Dijasporska depresija i postratni sindrom

[Orbini]

Neznam dali ste primjetili u zadnje vrijeme, zadnju godinu, dali ste imali slicna iskustva, - ali ja po prvi put nakon tolikih godina susrecem kod nasih dijasporaca nevjerovatnu dozu depresije, gubitka motivacije za karijerom, skolovanjem, parama, trosenje tableta(antidepresivi, prozak, smirenje,...),...

Svih ovih godina sam slusao o borbi za zivot, za status, karijere, pare, usavrsavanje jezika i bolje uklapanje u drustvo,.. i nasi ljudi su istina - za dosta kratko vrijeme prestigli mnoge etnicke grupacije na zapadu koji procentualno imaju jos uvijek vecinu korpusa na socijali, poslovi ciscenja, piljara,....

I sve je to islo nekim svojim tokom, nasi ljudi su sticali, uklapali se,.. zivjeli za odmor dole,... Pocetak dijasporskog zivota je prolazio u grcu, privikavanju,.. onda je nastupila asimilacija, uklapanje, posao, skolovanje, sticanje,.. samoubjedjivanje kako je bolje da smo vani zbog ekonomije i aparthejda u nasim gradovima, .. - i danas primjecujem zastoj.

Zadnjih mjeseci samo slusam "cemu sve ovo, dosadilo mi vala sve i ova Svedska,Danska,... i posao, sit sam vise rintanja od jutra do mraka, ubi ova dosada, .."

Hajd od starijih nostalgicara koji se nikad nisu skroz uklopili u drustvo. Ali velika vecina omladine koja je odrasla u dijaspori i poznaje strani jezik, prilike, drustvo,.. bolje nego bosanski... polako upada u melahoniju, depresiju, apatiju,.. i sa dobrim obrazovanjem i poslovima - konta kako isfolirati sistem i doci do prijevremene penzije. Nevjerovatno ali istinito, o seljenju u Bosnu(ne povratku vec seljenju), slusam danas od ljudi koji su se zaklinjali da nece nikada. Ritam zivota, stres, cjelodnevno rintanje i otudjenost od ljudi,.. polako nacinje nase ljude koji su ni tamo ni vamo.

Dali je u pitanju ova ekonomska kriza, i stanje opste nesigurnosti?
Ili postratni sindrom koji tek sada dolazi do izrazaja i ljudi tek sada kada je sve leglo na mjesto kontaju koja im je sudbina i kako ce im proteci ostatak zivota?
Ili jednostavno suocavanje sa plafonom, limitom, granicom,... koje ti drustvo kao strancu ostavlja bez obzira koliko poznavao jeik i sistem?

[sodom]

Ti ljudi su tamo i sa tim treba da se pomire, a jebiga, nema ovog "rahatluka" tamo gdje su oni.
Ovaj tekst je cisto sranje, pa jarane pretplatite se na bilo koje bih novine i samo čitajte naslove vijesti, ništa vam drugo neće trebati... te onaj pokro, onaj pedofil, onaj se objesio, onaj ovo onaj ono, nema nista normalno i akibeti...
Nema se vala za čim žaliti, a ako bas nemogu bez ove have, nek se brate vrate i gledaju klempu i kompaniju, al onda ce da ga jebe u mozak sto je prvi u mjesecu tako daleko!!

[pustopoljina]

kod onih koji su postigli sta stranac moze postici-mislim da je ovo zadnje.
neki nasi koji su pozavrsavali faksove,radili i otisli u bosnu,na funkcijama su na kojima ovdje nikad,ali nikad ne bi bili...ili barem ne tako brzo.
voditi cijeli bih odjel nekog gigantskog osiguravajuceg drustva, voditi banku, biti direktor firme,koju je u bih osnovala neka strana firma...ili uci u diplomatiju...i biti pravo komotan,bez ikakve integracije-jer nema potrebe za njom.kad radi s strancima-to je sasvim drugi polozaj-daleko ravnopravniji,nego kad se s diplomom ekonomije zaposlis u nekoj firmi i imas svoje radno mjesto,pa je integracija ucestvovati u medjusobnom kupovanju sitnih poklona za bozic ili imati svog seljaka od kojeg kupujes tikvino ulje.

[Shoshana]

Ja mislim da se radi o najobicnijim zivotnim krizama (ili generacijskim, posto sam ubijedjena da ljude iz tvoje price mozes, ako razmislis, strpati u dvije generacije) koje bi se dogadjale bez obzira na to gdje su ti ljudi i sta rade. Jedina razlika (ako je uopste i ima) je da mi, neki, zahvaljujuci sistemu u kom smo odrasli, mislimo da jednostavno rjesenje postoji, a ovi neki drugi su navikli da, sto ovdje kazu "prend ta pilule" i nastavi raditi. Za par godina neki drugi ciljevi se ukazu

[Orbini]

Ja mislim da se radi o najobicnijim zivotnim krizama (ili generacijskim, posto sam ubijedjena da ljude iz tvoje price mozes, ako razmislis, strpati u dvije generacije) koje bi se dogadjale bez obzira na to gdje su ti ljudi i sta rade. Jedina razlika (ako je uopste i ima) je da mi, neki, zahvaljujuci sistemu u kom smo odrasli, mislimo da jednostavno rjesenje postoji, a ovi neki drugi su navikli da, sto ovdje kazu "prend ta pilule" i nastavi raditi. Za par godina neki drugi ciljevi se ukazu

Ako cemo uopsteno - upravu si. Ali do sada sam uglavnom kod starijih vidjao ove krize. Ono sto me zacudjuje u zadnje vrijeme je vecina mladjih u dvadesetima i tridesetima koji su izasli van ko djeca. Oni koji imaju porodice i djecu su u krizi zbog nedostatka vremena i cjelodnevnog odustva, rintanja nizasta,... Samcima je jos gore jer su totalno socijalno izolovani.
Do sada sam kod te starosne kategorije vidjao prestiz, karijeru, borbu, skolovanje, ...

Danas - kao da je doslo do zasicenja i suocavanja sa smislom svega toga.

[daleko]

Kod mene ovi stariji se navikli na penzije, redovne odlaske u Bosnu, redovno vracanje i prezivljavanje zime pa opet u krug i ne bune se. Bar oko mene. Ti se skidaju sa tableta i naveliko se kupuju pokloni za rodbinu u Bosni. Oni meni puni zivota

Dok kod mladih nisam primjetila neke posebne krize. Zavisi gdje se ko nalazi. Neko kupuje jeftinu kucu u ovim krizama, valjda mu se lakse odluciti sada
Nisam primjetila tu tandenciju oko sebe, oni koji su otisli u rane penzije, oni su ostali oni koji "kukaju" kao nikada mira nece naci ( neki zaista i nece a neki samo mlate) dok ostali oko mene, u zavisnosti u kojoj fazi zivota se nalaze, vrte se kao i do sada, i vjerujem cekaju ljetne odmore.

Nisam primjetila neku zasicenost, cak naprotiv, primjetila sam tandenciju da su ljudi poceli da se organizuju i da nekada "slabija" udruzenja pokusavaju ojacati, i novim clanovima i novim idejama. Cula sam o nekim novim incijativama( prica se jos uvijek) , za vise udruzenja, tako mozda ta cinjenica potvrduje tvoju predpostavku o zasicenju ali i da ljudi pokusavaju nesto uraditi oko toga.