugih ljudi...

u principu tema mog doktorata.. nije ti hipoteza nista novo, samo sto je ti malo dramaticnije zastupas.

u sustini su bhcluster i van halen dali odgovor: ukoliko se istorija ne proucava naucnim pristupom i metodama, onda ona ostaje masa kojom se iskljucivo bave ideolozi (a oni ce se njome baviti u svakom slucaju, upravo zato sto covjek trazi jednostavna rjesenja kao orijentaciju).

e sad, to sto je nauka cesto instrument ideologije i koliko ona uopste moze dostici objektivnu istinu o proslosti, to je opsirnija tema (problem relativizma).

na kraju krajeva ostaje cinjenica da se istorija mora proucavati, ali tako da se ne zastupa teza nekakvih ciklusa ili teleoloskih kontinuiteta, nego da se ono sto je proslo posmatra iskljucivo kao splet okolnosti u kojim se isto desilo. citaj npr. wilhelma diltheya, tu imas filozofske osnove historicizma (ili kako je vec nas tacan pojam, nisam siguran).

p.s. jos jedna primjedba: covjek nije racionalno bice. sama cinjenica da mu je potrebna ideoloska interpretacija proslosti za orijentaciju i motivaciju (pogotovo u kriticnim zivotnim situacijama) pokazuje da nije (uvijek) racionalan. promblem je sto covjek smatra da je u svakom momentu racionalan i objektivan, iako je njegov pogled na svijet subjektivan i konstruisan, posljedica drustvenih okolnosti tokom socijalizacije (vidi peter berger/thomas luckmann).

ali nastavi sa razmisljanjem, u dobrom si pravcu, treba samo malo modifikacija

Slazem se sa Van Halen ako znas historiju svoje domovine onda ti jednostavno doslje nece moci svoju mitomaniju nabijati/naturati, i mozak sa njom ispirati.

Tesko da postoje objektivne predpostavke za tezu da neko "zna historiju svoje domovine" jer je tema nevjerovatno komplikovana i opsezna. Ljudi uglavnom misle da znaju. A oni koji ne znaju, a misle da znaju, mogu biti veoma opasni za okolinu.

u principu tema mog doktorata.. nije ti hipoteza nista novo, samo sto je ti malo dramaticnije zastupas.

Znaci ekspert, super Nisam ni pomislio da je nesto novo, samo sam juce imao inspiracije da par ideja pretocim u tekst

u sustini su bhcluster i van halen dali odgovor: ukoliko se istorija ne proucava naucnim pristupom i metodama, onda ona ostaje masa kojom se iskljucivo bave ideolozi (a oni ce se njome baviti u svakom slucaju, upravo zato sto covjek trazi jednostavna rjesenja kao orijentaciju).

Ja upravo izrazavam sumnju u mogucnost objektivnog i naucnog proucavanja "velike slike", sa kakvim se svakodnevno susrecemo. Npr. moguce je (mada i dalje prilicno tesko!) relativno objektivno analizirati neki veoma konkretan i jasno definisan slijed dogadjaja. Recimo historiju neke institucije, npr. univerziteta. Ali to nije historija kakva se uci u skolama. Skeptican sam prema samoj mogucnosti objektivnog analiziranja proslosti ljudskih drustava osim na veoma visokom nivou apstrakcije i u veoma grubim crtama, a to za mase bas i nije zanimljivo (na kraju krajeva, kakva je to historija u kojoj nema dobrih i losih momaka?). Teme su jednostavno suvise kompleksne i jos im nismo dorasli.

p.s. jos jedna primjedba: covjek nije racionalno bice. sama cinjenica da mu je potrebna ideoloska interpretacija proslosti za orijentaciju i motivaciju (pogotovo u kriticnim zivotnim situacijama) pokazuje da nije (uvijek) racionalan. promblem je sto covjek smatra da je u svakom momentu racionalan i objektivan, iako je njegov pogled na svijet subjektivan i konstruisan, posljedica drustvenih okolnosti tokom socijalizacije (vidi peter berger/thomas luckmann).

Ovdje sam pojam racionalnosti posmatrao u kontekstu ostvarivanja ciljeva. Nesto sto bi Weber nazvao Zweckrational ili instrumentalna racionalnost. Ukratko, sposobnosto covjeka da razmislja o postizanju ciljeva u kontekstu okoline koja ga okruzuje. Sa druge strane, apsolutno se slazem da ne mozemo govoriti o covjeku kao racionalnom bicu po tvome tumacenju termina. Primjera za suprotno je jednostavno previse

ali nastavi sa razmisljanjem, u dobrom si pravcu, treba samo malo modifikacija

Hvala. Pogledat cu neke od knjiga koje si preporucio, ukoliko mi se ukaze sansa.

dr.Gonzo wrote:

u sustini su bhcluster i van halen dali odgovor: ukoliko se istorija ne proucava naucnim pristupom i metodama, onda ona ostaje masa kojom se iskljucivo bave ideolozi (a oni ce se njome baviti u svakom slucaju, upravo zato sto covjek trazi jednostavna rjesenja kao orijentaciju).

Ja upravo izrazavam sumnju u mogucnost objektivnog i naucnog proucavanja "velike slike", sa kakvim se svakodnevno susrecemo. Npr. moguce je (mada i dalje prilicno tesko!) relativno objektivno analizirati neki veoma konkretan i jasno definisan slijed dogadjaja. Recimo historiju neke institucije, npr. univerziteta. Ali to nije historija kakva se uci u skolama. Skeptican sam prema samoj mogucnosti objektivnog analiziranja proslosti ljudskih drustava osim na veoma visokom nivou apstrakcije i u veoma grubim crtama, a to za mase bas i nije zanimljivo (na kraju krajeva, kakva je to historija u kojoj nema dobrih i losih momaka?). Teme su jednostavno suvise kompleksne i jos im nismo dorasli.

imas ovdje dva nivoa.

prvi je apstraktne, skoro antropoloske prirode. rekao sam vec da je to pitanje mogucnosti objektivnosti nesto opsirnija tema. problem je sto se iz stava da ne postoji apsolutna objektivnost (sto i ja zastupam) lako ulazi u vode relativizma (koji ne zastupam). to postaje metodoloski problem: ama bas svaki stav onda postaje tacan, jer je ionako sve subjektivno i ne postoji mogucnost pogleda na svijet izvan vlastitog misljenja. ako zastupas tezu da je apsolutno nemouce koliko-toliko objektivno analizirati proslost, zasto bi se ljudi trebali sloziti oko buducnosti ili sadasnjosti? i tu je sve subjektivno i pod uticajem ideologije, pogleda na svijet (u mannheimovom smislu), habitusa (bourdieu) ili cega vec. posto citiras webera na njemacki, nadam se da govoris jezik: o mogucnosti objektivnosti u istoriji kao nauci imas finu knjigu od reinharda kosellecka "wozu noch geschichte?"..

u svakom slucaju valja prvo razrijesiti poziciju na tom opstem nivou da bi se moglo "sici" na pitanje visokog skolovanja, osnovnog skolovanja ili sta je gdje dopustivo, sta se gdje trazi itd. to je vec predmet sistema obrazovanja.

Misljenja sam da objektivna realnost zaista postoji. Shodno tome, postoje i nacin da je opisemo. Neki modeli bolje obavljaju svoj posao, neki losije. Ako imamo jasno definisane kriterije, mozemo odvojiti lose od dobrih. Ovaj zadatak je puno laksi kod prirodnih nauka (recimo kod fizike) nego kod drustvenih nauka. I to iz razloga sto su ljudka drustva beskrajno kompleksnija tema za proucavanje od onoga cime se bave fizicari.

Znaci, ne sporim da je objektivnost moguca. Samo je jako tesko (cesto prakticno nemoguce) biti objektivan kada se proucava nesto tako kompleksno kao historija. Naravno, ukoliko se u startu ogranicimo na nesto veoma konkretno i jasno definisano, problem postaje jednostavniji.

Na primjer, smatram da je moguce objektivno utvrditi broj ljudi nastradalih u nekom ratu (sa definisanim marginama greske). Medjutim, utvrdjivanje objektivnih uzroka rata je cesto prakticno nemoguce jer je pitanje suvise kompleksno i otvara brojna druga pitanja.

Zanimljiva tema, mozda i najvaznija, ona je osnov svih prica o proslosti, ako na ovom strateskom nivou izaberemo pogresan put sve posle ce biti samo umnozavanje pogresnih zakljucaka.

Ja istoriju proucavam amaterski, ali sam strastven u tome, ne vezujem sa samo za moju zemlju ili regiju, zanimljivo mi je mnogo drugih oblasti i epoha.

Pitanje u ovoj temi je sta dobijamo... zvuci mi malo materijalisticki, kao da trebam da dobijem frizider ili motorcikl ako odgovorim kad je vladala dinastija Ming
Mislim da je cilj uspostaviti korelacije izmedju proslosti, sadasnjosti i buducnosti, prouciti dogadjaje, uspostaviti uzrocno-posledicne veze i na osnovu njih izbeci slicne zamke i odabrati pravi put u buducnosti.

Laksi deo je utvrditi neke cinjenice kao sto su postojanje i trajanje nekih drzava, datum nekih bitki, kolko je ucestvovalo ljudi, koja se taktika i tehnika primenjivala, kolko je poginulo, kakvo je samo ustrojstvo i organizacija drzave... to je u najvecoj meri dostupno istoricarima i oko toga tesko kad moze biti spora.
Ono sto je zaista tesko je oformiti stav o samom karakteru drzave, kvalitetu odnosa izmedju socijalnih staleza, kvalitetu zivota prosecnih ljudi... to se moze postici samo uporedjivanjem sa nekim etalonom, reprezentativnim uzorkom u odnosu na koga cemo da dajemo ocene. To je relativno lako u prirodnim naukama jer su resenja jednoznacna, ali u drustvenim je to mnogo vise subjektivno, zasnovano na vecinskom misljenju koje je opet izraslo iz neke ideologije, i kao takvo vrlo upitno.

Profesionalan pristup je neophodan, ali plasim se da nije dovoljan... fali mu strast, magnetizam, aktivizam...inace ce zavrsiti u prasnjavim policama arhiva. to su protivrecni zahtevi ali moguce je naci "zlatni presek" koji ce biti "dovoljno" objektivan, a koji ce opet ljude terati da razmisljaju o tome na pravi nacin.

Zanimljiva je i analiza subjektivnog i objektivnog, kao sto svako od nas gleda svet drukcijim ocima tako postoji i milijarde "istina", cak i teorija relativiteta govori da sve zavisi od toga ko posmatra nesto, a da je jedino brzina svetlosti konstanta. Kad tako funkcionise na prirodnom nivou, sva je prilika da ce se to preneti i na mnogo kompleksnu nauku kao sto je proucavanje proslosti.
Ono sto mi mozemo je izvuci "najmanji zajednicki sadrzalac" svih tih istina i proglasiti to kao cinjenicu, ali opet ostavljati mogucnost da i to nije tako kako se vecini cini.

Traganje za istinom je mukotrpan i nedovoljno cenjen posao, ljudska psihologija odbacuje istinu ako joj ona ruzi sliku o sebi i drugima, nekad je treba pazljivo servirati, dati vremena da se ona proguta i svari.

Ako proucavanje istorije banalizujemo na MI protiv OSTALIH, gde smo MI smekeri, frajeri, neustrasivi borci ali i mudre i pokorne bozje sluge, a OSTALI beskrupulozni, lukavi, prepredeni, osioni, bahati...sa happyendom iz mexicke sapunice gde dobro uvek pobedjuje a princeza dize pritisak mladom lepotanu u krosnji palmi... jbg, moze i tako, ali to je nivo osnovne skole...