#1 Život u kontejnerima
Posted: 10/04/2009 16:17
razmatranja jednog, kako se sam predstavlja; "Bosanca koji je morao da napusti Bosnu kada je količina gluposti prevršila svaku mjeru" o istinskoj slobodi:
Kada sam živjeo u jugoslavenskom kontejneru, u njemu je tada vladala socijalistička ideologija. Ona nam je nudila budućnost koja je bila daleko ljepša od sadašnjosti. Imala je čak i neke elemente religije mada u njoj nije bilo nikave duhovnosti. Prema toj ideologiji, ona sama je podrazumijevala samo jednu tranzicionu fazu prema komunizmu, kojeg kad dosegnemo, sve će se pretvoriti u “med i mlijeko”. Ukratko rečeno, svačiji snovi će biti ispunjeni! Sve to je bilo i teoretski odlično potkovano tako da u toj doktrini malo ko da je uspijevao vidjeti neku rupu a znakove iz objektivne realnosti koji su ukazivali na nedosljednosti doktrine, kontejneraši nisu bili u stanju percipirati s obzirom na selektivnu percepciju koja je karakteristična za takvo stanje svijesti. (Doduše, oni rijetki koji su i uspjeli vidjeti neke rupe, nisu smjeli o njima glasno pričati jer su znali da će tako automatski postati meta napada drugih kontejneraša iz istog kontejnera. U svakom kontejneru, jedno od glavnih pravila je: Ne talasaj!) Čak se i onaj doživljajni dio većine kontejneraša često misteriozno usklađivao sa teoretskom podlogom kontejnera.
Međutim, ne samo da do komunizma nismo stigli, nego se i sam kontejner u međuvremenu raspao, zajedno sa ideologijom koja je u njemu vladala. Koliko je ljudskih žrtava sve to tačno koštalo, nikad se neće saznati. Doduše, preživjeli kontejneraši su se brzo snašli tako što su uletjeli u neke stare kontejnere koji su tu bili još otprije prisutni (mahom se radilo o “Hrkljuš-vako”, Hrkljuš-nako” i “Hrkljuš-svakako” kontejnerima), međutim, oni su brzo bili obnovljeni i ojačani kad se ukazala ova urgentna potreba za zbrinjavanjem širih narodnih masa. (Dakle, neki kontejneri mogu i propasti a neki se mogu i obnoviti.)
**
Kontejnera, ima raznih, međutim, kontejner je kontejner a svrha mu je da kontoliše čovjekovu svijest, odnosno, da drži čovjeka u jednom nevidljivom zatvoru u kome će on obavljati funkciju koja mu je namijenjana od strane tzv. “kontrolnog sistema”. [Naravno, nije baš sve toliko jednostavno jer kontajniranje svijesti često ne podrazumijeva kretanje čovjeka u okvirima samo jednog kontejnera, nego većinom u više njih istovremeno.] Kontolni sistem ove naše realnosti je prilično komplikovan za razumijevanje od strane naše linearne 3D svijesti a pogotovo kad se ona nalazi u ‘kontajniranom stanju’. Može se reći da on ima 2 komponente od kojih je jedna smještena na 4-tom spratu, tj. spratu iznad ovog našeg, dok druga direktno ordinira na našem spratu. Međutim, njime se nećemo direktno baviti u ovom članku, nego samo nekim vidovima njegovog dejstvovanja.
**
Kontejneri su inače prilično zahvalni jer u njima čovjek može napredovati cijelom njihovom dužinom, širinom i visinom. U njima ima dovoljno materijala za izgradnju, nadogradnju, krpljenje, pojačavanje i održavanje – iluzije, a poznato je to da se pored iluzije u nekim kontejnerima pridaje veliki značaj i konkretnim stvarima, kao što su snovi. Tako sadržaj kontejnera skoro da nema granica, isto kao što ih nema ni ljudska glupost. Tu je sve dozvoljeno, osim, naravno, - izlaska iz kontejnera. Međutim, ne može se reći da se slobodna volja kontejneraša ne poštuje jer je njima ipak dozvoljeno da pređu iz jednog kontejnera u - drugi kontejner.
Cijela ova dinamika se odigrava u 3 faze:
1. Predator prvo napravi kontejner,
2. onda čovjeka u njega navuče,
3. …pa mu ga zavuče.
Naravno, u svakom kontejneru ima određeni procenat istinskog sadržaja za kojeg predator zna da će ga većina kandidata prepoznati, pa onda progutati sve skupa u paketu, rezonujući u stilu da ako se u njegovom sadržaju prepozna bar 20% istine, onda iz toga proizilazi da je SVE istina.
(Ova vrsta logike je već odavno pojednostavljeno predstavljena je u prvom dijelu serije - Djeca Matriksa).
Dakle, ovdje se radi o dvo-faznoj progresiji: 1. zagriz, pa – 2. najeb. Naravno, predator poznaje naš način rezonovanja bolje od nas samih. (Postoji čak i tragikomični slučajevi gdje je žrtva uvjerena da je apsovirala predatora, ukoliko ga je u međuvremenu postala svjesna!?). Odatle, svaki predatorov dezinformativni paket sadržavaće određeni procenat istine, mnogi čak i više od 20%. Fenomen je to što čovjeku dugo treba da spozna činjenice kad se nađe u ovoj drugoj fazi, ako ikada uopšte uspije da ih spozna jer će mu i percepcija u međuvremenu biti modifikovana. On će tako imati tendenciju da svoj ‘najeb’ tumači - ličnim napretkom.
Pored svega toga, predator će naravno napraviti mnogo kontejnera na principu “isto stranje drugo pakovanje”, tako da mi imamo između čega da biramo. Svaki od njih će nuditi “različite” sadržaje, paket aranžmane (put ka slobodi, put u raj-džehenem, uskrsnuće, instant nirvane i prosvjetljenja…itd.). U kontejnerima će naravno biti uveden i sistem nagrađivanja zaslužnih kontejneraša a biće tu na snazi i određene kazneno-popravne mjere za one koji se ne ponašaju onako kako se od njih očekuje. Nijedan kontejner nije pošteđen.
**
Promjena kontejnera takođe nije rijetka pojava. Čovjek jednostavno pređe iz jednog kontejnera u drugi. Koji su to razlozi koji ga navedu na to da napusti kontejner u kome se nalazio teško je znati, međutim, interesantno je to da neposredno nakon prelaska u novi kontejner, on automatski dobija i nagon za osipanjem paljbe po onom kontejneru u kojem se prethodno nalazio, dok se istovremeno u novom kontejneru počinje da osjeća kao kod kuće i njegov sadržaj uopšte ne dovodi u pitanje. I ne samo to, on odmah počinje sa jednim velikim žarom da promoviše sadržaj novog kontejnera koji navodno nudi jedan mnogo bolji, privlačniji ili bar egzotičniji “paket-aranžman”. Novi kontejner za čovjeka postaje ‘jedina prava realnost’ koja odiše istinom i duhovnošću. U mnogim slučajevima, takvi će da promovišu sadržaje novog kontejnera s jednim mnogo većim žarom nego što to čine oni koji su nastanjivali taj kontejner prije njega.
(Na primjer, u istoriji je poznato da su mnogi od onih koji su kasnije prešli (milom ili silom) u katolički kontejner postajali veći katolici od pape a slično se dešavalo i kod drugih transfera iz jednog kontejnera u drugi.)
Naravno, najpopularniji su oni kontejneri koji se stavljaju u direktnu vezu s bogom, alahom, Isusom, svetim duhom itd., dakle, najvećim autoritetima, što automatski znači da se vijernik iz tog kontejnera nalazi u direktnoj vezi s “prvom rukom”, kao i pod njenom direktnom zaštitom. Naravno, kad se neko bori u ime boga, alaha, Isusa i ostale duhovne hijerarhije, onda su sva sredstva dozvoljena i sve žrtve su opravdane.
**
Svaki od kontejnera predator je snabdjeo mitovima i legendama o svetcima ili herojima koji su uz pomoć sadržaja iz toga kontejnera nekada davno uspjeli stići do slobode, raja, vječnosti itd., odnosno, ostvariti snove svakog prosječnog kontejneraša. Tako, bez obzira na to što kontejneraši nisu lično sreli ili upoznali nekoga takvog, predator im je pružio nadu a nada se uvijek odnosi na – spas ili ostvarenje ciljeva u - budućnosti, a nikad u - sadašnjosti. Onaj ko se nada, taj ne poduzima ništa u vezi sa promjenom sadašnjosti, niti mu pada na pamet da bježi iz kontejnera.
[Nedavno slušam na TV jednog psihopatu (predatora), serijskog ubicu, koji objašnjava kako mu je pošlo za rukom da izmanipuliše svoje žrtve tako da mu se one ne opiru i ne bježe prije nego što ih ubije. Kaže da je čuo da kad su Njemci dovodili ljude u logore i govorili im da će ih tu potuči, među logorašima bi nastajala panika, počeli li bi pružati otpor i bježati. Nakon toga, promijenili su strategiju i počeli im govoriti da će biti tu samo neko vrijeme na radu, nakon čega će biti pušteni kući. Tako su im dali nadu i ovi su bili mirni sve do onog momenta kad su bili likvidirani.]
A imamo i onu analogiju iz stare ruske priče koju prenosi Uspenski u knjizi “In Search for the Miraculous”:
Bio jednom jedan veoma bogati čarobnjak (predator), koji je imao mnogo ovaca. Istovremeno ovaj čarobnjak je bio i jedno veoma škrto „stvorenje“ (dakle, ne mora biti da se radilo o ljudskom biću). Tako on nije htio da plati drugima da mu čuvaju stado, niti je htio da investira pare u ogradu kojom bi ogradio pašnjake gdje su pasle njegove ovce. Stalno se dešavalo da neka ovca odluta u šumu, upadne u neku jarugu itd. međutim najgore je bilo to što su ovce počele da bježe jer su shvatile da čarobnjaka jedino zanima njihovo meso, koža i vuna, a to im se naravno ni malo nije sviđalo.
Na kraju, čarobnjak se dosjetio. On je hipnotisao svoje ovce a onda ih ubjedio da su one besmrtne i kako uopšte neće osjetiti kad im on bude gulio kožu, čak naprotiv, za njih će to biti jedno veoma prijatno iskustvo; ubjedio ih je i u to kako je on u stvari jedno veoma dobro “stvorenje” i da ih toliko voli da bi sve za njih učinio; i na kraju im je čak obećao i to da ukoliko im se nešto i desi – to se nikako neće dogoditi kad one misle da hoće i sigurno ne na onaj način na koji one misle da će se desiti, te je stoga najbolje, da one uopšte ni ne razmišljaju o tome.
I ne samo to, čarobnjak je ubjedio ovce da one, u stvari, ni nisu ovce; tako je nekima od njih sugerisao da su lavovi, drugima da su orlovi, trećima da su ljudska bića a nekima, i da su čarobnjaci (ili – “RATNICI”!?) Nakon ovoga, sve njegove brige da će mu ovce pobjeći, jednostavno su nestale. One nikada više nisu bježale, jednostavno su mirno čekale trenutak - kad dođe njihov red da im čarobnjak odere kožu."
***
Kada sam živjeo u jugoslavenskom kontejneru, u njemu je tada vladala socijalistička ideologija. Ona nam je nudila budućnost koja je bila daleko ljepša od sadašnjosti. Imala je čak i neke elemente religije mada u njoj nije bilo nikave duhovnosti. Prema toj ideologiji, ona sama je podrazumijevala samo jednu tranzicionu fazu prema komunizmu, kojeg kad dosegnemo, sve će se pretvoriti u “med i mlijeko”. Ukratko rečeno, svačiji snovi će biti ispunjeni! Sve to je bilo i teoretski odlično potkovano tako da u toj doktrini malo ko da je uspijevao vidjeti neku rupu a znakove iz objektivne realnosti koji su ukazivali na nedosljednosti doktrine, kontejneraši nisu bili u stanju percipirati s obzirom na selektivnu percepciju koja je karakteristična za takvo stanje svijesti. (Doduše, oni rijetki koji su i uspjeli vidjeti neke rupe, nisu smjeli o njima glasno pričati jer su znali da će tako automatski postati meta napada drugih kontejneraša iz istog kontejnera. U svakom kontejneru, jedno od glavnih pravila je: Ne talasaj!) Čak se i onaj doživljajni dio većine kontejneraša često misteriozno usklađivao sa teoretskom podlogom kontejnera.
Međutim, ne samo da do komunizma nismo stigli, nego se i sam kontejner u međuvremenu raspao, zajedno sa ideologijom koja je u njemu vladala. Koliko je ljudskih žrtava sve to tačno koštalo, nikad se neće saznati. Doduše, preživjeli kontejneraši su se brzo snašli tako što su uletjeli u neke stare kontejnere koji su tu bili još otprije prisutni (mahom se radilo o “Hrkljuš-vako”, Hrkljuš-nako” i “Hrkljuš-svakako” kontejnerima), međutim, oni su brzo bili obnovljeni i ojačani kad se ukazala ova urgentna potreba za zbrinjavanjem širih narodnih masa. (Dakle, neki kontejneri mogu i propasti a neki se mogu i obnoviti.)
**
Kontejnera, ima raznih, međutim, kontejner je kontejner a svrha mu je da kontoliše čovjekovu svijest, odnosno, da drži čovjeka u jednom nevidljivom zatvoru u kome će on obavljati funkciju koja mu je namijenjana od strane tzv. “kontrolnog sistema”. [Naravno, nije baš sve toliko jednostavno jer kontajniranje svijesti često ne podrazumijeva kretanje čovjeka u okvirima samo jednog kontejnera, nego većinom u više njih istovremeno.] Kontolni sistem ove naše realnosti je prilično komplikovan za razumijevanje od strane naše linearne 3D svijesti a pogotovo kad se ona nalazi u ‘kontajniranom stanju’. Može se reći da on ima 2 komponente od kojih je jedna smještena na 4-tom spratu, tj. spratu iznad ovog našeg, dok druga direktno ordinira na našem spratu. Međutim, njime se nećemo direktno baviti u ovom članku, nego samo nekim vidovima njegovog dejstvovanja.
**
Kontejneri su inače prilično zahvalni jer u njima čovjek može napredovati cijelom njihovom dužinom, širinom i visinom. U njima ima dovoljno materijala za izgradnju, nadogradnju, krpljenje, pojačavanje i održavanje – iluzije, a poznato je to da se pored iluzije u nekim kontejnerima pridaje veliki značaj i konkretnim stvarima, kao što su snovi. Tako sadržaj kontejnera skoro da nema granica, isto kao što ih nema ni ljudska glupost. Tu je sve dozvoljeno, osim, naravno, - izlaska iz kontejnera. Međutim, ne može se reći da se slobodna volja kontejneraša ne poštuje jer je njima ipak dozvoljeno da pređu iz jednog kontejnera u - drugi kontejner.
Cijela ova dinamika se odigrava u 3 faze:
1. Predator prvo napravi kontejner,
2. onda čovjeka u njega navuče,
3. …pa mu ga zavuče.
Naravno, u svakom kontejneru ima određeni procenat istinskog sadržaja za kojeg predator zna da će ga većina kandidata prepoznati, pa onda progutati sve skupa u paketu, rezonujući u stilu da ako se u njegovom sadržaju prepozna bar 20% istine, onda iz toga proizilazi da je SVE istina.
(Ova vrsta logike je već odavno pojednostavljeno predstavljena je u prvom dijelu serije - Djeca Matriksa).
Dakle, ovdje se radi o dvo-faznoj progresiji: 1. zagriz, pa – 2. najeb. Naravno, predator poznaje naš način rezonovanja bolje od nas samih. (Postoji čak i tragikomični slučajevi gdje je žrtva uvjerena da je apsovirala predatora, ukoliko ga je u međuvremenu postala svjesna!?). Odatle, svaki predatorov dezinformativni paket sadržavaće određeni procenat istine, mnogi čak i više od 20%. Fenomen je to što čovjeku dugo treba da spozna činjenice kad se nađe u ovoj drugoj fazi, ako ikada uopšte uspije da ih spozna jer će mu i percepcija u međuvremenu biti modifikovana. On će tako imati tendenciju da svoj ‘najeb’ tumači - ličnim napretkom.
Pored svega toga, predator će naravno napraviti mnogo kontejnera na principu “isto stranje drugo pakovanje”, tako da mi imamo između čega da biramo. Svaki od njih će nuditi “različite” sadržaje, paket aranžmane (put ka slobodi, put u raj-džehenem, uskrsnuće, instant nirvane i prosvjetljenja…itd.). U kontejnerima će naravno biti uveden i sistem nagrađivanja zaslužnih kontejneraša a biće tu na snazi i određene kazneno-popravne mjere za one koji se ne ponašaju onako kako se od njih očekuje. Nijedan kontejner nije pošteđen.
**
Promjena kontejnera takođe nije rijetka pojava. Čovjek jednostavno pređe iz jednog kontejnera u drugi. Koji su to razlozi koji ga navedu na to da napusti kontejner u kome se nalazio teško je znati, međutim, interesantno je to da neposredno nakon prelaska u novi kontejner, on automatski dobija i nagon za osipanjem paljbe po onom kontejneru u kojem se prethodno nalazio, dok se istovremeno u novom kontejneru počinje da osjeća kao kod kuće i njegov sadržaj uopšte ne dovodi u pitanje. I ne samo to, on odmah počinje sa jednim velikim žarom da promoviše sadržaj novog kontejnera koji navodno nudi jedan mnogo bolji, privlačniji ili bar egzotičniji “paket-aranžman”. Novi kontejner za čovjeka postaje ‘jedina prava realnost’ koja odiše istinom i duhovnošću. U mnogim slučajevima, takvi će da promovišu sadržaje novog kontejnera s jednim mnogo većim žarom nego što to čine oni koji su nastanjivali taj kontejner prije njega.
(Na primjer, u istoriji je poznato da su mnogi od onih koji su kasnije prešli (milom ili silom) u katolički kontejner postajali veći katolici od pape a slično se dešavalo i kod drugih transfera iz jednog kontejnera u drugi.)
Naravno, najpopularniji su oni kontejneri koji se stavljaju u direktnu vezu s bogom, alahom, Isusom, svetim duhom itd., dakle, najvećim autoritetima, što automatski znači da se vijernik iz tog kontejnera nalazi u direktnoj vezi s “prvom rukom”, kao i pod njenom direktnom zaštitom. Naravno, kad se neko bori u ime boga, alaha, Isusa i ostale duhovne hijerarhije, onda su sva sredstva dozvoljena i sve žrtve su opravdane.
**
Svaki od kontejnera predator je snabdjeo mitovima i legendama o svetcima ili herojima koji su uz pomoć sadržaja iz toga kontejnera nekada davno uspjeli stići do slobode, raja, vječnosti itd., odnosno, ostvariti snove svakog prosječnog kontejneraša. Tako, bez obzira na to što kontejneraši nisu lično sreli ili upoznali nekoga takvog, predator im je pružio nadu a nada se uvijek odnosi na – spas ili ostvarenje ciljeva u - budućnosti, a nikad u - sadašnjosti. Onaj ko se nada, taj ne poduzima ništa u vezi sa promjenom sadašnjosti, niti mu pada na pamet da bježi iz kontejnera.
[Nedavno slušam na TV jednog psihopatu (predatora), serijskog ubicu, koji objašnjava kako mu je pošlo za rukom da izmanipuliše svoje žrtve tako da mu se one ne opiru i ne bježe prije nego što ih ubije. Kaže da je čuo da kad su Njemci dovodili ljude u logore i govorili im da će ih tu potuči, među logorašima bi nastajala panika, počeli li bi pružati otpor i bježati. Nakon toga, promijenili su strategiju i počeli im govoriti da će biti tu samo neko vrijeme na radu, nakon čega će biti pušteni kući. Tako su im dali nadu i ovi su bili mirni sve do onog momenta kad su bili likvidirani.]
A imamo i onu analogiju iz stare ruske priče koju prenosi Uspenski u knjizi “In Search for the Miraculous”:
Bio jednom jedan veoma bogati čarobnjak (predator), koji je imao mnogo ovaca. Istovremeno ovaj čarobnjak je bio i jedno veoma škrto „stvorenje“ (dakle, ne mora biti da se radilo o ljudskom biću). Tako on nije htio da plati drugima da mu čuvaju stado, niti je htio da investira pare u ogradu kojom bi ogradio pašnjake gdje su pasle njegove ovce. Stalno se dešavalo da neka ovca odluta u šumu, upadne u neku jarugu itd. međutim najgore je bilo to što su ovce počele da bježe jer su shvatile da čarobnjaka jedino zanima njihovo meso, koža i vuna, a to im se naravno ni malo nije sviđalo.
Na kraju, čarobnjak se dosjetio. On je hipnotisao svoje ovce a onda ih ubjedio da su one besmrtne i kako uopšte neće osjetiti kad im on bude gulio kožu, čak naprotiv, za njih će to biti jedno veoma prijatno iskustvo; ubjedio ih je i u to kako je on u stvari jedno veoma dobro “stvorenje” i da ih toliko voli da bi sve za njih učinio; i na kraju im je čak obećao i to da ukoliko im se nešto i desi – to se nikako neće dogoditi kad one misle da hoće i sigurno ne na onaj način na koji one misle da će se desiti, te je stoga najbolje, da one uopšte ni ne razmišljaju o tome.
I ne samo to, čarobnjak je ubjedio ovce da one, u stvari, ni nisu ovce; tako je nekima od njih sugerisao da su lavovi, drugima da su orlovi, trećima da su ljudska bića a nekima, i da su čarobnjaci (ili – “RATNICI”!?) Nakon ovoga, sve njegove brige da će mu ovce pobjeći, jednostavno su nestale. One nikada više nisu bježale, jednostavno su mirno čekale trenutak - kad dođe njihov red da im čarobnjak odere kožu."
***
. hvala ti, vet, najljepse, za link.
] 
. oni u visim denzitetima to ne mogu; ja bome cula da je i mali Mujo u redu za novu reinkarnaciju na Zemlji. 
